Srednjovekovna Hrvatska

Upravo tako. Pogledaj recimo Majorova sa Peterburškog univerziteta. U prilog navodi dosta izvora.

Pitanje vezano uz položaj istočnoslavenskih Hrvata, koji se prvi put spominju uPovesti vremennyh let za vladavine kijevskoga kneza Olega, ponekad izazivarazmimoilaženja među istraživačima. Moglo se čuti mišljenje koje te Hrvate izjednačuje sBijelim Hrvatima koji su živjeli u gornjem toku Visle.68 Pokušavalo se dokazati susjedstvoHrvata i Vjatiča te smjestiti ih u gornji tok Dona i Severskog Donjeca.69 Ipak,najutemeljenijim se čini zaključak da su Hrvati koji se spominju u Ljetopisu živjeli na područjima istočnogPrikarpatja, gornjeg Poprutja i Podnjestrovlja.
U korist takvome prostornom smještanju istočnih Hrvata svjedoče prije svegapodatci pisanih izvora. Prema ljetopisu Povest vremennyh let, godine 992. u ratni pohodprotiv Hrvata krenuo je kijevski knez Vladimir Svjatoslavič.71 Vrlo je vjerojatno da upravoo tome pohodu govore Hildesheimski anali (20-e i 30-e godine IX. st.) u kojima nalazimoizvještaj o tome kako novi poljski knez Boleslav (kasnije Boleslav Hrabri) nije mogaopriteći u pomoć germanskome caru Otonu III. koji je opkolio Branibor (Brandenburg), jerje u tome trenutku poljskome knezu »prijetio veliki rat s Rusi«.72 Istraživači različitotumače pojedine prilike vezane uz rusko-poljske odnose 90-ih godina X. stoljeća, no ipakse svi slažu u jednome – spomenuta prijetnja za poljsku državu bio je upravo pohod Vladimira na Hrvate, z čega vidimo da su Hrvati živjeli u neposrednoj blizini rusko-poljske granice.
O raseljavanju Hrvata uz tok rijeke Prut saznajemo iz podataka perzijskogaanonimnog zemljopisnog traktata iz posljednje četvrtine X. stoljeća Predjeli svijeta od istokaprema zapadu (Hudud al'–Alam min al-mašrik ila–l–magrib). Pripovijedajući o vladaru Velike Moravske, knezu Svatopluku, taj izvor ukazuje na to da se glavni grad Hordab (Hurdab,Hurbad) nalazio na rijeci Ruti (Rūtā, Rutha), koja je izvirala u planini na graniciobitavanja Pečenega, Mađara i Rusa i koja je tekla kroz predio nastanjen Rusima premakraju nastanjenom Slavenima.74 U drugim arapskim i perzijskim izvornicima iz X. st. i dopočetka XII. st. taj slavenski grad spominje se u obliku Džarvab (kod Ibn Rusta, početak X.st.)75, Džarvat (kod Gardize, sredina XI. st.)76 i Hadrat (Hrvat; kod al–Marvazija, kraj XI–početak XII. st.)77. Uspoređujući spomenute varijante, povjesničari se priklanjaju davnoizrečenome mišljenju da one nisu ništa drugo do iskrivljene varijante naziva Hrvat,H(o)rwat.78 Velika razmimoilaženja izaziva pitanje položaja rijeke Rute koja je spomenuta uperzijskome izvorniku. Grafički oblik bilježenja tog naziva omogućuje njegovuusporedbu s jednom od varijanta bilježenja naziva Dunav.79 Izricana je i pretpostavka omogućem podudaranju naziva Rūtā (Ruta) i Ūqā (Oka).80 U danome slučaju izglednijim seipak čini istraživanje fonetskog podudaranja s nazivom Ruta. Pritom se najuvjerljivijimčini podudaranje s nazivom Prut. Povijesna analiza izvještaja Hudut al –'alam koji sadržinapomene o Ruti dodatno ide u prilog spomenutome rješenju. Rijeka Prut izvire izokruga Karpata, koji je krajem X. st. bio granicom između Mađara, Pečenega i Rus'i.81 Upodručju gornjeg toka Pruta otkrivena je gusta mreža starih naseobina i pretpovijesnih naselja iz IX. i X. st. za koja istraživači smatraju da su hrvatska.82 U spomenuto su vrijemepreko Przemysla i Karpata arapski trgovci stizali do Moravske.83O životu istočnoslavenskoga plemenskog saveza Hrvata na prikarpatskomepodručju moguće je zaključivati i na temelju gore razmotrenih podataka koje iznosipoljski kroničar Wincenty Kadłubek. On Hrvate smješta u vrijeme vladavine BoleslavaHrabrog, tj. na prijelazu iz X. u XI. stoljeće, među susjede Mađara i Pečenega.84

