Jel "Povijest minulih godina" (Ruska kronika) nastala u 12 stoljeću? Jel najstariji prijepis iz 1377e?
Spominje li se tamo bitka Bugara i Hrvata?
"В лѣто 6450. Семеонъ иде на хорваты, и побѣженъ бысть хорваты, и умре, оставивъ Петра, сына своего, княжить"
Gdje je ta bitka bila? Pred Kijevom?
Upravo tako. Pogledaj recimo Majorova sa Peterburškog univerziteta. U prilog navodi dosta izvora.
Pitanje vezano uz položaj istočnoslavenskih Hrvata, koji se prvi put spominju uPovesti vremennyh let za vladavine kijevskoga kneza Olega, ponekad izazivarazmimoilaženja među istraživačima. Moglo se čuti mišljenje koje te Hrvate izjednačuje sBijelim Hrvatima koji su živjeli u gornjem toku Visle.68 Pokušavalo se dokazati susjedstvoHrvata i Vjatiča te smjestiti ih u gornji tok Dona i Severskog Donjeca.69 Ipak,najutemeljenijim se čini zaključak da su Hrvati koji se spominju u Ljetopisu živjeli na područjima istočnogPrikarpatja, gornjeg Poprutja i Podnjestrovlja.
U korist takvome prostornom smještanju istočnih Hrvata svjedoče prije svegapodatci pisanih izvora. Prema ljetopisu Povest vremennyh let, godine 992. u ratni pohodprotiv Hrvata krenuo je kijevski knez Vladimir Svjatoslavič.71 Vrlo je vjerojatno da upravoo tome pohodu govore Hildesheimski anali (20-e i 30-e godine IX. st.) u kojima nalazimoizvještaj o tome kako novi poljski knez Boleslav (kasnije Boleslav Hrabri) nije mogaopriteći u pomoć germanskome caru Otonu III. koji je opkolio Branibor (Brandenburg), jerje u tome trenutku poljskome knezu »prijetio veliki rat s Rusi«.72 Istraživači različitotumače pojedine prilike vezane uz rusko-poljske odnose 90-ih godina X. stoljeća, no ipakse svi slažu u jednome – spomenuta prijetnja za poljsku državu bio je upravo pohod Vladimira na Hrvate, z čega vidimo da su Hrvati živjeli u neposrednoj blizini rusko-poljske granice.
O raseljavanju Hrvata uz tok rijeke Prut saznajemo iz podataka perzijskogaanonimnog zemljopisnog traktata iz posljednje četvrtine X. stoljeća Predjeli svijeta od istokaprema zapadu (Hudud al'–Alam min al-mašrik ila–l–magrib). Pripovijedajući o vladaru Velike Moravske, knezu Svatopluku, taj izvor ukazuje na to da se glavni grad Hordab (Hurdab,Hurbad) nalazio na rijeci Ruti (Rūtā, Rutha), koja je izvirala u planini na graniciobitavanja Pečenega, Mađara i Rusa i koja je tekla kroz predio nastanjen Rusima premakraju nastanjenom Slavenima.74 U drugim arapskim i perzijskim izvornicima iz X. st. i dopočetka XII. st. taj slavenski grad spominje se u obliku Džarvab (kod Ibn Rusta, početak X.st.)75, Džarvat (kod Gardize, sredina XI. st.)76 i Hadrat (Hrvat; kod al–Marvazija, kraj XI–početak XII. st.)77. Uspoređujući spomenute varijante, povjesničari se priklanjaju davnoizrečenome mišljenju da one nisu ništa drugo do iskrivljene varijante naziva Hrvat,H(o)rwat.78 Velika razmimoilaženja izaziva pitanje položaja rijeke Rute koja je spomenuta uperzijskome izvorniku. Grafički oblik bilježenja tog naziva omogućuje njegovuusporedbu s jednom od varijanta bilježenja naziva