Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ha, Zolu i ja volim. . .
Prema Prustu sam razvila neku odbojnost jer mi svi godinama govore da je jako naporan i da ga ne uzimam. Uzeću ga čim pročitam ovo, sad ne znam da li da počnem sa ,,U traganju za izgubljenim vremenom'' ili je nešto drugo bolje za početak . . :think:
Prust je sem tog romana napisao još jedan autobiografski roman, eseje i pisma, ako se ne varam.
Nije naporan, ali detaljiše i ima napade impresionizma, pa pretpostavljam da je to razlog zbog koga odbija pojedine čitaoce (uz činjenicu da je U traganju za izgubljenim vremenom najobimniji roman ikad napisan).
Ja sam ove zime skupila hrabrost da se upustim u taj poduhvat i jedina stvar zbog koje sam se pokajala je što to nisam uradila pre. Što kaže Andre Žid "Ni jedan pisac me nije toliko obogatio".

I, juče mu je bio rođendan :)
 
Kortazar -Skolice



Ova knjiga, koju vec godinama ispocetka ili od kraja ,sredine citam, ostavila je na
mene utisak kao nijedna druga procitana knjiga.Malo je teza za citanje, jer
zahteva kompletnu koncentraciju citaoca. Nije jedna od onih koje mozes da citas
jednim okom ,ili u avionu,metrou,na plazi.U njoj je ukljuceno sve: ljubav, mrznja,
strast, pozuda, nedostajanje, filozofija, razumevanje, razlicitost i voljenje
istog,,otudjenost, kompletni haos jednog zivota i savrsenstvo u tom istom haosu,
od svacega pomalo, a i Pariz se dozivljava jos intenzivnije nego u bilo
kojoj drugoj knjizi.. Knjiga je jedinstvena, ne samo po nacinu citanja (jer nije
klasicni redosled poglavlja, mada moze i tako da se cita) nego i po svom
sadrzaju, koji eto spomenuh gore.

Ima toliko odlomaka koje bih mogla da izdvojim, toliko onih koji
su tako jedinstveni i jasni, kada se malo bolje procitaju, sazvacu i uoce.
Uvek kada bih nekoga upoznala pomislila bih da bi mi postao prijatelj samo ako
bi volio ovu knjigu.
 
I meni se Prust svidja, i sigurno cu procitati CEO roman jednom. Procitala sam samo jednu knjigu tj. jedno poglavlje, Jedna Svanova ljubav, to mi je bilo u lektiri.
Meni je napornije bilo za citanje sto nema pauze, tj. svaka knjiga je zapravo jedno poglavlje, a poglavlje ima oko 150-200 stranica. Pa kad citas, nema onog, e da zavrsim ovo poglavlje, pa cu posle da nastavim, vec se samo nizu i nizu recenice. To me je bas nerviralo. Onda sam gledala da zavrsim sa citanjem na onoj stranici na kojoj se zavrsava i recenica, da se ne prenosi na sledecu stranu. Dovijanja sa Prustom. :D
 
I meni se Prust svidja, i sigurno cu procitati CEO roman jednom. Procitala sam samo jednu knjigu tj. jedno poglavlje, Jedna Svanova ljubav, to mi je bilo u lektiri.
Meni je napornije bilo za citanje sto nema pauze, tj. svaka knjiga je zapravo jedno poglavlje, a poglavlje ima oko 150-200 stranica. Pa kad citas, nema onog, e da zavrsim ovo poglavlje, pa cu posle da nastavim, vec se samo nizu i nizu recenice. To me je bas nerviralo. Onda sam gledala da zavrsim sa citanjem na onoj stranici na kojoj se zavrsava i recenica, da se ne prenosi na sledecu stranu. Dovijanja sa Prustom. :D


Jedna Svanova ljubav je terćina (ili četvrtina, nisam sigurna) prvog toma. Sam početak koji može da se nađe kao odvojena knjiga (Kombre) je, ako baš moramo da iskoristimo tu reč, najdosadniji deo. Neki, čak, savetuju da se čita od sredine prvog toma, tako kako si ti čitala, baš zato što se time smanjuje mogućnost odustajanja. Što se dalje napreduje, to je zapled luđi, likovi su jasniji, manje je (potencijalno smarajućih) opsia prirode, arhitekture i sl. ali je početak, možda, stilski najjpedantniji.
A to kakve će se ludosti Svanu dešavati ...uh. I ne samo Svanu.
Ovo štopiše u spojleru neće umanjiti utisak onima koji nisu čitali, ali ipak stavljam u spojler.