Dobro, severni Hrvati su dobro poznati istoriji. Postoji pregršt izvora o njima, od Porfirogenit ovog DAI pa nadalje; samo su okolnosti dovele do toga da oni do dana, za razliku od severnih Srba, izumru.

To nije nikakvo otkriće i puno puta je o tome već bilo diskusije na Krstarici, a istoriografiju je dosta dobro poznata činjenica.
 
Jel "Povijest minulih godina" (Ruska kronika) nastala u 12 stoljeću? Jel najstariji prijepis iz 1377e?
Spominje li se tamo bitka Bugara i Hrvata?

"В лѣто 6450. Семеонъ иде на хорваты, и побѣженъ бысть хорваты, и умре, оставивъ Петра, сына своего, княжить"

Gdje je ta bitka bila? Pred Kijevom?
Upravo tako. Pogledaj recimo Majorova sa Peterburškog univerziteta. U prilog navodi dosta izvora.

Pitanje vezano uz položaj istočnoslavenskih Hrvata, koji se prvi put spominju uPovesti vremennyh let za vladavine kijevskoga kneza Olega, ponekad izazivarazmimoilaženja među istraživačima. Moglo se čuti mišljenje koje te Hrvate izjednačuje sBijelim Hrvatima koji su živjeli u gornjem toku Visle.68 Pokušavalo se dokazati susjedstvoHrvata i Vjatiča te smjestiti ih u gornji tok Dona i Severskog Donjeca.69 Ipak,najutemeljenijim se čini zaključak da su Hrvati koji se spominju u Ljetopisu živjeli na područjima istočnogPrikarpatja, gornjeg Poprutja i Podnjestrovlja.
U korist takvome prostornom smještanju istočnih Hrvata svjedoče prije svegapodatci pisanih izvora. Prema ljetopisu Povest vremennyh let, godine 992. u ratni pohodprotiv Hrvata krenuo je kijevski knez Vladimir Svjatoslavič.71 Vrlo je vjerojatno da upravoo tome pohodu govore Hildesheimski anali (20-e i 30-e godine IX. st.) u kojima nalazimoizvještaj o tome kako novi poljski knez Boleslav (kasnije Boleslav Hrabri) nije mogaopriteći u pomoć germanskome caru Otonu III. koji je opkolio Branibor (Brandenburg), jerje u tome trenutku poljskome knezu »prijetio veliki rat s Rusi«.72 Istraživači različitotumače pojedine prilike vezane uz rusko-poljske odnose 90-ih godina X. stoljeća, no ipakse svi slažu u jednome – spomenuta prijetnja za poljsku državu bio je upravo pohod Vladimira na Hrvate, z čega vidimo da su Hrvati živjeli u neposrednoj blizini rusko-poljske granice.
O raseljavanju Hrvata uz tok rijeke Prut saznajemo iz podataka perzijskogaanonimnog zemljopisnog traktata iz posljednje četvrtine X. stoljeća Predjeli svijeta od istokaprema zapadu (Hudud al'–Alam min al-mašrik ila–l–magrib). Pripovijedajući o vladaru Velike Moravske, knezu Svatopluku, taj izvor ukazuje na to da se glavni grad Hordab (Hurdab,Hurbad) nalazio na rijeci Ruti (Rūtā, Rutha), koja je izvirala u planini na graniciobitavanja Pečenega, Mađara i Rusa i koja je tekla kroz predio nastanjen Rusima premakraju nastanjenom