Srednjovekovna Hrvatska

Па јел ти видиш гдје је Бихаћ? Никада нису српски/босански владари цазинском крајином.
Mislim nije nešto dugo trajalo ali ipak se pika

Mladen Ančić,

Bihaćki kraj od 1262. do početka XV stoljeća, str.10 ovog dokumenta

https://pdfcoffee.com/qdownload/ancicmladen-bihaki-kraj-od-1262-do-poetka-xv-stoljea-pdf-free.html

Nova faza u ratu s Ladislavljevim pristašama nastupila je 1398., kada se u tom taboru ponovno našao Hrvoje Vukčić. Njegova aktivnost, a posebno snaga njegovih odreda, dobrano će se osjetiti u krajevima uz rijeku Unu. Nakon neuspješna Sigismundova pohoda u ljeto 1398., osvojio je Hrvoje Dubicu,5 7 a vjerojatno je u to doba u njegove ruke pao i Bihać sa okolicom. Stoje za ovaj kraj predstavljala Hrvo- jeva vlast ne može se pouzdano doznati iz poznatih izvora, no ako se može vjerovati onome što je rečeno u Sigjsmundovoj ispravi za plemenite Koluniće, režim koji su zaveli Bosanci nije bio nimalo lak. Naime, u toj se ispravi tvrdi daje Koluniće Hrvojeva vlast dovela do krajnje bijede, te su se njegove vlasti sami oslobodili i vratili pod kraljevu zaštitu.5 8 No, nije samo Hrvojeva vlast mogla biti uzrok toj bijedi, već su i ratne operacije, koje su se vodile u ovom kraju, morale ostaviti traga na ukupno stanje stanovništva. Tako Pavao Pavlović februara 1403. navodi upravo Bihać kao odrednicu jednog velikog vojnog odreda sastavljenog od Ladislavljevih pristaša i bosanskih trupa, koji je iz Zadra krenuo pod komandom Hrvojeva banovca Tvrtka Latičića,59 što jasno svjedoči da su se upravo ovdje odvijale teške borbe. Svoj doprinos ratnim razaranjima dala je i druga strana. Tako je, na primjer, Sigismundov hrvatski ban, Pavao Bisseny, provevši godinu dana u zarobljeništvu kod Ladislava, uspio da se dokopa slobode, vrati u Ugarsku i, sakupivši vojsku, krene na Bihać. Pohod je bio uspješan, pa je izgleda cijeli kraj vraćen pod Sigismundovu vlast, ali je pri tome i sam ban Pavao zadobio teške rane,60 što jasno govori o žestini okršaja. Iz navedenoga dokumenta se ne vidi kada se sve ovo točno odigralo, no jedno pismo kralja Sigismunda, sačuvano tek u regestu, pomaže da se datira povratak Bihaća u kraljevske ruke. Naime, u prismu burgundskom hercegu Filipu od 16.4.1404. javlja Sigismund da su njegove čete zauzele „castrum capitale Sokol vocatum, inter Sclavoniam et Croatiam, de dicto Ladislao Dyrrhaciensi.”61 Vejrojatno je tom istom prigodom Pavao Bisseny osvojio i Bihać, koji nakon ovoga više nije padao u ruke Bosancima.
 
Mislim nije nešto dugo trajalo ali ipak se pika

Mladen Ančić,

Bihaćki kraj od 1262. do početka XV stoljeća, str.10 ovog dokumenta

https://pdfcoffee.com/qdownload/ancicmladen-bihaki-kraj-od-1262-do-poetka-xv-stoljea-pdf-free.html

