Srednjovekovna Hrvatska

U papinom pisu stoji šizmatici i jeretici
Да па!?
Tako su upravo nazivali pravoslavne.
Na više mesta postoji sintagma jeretika i šizmatika, kad se govori o Bosancima. Npr. kad Bosanci beže preko Drave i naseljavaju južnu Ugarsku, tako ih zapisuju izvori. To ne čudi, zato što su krstjani kao prvo svakako bili nemerljivo bliži pravoslavnima, a kao drugo što je svakako bilo pravoslavnih u Bosni. Već smo pominjali npr. dinastiju Sankovića, a Khaln Drogo je skrenuo pažnju i na Tvrtkovo krunisanje u Mileševi.
U svakom slučaju, opaska pape Grgura tiče se toga da su Bosanci osvojili i verovatno poharali obližnje teritorije.
Хоћеш да кажеш да папа није користио израз шизматици за припаднике босанске цркве него само за православне?
Колико ми је познато они су тако православце називали. Чак су их називали и манихејцима, бабунима, итд...
Један занимљив текст на ту тему
https://stanjestvari.com/2023/01/02/pejkovic-crkva-bosanska/amp/
Припаднике богумилске јереси су називали бабунима, како римокатолици тако и православци.
 
Има ли неке разлике између крстјана и хришћана? Ја мислим да је разлика само у процесу јотовања, који је настао касније. Крстјани=крсћани=кршћани. Ово је ипак био XIII век!:kafa:

Krstjani su bili hrišćani, ili možda preciznije hrišćanska sekta, koja je bila smatrana jeretičkom kako od strane rimokatolika, tako i pravoslavnih. Imali su sopstvenu organizaciju koja se po mnogo čemu razlikovala od tradicionalnih Crkava, eklisiološki, a krstjanska dogma se razlikovala u odnosu na tradicionalne denominacije, uključujući i pravoslavlje, po nekoliko stavki. Npr. imali su izrazito negativan stav o evharistiji; nije bilo svete tajne Pričešća u Crkvi bosanskoj (grešnim su je smatrali), a nisu prihvatali ni Svetu tajnu Ispovesti.

Oni su u svojim očima pravoslavne i rimokatolike doživljavali isto tako, kao jeretike, otpale od pravoverja (smatrali su sebe onima koji su odbranili iskonsku hrišćanski veru). Nazivali su ih decom Sotone i Tmine. Srpskog su patrijarha nazivali svinjom, primera radi.
 
Poslednja izmena:
Krstjani su bili hrišćani, ili možda preciznije hrišćanska sekta, koja je bila smatrana jeretičkom kako od strane rimokatolika, tako i pravoslavnih. Imali su sopstvenu organizaciju koja se po mnogo čemu razlikovala od tradicionalnih Crkava, eklisiološki, a krstjanska dogma se razlikovala u odnosu na tradicionalne denominacije, uključujući i pravoslavlje, po nekoliko stavki. Npr. imali su izrazito negativan stav o evharistiji; nije bilo svete tajne Pričešća u Crkvi bosanskoj, a nisu prihvatali ni Svetu tajnu Ispovesti.

Oni su u svojim očima pravoslavne i rimokatolike doživljavali isto tako kao jeretike. Nazivali su ih decom Sotone i Tmine. Srpskog su patrijarha nazivali svinjom.
Ко то каже Рачки?
 
Zna se šta je šizma, tj. crkveni raskol i između koje dve Crkve je nastao.

Raskolom srpskog carstva na splitsku i podgoricku lozu. Dakle unistenjem carevine. Crkvenim otimanjem carevine u vrijeme Mihalje oko 1170. godine.
A izmedju Rima i Carigrada, oko 780. kada je rimski biskup prevrnuo za Karla Velikog umjesto rimskog Cara u Carigradu.
Raskol je oko ekumenosti, sabornosti, odanosti carevini. Kod nas je splitska nadbiskupija odbila Mihalju, a podgoricka je odbila hrvatske princeve. A u rimskoj crkvi, Papa je odbio romejskog cara, a Carigrad je odbio Karla Velikog.
 
Raskolom srpskog carstva na splitsku i podgoricku lozu. Dakle unistenjem carevine. Crkvenim otimanjem carevine u vrijeme Mihalje oko 1170. godine.
A izmedju Rima i Carigrada, oko 780. kada je rimski biskup prevrnuo za Karla Velikog umjesto rimskog Cara u Carigradu.
Raskol je oko ekumenosti, sabornosti, odanosti carevini. Kod nas je splitska nadbiskupija odbila Mihalju, a podgoricka je odbila hrvatske princeve. U u rimskoj crkvu, Papa je odbio romejskog cara, a carigrad je odbio Karla Velikog.
Poenta opaske je da ni kod jednog rimokatoličkog sveštenika, kamoli rimskog pape, ne možeš naći izraz "pravoslavni", tj. "ortodoksni" u srednjem i novom veku, već je za taj pojam rezervisan izraz "šizmatici", koji se dosledno koristi sve do Pavelićevih državnih institucija. U tom smislu je nepojmljivo suštinsko neznanje moderatora potforuma Istorija Lekizana:

Papa Grgur 11 u pismu iz 1378 . godine o prilikama u senjskoj biskupiji.
Grgur je zabrinut za bezbednost eparhije Modruske koja je ugrozena prisustvom obliznjih pravoslavaca.
1692180068732.png

1692180096680.png

Пише шизматика а не православаца!
 