Slavenima.74 U drugim arapskim i perzijskim izvornicima iz X. st. i dopočetka XII. st. taj slavenski grad spominje se u obliku Džarvab (kod Ibn Rusta, početak X.st.)75, Džarvat (kod Gardize, sredina XI. st.)76 i Hadrat (Hrvat; kod al–Marvazija, kraj XI–početak XII. st.)77. Uspoređujući spomenute varijante, povjesničari se priklanjaju davnoizrečenome mišljenju da one nisu ništa drugo do iskrivljene varijante naziva Hrvat,H(o)rwat.78 Velika razmimoilaženja izaziva pitanje položaja rijeke Rute koja je spomenuta uperzijskome izvorniku. Grafički oblik bilježenja tog naziva omogućuje njegovuusporedbu s jednom od varijanta bilježenja naziva Dunav.79 Izricana je i pretpostavka omogućem podudaranju naziva Rūtā (Ruta) i Ūqā (Oka).80 U danome slučaju izglednijim seipak čini istraživanje fonetskog podudaranja s nazivom Ruta. Pritom se najuvjerljivijimčini podudaranje s nazivom Prut. Povijesna analiza izvještaja Hudut al –'alam koji sadržinapomene o Ruti dodatno ide u prilog spomenutome rješenju. Rijeka Prut izvire izokruga Karpata, koji je krajem X. st. bio granicom između Mađara, Pečenega i Rus'i.81 Upodručju gornjeg toka Pruta otkrivena je gusta mreža starih naseobina i pretpovijesnih naselja iz IX. i X. st. za koja istraživači smatraju da su hrvatska.82 U spomenuto su vrijemepreko Przemysla i Karpata arapski trgovci stizali do Moravske.83O životu istočnoslavenskoga plemenskog saveza Hrvata na prikarpatskomepodručju moguće je zaključivati i na temelju gore razmotrenih podataka koje iznosipoljski kroničar Wincenty Kadłubek. On Hrvate smješta u vrijeme vladavine BoleslavaHrabrog, tj. na prijelazu iz X. u XI. stoljeće, među susjede Mađara i Pečenega.84

Evo i u originalu, iz rukopisa:

1000017036.jpg


Opaska koju si citirao iz tog rada ne odnosi se na ovaj citat. Staroruske hronike donose vesti i o južnim (balkanskim) i o severnim Hrvatima, kao i drugi istorijski izvori koje smo do sada ovde pominjali.

Istorijski izvori se ne smeju tumačiti selektivno, već komplementarno, poredeći sa drugim, dostupnim izvorima. Pohod Simeona na Hrvatsku, nakon što je pokorio Srbiju, dobro je poznat i iz drugih pisanih izvora.

Dotični okršeaj se pominje i u Knjizi pontifa.

Johannes X. sedit annos XII, menses IL dies VI. Hie fecit pacem inter Bulgaros et Chroatos, per legatos suos Madelbertum scilicet episcopum, et Johannem ducem.​
Jovan X. Stolovao 12 godina, 16 meseci i 6 dana. Izdejstvovao je mir zmeđu Bugara i Hrvata, preko svojih poslanika, tj. biskupa Madalberta i duksa Jovana
O potpuno istom pohodu nalazimo i u vizantijskoj hronici koju je napisao Jovan Skilica. U njegovoj istoriji,u X, knjizi, koja je bila posvećena caru Romanu IV Lakapinu (920-944) u 16. gl. stoji sledeće:

