Srednjovekovna Hrvatska

Pa već sam kazao da to vrlo očigledno nije tačno, već predstavlja Konstantinove pokušaje objašnjenja konstrukcije crkvenoslovenskog jezika. Njegova knjiga, vrlo jasno, nije dobro ostarila (a kako i bi, posle gotovo celih šest vekova).
Онда је бескорисна купусара која доноси безвредне информације,
могуће и тенденциозно лажне.
Нажалост већина историјске грађе је већином таква.
 
Онда је бескорисна купусара која доноси безвредне информације,
могуће и тенденциозно лажне.
Нажалост већина историјске грађе је већином таква.

Joj bre. :lol: Hajde da kažemo da se okvirno govoreći donekle slažemo, ali sa ovim podebljanim ode ti straaaašno predaleko.

Svaki istorijski izvor se mora tumačiti u kontekstu vremena kojem je pripadao. A nikako da aspekta današnjih saznanja i kriterija.

Tako i ovo sad ne treba tako bukvalno shvatati, već kao jedan književni pokušaj da se obrazloži konstrukcija crkvenoslovenskog jezika. Kosta piše 1420-ih; to je više od pet vekova udaljeno od vremena Ćirila i Metodija. Teško da može imati baš neke ekskluzivne informacije o tome, ali ono šta može svedočiti jeste kako su tada učeni Srbi, početkom XIV stoleća, gledali na to. A to sam upravo iz onog razloga na drugoj temi, na onoj posvećenoj Dalimilovoj hronici, postavio. Crkvenoslovenski jezik nije narodni jezik Srba, već veštački liturgički jezik, kako Konstantin i svedoči da se smatralo početkom XIV veka.
 
Poslednja izmena:
Joj bre. :lol: Hajde da kažemo da se okvirno slažemo, ali sa ovim podebljanim ode ti straaaašno predaleko.

Svaki istorijski izvor se mora tumačiti u kontekstu vremena kojem je pripadao. A nikako da aspekta današnjih saznanja i kriterija.
Па хајде ти растумачи ко су Трибали, Мизи код Халкокондила и зашто
их назива тако. Знам, рећи ћеш да насељавају територије тих античких
народа али онда остаје нејасно зашто Хрвате не назива Далматима или
Илирима. Наравно под условом да су Илири уопште јединствен народ.
 
Па хајде ти растумачи ко су Трибали, Мизи код Халкокондила и зашто
их назива тако. Знам, рећи ћеш да насељавају територије тих античких
народа али онда остаје нејасно зашто Хрвате не назива Далматима или
Илирима. Наравно под условом да су Илири уопште јединствен народ.

Zato što je tako pronašao u izvorima i zato što je to u skladu sa književnim arhaizacijom etnonima.

Već smo kroz ovo prošli. Hrvata, isto kao i Poljaka, ima vrlo malo u romejskim izvorima. Gotovo nimalo, zapravo. To su periferni narodi slovenskog sveta ili preciznije periferija vizantijske civilizacije i nije ni čudno što su i jedni i drugi upravo rimokatolici, baš kao i Česi. Halkokondil ništa nije izmišljao; samo je prepisivao. U vizantijskim izvorima nije našao arhaični termin za Hrvate (niti za Poljake).

Ilirima nije mogao nazvati Hrvate, jerbo su to Bosanci. Nije ih mogao nazvati ni Dalmatincima, jerbo je i to bilo rezervisano za Gornju Dalmaciju, a ne Donju (tj. reč je o u prvom redu vojvodstvu Sv. Save). Da ih prozove Liburnima ili ne znam kako već, nema izvora, prosto.
 
Zato što je tako pronašao u izvorima i zato što je to u skladu sa književnim arhaizacijom etnonima.