Poenta opaske je da ni kod jednog rimokatoličkog sveštenika, kamoli rimskog pape, ne možeš naći izraz "pravoslavni", tj. "ortodoksni" u srednjem i novom veku, već je za taj pojam rezervisan izraz "šizmatici", koji se dosledno koristi sve do Pavelićevih državnih institucija. U tom smislu je nepojmljivo suštinsko neznanje moderatora potforuma Istorija Lekizana:


Pogledajte prilog 1395316
Pogledajte prilog 1395317

Pa jer su neodani franacko-rimskoj drzavi. Slicno je i kod cara Dusana. Crkva je imperijalna.
 
Koliko je to Srba bilo kod Modruša 1378. kad se papa lično za to brine? :think:
U izvoru se spominje Krbavska biskupija ne Modruška koja to postaje tek 1460.

Do 1378. godine se kraljevina Bosna proširila sve do Krbave, a osvajanjem Dalmacije postalo veliki problem za katoličku Crkvu.

Krbavski knezovi Kurjakovići još 1337. pomažu istražiteljima pape Benediktu XII. krivovjerje u Bosni i knezu Nelipcu II. Nelipčiću protiv bana Stjepana II Kotromanića, glavnoga branitelja i pomagača krivovjeraca aka Bosanske crkve.

Ti šizmatici i nevjernici u izvoru su pripadnici Bosanske crkve.

Ovo veze nema s pravoslavcima i Srbima.

Čemu laži?
 
U izvoru se spominje Krbavska biskupija ne Modruška koja to postaje tek 1460.

Do 1378. godine se kraljevina Bosna proširila sve do Krbave, a osvajanjem Dalmacije postalo veliki problem za katoličku Crkvu.

Krbavski knezovi Kurjakovići još 1337. pomažu istražiteljima pape Benediktu XII. krivovjerje u Bosni i knezu Nelipcu II. Nelipčiću protiv bana Stjepana II Kotromanića, glavnoga branitelja i pomagača krivovjeraca aka Bosanske crkve.

Ti šizmatici i nevjernici u izvoru su pripadnici Bosanske crkve.

Ovo veze nema s pravoslavcima i Srbima.

Čemu laži?
Ja nisam pominjao Modrušku biskupiju već Krbavsku.

Čemu laži?
 
Ti šizmatici i nevjernici u izvoru su pripadnici Bosanske crkve.

Ne postoji bosanska crkva. Postoje nadbiskuje sa nadleznostima koje sezu u gotsko vrijeme kod nas. Jedna je splitska u crkvenoj uniji sa Rimom. Druga je u Podgorici u dogmatskoj, ne crkvenoj, i to vrlo slobodnoj dogmatskoj uniji sa Carigradom.
Nadbiskupija u podgorici ima nadleznost ili crkvenu jurisdikciju nad Bosnom, od pamtivjeka.
Crkva je takodje carska i bosanske vladarske loze su od priceva i bosnaski biskup je pod bosanskim banom. To nije "bosanska ckrva." To je grana srpske carske crkve pod podgorickom nadbiskupijom.
Isto kao sto je zadarska biskupija grana carske crkve pod splitskom nadbiskupijom. Sve su dio carske crkve. Ne postoji bosanska crkva van te strukture.
 
Ne postoji bosanska crkva. Postoje nadbiskuje sa nadleznostima koje sezu u gotsko vrijeme kod nas. Jedna je splitska u crkvenoj uniji sa Rimom. Druga je u Podgorici u dogmatskoj, ne crkvenoj, i to vrlo slobodnoj dogmatskoj uniji sa Carigradom.
Nadbiskupija u podgorici ima nadleznost ili crkvenu jurisdikciju nad Bosnom, od pamtivjeka.
Crkva je takodje carska i bosanske vladarske loze su od priceva i bosnaski biskup je pod bosanskim banom. To nije "bosanska ckrva." To je grana srpske carske crkve pod podgorickom nadbiskupijom.
Isto kao sto je zadarska biskupija grana carske crkve pod splitskom nadbiskupijom. Sve su dio carske crkve. Ne postoji bosanska crkva van te strukture.
If DAI's kastra oikoumena does not designate inhabited towns, but ecclesiastical centers instead (in 6th century is mentioned Bestoen bishopric with several episcopal centers that belonged to Salonitan Archdiocese[23][24][25][26]), as theorized by late Tibor Živković, the two towns in question might be Bistua (Zenica or Vitez) and Martar (probably Konjic).[18] The existence of such centers is argued by Živković as evidence it was an independent state before 822.[27] By the late 9th and early 10th century, Bosnia was mostly Christianized by Latin priests from the Dalmatian coastal towns, though remote pockets remained unreached.[28] After the East–West Schism (1054) the bishopric of Bosnia was Roman Catholic under jurisdiction of the Archbishop of Split (since the 12th century under Roman Catholic Diocese of Dubrovnik).[29]

Bosanska crkva je mogla biti odmetak samo od Rima i Salone-Splita, ničega drugog i drugih struktura.
 
. Nelipčiću protiv bana Stjepana II Kotromanića, glavnoga branitelja i pomagača krivovjeraca aka Bosanske crkve.

Ti šizmatici i nevjernici u izvoru su pripadnici Bosanske crkve.


Он је био католик како нам је и потврдио сам папа. Доводио је фрањевце у Босну. Лично је спалио централу босанске цркве. Од православаца је проклет као „бабун“ у Пљеваљском Синодику Православља.
 

Back
Top