Srednjovekovna Hrvatska


Kaj?
Pa evo ti, ulomak u kojem Halkokondil opisuje da je iz Hrvatske došla najstarija rasa, koja je najrasprostranenija u europi. Tebe valjda zbunjuje što je netko nadodao u zagradu "slaveni", jer osim Hrvata tu su još i Poljaci/Bijeli Hrvati. Ali vidiš da se već u slijedećoj rečenici nagađa jel se ta rasa odvojila od Ilira, ili su u svezi sa Hrvatima iz daleke Hrvatske - Bijelim Hrvatima. Dakle, evidentno Halkokondil govori o Hrvatima s balkana, kao vladarima prilika u europi, pošto je inicijativa za stvaranje šire mreže hrvatsko/bjelohrvatskih spona došla iz Šubićeve anžuinske domene. Na kraju spominje i njihovo sarmatsko podrijetlo, tako da nema sumnje da Halkić zbori o Hrvatima...

1659997152825.png
 
Ja te zaista neshvatam, zašto se ograničavaš?
Od silnih priloženih mapa, još nisam vidio onu "najsilniju"
Nameće se pitanje, šta se desilo u Mađarskoj ;)

Nema potrebe za neozbiljnošću i pretjerivanjem, ovo je hrvatski svijet koji je bio demografska podloga za kasniju "Anžuinsku Hrvatsku" ili "Anžuinsku Europu", whatever. Mađarska je okružena tim hrvatskim svijetom, a i sastoji se od njega - bjelohrvatski Maramures je u samim temeljima ugarskog kraljevstva, tojest rana srednjovjekovna Mađarska djelomično je država bjelohrvatskog identiteta, ne samo mađarskog. Takva Mađarska prigodno je inkorporirana u hrvatski sistem vlasti nad europom, kao i Srbija, pa Halkokondil u 15. stoljeću turski napad na Srbe opisuje kao napad na hrvatsku rasu, koja se spustila vladat na balkan...
1660051863059.png
 
Poslednja izmena:
Nema potrebe za neozbiljnošću i pretjerivanjem,
pa sledi
ovo je hrvatski svijet koji je bio demografska podloga za kasniju "Anžuinsku Hrvatsku" ili "Anžuinsku Europu", whatever.
baš whatever
Mađarska je okružena tim hrvatskim svijetom, a i sastoji se od njega - bjelohrvatski Maramures je u samim temeljima ugarskog kraljevstva. Takva Mađarska prigodno je inkorporirana u hrvatski sistem vlasti nad europom,
Pa zar nije logičnije, Mađar udario u sridu(Maramures) i ovlado tim prostorom.
kao i Srbija, pa Halkokondil u 15. stoljeću turski napad na Srbe opisuje kao napad na hrvatsku rasu...
Uz sve tvoje nedostatke, kad se dotakneš pitanja "rase" ... postane degutantno,nestaje osmeh sa lica ;)
+
Mapa koju sam predložio ima temelja, za razliku od tvoje.
 
Nema potrebe za neozbiljnošću i pretjerivanjem, ovo je hrvatski svijet koji je bio demografska podloga za kasniju "Anžuinsku Hrvatsku" ili "Anžuinsku Europu", whatever. Mađarska je okružena tim hrvatskim svijetom, a i sastoji se od njega - bjelohrvatski Maramures je u samim temeljima ugarskog kraljevstva, tojest rana srednjovjekovna Mađarska djelomično je država bjelohrvatskog identiteta, ne samo mađarskog. Takva Mađarska prigodno je inkorporirana u hrvatski sistem vlasti nad europom, kao i Srbija, pa Halkokondil u 15. stoljeću turski napad na Srbe opisuje kao napad na hrvatsku rasu, koja se spustila vladat na balkan...
Pogledajte prilog 1202375
Компа, или си јако добар и предан трол, или имаш озбиљних проблема, треће нема.
 
za kasniju "Anžuinsku Hrvatsku" ili "Anžuinsku Europu",
Стварно како вас није срамота?
Склави=Хрвати
Европа=Хрватска
Мегаломанија узнапредовала?
Мало вам крађе српске историје и територија
па сте прешли на целу Европу?
 
