Srpsko ime u Dubrovniku

Više se ni ne sjećam što sam bio htio kazati, ali krajnja poenta je da ne možemo usvojiti srpski jezik aklamativno kao nekakvo jednoobrazno ime i tvrditi da su drugi njime govorili (a posebno ne da su Srbi, samo zbog toga što govore srpskim jezikom). Moje slaganje da je u pitanju srpski jezik one je mjere do koje svak može reći da se u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji govori crnogorski, jer je to jedan od imena za ovaj jezik koji ti i ja sada upotrebljavamo.
Čak i ako većina ljudi govori nekim govorom i pripada jednoj narodnosti, to ne daje apsolutno nikakav logički oslonac za ponarodnjenje drugih koji govore slično ili približno isto.
О где си Славене кућо стара нема те ко антифашизма у Хрватској.:)
Ја и не кажем да су други њиме говорили већ да су Срби њиме говорили као што и данас говоре.
Данашња имена за српски језик имају политичку позадину, и ја и ти можемо да се договоримо да се овај језик зове славенско-лекизански али то не значи да се ради о другом језику.
A zašto je jezik a ne narečje?
Ko to tvrdi?
:rtfm:
 
Oooooo mupi, bojovnice...

images


Pogledaj malo gde su ti bili Hrvati. Skoro pa u srcu Dubrovnika.
 
Oooooo mupi, bojovnice...

images


Pogledaj malo gde su ti bili Hrvati. Skoro pa u srcu Dubrovnika.



Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI
]8/60
DOLAZAK TURAKA
Pre osvojenja Bosne 1463 g. nije bilo nijednog Srbina zapadno od reke Vrbasa do Velebita i kranjske granice, a ni u severnoj Dalmaciji i u
Slavoniji.Dogod je postojala nada da će se stara srpska država održati, a to je bilo do pada despotovine 1459 godine, Srbi se nisu kretali sa svojih ognjišta,
osim onih, koje su srpski despoti Stevan Lazarević i ðurañ Branković prevodili na svoja velika imanja po Mañarskoj.Srbi su bili vezani za svoju državu i zemlju i nisu
ih napuštali. Prvi su se stali kretati prema zapadu, iz Stare Srbije, neki cincarski i aromunski narodi, čim je zapretila opasnost od Turaka. Ne samo stoga što su bili
pokretniji, kao stočari i nevezani za zemlju, već i s razloga što nisu svojim osećanjem bili vezani za državu.



Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI

12/60
SRPSKE SEOBE
Nema prazna prostora, sposobna da čovek opstane u njemu, koji će dugo ostati nenastanjen, pa ma se preko oceana nalazio.Kad su Turci očistili prostor zapadno od Vrbasa, u kom nikad nije bilo Srba, ovi su stali nadirati unj.Nadirali su i sami, da doñu do većih imanja. Doseljavali su ih, sa svojih starih imanja u unutrašnjosti, i muslimani spahije. Nekad su se odmicali dalje, zbog krvne osvete. Kad bi došla gladna godina, bežali su od gladi. Oko 1650 godine odselili su se Crnogorci iz
plemena ljubotinskog, zbog gladi, čak u Istru i naselili tri sela, od kojih jedno, Peroj, ostalo dosad verno pravoslavlju i srpstvu, dok su se druga dva, za neke istarske gladne godine, porimokatoličila, jer im je dana ishrana, pod uslovom da se porimokatoliče. Često su izazivali raspršivanje muslimanski pokolji Srba i
zverstva turske soldateske, za ratova.
 
Poslednja izmena:
О где си Славене кућо стара нема те ко антифашизма у Хрватској.:)
Ја и не кажем да су други њиме говорили већ да су Срби њиме говорили као што и данас говоре.
Данашња имена за српски језик имају политичку позадину, и ја и ти можемо да се договоримо да се овај језик зове славенско-лекизански али то не значи да се ради о другом језику.

:rtfm:

Točno ono o čemu smo mi tupili 100 godina na nekoliko tema.Ne treba ni napominjati s kim se slažem a s kim ne.

Dokaz ti je;:rtfm:?

Ajde dobro.

I ok,idemo tvojom logikom,dakle Srbi su dakle oni koji su do 19.stoljeca pričali štokavski jezik,i kako tumačiš njihovo masovno prešaltavanje u Hrvate?Ili možda hoćeš reći kako su Srbi koji nisu imali izraženu nacionalnu svijest prešli u Hrvate u 19.stoljeću,a opet su Srbi..zapravo ti sa sigurnošću znaš da su bili Srbi iako je evidentno da oni sami o srpstvu nisu znali ništa niti su se ikad smatrali Srbima.

U isto vrijeme Srbi na području Like,Korduna,Banije,Slavonije,Sj.Dalmacije ostaju Srbi:roll:pravih Hrvata u Lici,Sj Dalmaciji,Kordunu,Baniji,Slavoniji onda uopće nije bilo zar ne?Zapravo,u svim štokavskim krajevima što uključuje i Srednju Dalmaciju(osim same obale),Južnu Dalmaciju,katolički dio Bosne..

Hrvati su se dakle sačuvali samo u uskom priobalnom pojasu,naime njih su Osmanlije sve poklali i proćerali a Srbi su se raširili i cvjetali,pod tim istim Osmanlijama i Mlečanima:roll:
 
Poslednja izmena:
Točno ono o čemu smo mi tupili 100 godina na nekoliko tema.Ne treba ni napominjati s kim se slažem a s kim ne.

Dokaz ti je;:rtfm:?

Ajde dobro.

I ok,idemo tvojom logikom,dakle Srbi su dakle oni koji su do 19.stoljeca pričali štokavski jezik,i kako tumačiš njihovo masovno prešaltavanje u Hrvate?Ili možda hoćeš reći kako su Srbi koji nisu imali izraženu nacionalnu svijest prešli u Hrvate u 19.stoljeću,a opet su Srbi..zapravo ti sa sigurnošću znaš da su bili Srbi iako je evidentno da oni sami o srpstvu nisu znali ništa niti su se ikad smatrali Srbima.

U isto vrijeme Srbi na području Like,Korduna,Banije,Slavonije,Sj.Dalmacije ostaju Srbi:roll:pravih Hrvata u Lici,Sj Dalmaciji,Kordunu,Baniji,Slavoniji onda uopće nije bilo zar ne?Zapravo,u svim štokavskim krajevima što uključuje i Srednju Dalmaciju(osim same obale),Južnu Dalmaciju,katolički dio Bosne..

Hrvati su se dakle sačuvali samo u uskom priobalnom pojasu,naime njih su Osmanlije sve poklali i proćerali a Srbi su se raširili i cvjetali,pod tim istim Osmanlijama i Mlečanima:roll:

E kad se samo setim kako se nekad dobro živelo baš. Hrvati su nekad imali dobru reklamu za turizam u Dalmaciji, namenjen martološkoj populaciji. "Naše žene i naša imovina su vaš posao":mrgreen: E dobra stara vremena.
 
О где си Славене кућо стара нема те ко антифашизма у Хрватској.:)
Ја и не кажем да су други њиме говорили већ да су Срби њиме говорили као што и данас говоре.