Μαΐῳ δὲ μηνί, ἰνδικτιῶνος πεντεκαιδεκάτης, εἰσβολὴν Συμεὼν ὁ τῆς Βουλγαρίας ἄρχων ἐποιήσατο κατὰ Χρωβάτων, καὶ συμβαλὼν μετ' αὐτῶν καὶ ἡττηθεὶς ἐν ταῖς τῶν ὀρῶν δυσχωρίαις ἅπαν τὸ ἑαυτοῦ ἀπώλεσε στράτευμα​
Meseca maja, 15. godine indikta, Simeon vladar Bugara pokrenuo je napad na Hrvate. Kada ih je suočio poražen je u planinskim vrletima, izgubivši svoju čitavu vojsku.
Najjzad, događaj je opisan i u Spisu o narodima cara Konstantina VII Porfirogenita. Iz rukopisa iz druge polovine XI stoleća:

1000017037.jpg


U to vreme, dođu isti Bugari, zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo behu poubijani svi od Hrvata.​

Istoriju treba posmatrati kao slagalicu, od koje su izvori pojedinačni delići. Sve se mora postaviti, a ne nešto istrgavati iz konteksta. A pomenuta 4 istorijska izvora (a i još neki drugi, sekundarno, koji ih dopunjuju) potpuno su komplementarni i daju nam prilično jasnu sliku o pohodu dela bugarske vojske cara Simeona na Hrvatsku u vreme Tomislava.
 
Dalje u tekstu (četvrta knjiga, str 331) Dlugoš navodi da je ugarski kralj Vladislav 1095g pripojio dve kraljevine, Dalmaciju i Karuatiju.

Pogledajte prilog 1595603

Nadalje kaže, ovom drugom, Karuatijom (Ukrajinom) je vladao Zaromar koji nije ostavio decu iza sebe itd.......

Nije ovo dobro prevedeno sa latinskog jezika.

Dlugoš kaže jasno illiorum Regnorum. To je množina; genitiv množine od illa Regna.

To znači da je Zvonimir u tekstu dotične poljske hronike bio kralj ne jedne, već ona kraljevstva; i Dalmacije i Hrvatske. Ultimus znači zadnji; dakle, poslednji kralj Dalmacije i Hrvatske.
 
Navodi Vinsenta Kadlubeka, hroničara 13.veka, o zakarpatskim Hrvatima. Vinsent donosi vesti o tome da je poljski vladar Boleslav (992-1025) pokorio Madjare, Hrvate i Pečenege

Pogledajte prilog 1595883
Pogledajte prilog 1595884

Veliki broj ovih izvora donosi neke podatke o o severnim i južnim Hrvatima. Sve ovo što smo pominjali, i još štošta drugo; Porfirogenit, Jan Dlugoš, Laonik Halkokondil, Povest minulih leta,...

To je slučaj i sa Kadlubekom. Pogledaj 7. stranicu na kojoj pominje (južnu) Hrvatsku, kod Kranjske i Dalmacije:

1000017045.jpg
 
Nije ovo dobro prevedeno sa latinskog jezika.

Dlugoš kaže jasno illiorum Regnorum. To je množina; genitiv množine od illa Regna.

To znači da je Zvonimir u tekstu dotične poljske hronike bio kralj ne jedne, već ona kraljevstva; i Dalmacije i Hrvatske. Ultimus znači zadnji; dakle, poslednji kralj Dalmacije i Hrvatske.

To je valjda jasno. Jer ako se zaista spominju DVA kraljevstva (hrvatsko kraljevstvo i dalmatinsko kraljevstvo), zašto se onda spominje samo jedan kralj i to Zvonimir? Nema smisla
 
To je valjda jasno. Jer ako se zaista spominju DVA kraljevstva (hrvatsko kraljevstvo i dalmatinsko kraljevstvo), zašto se onda spominje samo jedan kralj i to Zvonimir? Nema smisla

Takođe, regna u Dlugoševom tekstu tu nije upotrebljena kao oznaka za više različitih kruna, već bliže onom tzv. „španskom modelu“ značenja te reči. To je oznaka za bliže terra, za državnu celinu, Ist sloja se koristila, primera radi, i za Slavoniju.

