Srednjovekovna Hrvatska

Missale Romanum Glagolitice ( hrv. Misal po zakonu rimskoga dvora) je hrvatski misal i inkunabula tiskana 1483. godine. Napisana je glagoljicom i prva je tiskana hrvatska knjiga. To je prvi misal u Europi koji nije objavljen latinicom. Njegovo editio princeps, jedinstveno po postignutoj tipografskoj umjetnosti, objavljeno je 28 godina nakon 42-stiha Gutenbergove Biblije, koji su svjedočili o visokom kulturnom utjecaju hrvatskih glagoljaša u to vrijeme.

Napisan je hrvatskom redakcijom crkvenoslavenskog jezika i tiskan hrvatskim uglatom glagoljicom. Ima 440 stranica, formata 19x26 cm. Smatra se da je njegov glavni uzor u smislu teme i ekvivalentnih glagoljskih slova poznati kodeks Misal kneza Novaka ("Misal kneza Novaka") iz 1368. Izvorni rukopis Novakovog misala tada se nalazio u selu Nugla blizu Roča . Tekst je, međutim, "moderniziran" brojnim riječima iz tadašnjeg jezika. Uredili su ga ročki svećenici, posebno Žakan Juri. Izvorni rukopis Novakovog misala nosi povijesno važnu bilješku Simona Grebla. Rukopis korišten za tisak Missale Romanum Glagolitice vjerojatno je odnio u tisak đakon Žakan Juri.

Paleografska i lingvistička analiza teksta otkrila je da su prve tiskane hrvatske knjige uredili Hrvati iz Istre. Obrednici misala strogo slijede latinski Editio princeps (Milano, 1474.) s malim razlikama u redoslijedu nekih obreda.

Datum tiska (22. veljače 1483.) prikazan je u kolofonu, ali mjesto tiska još uvijek nije utvrđeno. Prema nekim istraživačima, tiskan je u Veneciji , ali novija istraživanja pretpostavljaju da je možda tiskan u Kosinju u Lici . Postoji povijesno važna bilješka o rukopisu koji se koristi kao prijedlog za tisak Missale Romanum Glagolitice, koji je napisao Žakan Juri, koji je vjerojatno i nosio knjigu u tisku, u kojoj se izražava zadovoljstvo zbog skorog tiskanja prve hrvatske knjige. U bilješci spominje da je u Izoli, a pretpostavlja se da je bio na putu do tiskare.

Sačuvano je jedanaest nepotpunih primjeraka i šest fragmenata, od kojih se pet nalazi u Zagrebu : dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici , a dva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Franjevački samostan u Zagrebu i dominikanski samostan na otoku Braču imaju po jedan primjerak. Ostalih pet primjeraka čuva se u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu, Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču i Vatikanskoj knjižnici (dva primjerka).


juka-3.jpg


Missale_Romanum_Glagolitice.jpg

First_Croatian_printed_book.png


Ima i na ovoj stranici nekih (dodatnih) informacija o njemu, Hrvatski glagoljički Prvotisak misala iz 1483., a ako neko želi pročitat cili misal ima i toga u ponudi na internetima.
 
Sad sam video da je ove godine izlašlo konačno i kritičko izdanje metafraze Honijatovog spisa.

https://www.degruyterbrill.com/document/doi/10.1515/9781614514480/html

Bilo bi jako interesantno videti kako je autor iz XIV st. parafrazirao Honijatove kriptične reči o kojima smo na forumu dosta glavolomili, o Stefanu Nemanji koji poče prisvajati Hrvatsku. :think:

Aha, vidim, navedeno je na ovoj vezi i nije nam od neke pomoći.

Χορβατίαν ἰδιοποιεῖται (6.2.1 (73.5)) ὑποποιέομαι (High) Χορβατίαν ὑποποιεῖται (NChonChron 159.90)

Dakle, autor metafraze je samo idiopoieîtai zamenio sa hypopoieîtai. Odnosno, napisao je da veliki župan „prisvaja“ Hrvatsku (mesto „potčinjavanja“).

@АнаиванГорд јesmo li, beše, došli do nekog zaključka ovde? 🤔
 
Aha, vidim, navedeno je na ovoj vezi i nije nam od neke pomoći.

Χορβατίαν ἰδιοποιεῖται (6.2.1 (73.5)) ὑποποιέομαι (High) Χορβατίαν ὑποποιεῖται (NChonChron 159.90)

Dakle, autor metafraze je samo idiopoieîtai zamenio sa hypopoieîtai. Odnosno, napisao je da veliki župan „prisvaja“ Hrvatsku (mesto „potčinjavanja“).