Dakle ne kažeš uopšte da su govorili srpskim jezikom ali su Srbi jer su govorili srpskim jezikom...ili šta? :dontunderstand:

Данашња имена за српски језик имају политичку позадину, и ја и ти можемо да се договоримо да се овај језик зове славенско-лекизански али то не значи да се ради о другом језику.

Svako ime ima političku pozadinu - ne samo današnja, već od kada je čovjek postao svjestan da koristi govorni jezik. Ovi ili oni ljudi iz ovih ili onih razloga primjenjuju raznorazne politike po svim pitanjima u svom životu. Evo ja imam jednu politiku prema čarapama...
Ništa u tom smislu nije drugačije, sem što - kao što sam već naglasio - danas imamo jezičku standardizaciju i sisteme prinude sile (narodne jezike) za šta uglavnom nije bilo kapaciteta u prošlosti. I za prastaro vrijeme u prošlosti mogu ti pronalaziti lingvonime koji pominju bosanski ili slično.
To apsolutno ni na koji način ne pretvara sve govornike štokavskog u svakom trenutku prošlosti (?) govornicima srpskoga, niti je uopšte moguće u nekom trenutku zapravo proglasiti tapiju na neki jezik.


Ovdje mislim da ti nije dobro postavilo poruku.
 
Slavene, daj nam ti kao covek od struke napisi kada se pominju prvi Hrvati u Dubrovniku. Bilo je po internetu svakojakog hrvatskog promidzbenog smeca na tu temu pa je tesko doci do egzaktnih podataka.

Isto tako, ne mogu se setiti izvora koji govori o tome kako Hrvati pod Ugarskom dobijaju vazalske posede u podrucju Zagorja i da pri tome to lokalno stanovnistvo smatraju nize vrednim u odnosu na prave Hrvate. Znas li nesta o tome?
 
Točno ono o čemu smo mi tupili 100 godina na nekoliko tema.Ne treba ni napominjati s kim se slažem a s kim ne.
Dokaz ti je;:rtfm:?
Ajde dobro.
Prvo bi trebao da objasniš ono sa čim se ne slažeš i da navedeš adekvatne argumente, puko prepisivanje sa vikipedije videli smo nigde te nije odvelo.
http://forum.krstarica.com/showthre...-Srbima-kroz-istoriju-zapadno-od-Drine/page16
I ok,idemo tvojom logikom,dakle Srbi su dakle oni koji su do 19.stoljeca pričali štokavski jezik,i kako tumačiš njihovo masovno prešaltavanje u Hrvate?Ili možda hoćeš reći kako su Srbi koji nisu imali izraženu nacionalnu svijest prešli u Hrvate u 19.stoljeću,a opet su Srbi..zapravo ti sa sigurnošću znaš da su bili Srbi iako je evidentno da oni sami o srpstvu nisu znali ništa niti su se ikad smatrali Srbima.
Srbi su oni koji su do 19. veka govorili srpskim jezikom, Srbi u narodnom smislu.Hrvati u srednjem veku govore hrvatskim jezikom do 16. veka, čakavskim, to nije preteča ovog današnjeg jezika kojim pišemo, posle toga hrvatsko ime prelazi na ono kajkavsko stanovništvo Zagorja preko hrvatske vlastele koja dobija posede tamo, dok je prvobitno jezgro hrvatske države uništeno najezdom Turaka a narod raseljen.Oni što su ostali prihvatili su jezik došljaka Srba.Ti doseljenici u Zagorje nisu stanovništvu nametnuli svoj hrvatski jezik već su primili jezik tog većinskog naroda tamo, to jest kajkavski, a svi su skupa zbog hrvatske vlastele koja drži te prostore nazivani hrvatskim imenom.
Dakle u 19. vek ulaze Srbi koji govore srpski:), ima ih pravoslavaca, katolika i muslimana zavisno od regije u kojoj se nalaze jel, i Hrvati kojih ima uglavnom kajkavaca i čakavaca, svi rimokatolici, i ni jedni nisu bili nacionalno osvešćeni.Srpska narodna tradicija postojala je kod nekih pisaca i ranije Miošić piše o Aleksandru Srbljaninu i srpskim vladarima, prenose se priče i legende o Kosovskom boju i Nemanjicima podjednako i kod Srba rimokatolika i pravoslavaca ali izgradjenu nacionalnu svest nisu imali, Srbi se tada nazivaju i raznim regionalizmima Dubrovčani, Bosanci, Rašani i dr.
Pojavom nacionalizma u 19. veku pocinje nacionalno svrstavanje gde se sada ljudi sami izjašnjavaju o svojoj pripadnosti nevezano za etničke i jezičke norme koje su ranije važile i dobijamo pojavu da se jedan deo Srba prevashodno katolika iz Dalmacije i Slavonije počinje nazivati hrvatskim imenom, što im je olakšalo i prihvatanje Vukove reforme srpskog jezika od strane hrvatskih književnika jer su sada svi pisali na srpskom jeziku i nije bilo jezičke razlike izmedju Srba katolika i ostalih Srba i Hrvata kajkavaca i čakavaca, ta barijera je tako premošćena što je omogućilo i širenje hrvatskog imena dalje.Naravno jedan deo Srba rimokatolika nastavio je da se i dalje definiše srpskim imenom i otuda pokreti i udrženja Srba katolika u tom periodu, dok se na kraju, tek sa Kraljevinom Jugoslavijom čudna mi čuda, nisu i oni utopili u hrvatski korpus.
Upravo preko njih stižu medju Hrvate i gusle, epske pesme, ojkanje, narikače, alka i drugi srpski narodni običaji kojih se ovi prestankom da se izjašnjavaju kao Srbi naravno nisu odrekli.
Nazivati zato ovaj jezik hrvatskim isto je što i nazivati ga dubrovačkim, bosanskim, hercegovačkim ili rašanskim, iako je sasvim jasno da je to lingvistički samo jedan jezik i to srpski od nastanka u srpskim župama medju srpskim narodom u srednjem veku sve do danas.
A što se tiče nacionalnog izjašnjavanja možeš i kao Marsovac da se izjašniš ja ću to poštovati ali to ti ne daje za pravo da krstiš i jezik kao marskovski i da to ime još teleportuješ u prošlost.
Što se tiče ovog izjašnjavanja Srba katolika hrvatskim imenom u 19. veku sve sam uvereniji da je broj takvih nije bio toliko veliki kao što se predstavlja i da se uglavnom svodio na stanovništvo Dalmacije.Mnogo veći je broj raznih drugih naroda koji su se izjasnili kao Hrvati a kojima je jedina medjusobna spona bio zajednički jezik u ovom slučaju srpski prihvaćen kao govorni jezik Hrvata i rimokatolička vera, naturana uostalom celom stanovništvu AU kao državna vera.Bilo je svakako i pokatoličavanja pa se broj katolika povećao u odnosu na broj pravoslavaca.
Kao što možeš videti današnja hrvatska nacija nije sazdana na jednom zajedničkom narodnom jezgru ili jeziku i svima njima prosto lepiti hrvatske etike je van pameti.
U isto vrijeme Srbi na području Like,Korduna,Banije,Slavonije,Sj.Dalmacije ostaju Srbi:roll:pravih Hrvata u Lici,Sj Dalmaciji,Kordunu,Baniji,Slavoniji onda uopće nije bilo zar ne?Zapravo,u svim štokavskim krajevima što uključuje i Srednju Dalmaciju(osim same obale),Južnu Dalmaciju,katolički dio Bosne..
Na područjima koja si nabrojao formirana je Vojna Granica u kojoj su Srbima garantovane slobode a kao najvažnija je bila sloboda da ispovedaju pravoslavnu veru, pa su tamo Srbi bili manje izloženi pokatoličavanju i unijaćenju.
Ustalom zar se ne vidi:
krajina14.jpg