Стварно како вас није срамота?
Склави=Хрвати
Европа=Хрватска
Мегаломанија узнапредовала?
Мало вам крађе српске историје и територија
па сте прешли на целу Европу?

Pa realno mnogo sadržaja ovde, od Mrkalja pa na dalje, moglo ga je inspirisati u tom smeru. :lol:
 
Pa realno mnogo sadržaja ovde, od Mrkalja pa na dalje, moglo ga je inspirisati u tom smeru. :lol:
О чему пишеш? О лангобардском плетеру? Каталонској шаховници?
Пилипенда је овде неколико пута на примеру доказао да мутација
Словина у Хрвате не дрћи воду.
 
О чему пишеш? О лангобардском плетеру? Каталонској шаховници?
Пилипенда је овде неколико пута на примеру доказао да мутација
Словина у Хрвате не дрћи воду.

O Srbima vinčancima, Srbima narodu najstarijem koji se širi od ledenog doba, svim drugima nastalim od Srba, Slovenima koji su zapravo sve Srbi, Srbima koji daju samo ćirilično pismo, već čak i standardni jezik crkvenoslovenski koji je zapravo srpski, srpskom jeziku Biblije, Hristove majke, Srbima Gotima, itd...samo pusti nasumično odabrani video Srbija Global i poslušaj Mitića kako priča o tome kako je Jordanes navodno falsifikovan u delu gde tvrdi da su Goti došli iz Švedske, a čak i da nije bio falsifikovan (!) opet pošto je Švedska srpska zemlja to ni značilo da su svejedno Srbi.

Ukratko.
 
Hrvate ili preciznije rečeno hrvatski jezik pominje jedan od najpoznatijih srpskih srednjovekovnih književnika, Konstantin Filozof, u prvoj poznatoj lingvističkoj studiji, napisanoj nedugo posle 1423. godine u Beogradu, na dvoru despota Stefana Lazarevića. U tzv. „Povesti o slovima“ u IV glavi govori o slovenskim jezicima:

Просудивши о томе, они добри и дивни људи изабраше најтананији и најлепши руски језик, којему је у припомоћ дошао и бугарски, и српски, и босански, и словенски, и део чешког, и хрватски језик, како би се уобличиле свете књиге; и сачинише се тако. Узеше тако сачинитељи из грчког језика реч која гласи ἤκουσαν οἱ ποιμένες, и не могући ниједним другим, рекоше зато /слышаше пастырїє, то је руски; и све су најтаније речи из руског језика...И у псалму 9-ом што се каже лаєть — по руски се каже, јер и сад Руси у молитви Господу својему говоре молећи се: „не лаи на ме хосподине”, што ће рећи „не карај ме” или „не гневи се на мене”. Па и у јеванђељу се каже...дажд моу и срачицоу [дај му и кошуљу], а Руси и сад за кошуљу кажу „сорочка”. Или у Књизи царства о Илији, којему у доба суше рече Сарепћанка...грьсть моукьх [грст брашна]...а „мука” се руским језиком каже за брашно, јер „брашно” у том језику значи храну или јело. Али зашто да се све редом казује? Него ћу само обједињено рећи: све су свете књиге по руском језику, осим припомоћи од других овде-онде и осим [х уместо і]...