@АнаиванГорд јesmo li, beše, došli do nekog zaključka ovde? 🤔
Uzmi u obzir da Honijat Srbe zove Dalmatima 🙂
 
Aha, vidim, navedeno je na ovoj vezi i nije nam od neke pomoći.

Χορβατίαν ἰδιοποιεῖται (6.2.1 (73.5)) ὑποποιέομαι (High) Χορβατίαν ὑποποιεῖται (NChonChron 159.90)

Dakle, autor metafraze je samo idiopoieîtai zamenio sa hypopoieîtai. Odnosno, napisao je da veliki župan „prisvaja“ Hrvatsku (mesto „potčinjavanja“).

@АнаиванГорд јesmo li, beše, došli do nekog zaključka ovde? 🤔
Ako je onaj deo koji se odnosi da Nemanja potčinjava Hrvatsku i nešto u fazonu svoj rod mačem, moje mišljenje je da je u pitanju Raška. To potvrđuju i Nemanjina žitija. Inače misim da je to mešanje prisutno i kod opisa Bodinovih i Petrislavljevih pohoda oko Kastorije. Konkretno, mislim da je Crazzia (Raška) pomešana sa Croatia (Hrvatska). To bi jedino imalo smisla kombinujući izvore.
 
Ako je onaj deo koji se odnosi da Nemanja potčinjava Hrvatsku i nešto u fazonu svoj rod mačem, moje mišljenje je da je u pitanju Raška. To potvrđuju i Nemanjina žitija. Inače misim da je to mešanje prisutno i kod opisa Bodinovih i Petrislavljevih pohoda oko Kastorije. Konkretno, mislim da je Crazzia (Raška) pomešana sa Croatia (Hrvatska). To bi jedino imalo smisla kombinujući izvore.

Potvrđuju i Nemanjina žitija..?
 
Ako je onaj deo koji se odnosi da Nemanja potčinjava Hrvatsku i nešto u fazonu svoj rod mačem, moje mišljenje je da je u pitanju Raška. To potvrđuju i Nemanjina žitija. Inače misim da je to mešanje prisutno i kod opisa Bodinovih i Petrislavljevih pohoda oko Kastorije. Konkretno, mislim da je Crazzia (Raška) pomešana sa Croatia (Hrvatska). To bi jedino imalo smisla kombinujući izvore.

je li to zbog ovog

magnus comes de Seruigia et Crassia

comes de Seruigia et Crazzia

https://www.academia.edu/116793804/...he_Crusade_of_Frederick_Barbarossa_1189_1190_
 
je li to zbog ovog

magnus comes de Seruigia et Crassia

comes de Seruigia et Crazzia

https://www.academia.edu/116793804/...he_Crusade_of_Frederick_Barbarossa_1189_1190_
Da, možda ti vizantijski pisci nisu koristili bujzvalno tzv. Anzberta ali vidimo da nije strano da se tako zapiše Raška u nekom latinskom izvoru. Ako uzmeš u obzir da su Uroševog sina zabeležili kao Primislav, a realnije bi bilo da je Prvoslav ( Primislav bi bio prevod Prvoslava na latinski) onda stvari postaju jasnije.
 
Da, možda ti vizantijski pisci nisu koristili bujzvalno tzv. Anzberta ali vidimo da nije strano da se tako zapiše Raška u nekom latinskom izvoru. Ako uzmeš u obzir da su Uroševog sina zabeležili kao Primislav, a realnije bi bilo da je Prvoslav ( Primislav bi bio prevod Prvoslava na latinski) onda stvari postaju jasnije.

