Srednjovekovna Hrvatska

Može li se napraviti paralela između Tomislava i Mihaila Vojislavljevića. Nijedan ni drugi nisu krunisani za kralja, kako se to navodi, ali ih je papa obojicu tako oslovljavao.

Ne baš, zato što je Mihailu to bilo odista i nuđeno. Ne znamo da je bilo formalno tako nečeg u slučaju Tomislava, mada je u Mihailovom slučaju ključ bio u osnivanju arhiepiskopije u Baru, treba naglasiti. To je bila ključna tačka, kakve takođe nije bilo u Tomislavovom slučaju.
 
Srpski kralj Stefan Vladislav 1237.g izdaje povelju Splićanima u na reci Cetini u mestu Kučiće :per:

1700585802243.png


1700585848759.png

1700585894297.png
 
Poslednja izmena:
Ovo na latinici mora da je falsifikovao čukundeda Vladimira Horvata.

"Raška Zemlja" je transliterisao kao "raskočih mlađi" što je dokaz praustašoidnih prstiju u pekmezu. Od sada Lučića (Joanesa Lucijusa) tretirati kao dokazanog antisrpkog propagandistu.
Lucic je prva osoba u istoriji koja se nacionalno deklarisala Hrvatom. Inspiraciju je pronasao kod poznog Porfirogenita koji je prva osoba u istoriji koja je smatrala Srbe I Hrvate zasebnim narodima.
Lucic naravno nije dovodio u pitanje granicu izmedju Srba I Hrvata koju je na Cetini postavio pozni Porfirigenit.
Lucicevo nedelo se sastoji u tome sto je prosirio zabludu poznog Porfirogenita o srednjevekovnim Srbima I Hrvatima te tako pokopao istinu o postojanju Srba pravoslavnih I katolika.
 
Bukvalno desno imaš najnoviju hipotetičku rekonstrukciju izvornika.
Jeste rekonstrukcija, ali ne i transkripcija na fonetsku latinicu koju koristi lingvistika.

Zanimljiv je npr tadašnji izgovor jata i koliko se promenio.

Da se ne bi događale “transkripcije” sa izgovorom ‘g’ kao ‘h’ i slično, uopšte nije verovatno da je na tom području tako kasno još postojalo kolebanje izgovora h i g. Daleko je Slovačka i Ukrajina, a i severozapadni Kajkavci, i kod štokavaca i (bar južnih) čakavaca je taj proces već tada morao biti davno završen, vekovima pre toga.
 
Poslednja izmena:
Lucic je prva osoba u istoriji koja se nacionalno deklarisala Hrvatom. Inspiraciju je pronasao kod poznog Porfirogenita koji je prva osoba u istoriji koja je smatrala Srbe I Hrvate zasebnim narodima.
Lucic naravno nije dovodio u pitanje granicu izmedju Srba I Hrvata koju je na Cetini postavio pozni Porfirigenit.
Lucicevo nedelo se sastoji u tome sto je prosirio zabludu poznog Porfirogenita o srednjevekovnim Srbima I Hrvatima te tako pokopao istinu o postojanju Srba pravoslavnih I katolika.

Pa ti sad ponovi to koliko hoćeš puta i neće i dalje biti ništa sem tvoje lične fantazije... :roll:
 
И даље си потпуно небитан за овај аргумент. Пречесто расправљаш о мени, а не о теми, али заправо је проблем у твојем разумевању неке опште ситуације у лингвистици.
Корен *zvьněti није *zvьn", већ *zvonъ + префикс „--ěti“ вероватно са променом у првом слогу по примеру "*zъvati".
Очекивао сам да ће се нешто у овом правцу написати, али ти и даље бла бла.
To je stvarno bio slučaj u bugarskom jeziku, u srpskom definitivno ne.

@Mrkalj @Scott Isle
 
Не заборавимо да ћемо у скоро сваком старосрпском запису и натпису наћи исти "неписмени облик писања полугласника". :kafa:
Sad tek videh ovo. Nezdrava je ova potreba da se ostane u pravu po svaku cenu.

Možda ćemo i naći greške u srpskim zapisima, ali nigde nećemo naći da je do pola pisano na jedan način, od pola na drugi način te da su korišćeni različiti znakovi za ista slova što je slučaj sa Baškom pločom. Ako znaš za takav slučaj, javi. :aha:
 
Šta bi ovo trebalo da znači?
Ja ne znam, jedino Lucijus zna. Možda misli na šizmatike, raskolnike - ko bi ga znao?
1700641377642.png

Tu je značajno da je titulaciju izmenio u to čija je milost - Božja "i kraljevskih rašočih mlađi Diotikliših". Dakle, potpuno čoveka razvlašćuje i imenuje ga nekakvim Stipanom Vladislavom, likom iz susednog sela...
 
Poslednja izmena:
Ja ne znam, jedino Lucijus zna. Možda misli na šizmatike, raskolnike - ko bi ga znao?
Pogledajte prilog 1451221
Tu je značajno da je titulaciju izmenio u to čija je milost - Božja "i kraljevskih rašočih mlađi Diotikliših". Dakle, potpuno čoveka razvlašćuje i imenuje ga nekakvim Stipanom Vladislavom, likom iz susednog sela...
Pa da, verovatni motiv može biti zamagljivanje suštine da srpski kralj piše povelju u Splitu već da to čini neki tamo lokalni velikaš....
 
Podsećanja radi, prema svedočanstvu učenih ljudi 16. veka, autora nezagadjenih antisrpskim osećanjima, Nemanjina porodica vodi poreklo iz utvrdjenja Tuhelj u Bosni, tako da imamo konkretan uvid u to koje teritorije je Nemanja mogao smatrati od Ugara oslobodjenom dedovinom

Pogledajte prilog 1451218



Који су то људи и који су то извори на који се ти учени људи позивају?
 
Mada, da ne grešimo dušu, Dinić navodi da je Lučić bio svestan da je ovo povelja kralja Vladislava i da je to zapisao u komentaru

Pogledajte prilog 1451228

tako da ostaje nejasno zašto je onda Lučič onako nečitko radio transliteraciju....

Čitati rukopise, posebno za nekoga ko i nema puno iskustva sa tim ― nije imao puno iskustva Lučić sa ćiriličnim pismom ― ozbiljan je izazov. U to bi trebalo da si se i sam uverio, iz ličnog iskustva; seti se koliko je to samo tebi loše išlo dok si nešto pokušavao rastumačiš na osnovu slika po internetu npr. grčkog pisma.

Nije bilo tu nikakve malicioznosti ili neke zavere, već samo loše kvalifikovanosti. Njegovi prepisi na momente deluju tarzanski, što ne bi trebalo previše mnogo ni da čudi, s obzirom na to da je to pre 3 veka.

Jedino što ovde čudi jeste kako se to uklapa u tvoju teoriju zavere da čoveka koji je postavio kamene temelje ozbiljnoj, kritičkoj istoriografiji i generalno želji za otkrivanjem istorije, pokušaš ovde predstaviti kao nekakvog tobožnjeg falsifikatora...
 

Back
Top