Ima jedna sumanuta scena koja je među najupečatljivijim epizodama koje sam ikad pročitala: neki kompozitor (onaj koji je komponovao temu koja će Svana povezati sa Odetom) umire, praktično od stida, zato što mu je ćerka u strasnoj vezi sa profesorkom klavira. Prust, dečak, kroz prozor posmatra njihovo...upoznavanje u biblijskom smislu :D, ali je akcenat na očevoj fotografiji koja stoji na noćnom stočiću i koja ćerki predstavlja problem. Ona ustaje iz kreveta da zatvori prozor i dečak Prust (narator, tj.), šćućuren u žbunu, dobija priliku da vidi njeno lice sasvim izbliza. Kajanje, griža savesti, nesigurnost, osećaj neprihvatanja sredine...svašta on tu primećuje i gotovo savršeno opisuje na dobrih 10ak strana. Teško ludilo!
 
Shotova originalna svastara

Uh, to je sjajna fora od knjige :D Samo, nije baš za čitanje, više je za listanje i fasciniranje bespotrebnim podacima.

Znači svaka knjiga je jedno poglavlje? A ja imam problem, ne volim jednu za drugom knjigu da čitam od istog pisca, tako da jel moguće čitati te delove sa razmakom od mesec dana između njih? Аko ste skontali šta pitam, mrsko mi da sastavljam rečenicu :D

Ima raznih izdanja. Ja sam čitala Paideino u 7 tomova (onako kako je izdavana i prvi put, tj. kako je pisac zamislio), u prevodu Živojina Živojinovića (maestralnom prevodu sa odličnim komentarima).
Svaki tom ima nekoliko poglavlja, najmanje tri. Pojedini izdavači su štampali samo poglavlja kao posebne knjige. Tako se, na primer, prvi tom zove U Svanovom kraju i sadrži poglavlja koja se zovu Kombre i Jedna Svanova ljubav. Mislim da čak ima i treće, ali nemam knjigu kod sebe da proverim, uostalom, nije ni važno.

Što se tiče čitanja "u cugu" priznajem da je i mene to malo gušilo, pa mi je pravljenje pauze između delova bilo sasvim dobro rešenje. Ima puno likova, ali su glavniji dobro razvijeni i upečatljivi, te ih nećeš zaboraviti.

Je l' mogu da preskočim Kombre?:zper:

Ne možeš! :tiganj: Preskočićeš Madlenice, najpoznatije kolače u književnosti, sjajne opise francuske seoske idile iz buržujsko - snobovskog ugla i detinjstvo glavnog lika (tj. Prusta, tj. naratora). Istina da se malo ko pojavljuje kasnije i ima važnost za radnju, ali nije radnja poenta ove knjige.
Taj Kombre, zapravo, može biti dobar odgovor na pitanje zašto su Francuzi među narodima koji čitaju i pišu kvalitetne knjige i predstavljaju centar evropske kulture u svakom smislu.
Možda se tu mogu naći argumenti za raspravu da li se gej rađa ili postaje i tako...svašta.

Hvala ti za Belog tigra. Samo još da nađem vremena ili brodovlasnika na samrti koji nema kome da ostavi imovinu.
 
Ne možeš! :tiganj: Preskočićeš Madlenice, najpoznatije kolače u književnosti, sjajne opise francuske seoske idile iz buržujsko - snobovskog ugla i detinjstvo glavnog lika (tj. Prusta, tj. naratora). Istina da se malo ko pojavljuje kasnije i ima važnost za radnju, ali nije radnja poenta ove knjige.
Taj Kombre, zapravo, može biti dobar odgovor na pitanje zašto su Francuzi među narodima koji čitaju i pišu kvalitetne knjige i predstavljaju centar evropske kulture u svakom smislu.
Možda se tu mogu naći argumenti za raspravu da li se gej rađa ili postaje i tako...svašta.

Hvala ti za Belog tigra. Samo još da nađem vremena ili brodovlasnika na samrti koji nema kome da ostavi imovinu.

Gde se samo seti tih kolacica:D Meni su i spargle bile upecatljive (Kombre),klanje pilica u kuhinji, baste, opis svetova na dve strane.
Genijalno. Zato Kombre mora da se cita::)

Prust moze da se cita uvek, ne mora biti tu nekakve velike veze medju knjigama.
 
Oskar Davičo - Beton i svici

Čovjek je čak 3 puta dobijao NIN-ovu nagradu, a po tome je jedinstven. To može značiti samo tri stvari: ili je Davičo odličan pisac, ili je pisao hvalospjevno o jugoslovensko-socijalističkim temama pa je ''guran'' od strane vlasti, ili oboje.

Ovo je prvo njegovo djelo koje sam čitao. Prije nego što sam počeo, očekivao sam partizanske ili ranojugoslovenske teme u ovom romanu i nisam puno ni pogriješio. Ovo je roman koji prikazuje i hvali radničku snagu u Jugoslaviji. Nije loša knjiga, ali ništa posebno. Na momente malo zamorna, ne znaš ni kad je java ni kad je san, opisi znaju biti predugi, sagovornici nekad imaju dijaloge kao da su na drogama...Dopao mi se dio kad jedan radnik laže kako je on jedini preživio Titanik, i ne samo to, već je te noći na brodu uspio povaliti američku kraljicu (?!) koja mu je naletima seksualnog uzbuđenja uzvikivala: ''Živeli jugoslovenski muškarci.''