Republika_srpska_krajina_regije.png

nije RSK nastala u onim granicama sasvim slučajno, pravoslavci su zadržali srpsko ime ali Srbi rimokatolici nisu.
Zato su Vojna Granica i povelje Habzburških vladara vrlo važne za očuvanje srpske narodnosti.
Hrvati su se dakle sačuvali samo u uskom priobalnom pojasu,naime njih su Osmanlije sve poklali i proćerali a Srbi su se raširili i cvjetali,pod tim istim Osmanlijama i Mlečanima:roll:
Banalizuješ, poenta je što su Hrvati pod naletom Turaka bili asimilovani od strane drugih naroda, zato su izgubili svoj govorni jezik, osim na ostrvima gde se hrvatski zadržao dosta dugo, dok kod Srba to nije bio slučaj.
Imaš recimo naselje Hrvati kao deo Zagreba danas i o tome je bilo reči ovde, a ono je nastalo posle turske invazije i ni malo slučajno se zove Hrvati!Zatim činjenicu da stanovništvo Susedgrada i Stubice ( poznato po onoj Gubecovoj buni) je govorilo kajkavskim jezikom ikavskog izgovora svakako da je taj ikavski došao iz čakavskog jezika jer kajkavski nema ikavicu, tako što su Hrvati tu naseljeni asimilovali u okolno većinsko kajkavsko stanovništvo ali su zadržali neke odlike svog govora kao što je taj ikavizam.
Asimilovali su se i mnogi Srbi da ne bude zabune pa seoba pod Čarnojevićem je došla do Sent Andreje i Komorana, znaš li gde je to sebe, a danas tamo gotovo da nema Srba, uklopili su se u Madjare i Slovake, izgubili svoj jezik daleko od matice.
O Žumberčanima da ne govorim.
Dakle ne kažeš uopšte da su govorili srpskim jezikom ali su Srbi jer su govorili srpskim jezikom...ili šta? :dontunderstand:
Кажем да је овај језик српски, и кажем да је средњевековни језик Рашке, Дукље, Босне, Дубровника српски.
Svako ime ima političku pozadinu - ne samo današnja, već od kada je čovjek postao svjestan da koristi govorni jezik. Ovi ili oni ljudi iz ovih ili onih razloga primjenjuju raznorazne politike po svim pitanjima u svom životu. Evo ja imam jednu politiku prema čarapama...
Ništa u tom smislu nije drugačije, sem što - kao što sam već naglasio - danas imamo jezičku standardizaciju i sisteme prinude sile (narodne jezike) za šta uglavnom nije bilo kapaciteta u prošlosti. I za prastaro vrijeme u prošlosti mogu ti pronalaziti lingvonime koji pominju bosanski ili slično.
To apsolutno ni na koji način ne pretvara sve govornike štokavskog u svakom trenutku prošlosti (?) govornicima srpskoga, niti je uopšte moguće u nekom trenutku zapravo proglasiti tapiju na neki jezik.
Е због те политичке позадине најбоље да се држимо науке тј. лингвистике, дакле ствар је јасна.
Штокавски ти је нововековни термин за овај језик, можда боље да пробаш са српским именом.
Ovdje mislim da ti nije dobro postavilo poruku.
Поставило је добро поруку а она је требала да значи да само треба да читаш оно што сам већ написао на овој теми.
Ево и Хрвати се сетили да прогласе кајкавски језиком и то 2015 године господње, додуше касне мало јер је тај језик већ познат као словеначки али боље икад него никад.:)
Ови други Хрвати, чакавци зато негодују.:rotf:
http://m.slobodnadalmacija.hr/Scena...ype/ArticleView/articleId/277736/Default.aspx
http://www.novilist.hr/Kultura/Mario-Jembrih-Kajkavski-na-svjetskoj-pozornici-jezika
 
U Dubrovniku pod južnim zidom na vrhu brežuljka postoji crkvica "Mrtvo zvono", a taj prostor staroga grada se i danas zove "Mrtvo zvono". Svaku večer u neko vrijeme bi ozdvonilo zvono te crkvice što je bio znak zatvaranja gradskih vrata.
To je bio znak da svi inovjerci (pravoslavci, i muslimani, osim Židova) i kapetan gradske straže moraju izići iz grada i prenoćiti vani do jutra. Zašto inovjerci u ono grubo srednjevjekovno vrijeme je razumljivo, ali zašto kapetan gradske straže - on je bio stranac, Talijan, jer je papinsko pravo bilo, a svaki Papa ga je koristio, da imenuje gradskog kapetana, kojemu naravno s razlogom Dubrovčani nisu vjerovali.

Dubrovnik i Srbi:kad udari brat na brata :worth:

1. Ratovali su s Nemanjom i Miroslavom (mir 1186.).

2. S Urošem I. ratovali su 1252-1254.

3. S Milutinom su ratovali dvaput: 1301-1302. i 1317-1318.

4. U doba Stevana Dečanskog ratovali su 1327-1328.

5. Dušanu i sinu Urošu davali su nakon 1357. godišnji danak od 2000 perpera.

Od 1205. do 1358. Dubrovnik je bio pod vlašću Venecije, a od 1358. do 1526. pod vlašću ugarsko-hrvatskog kralja.

6. Ratovali su s knezom Vojislavom 1359-1362.

7. Ratovali su s Nikolom Altomanovićem 1370-1371.



Asimiliranje srba katolika....... Srbi svi i svuda, jedno mi nije jasno: kako to da su se tako uspješno asimilirali "Srbi katolici" u Dubrovniku gdje su bili samosvjesni, birali srpske liste, temeljili se na najjačoj kulturi koja je bila na području jugoistočne Europe, a oni opančari i obožavatelji prirodnih sila na području Vojne krajine ostali i dalje Srbi?
Oni koji su s najmanje znanja se najlakše asimiliraju, zar ne? Može mi netko pojasnit tu logiku.

