Srpskoj braći
Mojeg vienca braćo, nema, jošte nema,
Od pjesme je svake bolja šitnja niema,
Ne može vam Hrvat da opjeva slavu,
Ni lovora granom da vam vjenča glavu,
Ta najlepši vienac i najlepše slovo
Vašoj večnoj slavi to je Kumanovo!
Kosovo je vaše... Car se Dušan budi...
I Marko je usto!.. Vi ste danas ljudi!
Naša jadna raja eto iz daleka
Čula, gdje se ori vaša bojna jeka,
Šutjela je samo; što će raja biedna
Svoga kruha gladna, svoje vode žedna?
Htjela je zaorit — — al’ zakuka jače,
Da u vašim mrtvim svoje žive plače
Ubiše je patnje, nedaće i muke,
Ne zna raja više niti u hajduke!
Ne treba vam pjesma od brata Hrvata,
Jer su vaša djela pjesme suha zlata!
Vi ste svojom snagom uskorili zoru
I vratili sunce rođenome dvoru.
Pozvali ste Marka na pir nove krvi:
Heroji ste danas na Balkanu prvi.
Sa Bugarom bratom udriste još bolje
Vienac vaše slave resi Drinopolje!
Mojeg vienca nema... Tražim bolnu raju,
Da je slabu kupam u vašemu sjaju,
Da je krstim opet vašom rujnom krvi
Da postanu orli njeni slabi crvi,
I nauče ovi nevoljnici speti,
Da je dobro živjet, al’ još bolje mrieti,
I kad negve stisnu i noge i ruke
Onda treba poći opet u hajduke!
Spljet,
Rikard Katalinić Jeretov
@Urvan Hroboatos @Mej bregami@darinko
Kako vam se sviđa poezija? Nije trebalo praviti “Jugoslavije”…