Ocjena 5/10.
 
Oskar Davičo - Beton i svici

Čovjek je čak 3 puta dobijao NIN-ovu nagradu, a po tome je jedinstven. To može značiti samo tri stvari: ili je Davičo odličan pisac, ili je pisao hvalospjevno o jugoslovensko-socijalističkim temama pa je ''guran'' od strane vlasti, ili oboje.

Ovo je prvo njegovo djelo koje sam čitao. Prije nego što sam počeo, očekivao sam partizanske ili ranojugoslovenske teme u ovom romanu i nisam puno ni pogriješio. Ovo je roman koji prikazuje i hvali radničku snagu u Jugoslaviji. Nije loša knjiga, ali ništa posebno. Na momente malo zamorna, ne znaš ni kad je java ni kad je san, opisi znaju biti predugi, sagovornici nekad imaju dijaloge kao da su na drogama...Dopao mi se dio kad jedan radnik laže kako je on jedini preživio Titanik, i ne samo to, već je te noći na brodu uspio povaliti američku kraljicu (?!) koja mu je naletima seksualnog uzbuđenja uzvikivala: ''Živeli jugoslovenski muškarci.''

Ocjena 5/10.

Dobijao je jer je bio *********, a i Jevrejin. Tito i komunisticki rezim je bio prilicno antisemitski (Goli Otok - samo osobe Pravoslavnog porekla i Jevreji), na taj nacin su se malo prali. Edvard Kardelj je bio u vlasti, nije bio umetnik.
 
Meni je napornije bilo za citanje sto nema pauze, tj. svaka knjiga je zapravo jedno poglavlje, a poglavlje ima oko 150-200 stranica. Pa kad citas, nema onog, e da zavrsim ovo poglavlje, pa cu posle da nastavim, vec se samo nizu i nizu recenice. To me je bas nerviralo. Onda sam gledala da zavrsim sa citanjem na onoj stranici na kojoj se zavrsava i recenica, da se ne prenosi na sledecu stranu. Dovijanja sa Prustom. :D
:hahaha:
 
Završila sam Belog tigra, i zaista, nisam se prevarila. Knjiga je ispunila moja očekivanja. Roman o antiheroju koga ne možete mrzeti, reče tamo neki kritičar. Roman koji opisuje Indiju, ali kao da je pisan o nama Srbima. Kako se postaje neko ni od koga, da ne kažem ni od čega. I ko što kaže stara izreka: "Ne pitaj me za prvi milion, posle je sve pošteno..."

Preporucujem Andjelu, kao i u Potpalublju istog autora.
Prust mi je tezak za ovu vrelinu.

Počela sam Svilu, kratak roman talijanskog savremenog pisca Alesandra Barika, a čim završim nju, čitaću Anđelu. Shvatila sam i ja da teške romane ne mogu da čitam po vrućini. :cmok:
 
Oskar Davičo - Beton i svici

Čovjek je čak 3 puta dobijao NIN-ovu nagradu, a po tome je jedinstven. To može značiti samo tri stvari: ili je Davičo odličan pisac, ili je pisao hvalospjevno o jugoslovensko-socijalističkim temama pa je ''guran'' od strane vlasti, ili oboje.

Ovo je prvo njegovo djelo koje sam čitao. Prije nego što sam počeo, očekivao sam partizanske ili ranojugoslovenske teme u ovom romanu i nisam puno ni pogriješio. Ovo je roman koji prikazuje i hvali radničku snagu u Jugoslaviji. Nije loša knjiga, ali ništa posebno. Na momente malo zamorna, ne znaš ni kad je java ni kad je san, opisi znaju biti predugi, sagovornici nekad imaju dijaloge kao da su na drogama...Dopao mi se dio kad jedan radnik laže kako je on jedini preživio Titanik, i ne samo to, već je te noći na brodu uspio povaliti američku kraljicu (?!) koja mu je naletima seksualnog uzbuđenja uzvikivala: ''Živeli jugoslovenski muškarci.''

Ocjena 5/10.

Davica citaj i dalje i neces se pokajati. Veliki pisac a nepravedno zapostavljen i zaboravljen. Jeste da su mu knjige komunisticki obojene ali to nimalo ne umanjuje njihovu umjetnicku vrijednost. Pjesma, Radni naslov beskraja, Gladi... su veliki romani jugoslovenske knjizevnosti i nije on prosto tako dobijao NIN-ove nagrade. Mislim da ih je i zasluzio.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top