- - - - - - - - - -

Prvo bi trebao da objasniš ono sa čim se ne slažeš i da navedeš adekvatne argumente, puko prepisivanje sa vikipedije videli smo nigde te nije odvelo.
http://forum.krstarica.com/showthre...-Srbima-kroz-istoriju-zapadno-od-Drine/page16

Srbi su oni koji su do 19. veka govorili srpskim jezikom, Srbi u narodnom smislu.Hrvati u srednjem veku govore hrvatskim jezikom do 16. veka, čakavskim, to nije preteča ovog današnjeg jezika kojim pišemo, posle toga hrvatsko ime prelazi na ono kajkavsko stanovništvo Zagorja preko hrvatske vlastele koja dobija posede tamo, dok je prvobitno jezgro hrvatske države uništeno najezdom Turaka a narod raseljen.Oni što su ostali prihvatili su jezik došljaka Srba.Ti doseljenici u Zagorje nisu stanovništvu nametnuli svoj hrvatski jezik već su primili jezik tog većinskog naroda tamo, to jest kajkavski, a svi su skupa zbog hrvatske vlastele koja drži te prostore nazivani hrvatskim imenom.
Dakle u 19. vek ulaze Srbi koji govore srpski:), ima ih pravoslavaca, katolika i muslimana zavisno od regije u kojoj se nalaze jel, i Hrvati kojih ima uglavnom kajkavaca i čakavaca, svi rimokatolici, i ni jedni nisu bili nacionalno osvešćeni.Srpska narodna tradicija postojala je kod nekih pisaca i ranije Miošić piše o Aleksandru Srbljaninu i srpskim vladarima, prenose se priče i legende o Kosovskom boju i Nemanjicima podjednako i kod Srba rimokatolika i pravoslavaca ali izgradjenu nacionalnu svest nisu imali, Srbi se tada nazivaju i raznim regionalizmima Dubrovčani, Bosanci, Rašani i dr.
Pojavom nacionalizma u 19. veku pocinje nacionalno svrstavanje gde se sada ljudi sami izjašnjavaju o svojoj pripadnosti nevezano za etničke i jezičke norme koje su ranije važile i dobijamo pojavu da se jedan deo Srba prevashodno katolika iz Dalmacije i Slavonije počinje nazivati hrvatskim imenom, što im je olakšalo i prihvatanje Vukove reforme srpskog jezika od strane hrvatskih književnika jer su sada svi pisali na srpskom jeziku i nije bilo jezičke razlike izmedju Srba katolika i ostalih Srba i Hrvata kajkavaca i čakavaca, ta barijera je tako premošćena što je omogućilo i širenje hrvatskog imena dalje.Naravno jedan deo Srba rimokatolika nastavio je da se i dalje definiše srpskim imenom i otuda pokreti i udrženja Srba katolika u tom periodu, dok se na kraju, tek sa Kraljevinom Jugoslavijom čudna mi čuda, nisu i oni utopili u hrvatski korpus.

spomenik srpskoga jezika pjesma patrijarha čarnojevića posvećena Đurđu Brankoviću (oko 1690.):

Зри в народе нашем небреженое понуреније,
зри слабости разумнеј,
зри неразмотренија синов,
Слнцу убо светешту
се они бо јоште главоболствујут
сном неведенија
ако под мраком нерасудној тамности закрити...
Но и као наплњени суште духовнаго богатства
и разума истинаго напојени,
сами размотревше к помишљењу себе вагрузите:
откуда бихом и имели,
толиких времен нештедноју рукоју
на четирех стран раздавајуште?...

Zri v narode našem nebreženoe ponurenije,
zri slabosti razumnej,
zri nerazmotrenija sinov,
Slncu ubo sveteštu
se oni bo jošte glavobolstvujut
snom nevedenija
ako pod mrakom nerasudnoj tamnosti zakriti...
No i kao naplnjeni sušte duhovnago bogatstva
i razuma istinago napojeni,
sami razmotrevše k pomišljenju sebe vagruzite:
otkuda bihom i imeli,
tolikih vremen neštednoju rukoju
na četireh stran razdavajušte?...

++++
prije nepunih 300 i kusur godina su ovako srbi zborili.
postoji li i jedan jedini srbin danas da razumi svog predaka??? jedan jedini!!!


++++

Nešto na hrvatskom jeziku iz odprilike istog vremena.Pavao Ritter Vitezović iz Senja, Odiljenje Sigetsko, 1684

Gospoje hrabrene i hrvatske vile,
ke ste radi mene mnogu skrb imile,
nit ste se brinile pomoć mi poslati
od turačke sile za moć me zdržati,
dojdohu vam brati i vojni i sini,
s njimi vitez zlati ban Mikula Zrini,
da ovoj zidini sigetskoj pomogu,
na koju car čini zvrvit silu mnogu.
U njih i u Bogu ufanje mi biše,
i oni, što mogu, to se ne kratiše,
svaku skrb imiše kako me sahrane:
straže razlučiše vokol na sve strane,
oružja i hrane donesoše dosti
ter viteški brane sigetske tvrdosti,
s kršćanske dragosti većkrat se pobiše
i turske zmožnosti mnogo oboriše.
Lahkoće već više ni se moglo dati
neg ku mi doniše ljubljeni Hrvati.

++++

Kome je danasnji "srpski" blizi...carnojevicu ili vitezovicu, tko je kome ukrao jezik? Hrvati Srbima ili Srbi Hrvatima?
 
Na područjima koja si nabrojao formirana je Vojna Granica u kojoj su Srbima garantovane slobode a kao najvažnija je bila sloboda da ispovedaju pravoslavnu veru, pa su tamo Srbi bili manje izloženi pokatoličavanju i unijaćenju.
Ustalom zar se ne vidi:
krajina14.jpg

Republika_srpska_krajina_regije.png

nije RSK nastala u onim granicama sasvim slučajno, pravoslavci su zadržali srpsko ime ali Srbi rimokatolici nisu.
Zato su Vojna Granica i povelje Habzburških vladara vrlo važne za očuvanje srpske narodnosti.

Jesi li ti lud kada vidiš sličnost između ove dvije karte?

Srbi su većina sa druge strane Vojne krajine gdje su ih naselili Turci.,Pakrac,Lipik,Knin,Benkovac,Obrovac,Banja Luka,Drvar.,Grahovo..nikada nisu bili Vojna krajina i to je u potpunoj suprotnosti onoga što tu mitomanišeš.

U Vojnoj krajini Srbi na teritoriju današnje Hrvatske nikada nisu bili većina.
Statistische übersichten über die bevölkerung und den viehstand von Österreich nach der zählung vom 31. october 1857, page 172

Croatian-Slavonian Military Frontier (Total 675,817)

396,843 (58,72%) Roman Catholics
272,755 (40,36%) Eastern Orthodox
5,486 (0,81%) Greek Catholics
733 (0,11%) others
 
На ове википедијске сплачине сам ти већ одговорио сасвим довољно пута да не морам сад.

Чуј у Дубровнику нису Срби јер су они ратовали са Немањом, па и Немања је ратовао са својом рођеном браћом и шта ни они нису Срби!?
:rotf:
 
Banalizuješ, poenta je što su Hrvati pod naletom Turaka bili asimilovani od strane drugih naroda, zato su izgubili svoj govorni jezik, osim na ostrvima gde se hrvatski zadržao dosta dugo, dok kod Srba to nije bio slučaj.
Imaš recimo naselje Hrvati kao deo Zagreba danas i o tome je bilo reči ovde, a ono je nastalo posle turske invazije i ni malo slučajno se zove Hrvati!Zatim činjenicu da stanovništvo Susedgrada i Stubice ( poznato po onoj Gubecovoj buni) je govorilo kajkavskim jezikom ikavskog izgovora svakako da je taj ikavski došao iz čakavskog jezika jer kajkavski nema ikavicu, tako što su Hrvati tu naseljeni asimilovali u okolno većinsko kajkavsko stanovništvo ali su zadržali neke odlike svog govora kao što je taj ikavizam.
Asimilovali su se i mnogi Srbi da ne bude zabune pa seoba pod Čarnojevićem je došla do Sent Andreje i Komorana, znaš li gde je to sebe, a danas tamo gotovo da nema Srba, uklopili su se u Madjare i Slovake, izgubili svoj jezik daleko od matice.
O Žumberčanima da ne govorim.