Evo celog citata:
His etiam diebus praeambuli magni comitis de Serviugia et Crassia eiusque germani aeque comitis prae-potentis venerunt nuntiantes eorundem dominorum suorum comitum adventum in serenissimi imperatoris occursum et omnimodum servitium ac subiectionem ipsi promittentium. Cum igitur ad Nisam, civitatem aliquando munitam, sed a rege Ungariae sepefato Bela sub Andronico Graeciae tyranno ex parte dirutam, cunctus convenisset exercitus ibique per triduum et ultra propter mercatum moraretur, idem magnus comes Neaman dictus ac germanus eius Chrazimerus dictus in magna pompa domino imperatori occurrerunt et ab ipso seu principibus exercitus VI Kal. Augusti honorabiliter sunt suscepti. Ipsi quoque in indicium suae devotionis vinum et ordeum seu farinam, oves et boves domino imperatori splendide et copiose obtulerunt et inter cetera munera eos quos dicunt boves marinos seu focas sex et aprum mansuetum et tres cervos vivos item mansuetos dederunt; singulos quoque principum imperatori familiarium pari modo in vino, bubus et ovibus munifice honoraverunt. Se ipsos nihilominus et omnes suos cum armis offerebant devota instantia in adiutorium praesentis expeditionis et specialiter adversus imperatorem Graeciae, si forte contingeret adversari eum Christi exercitui, sicut ipsi de eo tunc opinabantur propter praemissos a suis latrunculos nostros indies infestantes, quod nos dispendio personarum et rerum experti sumus. Idem praeterea comites cum tertio fratre suo Mercilao occupaverant in gladio et arcu suo Nisam civitatem et circa eam ac deinceps usque ad Straliz omnem terram illam ex ditione Graecorum praereptam sibique eam vendicabant, ulterius etiam quacumque versum dominium suum et potestatem extendere intendentes et pro ipsa terra bellica virtute sua conquisita de manu imperatoris Romanorum percipienda hominium et fidelitatem ipsi offerebant ad perpetuam Romani imperii gloriam, nullo quidem timore coacti, sed sola ipsius et Teutonici regni dilectione invitati. Sed dominus imperator illud perpendens: “Qui ambulat simpliciter, ambulat confidenter”, alieni belli occasione propositum iter contra invasores sancti domini sepulchri nolens vel immutare vel protelare, comitibus quidem illis gratiarum actionibus praemissis benigne respondit: se pro amore Christi peregrinationem laboriosam contra oppressores terrae Hierosolymitanae suscepisse nullumque se malum fastu alicuius ambitionis adversus quemlibet christianum regem machinari, similiter nec adversus regem Graeciae, ita tamen, si ipse fidum conductum, ut saepe promiserat, et bonum forum exercitui praepararet; alioquin contra falsos christianos insidiatores peregrinorum Christi aeque ut contra paganos se armari et ferro viam cum suis facturum.
U iste te dane pojaviše se prethodnici velikog župana Srbije i Raške i njegovog brata, takođe veoma moćnog župana, koji su najavljivali dolazak svojih gospodara, pomenutih župana, u susret presvetlom caru, obećavajući mu svaku vrstu službe i pokornosti. Kada je, dakle, cela vojska stigla u Niš, grad nekada utvrđen, ali delimično razrušen od strane pomenutog ugarskog kralja Bele pod grčkim tiraninom Andronikom, i kada se tamo zadržala tri i više dana zbog vašara, taj isti veliki župan, zvan Nemanja, i njegov brat, zvan Stracimir, sa velikom svečanošću izađoše u susret gospodinu caru i biše časno primljeni od njega i od velikaša vojske šestog dana pre avgustovskih kalendi. Oni, pak, kao znak svoje odanosti, svečano i u izobilju ponudiše gospodinu caru vino i ječam, odnosno brašno, ovce i volove, i između ostalih darova dadoše mu šest životinja koje nazivaju „morski volovi“ ili foke, zatim jednog pripitomljenog vepra i tri živa jelena, takođe pripitomljena. Takođe darivaše i svakog od carevih velikaša iz njegove pratnje na isti način vinom, volovima i ovcama. Pa ipak, i sebe same i sve svoje ljude pod oružjem oni s predanom revnošću nuđahu u pomoć ovom pohodu, a naročito protiv grčkog cara, ako bi se možda dogodilo da se on suprotstavi vojsci Hristovoj, kao što su oni tada mislili o njemu, zbog razbojnika koje je on ranije poslao, a koji su svakodnevno uznemiravali naše ljude, što smo i sami iskusili na štetu i ljudi i dobara. Dalje, ti isti župani zajedno sa svojim trećim bratom Miroslavom bili su zauzeli mačem i lukom grad Niš i okolinu, i zatim sve do [Stralic?], svu onu zemlju otetu iz vlasti Grka, prisvajajući je za sebe i nameravajući da svoju vlast i moć prošire dalje u svim pravcima. Za tu zemlju, osvojenu svojom ratničkom hrabrošću, nudili su da prime od ruke cara Romeja čin vazalstva i vernost, na večnu slavu Romejskog carstva, ne primorani nikakvim strahom, već pokrenuti jedino ljubavlju prema njemu i prema Nemačkom kraljevstvu. Ali gospodin car, razmišljajući o reči: „Ko hodi prostodušno, hodi pouzdano“, nije želeo zbog tuđeg rata da promeni ili odloži svoj naumljeni put protiv osvajača svetog Gospodnjeg groba, nego je, pošto je prvo izrazio zahvalnost tim županima, blago odgovorio: da je radi Hristove ljubavi primio na sebe ovaj teški pohod protiv ugnjetača jerusalimske zemlje, i da nijedno zlo ne kuje, u oholosti kakve bilo ambicije, protiv bilo kog hrišćanskog kralja, niti, slično tome, protiv grčkog cara — pod uslovom, međutim, da mu ovaj pruži siguran prolaz, kao što je često obećavao, i dobar pazar vojsci pripremi; u protivnom, protiv lažnih hrišćana koji vrebaju na hodočasnike Hristove, isto kao i protiv pagana, on će se naoružati i mačem sebi sa svojima prokrčiti put.