Nova faza u ratu s Ladislavljevim pristašama nastupila je 1398., kada se u tom taboru ponovno našao Hrvoje Vukčić. Njegova aktivnost, a posebno snaga njegovih odreda, dobrano će se osjetiti u krajevima uz rijeku Unu. Nakon neuspješna Sigismundova pohoda u ljeto 1398., osvojio je Hrvoje Dubicu,5 7 a vjerojatno je u to doba u njegove ruke pao i Bihać sa okolicom. Stoje za ovaj kraj predstavljala Hrvo- jeva vlast ne može se pouzdano doznati iz poznatih izvora, no ako se može vjerovati onome što je rečeno u Sigjsmundovoj ispravi za plemenite Koluniće, režim koji su zaveli Bosanci nije bio nimalo lak. Naime, u toj se ispravi tvrdi daje Koluniće Hrvojeva vlast dovela do krajnje bijede, te su se njegove vlasti sami oslobodili i vratili pod kraljevu zaštitu.5 8 No, nije samo Hrvojeva vlast mogla biti uzrok toj bijedi, već su i ratne operacije, koje su se vodile u ovom kraju, morale ostaviti traga na ukupno stanje stanovništva. Tako Pavao Pavlović februara 1403. navodi upravo Bihać kao odrednicu jednog velikog vojnog odreda sastavljenog od Ladislavljevih pristaša i bosanskih trupa, koji je iz Zadra krenuo pod komandom Hrvojeva banovca Tvrtka Latičića,59 što jasno svjedoči da su se upravo ovdje odvijale teške borbe. Svoj doprinos ratnim razaranjima dala je i druga strana. Tako je, na primjer, Sigismundov hrvatski ban, Pavao Bisseny, provevši godinu dana u zarobljeništvu kod Ladislava, uspio da se dokopa slobode, vrati u Ugarsku i, sakupivši vojsku, krene na Bihać. Pohod je bio uspješan, pa je izgleda cijeli kraj vraćen pod Sigismundovu vlast, ali je pri tome i sam ban Pavao zadobio teške rane,60 što jasno govori o žestini okršaja. Iz navedenoga dokumenta se ne vidi kada se sve ovo točno odigralo, no jedno pismo kralja Sigismunda, sačuvano tek u regestu, pomaže da se datira povratak Bihaća u kraljevske ruke. Naime, u prismu burgundskom hercegu Filipu od 16.4.1404. javlja Sigismund da su njegove čete zauzele „castrum capitale Sokol vocatum, inter Sclavoniam et Croatiam, de dicto Ladislao Dyrrhaciensi.”61 Vejrojatno je tom istom prigodom Pavao Bisseny osvojio i Bihać, koji nakon ovoga više nije padao u ruke Bosancima.
cekaj o kojim bosancima pricas ?
 
Mislim nije nešto dugo trajalo ali ipak se pika

Mladen Ančić,

Bihaćki kraj od 1262. do početka XV stoljeća, str.10 ovog dokumenta

https://pdfcoffee.com/qdownload/ancicmladen-bihaki-kraj-od-1262-do-poetka-xv-stoljea-pdf-free.html

Nova faza u ratu s Ladislavljevim pristašama nastupila je 1398., kada se u tom taboru ponovno našao Hrvoje Vukčić. Njegova aktivnost, a posebno snaga njegovih odreda, dobrano će se osjetiti u krajevima uz rijeku Unu. Nakon neuspješna Sigismundova pohoda u ljeto 1398., osvojio je Hrvoje Dubicu,5 7 a vjerojatno je u to doba u njegove ruke pao i Bihać sa okolicom. Stoje za ovaj kraj predstavljala Hrvo- jeva vlast ne može se pouzdano doznati iz poznatih izvora, no ako se može vjerovati onome što je rečeno u Sigjsmundovoj ispravi za plemenite Koluniće, režim koji su zaveli Bosanci nije bio nimalo lak. Naime, u toj se ispravi tvrdi daje Koluniće Hrvojeva vlast dovela do krajnje bijede, te su se njegove vlasti sami oslobodili i vratili pod kraljevu zaštitu.5 8 No, nije samo Hrvojeva vlast mogla biti uzrok toj bijedi, već su i ratne operacije, koje su se vodile u ovom kraju, morale ostaviti traga na ukupno stanje stanovništva. Tako Pavao Pavlović februara 1403. navodi upravo Bihać kao odrednicu jednog velikog vojnog odreda sastavljenog od Ladislavljevih pristaša i bosanskih trupa, koji je iz Zadra krenuo pod komandom Hrvojeva banovca Tvrtka Latičića,59 što jasno svjedoči da su se upravo ovdje odvijale teške borbe. Svoj doprinos ratnim razaranjima dala je i druga strana. Tako je, na primjer, Sigismundov hrvatski ban, Pavao Bisseny, provevši godinu dana u zarobljeništvu kod Ladislava, uspio da se dokopa slobode, vrati u Ugarsku i, sakupivši vojsku, krene na Bihać. Pohod je bio uspješan, pa je izgleda cijeli kraj vraćen pod Sigismundovu vlast, ali je pri tome i sam ban Pavao zadobio teške rane,60 što jasno govori o žestini okršaja. Iz navedenoga dokumenta se ne vidi kada se sve ovo točno odigralo, no jedno pismo kralja Sigismunda, sačuvano tek u regestu, pomaže da se datira povratak Bihaća u kraljevske ruke. Naime, u prismu burgundskom hercegu Filipu od 16.4.1404. javlja Sigismund da su njegove čete zauzele „castrum capitale Sokol vocatum, inter Sclavoniam et Croatiam, de dicto Ladislao Dyrrhaciensi.”61 Vejrojatno je tom istom prigodom Pavao Bisseny osvojio i Bihać, koji nakon ovoga više nije padao u ruke Bosancima.