]

Kao što se već ustvrdilo.Hrvati su izumrli narod kojega su Turci pobili,protjerali,raselili,
mali deo toga naroda je nekako uspeo da asimiluje Slovence koji u to vreme nisu imali pojma da su slovenci.
Nakon toga ti asimilovani slovenci uz pomoć nemačke,vatikana asimiluju školovanije Srbe i tako postade danas hrvatska nacija.
Kažem školovanije Srbe koje je bilo mnogo lakše asimilovati od vlaških seljaka Banije,Like i Korduna koji su ostali Srbi.:zcepanje::zcepanje:

Nema Hrvata,nepostoje :zcepanje::zcepanje:

1501. godine, Marko Marulić piše svoj proslavljeni ep Istorija svete Judite u versih hrvacki složena – tiskan 1521. godine u Veneciji;

1538. godine, pjesnik iz Zadra, Petar Zoranić tiska prvi hrvatski roman u stihovima (Planine), u kojemu veliča ljubav prema hrvatskom narodu i njegovom jeziku;

Najveći hrvatski književnik iz Dubrovnika, Marin Držić (1508-1567.), piše svoja najznačajnija djela – Dundo Maroje (1550.), Novela od stanca (1551.), Skup (1553.), Pjerin, Mande i Arkulin itd.;

1556. godine, u Veneciji tiskana prva hrvatska svjetovna drama Robinja – djelo hvarskog vlastelina i pjesnika Hanibala Lucića (1485-1553.);

hvarski pjesnik Petar Hektorović (1487-1572.), napisao je spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje (tiskan 1568. godine u Veneciji), u kojem s ljubavlju govori o hrvatskom moru i životu tamošnjih ribara;

slavni hrvatski znanstvenik rodom iz Šibenika Faust Vranĉić (1551-1617.) sastavlja 1595. godine petojezični rječnik, piše logiku, etiku, i znamenito djelo iz mehanike, Machinae novae;

od 1561. do 1568. godine, u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu objavljeni hrvatski prijevodi Novog Zavjeta i više od 20 drugih teoloških djela (namjera hrvatskih protestantskih svećenika koji su radili na tomu bila je da “božanstvenu istinu spoznavši…hrvatskim jezikom mej mnoge narode”, prošire, pa i među Slavene u Turskom carstvu;

Bartolomej Kašić (1575-1650.), isusovac, sastavio prvu hrvatsku gramatiku (Institutionum linguae illyricae libri duo – tiskana u Rimu 1604. godine);

Ivan Gundulić (1588-1638.), jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u Dubrovniku piše i prikazuje drame: Galatea, Armida, Posvetilište ljuveno, Arijadna i druge, te pastirsku igru Dubravka i veličanstveni ep Osman, a drama Suze sina razmetnoga smatra se najdotjeranijim djelom stare hrvatske knjiţevnosti;

1607. godine na zagrebačkom Gradecu isusovci otvaraju svoju gimnaziju u kojoj već prve godine ima 300 đaka, a 1627. godine isusovačka gimnazija otvara se i na Rijeci, 1636. godine u Varaždinu itd.

1658. godine u zagrebačkom franjevaĉkom samostanu utemeljen “studium philosophicum” s dva profesora, a potom i “studium theologicum generale”;

1670. godine otvorena je pavlinska gimnazija u Križevcima;

1671. godine lepoglavski Pavlini od pape Klementa X dobijaju pravo dodjele akademskih naslova (magisterija i doktorata) redovnicima koji naučavaju filozofiju ili teologiju, što im svojim ukazom potvrđuje iste godine i car Leopold I.;

Ivan Lucić (1604-1669.), utemeljitelj hrvatske kritičke historiografije, prikuplja građu i piše vrijedna povijesna djela (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, najbolje djelo starije hrvatske historiografije do 15. stoljeća (tiskano u Amsterdamu 1673. godine), i Memorie storiche di Tragurio ora ditto Trau (tiskano u Veneciji 1673. godine);

oko 1704. godine u Splitu utemeljena “Akademija ilirička iliti slovinska” koja je okupljala književnike;

1726. godine gradi se cesta od Karlovca prema Bakru i Rijeci – tzv. Karolinska cesta;

1756 godine Andrija Kačić Miošić piše jedno je od najvrjednijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća štokavicom Razgovor ugodni naroda slovinskoga

1758. godine, isusovac i učenjak svjetskog glasa s područja fizike i astronomije, dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711-1787.), u Beĉu objavljuje svoje djelo “Philosophiae naturalis theoria” ;

1767. godine u Splitu je utemeljena “Poljoprivredna akademija”, radi poboljšanja stanja u dalmatinskom agraru , iste godine, 7 srpnja, carica Marija Terezija osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće, kao središnju upravnu vlast u Banskoj Hrvatskoj;

od 1770. do 1779. godine, po nalogu Josipa II, gradi se nova cesta od Karlovca do Senja, tzv. Jozefinska cesta;

9. kolovoza 1776. godine, Marija Terezija potpisala ukaz o pripojenju grada Rijeke Hrvatskoj, a godinu dana poslije, Hrvatskoj su pripojene i luke Bakar, Bakarac i Kraljevica, u isto vrijeme u Zagrebu utemeljena Kraljevska akademija, najviša školska ustanova u tadašnjoj Hrvatskoj;

1781. godine (21. prosinca), Josip II izdaje patent o toleranciji, čime se pripadnicima svih vjeroispovjesti na teritoriju Monarhije daju puna prava (tako je već 1785. godine u Varaždinu utemeljena prva židovska općina, a u Zagrebu 1806. godine);
Sreča

1840. godine. prva drama na štokavskom narječju, "Juran i Sofija" autora Ivana Kukuljevića Sakcinskog,

tvoj narod je napravio rez, u 19. stoljeću su odbacili jezik predaka i uzeli 2/3 tuđeg jezika.:per:

- - - - - - - - - -

На ове википедијске сплачине сам ти већ одговорио сасвим довољно пута да не морам сад.

Чуј у Дубровнику нису Срби јер су они ратовали са Немањом, па и Немања је ратовао са својом рођеном браћом и шта ни они нису Срби!?
:rotf:


Što bi ti vjerovao službenom austriskom popisu kada se uvijek možeš pozvati na Deretića i srpsku mitomaniju.:klap:

Nemanja,
možeš da mi pokažeš kartu sa Kninom,Benkovcem,Lipikom,Pakracom,Vukovarom u Vojnoj krajini?:gace:
 
Још википедијских сплачина још призва Деретића и митоманију у помоћ.
:hahaha:

1967 povjesničar srpske književnosti Miodrag Popović.

„Jezik prvih dubrovačkih pjesnika, kao što je poznato, ima mnogo čakavskih osobina koje su, po svemu sudeći, dolazile iz susjedne (čakavske) književnosti.