Već smo kroz ovo prošli. Hrvata, isto kao i Poljaka, ima vrlo malo u romejskim izvorima. Gotovo nimalo, zapravo. To su periferni narodi slovenskog sveta ili preciznije periferija vizantijske civilizacije i nije ni čudno što su i jedni i drugi upravo rimokatolici, baš kao i Česi. Halkokondil ništa nije izmišljao; samo je prepisivao. U vizantijskim izvorima nije našao arhaični termin za Hrvate (niti za Poljake).

Ilirima nije mogao nazvati Hrvate, jerbo su to Bosanci. Nije ih mogao nazvati ni Dalmatincima, jerbo je i to bilo rezervisano za Gornju Dalmaciju, a ne Donju (tj. reč je o u prvom redu vojvodstvu Sv. Save). Da ih prozove Liburnima ili ne znam kako već, nema izvora, prosto.
И теби је у реду што нема архаичног назива за Хрвате а за Србе и Бугаре има?
Нешто ту није како треба.
 
И теби је у реду што нема архаичног назива за Хрвате а за Србе и Бугаре има?
Нешто ту није како треба.

Ne znam šta da kažem sem da ponovim još jednom sve što sam napisao? Hrvati se pominju doslovno svega jednom, a Srbi i Bugari nebrojeno mnogo puta; nije uopšte ni za porediti.
 
Ne znam šta da kažem sem da ponovim još jednom sve što sam napisao? Hrvati se pominju doslovno svega jednom, a Srbi i Bugari nebrojeno mnogo puta; nije uopšte ni za porediti.
Без обзира, ту су у суседству, дошли наводно пре Бугара, имали по Порфирогениту најмоћнију
балканску државу, суседи Франака који их не познају...
Нешто ту дебело није у реду.
 
Без обзира, ту су у суседству, дошли наводно пре Бугара, имали по Порфирогениту најмоћнију
балканску државу, суседи Франака који их не познају...
Нешто ту дебело није у реду.

Zato što razmišljaš sasvim pogrešno; iz svoje perspektive. A ne treba, već iz perspektive čoveka kasnog XV stoleća. Halkokondil ne zna jesu li došli pre Bugara; ako bi se priklonio bosanskoj tezi onda definitivno su tu gde su pre Bugara. Ne zna ni za kakvu moćnu hrvatsku balkansku državu (a ponajmanje najmoćniju); zapravo, Halkokondil slabo išta zna pre 1298. godine, kada i počinje njegova istorija. Porfirogenitova dela nije poznavao, mada jeste očigledno neke izvode koji su delimično nastali na osnovu Porfirogenita, jerbo severna tradicija o poreklu Slovena, tj. iz Hrvatske (koju znamo i iz ruskih stari hronika) i Pruske, neodoljivo podseća na Porfirogenitov narativ.

Moguće je i da su severni Hrvati razlog za rečeno. Ili uzmi analogiju; u franački analima imaš i Panonce i Dalmatince i Liburne. Sve neka antička imena koja slabo neke veze imaju sa tim vremenom. Ljudevit Posavski vodio je Slovinje, a ne nikakvu Panoniju, o Liburniji da ni ne govorim. Ali, na jedinom mestu na kojem se pominju Srbi, piše samo Srbi. Zašto? Zbog severnih Srba.
 
Zato što razmišljaš sasvim pogrešno; iz svoje perspektive. A ne treba, već iz perspektive čoveka kasnog XV stoleća. Halkokondil ne zna jesu li došli pre Bugara; ako bi se priklonio bosanskoj tezi onda definitivno su tu gde su pre Bugara. Ne zna ni za kakvu moćnu hrvatsku balkansku državu (a ponajmanje najmoćniju); zapravo, Halkokondil slabo išta zna pre 1298. godine, kada i počinje njegova istorija. Porfirogenitova dela nije poznavao, mada jeste očigledno neke izvode koji su delimično nastali na osnovu Porfirogenita, jerbo severna tradicija o poreklu Slovena, tj. iz Hrvatske (koju znamo i iz ruskih stari hronika) i Pruske, neodoljivo podseća na Porfirogenitov narativ.