Tako npr. dubrovački arhiepiskop Jovan piše februara 1252. u kontekstu dubrovačko-barskog spora barskom arhiepiskopu Jovanu de Plano Karpiniju: sunt posita tria regna videlicet regnum Zachulmie, regnum Servilie, quod est Bosgna, et regnum Tribunie.

Zahumlje i Travunija nemaju nekakve zasebne krune, kao što to jesu npr. Hrvatska i Ugarska. Već su oni regna u istom kontekstu kao što je to bilo i Slavonija.
 
Navodi Vinsenta Kadlubeka, hroničara 13.veka, o zakarpatskim Hrvatima. Vinsent donosi vesti o tome da je poljski vladar Boleslav (992-1025) pokorio Madjare, Hrvate i Pečenege

Pogledajte prilog 1595883
Pogledajte prilog 1595884
Ma da, Hrvati iz ugarskih hronika su zapravo stanovnici severne Evrope koji su često pozivali Ugare u pomoć, što se na kraju završilo pripajanjem te teritorije ugarskoj kruni. Zanimljivo je da su pored tih Hrvata živeli i Dalmati, tako da već krajem 9.veka imamo floskulu Dalmati i Hrvati u geografiji Alfreda Velikog.

To the north-east of the Moravians are the Dalamensan, and to the east of the Dalamensan are the Horithi

Transliranje ove tradicije u balkanske krajeve je nasledje epohe nakon zavrsetka srednjeg veka.
 
Nije narocito tesko ubicirati teritoriju srednjevekovne Hrvatske ako znamo da su oni ratovali sa Poljacima, Rusima i Bugarima, tj zakarpatski region predstavlja njihovo tadasnje staniste. Upravo taj region je pripojen Ugarskoj krajem 11.veka kada se i pominje izvesni rutenski kralj Dimitrije koji trazi pomoc Grgura 7.
 
Pa, što se tiče Zvonimirove zavernice, već smo ovde kačili oba rukopisa u kojima je ona očuvana, a koji su i digitalizovani.

Kardinal Svetog Petra iz Vinkolija Deuzdedit je napisao krajem XI stoleća jednu kolekciju kanona (Collectio canonum) posvetivši ga papi Viktoru III (1086-1087). Tu zbirku počeo je sastavljati još za vreme pontifikata Grgura VII (1073-1085) još 1083. godine, kao sastavni deo, da se tako izrazimo, gregorijanske reforme i opšteg poduhvata koji je taj papa bio pokrenuo.

Od fol 91v rukopisa (Vat. Lat. 3833) počinje deo u kojem je upisana Zvonimirova zavernica:

zvonimirovo1-jpg.1459831


https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.3833

Ovo je najstariji primer. Nastao je još za života samog kralja Dmitra Zvonimira. Rukopis je iz početka XII stoleća.
@fredi_srb, @АнаиванГорд osim Deuzdeditove knjvr kanona, postoji i knjiga prihoda Papske države koju je 1192. godine napisao kardinal Cencije Saveli, tada komornik pape Celestina III (1191-1198) a kasnije i lično glavom i bradom papa Honorije III, u čije će vreme biti krunisan Stefan Prvovenčani.

Pogledajte prilog 1595691Pogledajte prilog 1595692

folio 97 verso - 98 recto
https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.8486

Rukopis Popisne knjige sačuvan je u originalu.

I tu se nalazi Zvonimirova zavernica.