S druge strane, mnoga djela (proza i kasnije pjesnička djela) pisana su uglavnom štokavskim ijekavskim jezikom. U to vrijeme, međutim, Srbi imaju drugi književni jezik: srpskoslovenski na kome su i u XVI i XVII vijeku napisali mnoga književna djela.“...

„U toku XVIII vijeka u jezičkom pogledu srpska književnost će se još više udaljiti od dubrovačke.“...

„U pjesničkom i stilskom pogledu dubrovačka književnost čini cjelinu s hrvatskom književnosti u Dalmaciji i primorju. U hrvatskoj literaturi dominira renesansa i barok, a stara srpska književnost i ova XVI i XVII vijeka slijedi bizantinsku tradiciju i ima vlastite pjesničke i stilske odlike.“

„U općim stilskim i jezičkim odlikama nema na primjer ništa zajedničko između senzualne poezije Šiška Menčetića iz pseudopetrarkističkog zbornika Dinka Ranjine (1507) i Krušedolčeve ‘Službe Maksimu’ ispjevane petnaestak godina kasnije.


„U općim stilskim i jezičkim odlikama nema na primjer ništa zajedničko između senzualne poezije Šiška Menčetića iz pseudopetrarkističkog zbornika Dinka Ranjine (1507) i Krušedolčeve ‘Službe Maksimu’ ispjevane petnaestak godina kasnije. Sasvim je drukčiji – i tematski i idejno i poetski pristup historiji u Gundulićevu ‘Osmanu’ (1628–1638) od Pajsijevog pristupa u ‘Žitiju Stevana Prvovenčanog’ 1629. Kakve sličnosti ima između komedija Marina Držića i naše pravoslavne, srpskoslovenske retorike?“

„Kao što se vidi, dubrovačka književnost XVI i XVII vijeka po jezičkim, pjesničkim i idejnim svojstvenostima uklapa se u hrvatsku književnost i čini njen sastavni dio. Zato je prirodno što je nova hrvatska književnost spontano pošla za njom i što srpski pisci XVIII vijeka nisu imali nikakve veze s dubrovačkom književnošću. ‘Dalmatinska, a naročito dubrovačka književnost‘ – piše Jovan Skerlić 1914. godine u ‘Istoriji nove srpske književnosti‘ – ‘za vreme ilirskog pokreta bila je od velikog utjecaja za stvaranje nove hrvatske književnosti... Za tu književnost (dubrovačku i dalmatinsku) u Srba se gotovo nije ni znalo, i ako je ko od obrazovanijeg Srba i poznavao, nije je smatrao kao svoju.’“


1.koliko je bilo hrvatskih rječnika do Karadžića a koliko srpskih ?

2. koji su rječnici prije Vuka Karadžića dio srpske kulture i filologije koje ih obrađuju kao svoje ? Književna djela ?

3. u kojim su se rječnicima prvi puta pojavile riječi koje čine veći dio i srpskog leksika (olovka, kišobran, sladoled, računovođa, časopis, vodopad,rukomet..) ?

4. kojoj nacionalnoj književnosti pripadaju pisci kao Držić, Marulić, Lucić, Palmotić, Zlatarić, Frankopan, Brezovački, Divković,... ?

5.koja je to srpska književnost i leksikografija prije Obradovića i Karadžića, a da ima kakav-takav kontinuitet s ovom sadašnjom ? Koji su pisci te književnosti ?

u XIX stoljeću maznu leksiku, gramatiku iz hrvatskog, prepišu rješenja iz naših rječnika, pa onda svojataju naš jezik :worth:
 
U Dubrovniku pod južnim zidom na vrhu brežuljka postoji crkvica "Mrtvo zvono", a taj prostor staroga grada se i danas zove "Mrtvo zvono". Svaku večer u neko vrijeme bi ozdvonilo zvono te crkvice što je bio znak zatvaranja gradskih vrata.
To je bio znak da svi inovjerci (pravoslavci, i muslimani, osim Židova) i kapetan gradske straže moraju izići iz grada i prenoćiti vani do jutra. Zašto inovjerci u ono grubo srednjevjekovno vrijeme je razumljivo, ali zašto kapetan gradske straže - on je bio stranac, Talijan, jer je papinsko pravo bilo, a svaki Papa ga je koristio, da imenuje gradskog kapetana, kojemu naravno s razlogom Dubrovčani nisu vjerovali.

Opet mupi sa svojim podlim izvrgivanjima pred jasno postavljenim pitanjem. Dakle, gde se spominju Hrvati u Dubrovniku i Travuniji za koje se zna da su naseljene slovenskim Srbima?

To sto si mi odgovorio se odnosi na religijsku pripadnost a ne na etnicku. Otac Rudjera Boskovica je sisao u Dubrovnik, pokatolicio se i onda posle pomagao obnovu pravoslavnih bogomolja. Nisam te pitao za situaciju iz XX veka kada je dekretom Vatikana svaki Srbin katolik proglasen Hrvatom, nego te pitam za stanje u srednjovekovnom Dubrovniku.

Dubrovnik i Srbi:kad udari brat na brata :worth:

Treba li da ti ovde dam spisak svih srpsko-srpskih ratova iz srednjeg veka? To su bila naopaka vremena kada su ocevi ubijali sinove a sinovi oceve, oslepljivali se da ne bi mogli da preuzmu vlast. Svakojako zlo se cinilo ali ne samo medju Srbima, nego i medju Hrvatima i svim pstalimi narodima u Evropi.



Kome je danasnji "srpski" blizi...carnojevicu ili vitezovicu, tko je kome ukrao jezik? Hrvati Srbima ili Srbi Hrvatima?

Samo totalna lingvisticka neznalica moze da postavi ovakvo poredjenje. Narod nikada nije govorio crkvenoslovenskim jezikom. U tome i jeste bio sukob Vuka Karadzica sa crkvom posto je on za osnovu jezika uzeo govor naroda dok su oni insistirali na crkvenoslovenskom.
 
Poslednja izmena:
Jesi li ti lud kada vidiš sličnost između ove dvije karte?

Stvarno je lud. Tko bi tu zamjetio ikakvu slicnost, ne?


Croatian-Slavonian Military Frontier (Total 675,817)

396,843 (58,72%) Roman Catholics
272,755 (40,36%) Eastern Orthodox
5,486 (0,81%) Greek Catholics
733 (0,11%) others


Opet krunski argument da su svi katolici Hrvati. Ali dobro, ja te opet razumem, kao i obicno. Bilo bi bolno za psihu i udar na licni ego da priznas da nisi u pravu.

A po crkvama u Konavlima jos pre 40 godina morali da pisu poruke kako se ne sme praktikovati "stara" praksa obicaja, nego se mora raditi po "novoj".
 
Кажем да је овај језик српски, и кажем да је средњевековни језик Рашке, Дукље, Босне, Дубровника српски.

Zašto?

Razumio sam ja tvoj komentar, riječ jezik je širokog značenja. Možemo slobodno govoriti hercegovačk jezik, jezik Zmijanja, crnogorski, beogradski i slično...tu ništa nije neobično, pa sasvim možemo reći "štokavski jezik", "kajkavski jezik" ili što li već. Moje pitanje se odnosilo na konstataciju da štokavski nije narječje, već jezik.

