Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Jung mi je nekako bio mnogo otvoreniji prema svetu od Frojda koji je bio opsednut libidom i seksom, zbog toga vise volim da ga citam. Ne znam zasto ga liberali ne vole, nisam primetio desnicarenje. Kod njega mi se upravo i svidja ta vazdusastost i zaranjanje u nesto spekulativno i neistrazeno kao sto su arhetipovi ili misticizam, po cenu se razlikovao od svojih kolega.

Ne bih da vas pilim, no Jung je:

a) jedan od osnivača transpersonalne psihologije (uz Jamesa, Maslowa, Assagiolija, Gerdu Walther, Stanislava Grofa, ...). Assagioli i Walther su precizniji i bolji, Grof je spektakularniji (iako ranjiviji). Ken Wilber je nešto bio utjecajan, no on nije psiholog po školovanju i vokaciji (a i realno je kopirant i ima mesijanski kompleks od kog nije bilo ništa. No, budući da dugo teško pobolijeva, bolje ne dalje...)

b) Jung je mješavina, i on do kraja nije artikulirao svoje glavne pojmove - ne bih o detaljima, jer bi se pretvorilo u cjepidlačenje. Sve su to bolje od njega razumjeli sudionici njegovih sastanaka Eranos Henry Corbin i Mircea Eliade, a posebno Corbin u ovoj knjizi:
https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/Henry-Corbin-Svjetlosni-Covjek-u-Iranskom-Sufizmu.pdf

c) Jung je konfuzan pisac i loš stilist i stalno upada u protuslovlja. U knjizi o simbolima najbolja su poglavlja koje su napisale njegove učenice Marie Louise von Franz, Aniela Jaffe i Jolanda Jacobi, koje su bile racionalnije i artikuliranije od njega.
 
E stvarno ga piliš Urvane:D

Najveća vrednost Junga, bar po meni, je taj otklon od Frojda, uz zadržavanje pa čak i pojačavanje vrednovanja podsvesti u životu čoveka. U svakom slučaju je bio maštovitiji od Frojda i manje opterećen sredinom od njega

Sa druge strane, njegov sistem razmišljanja nije povezan već rastrgan, više asocijativan. Meni lično to nije toliko leglo, sa druge strane izgleda da Momčilu leži. Kod Junga je dobro što u njegovom radu svako može da nađe nešto što mu godi, zajaše talas pa pređe na drugi koji je veći i sistematičniji (tj na drugog autora)
 
Ne bih da vas pilim, no Jung je:

a) jedan od osnivača transpersonalne psihologije (uz Jamesa, Maslowa, Assagiolija, Gerdu Walther, Stanislava Grofa, ...). Assagioli i Walther su precizniji i bolji, Grof je spektakularniji (iako ranjiviji). Ken Wilber je nešto bio utjecajan, no on nije psiholog po školovanju i vokaciji (a i realno je kopirant i ima mesijanski kompleks od kog nije bilo ništa. No, budući da dugo teško pobolijeva, bolje ne dalje...)

b) Jung je mješavina, i on do kraja nije artikulirao svoje glavne pojmove - ne bih o detaljima, jer bi se pretvorilo u cjepidlačenje. Sve su to bolje od njega razumjeli sudionici njegovih sastanaka Eranos Henry Corbin i Mircea Eliade, a posebno Corbin u ovoj knjizi:
https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/Henry-Corbin-Svjetlosni-Covjek-u-Iranskom-Sufizmu.pdf

c) Jung je konfuzan pisac i loš stilist i stalno upada u protuslovlja. U knjizi o simbolima najbolja su poglavlja koje su napisale njegove učenice Marie Louise von Franz, Aniela Jaffe i Jolanda Jacobi, koje su bile racionalnije i artikuliranije od njega.

