zvaljko
Primećen član
- Poruka
- 510
Mislim nije nešto dugo trajalo ali ipak se pika
Mladen Ančić,
Bihaćki kraj od 1262. do početka XV stoljeća, str.10 ovog dokumenta
https://pdfcoffee.com/qdownload/ancicmladen-bihaki-kraj-od-1262-do-poetka-xv-stoljea-pdf-free.htmlNova faza u ratu s Ladislavljevim pristašama nastupila je 1398., kada se u tom taboru ponovno našao Hrvoje Vukčić. Njegova aktivnost, a posebno snaga njegovih odreda, dobrano će se osjetiti u krajevima uz rijeku Unu. Nakon neuspješna Sigismundova pohoda u ljeto 1398., osvojio je Hrvoje Dubicu,5 7 a vjerojatno je u to doba u njegove ruke pao i Bihać sa okolicom. Stoje za ovaj kraj predstavljala Hrvo- jeva vlast ne može se pouzdano doznati iz poznatih izvora, no ako se može vjerovati onome što je rečeno u Sigjsmundovoj ispravi za plemenite Koluniće, režim koji su zaveli Bosanci nije bio nimalo lak. Naime, u toj se ispravi tvrdi daje Koluniće Hrvojeva vlast dovela do krajnje bijede, te su se njegove vlasti sami oslobodili i vratili pod kraljevu zaštitu.5 8 No, nije samo Hrvojeva vlast mogla biti uzrok toj bijedi, već su i ratne operacije, koje su se vodile u ovom kraju, morale ostaviti traga na ukupno stanje stanovništva. Tako Pavao Pavlović februara 1403. navodi upravo Bihać kao odrednicu jednog velikog vojnog odreda sastavljenog od Ladislavljevih pristaša i bosanskih trupa, koji je iz Zadra krenuo pod komandom Hrvojeva banovca Tvrtka Latičića,59 što jasno svjedoči da su se upravo ovdje odvijale teške borbe. Svoj doprinos ratnim razaranjima dala je i druga strana. Tako je, na primjer, Sigismundov hrvatski ban, Pavao Bisseny, provevši godinu dana u zarobljeništvu kod Ladislava, uspio da se dokopa slobode, vrati u Ugarsku i, sakupivši vojsku, krene na Bihać. Pohod je bio uspješan, pa je izgleda cijeli kraj vraćen pod Sigismundovu vlast, ali je pri tome i sam ban Pavao zadobio teške rane,60 što jasno govori o žestini okršaja. Iz navedenoga dokumenta se ne vidi kada se sve ovo točno odigralo, no jedno pismo kralja Sigismunda, sačuvano tek u regestu, pomaže da se datira povratak Bihaća u kraljevske ruke. Naime, u prismu burgundskom hercegu Filipu od 16.4.1404. javlja Sigismund da su njegove čete zauzele „castrum capitale Sokol vocatum, inter Sclavoniam et Croatiam, de dicto Ladislao Dyrrhaciensi.”61 Vejrojatno je tom istom prigodom Pavao Bisseny osvojio i Bihać, koji nakon ovoga više nije padao u ruke Bosancima.