А као помоћ овоме (језику) јесте — из бугарског нынꙗ и присно [„ниња и присно” тј. сад и заувек] и остало овако, што се по руском не угоди; и тако из српског језика /моужь [муж или човек] или мьчь [мач] или овоме слично, што се из оних не угоди; и тако босанско ты или мы [ти, ми] и друго такво; а колико се ова три не угоди, они хрватским попунише, као ово што је: рѣкь [рекох, дијал. ријех], или дѣма [због] или друго; и друге празнине словенским и чешким такође.

horva1.JPG

horv2.JPG


Povest o slovima.JPG

Ono što je interesantno jeste da, osim pokušaja ustanovljivanja dijalekatskih razlika između slovenskih jezika, Kosta govori i o uticaju hrvatskog jezika (хръватскыи езыкь) na standardizaciju crkvenoslovenskog, navodeći i dva primera onoga što je smatrao da je identifkovao kao kroatizme.

stara ćirilica.JPG

stara2.JPG

https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/9783111552408-012/pdf

Verovatno za @Mrkalj interesantno.
 
Poslednja izmena:
O Srbima vinčancima, Srbima narodu najstarijem koji se širi od ledenog doba, svim drugima nastalim od Srba, Slovenima koji su zapravo sve Srbi, Srbima koji daju samo ćirilično pismo, već čak i standardni jezik crkvenoslovenski koji je zapravo srpski, srpskom jeziku Biblije, Hristove majke, Srbima Gotima, itd...samo pusti nasumično odabrani video Srbija Global i poslušaj Mitića kako priča o tome kako je Jordanes navodno falsifikovan u delu gde tvrdi da su Goti došli iz Švedske, a čak i da nije bio falsifikovan (!) opet pošto je Švedska srpska zemlja to ni značilo da su svejedno Srbi.

Ukratko.
Нисам ништа слично читао од Мркаља. У целој тој причи ме интересује
само језик и у српском језичком наслеђу има тајни које још нису расветљене.
 
Hrvate ili preciznije rečeno hrvatski jezik pominje jedan od najpoznatijih srpskih srednjovekovnih književnika, Konstantin Filozof, u prvoj poznatoj lingvističkoj studiji, napisanoj nedugo posle 1423. godine u Beogradu, na dvoru despota Stefana Lazarevića. U tzv. „Povesti o slovima“ u IV glavi govori o slovenskim jezicima:

Просудивши о томе, они добри и дивни људи изабраше најтананији и најлепши руски језик, којему је у припомоћ дошао и бугарски, и српски, и босански, и словенски, и део чешког, и хрватски језик, како би се уобличиле свете књиге; и сачинише се тако. Узеше тако сачинитељи из грчког језика реч која гласи ἤκουσαν οἱ ποιμένες, и не могући ниједним другим, рекоше зато /слышаше пастырїє, то је руски; и све су најтаније речи из руског језика...И у псалму 9-ом што се каже лаєть — по руски се каже, јер и сад Руси у молитви Господу својему говоре молећи се: „не лаи на ме хосподине”, што ће рећи „не карај ме” или „не гневи се на мене”. Па и у јеванђељу се каже...дажд моу и срачицоу [дај му и кошуљу], а Руси и сад за кошуљу кажу „сорочка”. Или у Књизи царства о Илији, којему у доба суше рече Сарепћанка...грьсть моукьх [грст брашна]...а „мука” се руским језиком каже за брашно, јер „брашно” у том језику значи храну или јело. Али зашто да се све редом казује? Него ћу само обједињено рећи: све су свете књиге по руском језику, осим припомоћи од других овде-онде и осим [х уместо і]...

А као помоћ овоме (језику) јесте — из бугарског нынꙗ и присно [„ниња и присно” тј. сад и заувек] и остало овако, што се по руском не угоди; и тако из српског језика /моужь [муж или човек] или мьчь [мач] или овоме слично, што се из оних не угоди; и тако босанско ты или мы [ти, ми] и друго такво; а колико се ова три не угоди, они хрватским попунише, као ово што је: рѣкь [рекох, дијал. ријех], или дѣма [због] или друго; и друге празнине словенским и чешким такође.