Kome je danasnji "srpski" blizi...carnojevicu ili vitezovicu, tko je kome ukrao jezik? Hrvati Srbima ili Srbi Hrvatima?

I ovo je jedna glupost koju bismo trebali prestati više ponavljati, kada je toliko puta pisano koliko je ona sama besmislena.
Oprosti mi ako griješim, ali već ti je bilo ukazano ako si čini mi se baš ti to već jednom ranije bio postavio...razlikuj vernakular i ono što je u tom trenutku jezik elite. Bilo bi mnogo logičnije da si pored pjesme Brankoviću postavio nešto na latinskom jeziku recimo, pa onda da uporedimo što više liči na današnji jezik, da li latinski natpis ili ovo. :D

U Vojnoj krajini Srbi na teritoriju današnje Hrvatske nikada nisu bili većina.

Sada nemam vremena ali reći ću da ovo ipak nije tačan podatak.

1.koliko je bilo hrvatskih rječnika do Karadžića a koliko srpskih ?

2. koji su rječnici prije Vuka Karadžića dio srpske kulture i filologije koje ih obrađuju kao svoje ? Književna djela ?

3. u kojim su se rječnicima prvi puta pojavile riječi koje čine veći dio i srpskog leksika (olovka, kišobran, sladoled, računovođa, časopis, vodopad,rukomet..) ?

Od ovoga se pravi pomalo jedan mit; zapravo nazaslužniji za taj mit je ako se ne varam upravo Urvan Hroboatos. Na Hrvatskoj vikipediji (a svi vrlo dobro znamo kakav je to projekat u pitanju, kada se dotiče nacionalnih tema) postoji tako jedan cijeli spisak tzv. 'hrvatskih rječnika', na kojem se nalaze brojni koji hrvatski etnonim uopšte ni ne sadrže, niti imaju uopšte ulogu hrvatskog rječnika u procesu standardizacije. Uz to se poseza za prenategnutim hipotezama koje se temelje na klimavim činjenicama, kao što je uzimanje jednog rječnika iz sredine XVIII stoljeća po kojem ispada da su hrvatsko i ilirsko istoznačnice, pa se na temelju toka preimenuje svaki ilirski spomen retroaktivno i generalno, i još onda kao ispada da su to nekakvi brojni rječnici hrvatskoga jezika. :think: :mrgreen:

Govoreći o projektu kakav je Karadžićev Rječnik iz 1818. godine i njegovoj ulozi, Hrvati su takav jedan rječnik dobili ipak tek 1842. godine zahvaljujući Mažuraniću i Užareviću, a ovo pabirčenje kroz starija djela (inače mahom na stranom jeziku i za stranu upotrebu sastavljena) ima samo onu kompleksašku ulogu ha-ha, ovo je starije...a to naravno d anema veze ni sa čim realnim.

Što se tiče Skerlićevih i Popovićevih zaključaka, oni su manje-više pogotili poentu u bit. Neke bi možda trebalo revidirati, zahvaljujući novijim istraživanjima i saznanjima, a u tom smjeru i jesam postavio one opširne citate od Deretića (kao i cijelu relevantnu knjigu), koji je, iako u tom smislu predstavlja jedan omanji zaokret ka posmatranju činjenica iz srpskijeg gledišta (u ovom kontekstu u velikoj mjeri oslobođen jugoslovenizma i serbokroatizma) da ga tako nazovem, upravo po tom pitanju vrlo koristan.
No ono što je temeljni zaključak...

u XIX stoljeću maznu leksiku, gramatiku iz hrvatskog, prepišu rješenja iz naših rječnika, pa onda svojataju naš jezik :worth:

..jeste besmislica ništa manje od one temeljne. Samo se ovako vrtimo u krug, jer ćemo onda ići dalje u prošlost i praviti konstrukcije slične prirode. To se zove hajdemo na glupu logiku odgovarati barem ništa manje glupavom (ako ne još glupljom). :lol: Niti su Hrvati ukrali jezik od Srba, nit' su Srbi od Hrvata... :rtfm: To što je Karadžić koristio pojedine rječnike nastale u prethodnom periodu, a koji se danas uglavnom smatraju naslijeđem hrvatske kulturne baštine, predstavlja nešto sasvim normalno, što ne odstupa od bilo kojeg drugog naučnog procesa od pamtivjeka (pa evo danas i dalje). Samo je za krajnje se šokirati kada se vide pojedinci koji upotrebu jednog rječnika u naučne svrhe i sa krajnje najboljim namjerama nazivaju krađom.

5.koja je to srpska književnost i leksikografija prije Obradovića i Karadžića, a da ima kakav-takav kontinuitet s ovom sadašnjom ? Koji su pisci te književnosti ?

A ovo pitanje je toliko smiješno da ne znam kako uopšte odgovoriti.
Možda bih mogao odgovoriti kada bi pojasnio pitanje. :D

Ako te zanima odgovor šta je dio srpske istorije prije Obradovića, onda ti preporučujem da recimo uzmeš upravo knjige tih citiranih, Skerlića i Popovića, i iščitaš. Što se tiče pisaca, pa recimo Kozačinski, Venclović, Rajić,...
 
На ове википедијске сплачине сам ти већ одговорио сасвим довољно пута да не морам сад.

Чуј у Дубровнику нису Срби јер су они ратовали са Немањом, па и Немања је ратовао са својом рођеном браћом и шта ни они нису Срби!?
:rotf:

hahaha baš sam krenuo ovo da komentarišem... argument je u pm...
 
Lekizane,samo da ti probam kratko odgovoriti,ne da mi se ulaziti opet u dublju raspravu.

Moje "prepisivanje s wikipedije"je opet bolje od tvojih neosnovanih tvrdnji i proizvoljnih zaključaka,ono se ticalo uglavnom odnosa ug i hr i nema direktne veze s ovim.One reference najvećim dijelom nisu beznačajne i ne vidim osnovu na temelju koje ih proglašavaš "splačinama".Jbg,radi se naprosto o mainstream zaključcima,literatura koja je tamo navedena uglavnom je fakultetska,strana.Ja nju ne posjedujem,ali ne vidim zašto bi netko ciljano izmišljao,dano je ime djela,stranica,ime autora,ime izdavača.ENGLESKA VIKIPEDIJA,NE HRVATSKA,NE SRPSKA NE MONGOLSKA

Slaven te pitao točno ono o čemu sam te ja pitao jedno 50 puta;na osnovu čega iznosiš tvrdnje o;
štokavskom kao jeziku a ne narječju pluricentričnog jezika,srpsko-hrvatskog
-štokavskom kao ekskluzivno srpskom jeziku
-štokavcima kao ekskluzivno Srbima prije 19.stoljeća,dijelom kroatiziranima
-Hrvatima samo kao čakavcima
-Čakavskom i kajkavskom kao jezicima a ne narječjima
-na osnovu čega negiraš posebnost Torlačkog,ako već inzistiraš na Čakavskom i Kajkavskom jeziku,a naglasio sam ti kako su mišljenja heterogena oko Torlačkog(ali ovo je najmanje bitno,bitno je samo da se ne držiš vlastitog principa,ovo pitanje se tiče samo Srba,Bugara i Makedonaca i tu nemam nikakav interes)

To su sve teze koje nisu općeprihvaćene ni u Srbiji ni nigdje drugdje,eventualno,to može biti tvoje mišljenje.Slaven te opravdano priupitao neke stvari i osnovi ti rekao isto što i ja.Da se te stvari ne mogu banalizirati,izvoditi proizvoljno putem narječja itd.