Moguće je i da su severni Hrvati razlog za rečeno. Ili uzmi analogiju; u franački analima imaš i Panonce i Dalmatince i Liburne. Sve neka antička imena koja slabo neke veze imaju sa tim vremenom. Ljudevit Posavski vodio je Slovinje, a ne nikakvu Panoniju, o Liburniji da ni ne govorim. Ali, na jedinom mestu na kojem se pominju Srbi, piše samo Srbi. Zašto? Zbog severnih Srba.
Из Руских старих хроника? Пре неки дан читасмо у Далимиловој хроници
да у српском језику има земља Хрватска...
Не чини ли ти се да су све те хронике и историје дело неупућених људи,
што и није чудо за то време, које само уносе забуне.
Готи који се Словенима зову, Трибали који то нису, Немци који су Славени...
Све су то нагађања и рекла-казала којима се ми данас озбиљно замлаћујемо.
Кад у ту причу уведемо потенцијалне фалсификате и прерађевине ето добре
занимације за десетак генерација историчара.
 
Из Руских старих хроника?

Da. Povest minulih leta (nekada nazivano i kod šire javnosti možda poznatije kao tzv. Nestorov letopis). U uvodnom delu:

A ovo su još ti isti Sloveni: Beli Hrvati, i Srbi, i Horutani (А вот еще те же славяне: белые хорваты, и сербы, и хорутане).

Ovaj uvodni deo spominje Bele Hrvate, isto kao i Porfirogenitov Spis o narodima; potpuno nezavisni jedan od drugog. I Halkokondil kada govori o tradiciji o seobama sa slovenskog severa, pominje da su Sloveni došli iz Hrvatske i Pruske, što neodoljivo podseća na već pomenuto poglavlje u DAI. Tako da sva tri ova pisana izvora, ujedno sva tri nesumnjivo nezavisna jedan od drugog, prenose tradiciju o severno slovenskim Hrvatima.

O tim severnim Hrvatima se u ruskim hronikama dosta piše; u uvodnom delu pomenuti su još kao susedi Poljana, Drevljana, Severaca, Radimiča i Vjatiča (И жили между собою в мире поляне, древляне, северяне, радимичи, вятичи и хорваты), a potom se u istorijskom delu pominju još nekoliko puta; za 907. i 992. godinu. U nekim još hronikama kod Rusa mislim da se severni Hrvati možda pominju još nekoliko puta, u kontekstu X stoleća.
 
Poslednja izmena:
Da. Povest minulih leta (nekada nazivano i kod šire javnosti možda poznatije kao tzv. Nestorov letopis). U uvodnom delu:

A ovo su još ti isti Sloveni: Beli Hrvati, i Srbi, i Horutani.

Ovaj uvodni deo spominje Bele Hrvate, isto kao i Porfirogenitov Spis o narodima; potpuno nezavisni jedan od drugog. I Halkokondil kada govori o tradiciji o seobama sa slovenskog severa, pominje da su Sloveni došli iz Hrvatske i Pruske, što neodoljivo podseća na već pomenuto poglavlje u DAI. Tako da sva tri ova pisana izvora, ujedno sva tri nesumnjivo nezavisna jedan od drugog, prenose tradiciju o severno slovenskim Hrvatima.

O tim severnim Hrvatima se u ruskim hronikama dosta piše; u uvodnom delu pomenuti su još kao susedi Poljana, Drevljana, Severaca, Radimiča i Vjatiča, a potom se u istorijskom delu pominju još nekoliko puta; u 907. i 992. godini. U nekim još hronikama kod Rusa mislim da se severni Hrvati možda pominju još nekoliko puta, u kontekstu X stoleća.
Ако су дошли из Хрватске одакле долазе њихови суседи Древљани, Северци, Радимићи...?
Како то да једни имају земљу названу по њима а остали не, остали су на нивоу родовских заједница
а Хрвати имају земљу из које долазе?
 