Pogledajte prilog 1202474
Pogledajte prilog 1202475


Ono što je interesantno jeste da, osim pokušaja ustanovljivanja dijalekatskih razlika između slovenskih jezika, Kosta govori i o uticaju hrvatskog jezika (хръватскыи езыкь) na standardizaciju crkvenoslovenskog, navodeći i dva primera onoga što je smatrao da je identifkovao kao kroatizme.

Pogledajte prilog 1202484
Pogledajte prilog 1202485
https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/9783111552408-012/pdf

Verovatno za @Mrkalj interesantno.
Ово је и мени занимљиво. Првенствено јер ме копка како су Срби, Руси и Бугари
говорили заменице 'ти' и 'ми' пре преузимања из 'босанског'.
Чини ми се да је Константин нешто ту побркао.
Да'л случајно или намерно питање је од милион франака(швајцарских).
Такође и руска реч за брашно 'мука' очигледан је сленг и синоним тегоби
са којом се добија.
Красна је још један руски сленг који је заменио првобитну реч за црвену боју.
Чињеница је и да руски језик садржи много хомонима спрам српског.
 
Ово је и мени занимљиво. Првенствено јер ме копка како су Срби, Руси и Бугари
говорили заменице 'ти' и 'ми' пре преузимања из 'босанског'.
Чини ми се да је Константин нешто ту побркао.
Да'л случајно или намерно питање је од милион франака(швајцарских).
Такође и руска реч за брашно 'мука' очигледан је сленг и синоним тегоби
са којом се добија.
Красна је још један руски сленг који је заменио првобитну реч за црвену боју.
Чињеница је и да руски језик садржи много хомонима спрам српског.

To je jedna od prvih slovenskih filoloških studija. Napisana i pre nego što je Gutenberg izumro štampariju; dok još postoji Vizantija i srednjovekovna srpska država. Ne može se posmatrati iz današnje retrospektive; u skladu sa tadašnjim standardima, to je bilo revolutivno delo, bez obzira na manjkavosti koje si upravo istakao, a kakve postoje i kod svih radova sličnog repertoara (mi imamo danas bolje razumevanje starogrčkog jezika nego njegovi živi govornici, pre dve hiljade godina).

Tako da pojedinačni primeri koje navodiš svakako su zastareli sa aspekta moderne slavistike; to je nesporno. Ovo sam postavio pre svega iz razloga kako to Konstantin opisuje crkvenoslovenski jezik; kao u suštini veštački jezik sklepan, kojem je on pokušao da pruži nekakvo obrazloženje, bez obzira na to što su mu neka domišljanja bila kao što i sam primećuješ promašaj (koliko god ono danas, šest vekova docnije, nedvosmisleno bilo prevaziđeno). Kao i iz razloga što decidno podvlači da to nije srpski jezik (iako ga neki pogrešno i nazivaju tako, a po svemu sudeći od Svetog Save tj. zbog dotičnog posrbljavanja jezika koje je bilo krenulo od Savinog vremena, a koje se odrazilo po prirodi stvari i na transformaciju glotonima, jer će neki na području srednjovekovne srpske države slovenski jezik početi nazivati srpskim imenom).
 
Poslednja izmena:
Нисам ништа слично читао од Мркаља. У целој тој причи ме интересује
само језик и у српском језичком наслеђу има тајни које још нису расветљене.

Daleko od toga da sam na Mrkalja samo mislio. Ponešto rečeno važi i za njega, ali sve što se nalazi u citatu može se pročitati naširoko ovde po brojnim temama. Na sve strane, doslovno. Nadam se da nije potrebno vraćati se na razne objave Pantelića Nebojši, Krstanka, Srebrene, itd. da me sad opet ne krenu spopadati neki kako, eto nije kulturno pominjati druge forumaše zbog toga što bi se osetili prozvanim ili zato što neki nisu aktivni forumske pa ne mogu da odgovore ako su posebno imenovani. Jedno vreme je čak, doslovno, delovalo na osnovu ovog potforuma i da je Jovan I. Deretić predsednik SANU i da sastavlja sve školske udžbenike, itd...