Пише вјероватно. То је његова претпоставка. Не видим ни на који начин је увукао у то Бихаћ.

Дубица је баш далеко од Бихаћа...са аутом треба више од сат времена. Лош је пут (био баређ прије 7 година). Могу мислити у оно доба колико је требало.
 
Пише вјероватно. То је његова претпоставка. Не видим ни на који начин је увукао у то Бихаћ.

Дубица је баш далеко од Бихаћа...са аутом треба више од сат времена. Лош је пут (био баређ прије 7 година). Могу мислити у оно доба колико је требало.
Bihac jedno vreme jeste bio hrvatska prestonica , to stoji. Hrvati se kolektivno iseljavaju iz Bihaca u 15. veku pred najezdom Turaka. Od tih hrvata su Gradiscanski hrvati u Austriji i asimilovani hrvati za koje vise niko ne zna a sad su austrijanci ...
 
Bihac jedno vreme jeste bio hrvatska prestonica , to stoji. Hrvati se kolektivno iseljavaju iz Bihaca u 15. veku pred najezdom Turaka. Od tih hrvata su Gradiscanski hrvati u Austriji i asimilovani hrvati za koje vise niko ne zna a sad su austrijanci ...

Мислим да ниси испратио дискусију.

Хрвати су владали Бихаћем све док није пао под Турке 1592. године.

Био је читаво вријеме под Хрватима. .
 
Мислим да ниси испратио дискусију.

Хрвати су владали Бихаћем све док није пао под Турке 1592. године.

Био је читаво вријеме под Хрватима. Читав средњи вијек.
ok, ali to ne menja stvari. Mapa koja je prikazana za vreme Zrinjskog iz 17. veka jasno prikazuje promenjenu etnicku strukturu Bihaca sa srpskom dominacijom. A upitno je da li su uopste Grahovo, Bilaj, kamengrad, itd pre dolaska Turaka uopste bili hrvatski. Jedino za bihac smo sigurni
 
Пише вјероватно. То је његова претпоставка. Не видим ни на који начин је увукао у то Бихаћ.

Дубица је баш далеко од Бихаћа...са аутом треба више од сат времена. Лош је пут (био баређ прије 7 година). Могу мислити у оно доба колико је требало.
Ako sam ja dobro razumio Ančića a i koliko se sjećam, davno sam ovo čitao, on uopšte ne dvoji da je Bihać bio pod Hrvojem, nego samo pretpostavlja kad je mogao pasti u njegove ruke. I on sam se isčuđava da u izvorima nema podataka o tačnom padu Bihaća. Mislim da tvrdnju bazira na ovoj Sigismundovoj ispravi Kolonićima i na kasniji uspješan pohod bana Pavla Bissenya koji je krenuo na Bihać.

I ja sam bio prilično uvjeren kao i ti da Bihać nije nikad bio pod Bosnom u srednjem vijeku i onda, tražeći nešto pedeseto, naletim na ovo, i mene iznenadilo
 
Која мапа? Причамо о Цазинској Крајини у којој се налази град Бихаћ.

Схваташ?

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Cazinska_krajina
1750796745862.png
 

И шта мапа доказује? Чак није Бихаћ ни близу тога, видиш и сам.

Да ја сада прекрижим ту Серб и напишем Хрв, те ти донесем мапу?

Ја ти читаво вријеме причам фактографски, са нечим што сам читао у литератури. Морамо се водити оним што пише у изворима, то треба да је увијек почетна тачка.
 
Ne, nismo. Nema nikakvih srpskih postrojbi u Osmanskom carstvu koje bi bile zadužene za takvo nešto. Postoje jedino hajduci, ali sa drugačijim zadatkom. Takve slične srpske postrojbe pak postoje u Habzburškom carstvu i Rusiji, kao krajišnici, husari, frajkori, milicajci, šajkaši, uskoci...
Ima delije - dobrovoljci srpski plemići, ima regularna srpska vojska - naprimer na Konstantinopolu ili Nikopolju, ima vlaška pomoćna vojska koju su Hrvati specijalno mrzeli jer su vlasi bili zaduženi za zločine nad hrvatskom decom, ima janjičari koji su ovde svi bili poreklom Srbi, ima Srbi muslimani koji su bili "Turci" pa su konvertovali posle Berlinskog kongresa.
 
И шта мапа доказује?

Да ја сада прекрижим ту Серб и напишем Хрв, те ти донесем мапу?

Ја ти читаво вријеме причам фактографски, са нечим што сам читао у литератури. Морамо се водити оним што пише у изворима, то треба да је увијек почетна тачка.
ova mapa je istorijski izvor druze Kotromane
 

Back
Top