Za 90% ovih imena nisam ni cuo tako da mogu samo da se iskompleksiran bezveze prilikon spoznaje sopstvene neobrazovanosti
 
Za 90% ovih imena nisam ni cuo tako da mogu samo da se iskompleksiran bezveze prilikon spoznaje sopstvene neobrazovanosti

Zašto? Naravno, šegačim se. Kao što je Konfucije rekao: Nisam se učen rodio. Volim znanje iz prošlih doba i trudim se da ga usvojim.
Ne znam koliko je Mišak pouzdan, nekad jest, a nekad je apsolutni šarlatan. Ovo nisam odgledao, no eto...

 
Zašto? Naravno, šegačim se. Kao što je Konfucije rekao: Nisam se učen rodio. Volim znanje iz prošlih doba i trudim se da ga usvojim.

Jeste, al ja to sve pozaboravljam i skoro nista ne pamtim osim nekih detalja i okvirne konstrukcije. Kad vidim nekoga ko ima fotografsko pamcenje i zna svaki detalj svake procitane knjige odmah se iskompleksiram. :D
 
E stvarno ga piliš Urvane:D

Najveća vrednost Junga, bar po meni, je taj otklon od Frojda, uz zadržavanje pa čak i pojačavanje vrednovanja podsvesti u životu čoveka. U svakom slučaju je bio maštovitiji od Frojda i manje opterećen sredinom od njega

Sa druge strane, njegov sistem razmišljanja nije povezan već rastrgan, više asocijativan. Meni lično to nije toliko leglo, sa druge strane izgleda da Momčilu leži. Kod Junga je dobro što u njegovom radu svako može da nađe nešto što mu godi, zajaše talas pa pređe na drugi koji je veći i sistematičniji (tj na drugog autora)

Na ovo mogu reči samo...da se dobro zabavljam.
 
Ne bih da vas pilim, no Jung je:

a) jedan od osnivača transpersonalne psihologije (uz Jamesa, Maslowa, Assagiolija, Gerdu Walther, Stanislava Grofa, ...). Assagioli i Walther su precizniji i bolji, Grof je spektakularniji (iako ranjiviji). Ken Wilber je nešto bio utjecajan, no on nije psiholog po školovanju i vokaciji (a i realno je kopirant i ima mesijanski kompleks od kog nije bilo ništa. No, budući da dugo teško pobolijeva, bolje ne dalje...)

b) Jung je mješavina, i on do kraja nije artikulirao svoje glavne pojmove - ne bih o detaljima, jer bi se pretvorilo u cjepidlačenje. Sve su to bolje od njega razumjeli sudionici njegovih sastanaka Eranos Henry Corbin i Mircea Eliade, a posebno Corbin u ovoj knjizi:
https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/Henry-Corbin-Svjetlosni-Covjek-u-Iranskom-Sufizmu.pdf

c) Jung je konfuzan pisac i loš stilist i stalno upada u protuslovlja. U knjizi o simbolima najbolja su poglavlja koje su napisale njegove učenice Marie Louise von Franz, Aniela Jaffe i Jolanda Jacobi, koje su bile racionalnije i artikuliranije od njega.

Jung nije osnivač transpersonalne psihologije. Njegov rad je postavio temelje za istu, ali je njegova psihologija tzv. dubinska. Nastavlja se na psihoanalitički rad Frojda, ali je umnogome prevazilazi.

Tek u drugoj polovini XX veka počinje da se pominje termin transpersonalna psihologija, prvenstvenu u radu Stanislava Grofa.
Danas se ona vezuje za upotrebu psihodelika u lečenju i iskustva 'spiritualnog buđenja'.

Za stavku 3. se slažem, a ne treba zaboraviti ni Sabrinu Spielrein, za koju se smatra da je artikulisala mnoge pojmove koje je Jung besramno preuzeo. Ona je kasnije bila izuzetno uspešna psihoanalitičarka.
 
Jung nije osnivač transpersonalne psihologije. Njegov rad je postavio temelje za istu, ali je njegova psihologija tzv. dubinska. Nastavlja se na psihoanalitički rad Frojda, ali je umnogome prevazilazi.