Dotične objave i potpuno pseudonaučne tvrdnje sastavljaju prilično ogromni repertoar ovde na Krstarici. Tako da je zapravo sasvim logično da deluju i kao magnet i za hrvatske megolamanije (koje su potpuno identična ili približno slična stvar, samo kozmetički izmenjena zamenom jednog etnonima), kada se vidi kakve se samo sve nebuloze mogu ovde pročitati.
 
Poslednja izmena:
To je jedna od prvih slovenskih filoloških studija. Napisana i pre nego što je Gutenberg izumro štampariju; dok još postoji Vizantija i srednjovekovna srpska država. Ne može se posmatrati iz današnje retrospektive; u skladu sa tadašnjim standardima, to je bilo revolutivno delo, bez obzira na manjkavosti koje si upravo istakao, a kakve postoje i kod svih radova sličnog repertoara (mi imamo danas bolje razumevanje starogrčkog jezika nego njegovi živi govornici, pre dve hiljade godina).

Tako da pojedinačni primeri koje navodiš svakako su zastareli sa aspekta moderne slavistike; to je nesporno. Ovo sam postavio pre svega iz razloga kako to Konstantin opisuje crkvenoslovenski jezik; kao u suštini veštački jezik sklepan, kojem je on pokušao da pruži nekakvo obrazloženje, bez obzira na to što su mu neka domišljanja bila kao što i sam primećuješ promašaj (koliko god ono danas, šest vekova docnije, nedvosmisleno bilo prevaziđeno). Kao i iz razloga što decidno podvlači da to nije srpski jezik (iako ga neki pogrešno i nazivaju tako, a po svemu sudeći od Svetog Save tj. zbog dotičnog posrbljavanja jezika koje je bilo krenulo od Savinog vremena, a koje se odrazilo po prirodi stvari i na transformaciju glotonima, jer će neki na području srednjovekovne srpske države slovenski jezik početi nazivati srpskim imenom).
Ја сам се већ одавно изјаснио о погубном деловању намицатеља писмености,
како у славенском свету тако и широм европе.
Натерати Французе на онаква правила писања је више него злонамерно.
Помињеш хрватски језик и посудбу речи из истог у црквенословенски,
који је то језик? Чакавски или овај данашњи?
 
Ја сам се већ одавно изјаснио о погубном деловању намицатеља писмености,
како у славенском свету тако и широм европе.
Натерати Французе на онаква правила писања је више него злонамерно.
Помињеш хрватски језик и посудбу речи из истог у црквенословенски,
који је то језик? Чакавски или овај данашњи?

Identifikacija čakavice i štokavice nije postojala u vreme Koste, tako da definitivno nije dotično imao na umu.
 
Identifikacija čakavice i štokavice nije postojala u vreme Koste, tako da definitivno nije dotično imao na umu.
Мислио сам на различитост тих назови језика. Немогуће ми је поверовати
да су се они толико разликовали да Хрвати нису имали реч 'муж' и 'мач',
да Срби и остали нису имали заменице 'ти' и 'ми', да су од Бугара позајмили
'њина' и 'присно'.
То ми изгледа као чувено бугарско објашњење за реч 'опињак'.
Као вуче корен од старобугарског 'опанак'.
 
Мислио сам на различитост тих назови језика. Немогуће ми је поверовати
да су се они толико разликовали да Хрвати нису имали реч 'муж' и 'мач',
да Срби и остали нису имали заменице 'ти' и 'ми', да су од Бугара позајмили
'њина' и 'присно'.
То ми изгледа као чувено бугарско објашњење за реч 'опињак'.
Као вуче корен од старобугарског 'опанак'.

Pa već sam kazao da to vrlo očigledno nije tačno, već predstavlja Konstantinove pokušaje objašnjenja konstrukcije crkvenoslovenskog jezika. Njegova knjiga, vrlo jasno, nije dobro ostarila (a kako i bi, posle gotovo celih šest vekova).
 

Back
Top