Osim ova dva primerka u vatikanskoj biblioteci, ne bi bilo loše оvde napomenuti zapise Zvonimirove zavernice koju su novootkriveni, nedavno, u vatikanskom arhivu, a koje pominjasmo na drugoj temi. Posebno zato što se radi o vrlo slabo poznatom izvoru:

Rukopis Armadio XXXV, 18. Zvonimirova zavernica je zapisana na folio 106 versofolio 107 recto.
Ex sidono habita in dalmacia allegatis VII. pape GG. siliceta Gebizone, tunc monasterium sanctorum Bonifacii et alexii Abbate, nunc vero cesanate episcopo, necnon et a folcuino foro simpronii episcopo que sinodus habetur inarchiuo sacripalacii Lateranen. in qua de regnoet de rege dalmacie ita inter cetera legitur. De censibus siue tributo .CC. bisanciorum quos debet Rex choacie atque dalmacie et fide litate ecclesie Romane prestita ab eodem.
Regnum Choacie et Dalmacie.


ARm35.png


@Statler and Waldorf @АнаиванГорд @Kole11 @Ebisclaus
 
Poslednja izmena:
(nastavak sa rkp, fol 107r):

In nomine sancte et indiuidue trinitatis. Anno dominice incarnationis M.LXXVI. Indictione XIIII. mense octobris. Ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor, Dei gratia Chroacie Dalmacieque dux. A te domine Gebizo et apostolice sedis legacione domini nostri pape GG. potestatem obtinens in salonitana basilica sancti petri sinodali et concordi tocius cleri et populi eleccione de chroatorum dalmatinorumque regni regimine per vexillum ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus rex tibi. deuoueo spondeo et polliceor me Incommutabiliter completurum omnia que mihi tua reuerenda iniungit sanctitas videlicet ut in omnibus et per omnia apostolice sedi fidem obseruem. et quicquid hoc in regno tam apostolica sedes quam sui legati sanxerunt aut sanxerint. Irreuincibiliter custodiam iusticiam excolam ecclesias deffendam primicie decime omniumque ad ecclesias pertinencium procurator existam. uite episcoporum presbiterorum diaconorum subdiaconorumque ut caste et regulariter viuant prouideam pauperes viduas atque pupillos protegam parentele illicitam copulam destruens. legitimam dotem anulo sacerdotisque benedicione constituam et constitutam corrumpi non permictam. hominum vendicionem contradicam Atque in omnibus que ad rectitudinis statum congruunt deo auctore me equum exhibeam.
 
Ma da, Hrvati iz ugarskih hronika su zapravo stanovnici severne Evrope koji su često pozivali Ugare u pomoć, što se na kraju završilo pripajanjem te teritorije ugarskoj kruni. Zanimljivo je da su pored tih Hrvata živeli i Dalmati, tako da već krajem 9.veka imamo floskulu Dalmati i Hrvati u geografiji Alfreda Velikog.

To the north-east of the Moravians are the Dalamensan, and to the east of the Dalamensan are the Horithi

Transliranje ove tradicije u balkanske krajeve je nasledje epohe nakon zavrsetka srednjeg veka.
Da li znamo nesto vise o tim severnim Dalmatima?
 
Dobro, severni Hrvati su dobro poznati istoriji. Postoji pregršt izvora o njima, od Porfirogenit ovog DAI pa nadalje; samo su okolnosti dovele do toga da oni do dana, za razliku od severnih Srba, izumru.

To nije nikakvo otkriće i puno puta je o tome već bilo diskusije na Krstarici, a istoriografiju je dosta dobro poznata činjenica.
Hrvati se pominju svuda po slovenskom svetu. Radi se o gorštačkom stanovništvu.
 
Ma da, Hrvati iz ugarskih hronika su zapravo stanovnici severne Evrope koji su često pozivali Ugare u pomoć, što se na kraju završilo pripajanjem te teritorije ugarskoj kruni. Zanimljivo je da su pored tih Hrvata živeli i Dalmati, tako da već krajem 9.veka imamo floskulu Dalmati i Hrvati u geografiji Alfreda Velikog.

To the north-east of the Moravians are the Dalamensan, and to the east of the Dalamensan are the Horithi

Transliranje ove tradicije u balkanske krajeve je nasledje epohe nakon zavrsetka srednjeg veka.
Gde god su Karpati, tu su karbati (gorštaci).
 