Šta mu dođe Stralic? :think:
 
Mislim da sam odveć u drugi plan stavia sakralne objekte koji predstavljaju jedan od najbitnijh otisaka Hrvatskog naroda iz one njegove najstarije prošlosti. Nastojat ću naredno vrime držat pozornost na njima, al pošto ih ima na stotine dosta toga ću nažalost morat zapostavit ili samo ovlaš spomenit. Za početak ću se držat ovog popisa na str. 55 koja donosi 34 najznačajnijih, posve ili gotovo posve sačuvanih sakralnih spomenika Starohrvatske arhitekture



Crkva sv. Krševana izgrađena je na terasama zapadnog dijela otoka Krka, poznatog kao Šotovento, nad uvalom Čavlena, na rtu Glavotoku, 2 km od sela Milohnića. Smjestila se na području koje se od juga prema sjeveru, u nizu terasa, spušta prema moru. U starijoj se literaturi pretpostavljalo postojanje vjerojatno antičkih ostatka u okolici same crkve na temelju pronađenih ulomaka antičkog građevinskog materijala. Probnim istraživanjem istražena je površina 111 m2. Otvoreno je osam sondi južno, jugoistočno i zapadno od same crkve. Tom prilikom su se potvrdile ranije pretpostavke o postojanju starijih struktura na nalazištu.

Istraživanja su pokazala da je objekt A bio dio većeg kompleksa ili naselja koje je funkcioniralo nakon napuštanja kasnoantičkog sklopa do izgradnje crkve sv. Krševana, okvirno od početka ili sredine 7. do sredine 12. st. Trećoj fazi pripada sama crkva sv. Krševana koja se stilskom analizom pripisuje ranoj romanici, a gradnja se veže za prelazak krčke biskupije pod patronat zadarske nadbiskupije sredinom 12. st. Ovom razdoblju se pripisuju arhitektonski nalazi nađeni zapadno od crkve, a organski su vezani sa crkvom.

Buduća bi arheološka istraživanja trebala potvrditi izgled i rasprostiranje kasnoantičkog sklopa, njegove faze nastanka, razvoja i napuštanja, zatim potvrditi postojanje naselja ili kompleksa na terasi sjeverno od kasnoantičkog sklopa, koje je moralo egzistirati u razdoblju srednjeg vijeka, kao i postojanje vjerojatnog ranokršćanskog sakralnog objekta te srednjovjekovnog groblja

17d16d26cf6a44e2051e32a842e2d081.jpg

3d0d28a2512e8153653126db88da8e8c.jpg

be7f72bbdc063f3c4ba0d9a2f3298297.jpg
 
Crkva sv. Dunata na Krku

Uz crkve u Ninu i Zadru, jedna je od najznačajnijih spomenika starohrvatske arhitekture. Ne može se sa sigurnošću utvrditi vrijeme njezine izgradnje. Prema nekima izgrađena je u 9. stoljeću. Međutim, na informativnoj ploči uz crkvicu stoji kako je napravljena tek u 12. stoljeću.

Križnog je tlocrta, s kupolom nad središnjim dijelom. Današnji izgled nedvojbeno se bitno razlikuje od nekadašnjeg. Izvana je bila obložena klesanim kamenom, a što se danas vidi još samo pri dnu. Vjerojatno je iznutra bila ukrašena mozaicima ili freskama.

224fcaed9d3973d238cb94748920f046.jpg

e7016533f1c39807ca20cce9e7221250.jpg

32ef83e135ceb82e18072c12dbbb80d6.jpg
 
Crkva sv. Petra na Rabu

Crkva je sagrađena 1059. godine, te je najstarija crkva na otoku pored koje je nekada stajao najstariji bednediktinski samostan. Samostan je utemeljio rapski biskup Drago koji je 1071. od Petra Krešimira IV. dobio dozvolu za osnivanje samostana.

Crkva je izgrađena kao trobrodna bazilika te je nedavno restaurirana. Poznata je kao jedna od najbolje očuvanih romaničkih građevina na istočnoj obali Jadrana. U crkvi se još uvijek nalazi gotički zvonik koji se ubraja u najstarije na hrvatskoj obali Jadrana. Zvono je 1299. napravio Luka redovnički brat iz Venecije.

