Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pročitao ''Istočno od raja'' Džona Štajnbeka.
Obimna knjiga, ima čak 650 strana, pa su mi trebala čak 43 dana da je pročitam.
Radnja je smještena na američki zapad s kraja 19. i početka 20. vijeka. Roman govori o borbi dobra i zla, a u njemu se mogu uočiti mnoge biblijske reference.
Odličan stil pripovjedanja. Preporučujem ovaj roman svima.
Iako mi se roman veoma sviđa, mislim da ću ubuduće da čitam nešto kraće knjige.

Ja sam je čitala u srednjoj školi i sećam se da je ostavila snažan utisak na mene. Volela bih u penziji da se vratim nekim od tih "jakih" knjiga iz mladosti, sigurno će mi se druge stvari u njima dopasti.
 
Evo šta sam čitala u poslednje vreme, možda nekome znače utisci, kao preporuke ili ne...
Svet posle rodjendana, Lajonel Šrajver (Laguna). Iako mi "Moramo da razgovaramo o Kevinu" ostaje kao jedna od najboljih savremenih knjiga koje sam ikada pročitala, ova ne zaostaje mnogo, samo je potpuno drugačijeg karaktera. I ovde je dala sebi težak zadatak - u "Kevinu" je teško zato što istražuje jednu tešku i mučnu temu o kojoj se retko ko usuđuje da piše, a u "Svetu" je težak zadatak po tome što je izabrala temu o kojoj svi pišu. To je u stvari roman koji analizira veze, ljubavne veze. Sad, to je mislim najeksploatisanija tema savremene književnosti, ali je fenomenalno kako i ovde uspeva da da originalan doprinos. Glavna junakinja je u dugogodišnjoj nežnoj i po svim merilima uspešnoj i ušuškanoj vezi sa stabilnim, pouzdanim tipom koji je voli i podržava. Jednom prilikom je privuče drugi tip, pre svega seksualno ali i po tome što je sasvim različit od njenog momka. Od tog poglavlja prate se paralelno dve moguće realnosti - šta da se smuvala sa tim drugim, i šta da da je odolela iskušenju i nije prevarila svog momka/nevenčanog muža (jer su po svemu u braku osim na papiru). Čak ni premisa nije mnogo originalna, ali mi se mnogo dopalo kako romanu ni malo ne nedostaje one analitičnosti, pronicljivosti, bespoštednosti s kojom bukvalno secira glavnu junakinju, njene misli i osećanja, slično Evi u "Kevinu" (opet kažem, ovde potpuno drugačije, drugačija je i junakinja i naravno situacije u kojima se nalazi). Ko je čitao "Moramo da razgovaramo o Kevinu" znaće na šta mislim, ostalima se izvinjavam.
Ovo liči na kraj, Džulijan Barns (Geopoetika). Za ovu knjigu je pisac dobio prošle godine Bukerovu nagradu i jeste jedan od mojih omiljenih savremenih pisaca, ali ovaj kratak roman nešto nije ostavio tako snažan utisak na mene kao neke ranije njegove knjige (recimo zbirka priča "Sto od limunovog drveta", pojedine priče iz zbirki "Puls" i "Istorija sveta u 10 1/2 poglavlja", pa čak i roman "Troje" iako je po duhu potpuno drugačiji). No, Barns je Barns, i nikad nije glupav ili banalan i zadovoljna sam što sam je pročitala. To je spora, meditativna knjiga jednog starijeg, iskusnog, zanatski savršeno potkovanog pisca o prirodi sećanja, odnosno da li su naša sećanja stvarno prava ili ih na neki način vreme falsifikuje.
Oficirova kći, Milan Milišić (Geopoetika). Ovo je jedini roman pesnika koji je bio prva žrtva napada na Dubrovnik 1991. kao usud - ubio ga geler dok je pisao za kuhinjskim stolom, nije bio ni oglašen napad ni ništa. Prst sudbine. E sad, to da je on pesnik, to se bogme vidi, piše apsolutno prelepo, ali ne napadno s pesničkim metaforama već prosto zato izvanredno uočava odnose i stvari. A i da je Dubrovčanin se takođe vidi - iako se prva trećina romana događa u Sisku i Šapcu, pravo "diše i miriše" tek u druge dve trećine kada se dođe do Dubrovnika. Roman je priča o odrastanju devojčice u posleratno doba u jednoj sasvim neobičnoj porodici kakva je mogla da se nađe samo u tadašnjoj Jugi - i Srbi i Hrvati, i stare lalinske porodice i mrsna hrana, i propali dubrovački gospari, i nova klasa i stari kod ponašanja, ma svašta. Takođe vrlo jaka knjiga, mada neupadljivo jaka - nema tu ne znam kakvih velikiuh trauma, a opet sve je opipljivo, veoma zamislivo i malko crno, kao crni talas na filmu, onako po atmosferi. Veoma sam, veoma prijatno iznenađena, ništa nisam očekivala od knjige a baš mi se dopala.
Matematika ljubavi, Ema Darvin (Laguna). Relikt iz neke od ranijih akcija i mahnitog kupovanja zato sto je jeftino pa nek' se nađe. Fina knjiga za popodne i za iz biblioteke. Prati dve linije radnje u Engleskoj - jednu početkom 19. veka i jednu sedamdesetih godina prošlog veka i prijatno me je iznenadilo što su me obe linije jednako zainteresovale, obično je jedna gotovo višak, a ovde su bile lepe. Ta iz 19. veka je praktično ljubić, onako starinski, a ova iz sedamdesetih je priča o odrastanju i tegobama puberteta. Problem je što su veštački povezane pa se stiče utisak da su komotno mogla da budu dva nezavisna romana, a ne bi im škodila ni dalja razrada.
Reka zvana vreme, kuća zvana zemlja, Mija Koto (Geopoetika). Mislim da bi se ovaj roman naročito dopao ljubiteljima Afrike i egzotike. Ali nije to egzotika na engleski, lagunično-komercijalni način. Ovo je nekako Afrika kako ja zamišljam da bi Afrikanac pisao (pisac jeste iz Mozambika ali iz portugalske porodice, belac) - prepliću se snoviđenja i java, predanja i realnost, porodične tajne i ljubavi, svačega ima. Najviše me je zapravo dojmio jezik - to je čista poezija. Na primer, kad opisuje ranu jutarnju svetlos koja ulazi u sobu pa kaže: " vazduh je koža načinjena od pora kroz koje prolazi svetlost kap po kap kao sunčani znoj," I još puno takvih opisa od kojih se smrznem, ali zato se stvarno čita lagano i na kašičicu, kao med. Uživala sam u knjizi.
 