Ovim se ispričavam što se često na njega pozivam,ali mi Hrvati ovdje ne možemo računati da će nas itko ovdje uzeti za ozbiljno,ali kad te to pita "tvoj",koji je uz to i pokretač teme i ponajbolji raspravljač na pdf-u,onda tu ne štima štošta.

Inače,glede antifašizma u HR(s kojim se izruguješ),nemoj,evidentno je da o tom ne znaš puno.Samo moja šira obitelj dala je 1 domobrana i 8 partizana,od čega 3 poginula,to možda nije reprezentativan uzorak,ali suzdržimo se od toga.Ili,ako ne želiš,onda se nemoj ljutiti ako ti kažem da zvučiš ko Šeki sa nekim uvjerenjima(što i nije neka uvreda jer je objektivno točno,samo treba preslušati neke njegove klipove) ili da si politički motiviran/pristran(što mislim da svakako jesi,ali to je moje mišljenje).
 
Poslednja izmena:
Lekizane,samo da ti probam kratko odgovoriti,ne da mi se ulaziti opet u dublju raspravu.

Moje "prepisivanje s wikipedije"je opet bolje od tvojih neosnovanih tvrdnji i proizvoljnih zaključaka,ono se ticalo uglavnom odnosa ug i hr i nema direktne veze s ovim.One reference najvećim dijelom nisu beznačajne i ne vidim osnovu na temelju koje ih proglašavaš "splačinama".Jbg,radi se naprosto o mainstream zaključcima,literatura koja je tamo navedena uglavnom je fakultetska,strana.Ja nju ne posjedujem,ali ne vidim zašto bi netko ciljano izmišljao,dano je ime djela,stranica,ime autora,ime izdavača.ENGLESKA VIKIPEDIJA,NE HRVATSKA,NE SRPSKA NE MONGOLSKA

Slaven te pitao točno ono o čemu sam te ja pitao jedno 50 puta;na osnovu čega iznosiš tvrdnje o;
štokavskom kao jeziku a ne narječju pluricentričnog jezika,srpsko-hrvatskog
-štokavskom kao ekskluzivno srpskom jeziku
-štokavcima kao ekskluzivno Srbima prije 19.stoljeća,dijelom kroatiziranima
-Hrvatima samo kao čakavcima
-Čakavskom i kajkavskom kao jezicima a ne narječjima
-na osnovu čega negiraš posebnost Torlačkog,ako već inzistiraš na Čakavskom i Kajkavskom jeziku,a naglasio sam ti kako su mišljenja heterogena oko Torlačkog(ali ovo je najmanje bitno,bitno je samo da se ne držiš vlastitog principa,ovo pitanje se tiče samo Srba,Bugara i Makedonaca i tu nemam nikakav interes)

To su sve teze koje nisu općeprihvaćene ni u Srbiji ni nigdje drugdje,eventualno,to može biti tvoje mišljenje.Slaven te opravdano priupitao neke stvari i osnovi ti rekao isto što i ja.Da se te stvari ne mogu banalizirati,izvoditi proizvoljno putem narječja itd.

Ovim se ispričavam što se često na njega pozivam,ali mi Hrvati ovdje ne možemo računati da će nas itko ovdje uzeti za ozbiljno,ali kad te to pita "tvoj",koji je uz to i pokretač teme i ponajbolji raspravljač na pdf-u,onda tu ne štima štošta.

Inače,glede antifašizma u HR(s kojim se izruguješ),nemoj,evidentno je da o tom ne znaš puno.Samo moja šira obitelj dala je 1 domobrana i 8 partizana,od čega 3 poginula,to možda nije reprezentativan uzorak,ali suzdržimo se od toga.Ili,ako ne želiš,onda se nemoj ljutiti ako ti kažem da zvučiš ko Šeki sa nekim uvjerenjima(što i nije neka uvreda jer je objektivno točno,samo treba preslušati neke njegove klipove) ili da si politički motiviran/pristran(što mislim da svakako jesi,ali to je moje mišljenje).

Ova karta Vojne Krajine ne vidim što dokazuje:dontunderstand:,a kamoli karta RSK sa koje je protjerano 220 000 Hrvata i ostalih,glede toga,postoje popisi stanovništva iz Yu,to je barem jednostavno za pobiti.

Thus Serbs comprised 52.3% and Croats 35.8% of the population of SAO Krajina respectively in 1991.

According to data set forth at the meeting of the Government of the RSK in July 1992, its ethnic composition was 88% Serbs, 7% Croats, 5% others.[34] As of November 1993, less than 400 ethnic Croats still resided in UNPA Sector South,[45] and between 1,500 and 2,000 remained in UNPA Sector North.[46],pri tom naravno u SAO Krajinu nisu ukljuceni mnogi djelovi bivše Militargrenze.(cijela Bilogora,pola Like).

U.S. DEPARTMENT OF STATE (31 January 1994), CROATIA HUMAN RIGHTS PRACTICES, 1993; Section 2, part d.
Jump up ^ United Nations Economic and Social Council Commission on Human Rights, SITUATION OF HUMAN RIGHTS IN THE TERRITORY OF THE FORMER YUGOSLAVIA, Section J, Points 147 and 150
 
Poslednja izmena:
.Ja nju ne posjedujem,ali ne vidim zašto bi netko ciljano izmišljao,dano je ime djela,stranica,ime autora,ime izdavača.ENGLESKA VIKIPEDIJA,NE HRVATSKA,NE SRPSKA NE MONGOLSKA

Pa vidi Croasanie, ja sam na desetine mesta na engleskoj Wiki nailazio na tekstove koji su krcati hrvatske propagande. Cak sam tu propagandu nailazio i na ruskoj Wiki ali je posle ona izbacivana. Postoje i tekstovi na engleskoj Wiki koji su opet blizi srpskoj propagandi ali su oni u odnosu na one hrvatske dostra malobrojniji.

Neosporna je cinjenica da su Hrvati dosta strastvenije od Srba krenuli u pisanje tekstova po Vikipediji. Posle nekih tekstova na hrvatskoj Wiki, coveku se hoce pod hitno potrcati u WC. Bestidno citiranje ratne propagande bez ustezanja za sovinistickim zargonom. I to je mesto gde bi sutra neki novi hrvatski klinci trebali da sticu znanje? Tuzno.
Jako je slicna stvar i sa bosanskim muslimanima ali oni nisu toliko kvantitativno efikasni koliko hrvatski clanovi Wikipedia zajednice. Medjutim, "kvalitativno" su cesto jaci od vas :D

To su neki od razloga zasto se Wikipedia uzima sa rezervom.

Posto smatram da ti ipak nisi destruktivan forumas kao tvoj zemljak mupi, ja tebe pozivam da nam nadjes izvore koji ukazuju o hrvatstvu u Dubrovniku do sredine XIX veka.
 

Back
Top