AC9h4noGp7M7DA8Xupp908i5z85QrTeQiYbXi-7e4Ftjx6hzjWVwyOHwmFkTfKGxs1Fa-Ij4ly_VO5FfXhr5JBnyq1Hd2tDXPNPu_oeuG2N1lwOqhEsxfX1isAaAETTnYdR6sNh_iuqa4Q=s1360-w1360-h1020-rw

AC9h4nqRAjw2c-lpMdWCoEOlWVbht6n_cH0E7u95I8ChZRZ457IGs8a0tgWdLYh7O_-ShaIiw8nt4mIKkTXCuFr1q_dVtiOao2tSvjxqRZfsHng2-BdWPX6xiv6F9N9R91DGnTUe_Zer=s1360-w1360-h1020-rw

AC9h4npJtKGJXK-zW639cUvaqRXmbqwh7E66pLrhgx63r7lhDxCgZ0ulOTIt67Wr-nmXq75TLkC-xywrb9AQbVVDAhWB_q7t_S7KH8lFMCfB0VJM-XJVJ7G45OL50LP217db71Ze6grE=s1360-w1360-h1020-rw
 
Bukvalno sam pokrenuo raspravu o Hrvatskoj koju pominje Nikita Honijat, šta vam je, ljudi. :D
Ako sam dobro povata Gordog onda se radi o nekakvoj grešci tj. zamjeni pojmova Raška i Hrvatska šta mi ima logike ako se uzme u obzir ovaj citat šta si stavia nakon njegove intervencije:

magnus comes de Seruigia et Crassia

comes de Seruigia et Crazzia


Obzirom da obe riči uz slovo O nakon CR dobivaju sasvim drugo(geografsko) značenje ne čudi da se neko zabunia prilikom interpretacije ili kod čitanja/prepisivanja pošto ne znam točno koja je priča iza svega toga. A doda bi i to ako ni jedan drugi izvor ne navodi Nemanju da prisvaja/potčinjava Hrvatsku alarm je da nešto ne štima u toj priči. Uz to nije li malo čudno da neko s titulom velkog župana potčinjava zemlju koja je tad još uvik kraljevina i u uniji s drugom državom.

Uglavnom premalo toga konkrentnog šta se tiče srednjovjekovne Hrvatske da bi se dovelo u vezu s Nemanjom pa ako je tako onda mi više priliči temi o srednjovjekovnoj Srbiji ili o toj dinastiji nego ovoj. Al nemojte sad smest jedino vas možda prikinem s kojom crkvom :D
 
Ako sam dobro povata Gordog onda se radi o nekakvoj grešci tj. zamjeni pojmova Raška i Hrvatska šta mi ima logike ako se uzme u obzir ovaj citat šta si stavia nakon njegove intervencije:

magnus comes de Seruigia et Crassia

comes de Seruigia et Crazzia


Obzirom da obe riči uz slovo O nakon CR dobivaju sasvim drugo(geografsko) značenje ne čudi da se neko zabunia prilikom interpretacije ili kod čitanja/prepisivanja pošto ne znam točno koja je priča iza svega toga. A doda bi i to ako ni jedan drugi izvor ne navodi Nemanju da prisvaja/potčinjava Hrvatsku alarm je da nešto ne štima u toj priči. Uz to nije li malo čudno da neko s titulom velkog župana potčinjava zemlju koja je tad još uvik kraljevina i u uniji s drugom državom.

Uglavnom premalo toga konkrentnog šta se tiče srednjovjekovne Hrvatske da bi se dovelo u vezu s Nemanjom pa ako je tako onda mi više priliči temi o srednjovjekovnoj Srbiji ili o toj dinastiji nego ovoj. Al nemojte sad smest jedino vas možda prikinem s kojom crkvom :D
To bi objasnilo i ono prisustvo Hrvata pod Kastorijom s Petrislavom.
Da ovakvo viđenje može biti tačno i dati objašnjenje ima potvrdu i kod Dukljanina koji kaže da je Petrislavu bila data na upravu Raška. Onaj što se pominje kao prvi do Petrislava bi zapravo mogao veoma lako mogao biti otac velikog župana Vukana.
Da je nešto kasniji peripod te opsada Kastorije moglo bi se zaista pomisliti na Hrvate, odnosno na neki odred koji je mogao izbeći s nekim hrvatskim vlastelinom pred Mađarima i stavio se u Bodinovu službu. Međutim, to je period od oko 15-20 godina pre hrvatskog pada pod Mađare.
 

Back
Top