Poslednja izmena:
Pročitao ''Istočno od raja'' Džona Štajnbeka.
Obimna knjiga, ima čak 650 strana, pa su mi trebala čak 43 dana da je pročitam.
Radnja je smještena na američki zapad s kraja 19. i početka 20. vijeka. Roman govori o borbi dobra i zla, a u njemu se mogu uočiti mnoge biblijske reference.
Odličan stil pripovjedanja. Preporučujem ovaj roman svima.
Iako mi se roman veoma sviđa, mislim da ću ubuduće da čitam nešto kraće knjige.

Prezime mu jeste njemačkog porijekla, ali pisac je ipak rođen u Kaliforniji, a ne u Dizeldorfu, pa ga trebamo izgovarati po engleski - Steinbek.

U svakom slučaju, uglavnom dobre je knjige pisao, mada je, po meni, bolji bio u kraćim romanima i novelama. Ako nisi pročitao, obavezno uzmi: Of Mice and Men, Cannery Row i Tortilla Flat.
 
Ljudi, žudim da u skorije vreme nanovo čitam Tihog Dona. Budući da sam išla u srednju stručnu školu, nismo ga obrađivali kao lektiru, nismo stigli nešto, mada jeste bio u programu.
Čitala sam ga tokom volontiranja u školskoj biblioteci, i tako ga i pročitah.
Sada bih opet. Mazohista sam. :)

Potpuno te razumem.
Treba se vracati ``starim ljubavima``, ali samo kad su knjige u pitanju ;)
 
Idem danas do Vulkana da vidim da li cu naci Kinesko-engleski recnik za zaljubljene... da se pohvalim, zaradila sam neku kintu, pa je red da proslavim.
Pogledala bih i ``Oca`` M. Jergovica. Nisam ga citala, ali imam nameru, zaintrigirala me je Lamar.
Ako slicno pise kao Dezulovic, sigurno ce mi se dopasti, jer mi se svideo Dezulovicev roman *ebo sad hiljadu dinara.
Pa... ne bi se bas moglo reci da pisu slicno.
Ali i Jergovic cesto kao temu ima besmisao rata.
S' tim sto u ovoj knjizi Otac to nije slucaj.
Ovo je knjiga o njegovom detinjstvu, roditeljima... :)
 
Kisa na dar – Tan Tvan Eng, Laguna,480 str, 7/10

II sv. rat, Malaja, japanska okupacija, jedno nedozvoljeno prijateljstvo za takvo vreme…
Umorila me. Narocito opisi borbe koji se odvijaju po pravilima istocnajckih borilackih vestina.
Onda... o nebitnim dogadjajima pisac raspreda na nekoliko stranica, a preko bitnih dogadja nekako pretrcava.
Osim toga nisam uspela da se uzivim u to prijateljstvo.
Da li mi je taj daleki istok previse dalek pa ne umem emotivno da se vezem… sta li…
smilie_girl_096.gif
 