Tek u drugoj polovini XX veka počinje da se pominje termin transpersonalna psihologija, prvenstvenu u radu Stanislava Grofa.
Danas se ona vezuje za upotrebu psihodelika u lečenju i iskustva 'spiritualnog buđenja'.

Za stavku 3. se slažem, a ne treba zaboraviti ni Sabrinu Spielrein, za koju se smatra da je artikulisala mnoge pojmove koje je Jung besramno preuzeo. Ona je kasnije bila izuzetno uspešna psihoanalitičarka.

Ma znam, no ceo svet to drugačije gleda: https://en.wikipedia.org/wiki/Transpersonal_psychology
 
Pa piše:

Amongst the thinkers who are held to have set the stage for transpersonal studies are William James, Carl Jung, Roberto Assagioli and Abraham Maslow

I:

Early use of the term "transpersonal" can also be credited to Stanislav Grof and Anthony Sutich. At this time, in 1967–68, Maslow was also in close dialogue with Grof and Sutich regarding the name and orientation of the new field.According to Powers the term "transpersonal" starts to show up in academic journals from 1970 and onwards.
 
Pa piše:

Amongst the thinkers who are held to have set the stage for transpersonal studies are William James, Carl Jung, Roberto Assagioli and Abraham Maslow

I:

Early use of the term "transpersonal" can also be credited to Stanislav Grof and Anthony Sutich. At this time, in 1967–68, Maslow was also in close dialogue with Grof and Sutich regarding the name and orientation of the new field.According to Powers the term "transpersonal" starts to show up in academic journals from 1970 and onwards.

I? Grof je popularizirao termin, no korpus tekstova koji se odnosi na to već postoji i uključuje i Junga.
 
I? Grof je popularizirao termin, no korpus tekstova koji se odnosi na to već postoji i uključuje i Junga.
Kao što sam rekla, jungijanska psihologija je postavila temelje transpersonalne psihologije, Jung nije njen osnivač.

Proći će još dosta vremena pre nego što to se oblikuje korpus novih oblasti ljudske psihologije koja će se nazvati 'transpersonalna'. Za to su zaslužne i 1960te koje su popularizovale mistična iskustva i upotrebu psihodelika.
 
Kao što sam rekla, jungijanska psihologija je postavila temelje transpersonalne psihologije, Jung nije njen osnivač.

Proći će još dosta vremena pre nego što to se oblikuje korpus novih oblasti ljudske psihologije koja će se nazvati 'transpersonalna'. Za to su zaslužne i 1960te koje su popularizovale mistična iskustva i upotrebu psihodelika.

Ne. Pojam TP uključuje i Junga i Assagiolia i ostale, a vrijeme TP je uglavnom prošlo, ono ne dolazi. To je doba psihodeličnih 60ih i 70ih, no nije dalo nešto bitno ni u kartografiji psihe, ni u terapiji. TP terapije (iostale) nemaju efekta, kao ni psihoanaliza, i ljudi se bolje liječe modernim lijekovima, što i dominira u psihijatriji (Jung realno nikog nije izliječio). Shizofrenija i ostalo su liječeni medikamentozno, i to uvelike uspješno, dok od pričanja nema ništa.

Dapače, Grof je zbrisao zbog uporabe LSD-a, budući da je bilo primjera gdje su pacijenti pošandrcali, pa bi bio nagrajsao na sudskim procesima koje Amerikanci toliko vole. Stoga je kao izumio tehniku holtropskoga disanja (zapravo obično duboko disanje koje traje satima, a nije hiperventilacija kao u sufijskom zikru).

Najbolje mape uma su dali velikani kao Assagioli i Gerda Walther, koje sam i prije preporučio na ovom slijedu, no evo ih opet:

31LkRCtgoVL._SX322_BO1,204,203,200_.jpg


51tRuinHlML._SX331_BO1,204,203,200_.jpg


41u%2Bx0rGXbL._SX313_BO1,204,203,200_.jpg


gerda-walther-fenomenologija-mistike-slika-114020250.jpg
 
Ne. Pojam TP uključuje i Junga i Assagiolia i ostale, a vrijeme TP je uglavnom prošlo, ono ne dolazi.

