Banalizuješ, poenta je što su Hrvati pod naletom Turaka bili asimilovani od strane drugih naroda, zato su izgubili svoj govorni jezik, osim na ostrvima gde se hrvatski zadržao dosta dugo, dok kod Srba to nije bio slučaj.
Imaš recimo naselje Hrvati kao deo Zagreba danas i o tome je bilo reči ovde, a ono je nastalo posle turske invazije i ni malo slučajno se zove Hrvati!Zatim činjenicu da stanovništvo Susedgrada i Stubice ( poznato po onoj Gubecovoj buni) je govorilo kajkavskim jezikom ikavskog izgovora svakako da je taj ikavski došao iz čakavskog jezika jer kajkavski nema ikavicu, tako što su Hrvati tu naseljeni asimilovali u okolno većinsko kajkavsko stanovništvo ali su zadržali neke odlike svog govora kao što je taj ikavizam.
Asimilovali su se i mnogi Srbi da ne bude zabune pa seoba pod Čarnojevićem je došla do Sent Andreje i Komorana, znaš li gde je to sebe, a danas tamo gotovo da nema Srba, uklopili su se u Madjare i Slovake, izgubili svoj jezik daleko od matice.
O Žumberčanima da ne govorim.
]
Kao što se već ustvrdilo.Hrvati su izumrli narod kojega su Turci pobili,protjerali,raselili,
mali deo toga naroda je nekako uspeo da asimiluje Slovence koji u to vreme nisu imali pojma da su slovenci.
Nakon toga ti asimilovani slovenci uz pomoć nemačke,vatikana asimiluju školovanije Srbe i tako postade danas hrvatska nacija.
Kažem školovanije Srbe koje je bilo mnogo lakše asimilovati od vlaških seljaka Banije,Like i Korduna koji su ostali Srbi.
Nema Hrvata,nepostoje
1501. godine, Marko Marulić piše svoj proslavljeni ep Istorija svete Judite u versih hrvacki složena – tiskan 1521. godine u Veneciji;
1538. godine, pjesnik iz Zadra, Petar Zoranić tiska prvi hrvatski roman u stihovima (Planine), u kojemu veliča ljubav prema hrvatskom narodu i njegovom jeziku;
Najveći hrvatski književnik iz Dubrovnika, Marin Držić (1508-1567.), piše svoja najznačajnija djela – Dundo Maroje (1550.), Novela od stanca (1551.), Skup (1553.), Pjerin, Mande i Arkulin itd.;
1556. godine, u Veneciji tiskana prva hrvatska svjetovna drama Robinja – djelo hvarskog vlastelina i pjesnika Hanibala Lucića (1485-1553.);
hvarski pjesnik Petar Hektorović (1487-1572.), napisao je spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje (tiskan 1568. godine u Veneciji), u kojem s ljubavlju govori o hrvatskom moru i životu tamošnjih ribara;
slavni hrvatski znanstvenik rodom iz Šibenika Faust Vranĉić (1551-1617.) sastavlja 1595. godine petojezični rječnik, piše logiku, etiku, i znamenito djelo iz mehanike, Machinae novae;
od 1561. do 1568. godine, u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu objavljeni hrvatski prijevodi Novog Zavjeta i više od 20 drugih teoloških djela (namjera hrvatskih protestantskih svećenika koji su radili na tomu bila je da “božanstvenu istinu spoznavši…hrvatskim jezikom mej mnoge narode”, prošire, pa i među Slavene u Turskom carstvu;
Bartolomej Kašić (1575-1650.), isusovac, sastavio prvu hrvatsku gramatiku (Institutionum linguae illyricae libri duo – tiskana u Rimu 1604. godine);
Ivan Gundulić (1588-1638.), jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u Dubrovniku piše i prikazuje drame: Galatea, Armida, Posvetilište ljuveno, Arijadna i druge, te pastirsku igru Dubravka i veličanstveni ep Osman, a drama Suze sina razmetnoga smatra se najdotjeranijim djelom stare hrvatske knjiţevnosti;
1607. godine na zagrebačkom Gradecu isusovci otvaraju svoju gimnaziju u kojoj već prve godine ima 300 đaka, a 1627. godine isusovačka gimnazija otvara se i na Rijeci, 1636. godine u Varaždinu itd.