Kisa na dar – Tan Tvan Eng, Laguna,480 str, 7/10

II sv. rat, Malaja, japanska okupacija, jedno nedozvoljeno prijateljstvo za takvo vreme…
Umorila me. Narocito opisi borbe koji se odvijaju po pravilima istocnajckih borilackih vestina.
Onda... o nebitnim dogadjajima pisac raspreda na nekoliko stranica, a preko bitnih dogadja nekako pretrcava.
Osim toga nisam uspela da se uzivim u to prijateljstvo.
Da li mi je taj daleki istok previse dalek pa ne umem emotivno da se vezem… sta li…
smilie_girl_096.gif

Može biti. Druga rasa, kultura, klima, hrana, drugi kraj svijeta, način razmišljanja...Imao sam priliku prije par godina da sa 10-ak Japanaca provedem 3-4 dana od jutra do mraka. Čudni su pravo!
 
Procitao Crnu knjigu od Orhana Pamuka, nije me bas nesto odusevila, mozda sam previse ocekivao od te knjige...
Nemam nikakav predlog sta bih mogao sledece da citam, volim klasike, neke poucne knjige, pa ako ima neko koju da mi predlozi slobodno....

Predložila bih ti - odokativno : ) - Doživljaje vojnika Ivana Čonkina Vladimira Vojnoviča. Ja bih to sada čitala (da imam vremena). Ostala mi je u uspomeni kao odlična knjiga - zabavna, strašna i smešna. Čonkin je vojnik Crvene armije u drugom svetskom ratu, ali knjiga nije o ratovanju, nego je satirična. Čonkina porede sa češkim vojnikom Švejkom, ali ova knjiga je po meni mnogo, mnogo bolja. Čitala sam prva dva dela, saznala sam da postoji i treći (napisan mnogo kasnije), ali ne znam kakav je. Moderna klasika.
 
Predložila bih ti - odokativno : ) - Doživljaje vojnika Ivana Čonkina Vladimira Vojnoviča. Ja bih to sada čitala (da imam vremena). Ostala mi je u uspomeni kao odlična knjiga - zabavna, strašna i smešna. Čonkin je vojnik Crvene armije u drugom svetskom ratu, ali knjiga nije o ratovanju, nego je satirična. Čonkina porede sa češkim vojnikom Švejkom, ali ova knjiga je po meni mnogo, mnogo bolja. Čitala sam prva dva dela, saznala sam da postoji i treći (napisan mnogo kasnije), ali ne znam kakav je. Moderna klasika.

Ja sam vise za starije klasike npr: Zlocin i Kazna, Stranac, Na zapadu nista novo, Dervis i smrt itd... Moderne knjige me bas nesto i ne privlace...
 
Ja sam vise za starije klasike npr: Zlocin i Kazna, Stranac, Na zapadu nista novo, Dervis i smrt itd... Moderne knjige me bas nesto i ne privlace...

To ti je bar lako: Igo, Bulgakov, Kafka, Tolstoj, Man, Mopasan, Dikens...šta ti volja. Međutim, Remark je moderan klasik (ako uopšte jeste), tako da nisam baš sigurna šta tražiš. Budi malo precizniji.
 
To ti je bar lako: Igo, Bulgakov, Kafka, Tolstoj, Man, Mopasan, Dikens...šta ti volja. Međutim, Remark je moderan klasik (ako uopšte jeste), tako da nisam baš sigurna šta tražiš. Budi malo precizniji.

Remark bas i nije moderan klasik, Na zapadu nista novo je napisano dvadesetih....Pa od prilike trazim takve pisce kao sto si ti navela, samo mi nisi preporucila dela,vec samo pisce...
 
Remark bas i nije moderan klasik, Na zapadu nista novo je napisano dvadesetih....Pa od prilike trazim takve pisce kao sto si ti navela, samo mi nisi preporucila dela,vec samo pisce...

Ne znam kom istoričaru književnosti se priklanjaš, ali, ima nekih koji tvrde da moderna književnost počinje još krajem XIX veka. No, nevažno. Pitanje je i šta, zapravo, znači "klasik".
Bilo šta da odabereš od pisaca koje sam navela, dobićeš vrhunsku književnost.
Eto, Majstor i margarita je jako zanimljiva knjiga, višeslojna, tera te na razna razmišljanja...pa, počni odatle. :)
 
"lovac na zmajeve"- haled hoseini

tek sad sam je procitala, generalno imam otpor prema svemu "popularnom",
a i knjiga je beton teska ...

sad sam uzela "hiljadu cudesnih sunaca" :rumenko::rumenko:

I, zašto praviš istu grešku? :think:
Msm, knjige se meni dopadaju, ali ti ako ih ne voliš, ovo ti je slično.

Ja nemam otpor prema ``popularnim`` romanima. Volim da citam i klasicna dela, ali bogami i savremena.
Jos kada mi neko ko je meni drag preporuci!!!!... i nikada nisam pogresila.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top