Ako uzmemo taj vremenski interval 10-12vek, Hrvati se pominju jedino u Zakarpatju. Mnogo je tu dogadjaja vezanih za njih, ratova, odnosa sa susednim narodima itd.....
Na Balkanu ima samo nekoliko pomena ali i objasnjenja da se tu radi o Srbima.
Pa da, praktično Srbi oko Krbave. Karpati ili Karbava ili Krabati (Krabatten) - jedna te ista etimologija.
 
(nastavak sa rkp, fol 107r):

In nomine sancte et indiuidue trinitatis. Anno dominice incarnationis M.LXXVI. Indictione XIIII. mense octobris. Ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor, Dei gratia Chroacie Dalmacieque dux. A te domine Gebizo et apostolice sedis legacione domini nostri pape GG. potestatem obtinens in salonitana basilica sancti petri sinodali et concordi tocius cleri et populi eleccione de chroatorum dalmatinorumque regni regimine per vexillum ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus rex tibi. deuoueo spondeo et polliceor me Incommutabiliter completurum omnia que mihi tua reuerenda iniungit sanctitas videlicet ut in omnibus et per omnia apostolice sedi fidem obseruem. et quicquid hoc in regno tam apostolica sedes quam sui legati sanxerunt aut sanxerint. Irreuincibiliter custodiam iusticiam excolam ecclesias deffendam primicie decime omniumque ad ecclesias pertinencium procurator existam. uite episcoporum presbiterorum diaconorum subdiaconorumque ut caste et regulariter viuant prouideam pauperes viduas atque pupillos protegam parentele illicitam copulam destruens. legitimam dotem anulo sacerdotisque benedicione constituam et constitutam corrumpi non permictam. hominum vendicionem contradicam Atque in omnibus que ad rectitudinis statum congruunt deo auctore me equum exhibeam.
Osim ova dva primerka u vatikanskoj biblioteci, ne bi bilo loše оvde napomenuti zapise Zvonimirove zavernice koju su novootkriveni, nedavno, u vatikanskom arhivu, a koje pominjasmo na drugoj temi. Posebno zato što se radi o vrlo slabo poznatom izvoru:

Rukopis Armadio XXXV, 18. Zvonimirova zavernica je zapisana na folio 106 versofolio 107 recto.
Ex sidono habita in dalmacia allegatis VII. pape GG. siliceta Gebizone, tunc monasterium sanctorum Bonifacii et alexii Abbate, nunc vero cesanate episcopo, necnon et a folcuino foro simpronii episcopo que sinodus habetur inarchiuo sacripalacii Lateranen. in qua de regnoet de rege dalmacie ita inter cetera legitur. De censibus siue tributo .CC. bisanciorum quos debet Rex choacie atque dalmacie et fide litate ecclesie Romane prestita ab eodem.


Regnum Choacie et Dalmacie.



Pogledajte prilog 1597706

@Statler and Waldorf @АнаиванГорд @Kole11 @Ebisclaus
Mislim da si ovo jednom bio spomenuo. Imaš li možda link, da ne kopam ja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ни далматински, ни зетски, па ни српски краљеви нису били познати папама све до средине 12. века. За њих је краљ (рекс) био један за све Словене.
Иста ствар са писмом Мутимиру.
И за Порфирогенита у 10. веку су све словенске вође били архонти (локални владари), нигде није поменуо краљеве.
Bez laprdanja, arhont je titula suverenog vladara, tj kralj na grčkom (kognat latinskog rex). Što se tiče samozvane “carevine”, tj bulgarskog kanata turskih Onogura:

CB7997CB-5E18-4F66-8EC6-634F1ADABCF3.jpeg


Da ne pominjemo utešna lupetanja o “stapanjima naroda” i “etnogenezama” posle kojih preostaje samo pokoreno stanovništvo - pošto se dotadašnjih turski vodeći sloj islamizovao i asimilovao u Turke.
 

Back
Top