Evo celog citata:
His etiam diebus praeambuli magni comitis de Serviugia et Crassia eiusque germani aeque comitis prae-potentis venerunt nuntiantes eorundem dominorum suorum comitum adventum in serenissimi imperatoris occursum et omnimodum servitium ac subiectionem ipsi promittentium. Cum igitur ad Nisam, civitatem aliquando munitam, sed a rege Ungariae sepefato Bela sub Andronico Graeciae tyranno ex parte dirutam, cunctus convenisset exercitus ibique per triduum et ultra propter mercatum moraretur, idem magnus comes Neaman dictus ac germanus eius Chrazimerus dictus in magna pompa domino imperatori occurrerunt et ab ipso seu principibus exercitus VI Kal. Augusti honorabiliter sunt suscepti. Ipsi quoque in indicium suae devotionis vinum et ordeum seu farinam, oves et boves domino imperatori splendide et copiose obtulerunt et inter cetera munera eos quos dicunt boves marinos seu focas sex et aprum mansuetum et tres cervos vivos item mansuetos dederunt; singulos quoque principum imperatori familiarium pari modo in vino, bubus et ovibus munifice honoraverunt. Se ipsos nihilominus et omnes suos cum armis offerebant devota instantia in adiutorium praesentis expeditionis et specialiter adversus imperatorem Graeciae, si forte contingeret adversari eum Christi exercitui, sicut ipsi de eo tunc opinabantur propter praemissos a suis latrunculos nostros indies infestantes, quod nos dispendio personarum et rerum experti sumus. Idem praeterea comites cum tertio fratre suo Mercilao occupaverant in gladio et arcu suo Nisam civitatem et circa eam ac deinceps usque ad Straliz omnem terram illam ex ditione Graecorum praereptam sibique eam vendicabant, ulterius etiam quacumque versum dominium suum et potestatem extendere intendentes et pro ipsa terra bellica virtute sua conquisita de manu imperatoris Romanorum percipienda hominium et fidelitatem ipsi offerebant ad perpetuam Romani imperii gloriam, nullo quidem timore coacti, sed sola ipsius et Teutonici regni dilectione invitati. Sed dominus imperator illud perpendens: “Qui ambulat simpliciter, ambulat confidenter”, alieni belli occasione propositum iter contra invasores sancti domini sepulchri nolens vel immutare vel protelare, comitibus quidem illis gratiarum actionibus praemissis benigne respondit: se pro amore Christi peregrinationem laboriosam contra oppressores terrae Hierosolymitanae suscepisse nullumque se malum fastu alicuius ambitionis adversus quemlibet christianum regem machinari, similiter nec adversus regem Graeciae, ita tamen, si ipse fidum conductum, ut saepe promiserat, et bonum forum exercitui praepararet; alioquin contra falsos christianos insidiatores peregrinorum Christi aeque ut contra paganos se armari et ferro viam cum suis facturum.
U iste te dane pojaviše se prethodnici velikog župana Srbije i Raške i njegovog brata, takođe veoma moćnog župana, koji su najavljivali dolazak svojih gospodara, pomenutih župana, u susret presvetlom caru, obećavajući mu svaku vrstu službe i pokornosti. Kada je, dakle, cela vojska stigla u Niš, grad nekada utvrđen, ali delimično razrušen od strane pomenutog ugarskog kralja Bele pod grčkim tiraninom Andronikom, i kada se tamo zadržala tri i više dana zbog vašara, taj isti veliki župan, zvan Nemanja, i njegov brat, zvan Stracimir, sa velikom svečanošću izađoše u susret gospodinu caru i biše časno primljeni od njega i od velikaša vojske šestog dana pre avgustovskih kalendi. Oni, pak, kao znak svoje odanosti, svečano i u izobilju ponudiše gospodinu caru vino i ječam, odnosno brašno, ovce i volove, i između ostalih darova dadoše mu šest životinja koje nazivaju „morski volovi“ ili foke, zatim jednog pripitomljenog vepra i tri živa jelena, takođe pripitomljena. Takođe darivaše i svakog od carevih velikaša iz njegove pratnje na isti način vinom, volovima i ovcama. Pa ipak, i sebe same i sve svoje ljude pod oružjem oni s predanom revnošću nuđahu u pomoć ovom pohodu, a naročito protiv grčkog cara, ako bi se možda dogodilo da se on suprotstavi vojsci Hristovoj, kao što su oni tada mislili o njemu, zbog razbojnika koje je on ranije poslao, a koji su svakodnevno uznemiravali naše ljude, što smo i sami iskusili na štetu i ljudi i dobara. Dalje, ti isti župani zajedno sa svojim trećim bratom Miroslavom bili su zauzeli mačem i lukom grad Niš i okolinu, i zatim sve do [Stralic?], svu onu zemlju otetu iz vlasti Grka, prisvajajući je za sebe i nameravajući da svoju vlast i moć prošire dalje u svim pravcima. Za tu zemlju, osvojenu svojom ratničkom hrabrošću, nudili su da prime od ruke cara Romeja čin vazalstva i vernost, na večnu slavu Romejskog carstva, ne primorani nikakvim strahom, već pokrenuti jedino ljubavlju prema njemu i prema Nemačkom kraljevstvu. Ali gospodin car, razmišljajući o reči: „Ko hodi prostodušno, hodi pouzdano“, nije želeo zbog tuđeg rata da promeni ili odloži svoj naumljeni put protiv osvajača svetog Gospodnjeg groba, nego je, pošto je prvo izrazio zahvalnost tim županima, blago odgovorio: da je radi Hristove ljubavi primio na sebe ovaj teški pohod protiv ugnjetača jerusalimske zemlje, i da nijedno zlo ne kuje, u oholosti kakve bilo ambicije, protiv bilo kog hrišćanskog kralja, niti, slično tome, protiv grčkog cara — pod uslovom, međutim, da mu ovaj pruži siguran prolaz, kao što je često obećavao, i dobar pazar vojsci pripremi; u protivnom, protiv lažnih hrišćana koji vrebaju na hodočasnike Hristove, isto kao i protiv pagana, on će se naoružati i mačem sebi sa svojima prokrčiti put.
Šta mu dođe
Stralic?