1658. godine u zagrebačkom franjevaĉkom samostanu utemeljen “studium philosophicum” s dva profesora, a potom i “studium theologicum generale”;
1670. godine otvorena je pavlinska gimnazija u Križevcima;
1671. godine lepoglavski Pavlini od pape Klementa X dobijaju pravo dodjele akademskih naslova (magisterija i doktorata) redovnicima koji naučavaju filozofiju ili teologiju, što im svojim ukazom potvrđuje iste godine i car Leopold I.;
Ivan Lucić (1604-1669.), utemeljitelj hrvatske kritičke historiografije, prikuplja građu i piše vrijedna povijesna djela (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, najbolje djelo starije hrvatske historiografije do 15. stoljeća (tiskano u Amsterdamu 1673. godine), i Memorie storiche di Tragurio ora ditto Trau (tiskano u Veneciji 1673. godine);
oko 1704. godine u Splitu utemeljena “Akademija ilirička iliti slovinska” koja je okupljala književnike;
1726. godine gradi se cesta od Karlovca prema Bakru i Rijeci – tzv. Karolinska cesta;
1756 godine Andrija Kačić Miošić piše jedno je od najvrjednijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća štokavicom Razgovor ugodni naroda slovinskoga
1758. godine, isusovac i učenjak svjetskog glasa s područja fizike i astronomije, dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711-1787.), u Beĉu objavljuje svoje djelo “Philosophiae naturalis theoria” ;
1767. godine u Splitu je utemeljena “Poljoprivredna akademija”, radi poboljšanja stanja u dalmatinskom agraru , iste godine, 7 srpnja, carica Marija Terezija osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće, kao središnju upravnu vlast u Banskoj Hrvatskoj;
od 1770. do 1779. godine, po nalogu Josipa II, gradi se nova cesta od Karlovca do Senja, tzv. Jozefinska cesta;
9. kolovoza 1776. godine, Marija Terezija potpisala ukaz o pripojenju grada Rijeke Hrvatskoj, a godinu dana poslije, Hrvatskoj su pripojene i luke Bakar, Bakarac i Kraljevica, u isto vrijeme u Zagrebu utemeljena Kraljevska akademija, najviša školska ustanova u tadašnjoj Hrvatskoj;
1781. godine (21. prosinca), Josip II izdaje patent o toleranciji, čime se pripadnicima svih vjeroispovjesti na teritoriju Monarhije daju puna prava (tako je već 1785. godine u Varaždinu utemeljena prva židovska općina, a u Zagrebu 1806. godine);
Sreča
1840. godine. prva drama na štokavskom narječju, "Juran i Sofija" autora Ivana Kukuljevića Sakcinskog,
tvoj narod je napravio rez, u 19. stoljeću su odbacili jezik predaka i uzeli 2/3 tuđeg jezika.
- - - - - - - - - -
На ове википедијске сплачине сам ти већ одговорио сасвим довољно пута да не морам сад.
Чуј у Дубровнику нису Срби јер су они ратовали са Немањом, па и Немања је ратовао са својом рођеном браћом и шта ни они нису Срби!?
Što bi ti vjerovao službenom austriskom popisu kada se uvijek možeš pozvati na Deretića i srpsku mitomaniju.
Nemanja,
možeš da mi pokažeš kartu sa Kninom,Benkovcem,Lipikom,Pakracom,Vukovarom u Vojnoj krajini?
pravih Hrvata u Lici,Sj Dalmaciji,Kordunu,Baniji,Slavoniji onda uopće nije bilo zar ne?Zapravo,u svim štokavskim krajevima što uključuje i Srednju Dalmaciju(osim same obale),Južnu Dalmaciju,katolički dio Bosne..
E dobra stara vremena.
Niti su Hrvati ukrali jezik od Srba, nit' su Srbi od Hrvata... 