Dunav.79 Izricana je i pretpostavka omogućem podudaranju naziva Rūtā (Ruta) i Ūqā (Oka).80 U danome slučaju izglednijim seipak čini istraživanje fonetskog podudaranja s nazivom Ruta. Pritom se najuvjerljivijimčini podudaranje s nazivom Prut. Povijesna analiza izvještaja Hudut al –'alam koji sadržinapomene o Ruti dodatno ide u prilog spomenutome rješenju. Rijeka Prut izvire izokruga Karpata, koji je krajem X. st. bio granicom između Mađara, Pečenega i Rus'i.81 Upodručju gornjeg toka Pruta otkrivena je gusta mreža starih naseobina i pretpovijesnih naselja iz IX. i X. st. za koja istraživači smatraju da su hrvatska.82 U spomenuto su vrijemepreko Przemysla i Karpata arapski trgovci stizali do Moravske.83O životu istočnoslavenskoga plemenskog saveza Hrvata na prikarpatskomepodručju moguće je zaključivati i na temelju gore razmotrenih podataka koje iznosipoljski kroničar Wincenty Kadłubek. On Hrvate smješta u vrijeme vladavine BoleslavaHrabrog, tj. na prijelazu iz X. u XI. stoljeće, među susjede Mađara i Pečenega.84
Evo i u originalu, iz rukopisa:
Opaska koju si citirao iz tog rada ne odnosi se na ovaj citat. Staroruske hronike donose vesti i o južnim (balkanskim) i o severnim Hrvatima, kao i drugi istorijski izvori koje smo do sada ovde pominjali.
Istorijski izvori se ne smeju tumačiti selektivno, već komplementarno, poredeći sa drugim, dostupnim izvorima. Pohod Simeona na Hrvatsku, nakon što je pokorio Srbiju, dobro je poznat i iz drugih pisanih izvora.
Dotični okršeaj se pominje i u
Knjizi pontifa.
Johannes X. sedit annos XII, menses IL dies VI. Hie fecit pacem inter Bulgaros et Chroatos, per legatos suos Madelbertum scilicet episcopum, et Johannem ducem.
Jovan X. Stolovao 12 godina, 16 meseci i 6 dana. Izdejstvovao je mir zmeđu Bugara i Hrvata, preko svojih poslanika, tj. biskupa Madalberta i duksa Jovana
O potpuno istom pohodu nalazimo i u vizantijskoj hronici koju je napisao Jovan Skilica. U njegovoj istoriji,u X, knjizi, koja je bila posvećena caru Romanu IV Lakapinu (920-944) u 16. gl. stoji sledeće:
Μαΐῳ δὲ μηνί, ἰνδικτιῶνος πεντεκαιδεκάτης, εἰσβολὴν Συμεὼν ὁ τῆς Βουλγαρίας ἄρχων ἐποιήσατο κατὰ Χρωβάτων, καὶ συμβαλὼν μετ' αὐτῶν καὶ ἡττηθεὶς ἐν ταῖς τῶν ὀρῶν δυσχωρίαις ἅπαν τὸ ἑαυτοῦ ἀπώλεσε στράτευμα
Meseca maja, 15. godine indikta, Simeon vladar Bugara pokrenuo je napad na Hrvate. Kada ih je suočio poražen je u planinskim vrletima, izgubivši svoju čitavu vojsku.
Najjzad, događaj je opisan i u Spisu o narodima cara Konstantina VII Porfirogenita. Iz rukopisa iz druge polovine XI stoleća:
U to vreme, dođu isti Bugari, zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo behu poubijani svi od Hrvata.
Istoriju treba posmatrati kao slagalicu, od koje su izvori pojedinačni delići. Sve se mora postaviti, a ne nešto istrgavati iz konteksta. A pomenuta 4 istorijska izvora (a i još neki drugi, sekundarno, koji ih dopunjuju) potpuno su komplementarni i daju nam prilično jasnu sliku o pohodu dela bugarske vojske cara Simeona na Hrvatsku u vreme Tomislava.