Ne razumeš. Nisam rekla proći će još vremena od sad, nego od Junga do 1960-ih i uobličavanja akademske oblasti transpersonalne psihologije.

Gradually, during the 1960s, the term "transpersonal" was associated with a distinct school of psychology within the humanistic psychology movement

Naravno da se danas koriste neki drugi modaliteti terapija.

Neću dalje diskutovati.
 
Равнодушни људи, Алберто Моравиа
Са непуних 18. лета почео је писање овог романа и већ тада показао свој врхунски таленат. Пре свега, мајстор у описивању људских стања и односа кроз приказ различитих класа. И у овом роману његови главни јунаци су материјалисти, духовни сиромашци и неостварени ликови. Моравиа је у самом врху мени омиљених писаца и сваким новим делом само то потврђује. Његов стил није тако лак за читање, тако да нисам сигуран колико лежи данашњем просечном читаоцу који воли брз и питак роман.
 
Равнодушни људи, Алберто Моравиа
Са непуних 18. лета почео је писање овог романа и већ тада показао свој врхунски таленат. Пре свега, мајстор у описивању људских стања и односа кроз приказ различитих класа. И у овом роману његови главни јунаци су материјалисти, духовни сиромашци и неостварени ликови. Моравиа је у самом врху мени омиљених писаца и сваким новим делом само то потврђује. Његов стил није тако лак за читање, тако да нисам сигуран колико лежи данашњем просечном читаоцу који воли брз и питак роман.

Pročitaj "Ja i on" :mrgreen:
 
Prošao sam dosta knjiga o idejama o zagrobnom životu i smrti u tadicionalnim kulturama i religijama, neke još mislim proći, no preporučio sljedeće, po mom sudu, kanonske autor i djela:

Hiroshi Obayashi: Death and Afterlife: Perspectives of World Religions (Contributions to the Study of Religion, Vol. 33)


31oyYYL-RmL._SX331_BO1,204,203,200_.jpg


Alan Segal: Life After Death: A History of the Afterlife in Western Religion


51DVEHVJTTL._SX313_BO1,204,203,200_.jpg


Gregory Shushan: Conceptions of the Afterlife in Early Civilizations: Universalism, Constructivism and Near-Death Experience

31uTQ0LXPCL._SX331_BO1,204,203,200_.jpg



Jan Bremmer: The Rise and Fall of the Afterlife

312NJMnLOBL._SX331_BO1,204,203,200_.jpg


Predugo bi bilo da idem u detalje, no: to generalno nisu djela smrti kao biloškoj činjenici u svjetlu moderne znanosti; niti su, uz manje iznimke, o iskustvima tik do smrti/NDE i sl.

No, sažeto bi se moglo reći:

a) pojmovi o zagrobnom životu variraju kroz vrijeme, dosta radikalno, i u okviru jedne religije/civilizacije
b) jedine dvije stare kulture koje imaju razvijene termine i misaoni sadržaj su dvije: grčka i indijska. Sve ostale, od animizma do Egipta i Bliskog istoka i Kine- to je siromaštvo pojmova, vrlo često nepoimanje osobe (mnogostrukost duša), te neki dosta sirotinjski termini, svega 2-3, kojima se opisuju ideje o životu. Također, debelo neznanje o svemu
c) jak utjecaj društvenih događaja, npr. neka kultura izgubi neki rat i dio područja, i od zbog toga se mijenjaju ideje o svijetu i zagrobnom životu
d) iznimna raznolikost pogrebnih običaja i tabua, te načina rješavanja mrtvaca (spaljivanje, pogreb, mumije,..)
d) nema jedinstvenog stajališta o smrti: dio želi nastavak osobnoga života, dio se toga grozi, a dijelu je to svejedno. Arhajska psiha je drugačija od moderne.




 

Back
Top