Ако су дошли из Хрватске одакле долазе њихови суседи Древљани, Северци, Радимићи...?
Како то да једни имају земљу названу по њима а остали не, остали су на нивоу родовских заједница
а Хрвати имају земљу из које долазе?

PML sadrži tradiciju o ekspanziji Slovena iz smera donjeg Podunavlja, sa prostora današnje Rumunije okvirno, tako da ne piše u tom izvoru da su se oni doselili iz (balkanske) Hrvatske.

Nepoznati Rus ne govori o seobama Hrvata ništa preciznije. U početku samo navodi Bele Hrvate; jednako kao i Porfirogenit. A posle naprasno priča o južnim i o severnim Hrvatima. To upućuje na to da su nekada bili jedinstvena celina, pa se razdvojili na severni i južni ogranak, ali u tekstu se ne nalazi ništa preciznije oko toga gde bi se ta celina mogla nalaziti. Ako se pripomognemo Porfirogenitom, pa i Halkokondilom, negde na području današnje Poljske okvirno bi mogla biti.
 
Ако су дошли из Хрватске одакле долазе њихови суседи Древљани, Северци, Радимићи...?
Како то да једни имају земљу названу по њима а остали не, остали су на нивоу родовских заједница
а Хрвати имају земљу из које долазе?

Ako se nismo razumeli: svi ti severno slovenski narodi su nestali. Progutala ih je istorija. I severni Hrvati su isto nestali zahvaljujući širenju Poljske.

Ime zemlje je isto što i naziv plemena; ako piše Draguvitija, to je zemlja Draguvita. Ne znači da druga pobrojana slovenska plemena nemaju zemlje. Hrvati deluje da su na severu formirali nešto jači plemenski savez, bar na neko vreme, krajem X stoleća, pre nego što su počeli nestajati u vreme kralja Boleslava Hrabrog.

To može biti razlog zašto je istorija upamtila severnu Hrvatsku do te mere da Porfirogenit tamo smešta prapostojbinu Hrvata (tj. Bele Hrvate, koje pominju i stare ruske hronike), odnosno onu koju i Halkokindil pominje kao pretbalkansku domovinu slovenskih naroda. Drugi razlog može biti i taj što je južna Hrvatska postala istorijska celija, poznata i u Porfirogenitovo i Halkokondilovo vreme, pa je prosto za geopolitička stvarnost uticala na očuvanje sećanja na severnu Hrvatsku. Tu se vrati na Ajnharda; zašto on pominje Srbe kojima beži Ljudevit Posavski? Zato što je to jedna zanimljivost za Franke; kuriozitet jerbo imaju i severne Srbe, o kojima dosta pišu. Da nisu imali Srbe sa kojima su puno posla imali na limes sorabicus, pitanje je da li bi dotični događaj iz 822. godine videli kao vredan za zabeležiti. Kao što je i pitanje šta bi ostalo od severne Hrvatske (nazovimo je Belom ili ne) da nije opstala u celosti (pa evo sve do današnjeg dana) južna Hrvatska. Da su južni Hrvati nestali sa istorijske pozornice, ne bi bilo povoda da se čuvaju sećanja na severne, koji su za razliku od (severnih) Srba izumrli.
 
* U LP nalazi se i podatak o ratu između Bugara i Hrvata, a koji je potpuno komplementaran sasvim nezavisnim podacima o upadu Alagobotura iz vremena cara Simeona koji se nalaze kod Porfirogenitovog DAI, što nam dodatno upotpunjuje celu sliku, čineći kompoziciju slagalice pisanih izvora vrlo jasnom
* Tradicija kod Popa Dukljanina o Tomislavu, za kojeg kaže da je bio snažan ratnik i vrlo hrabar, vodeći mnoge ratove i uvek terajući neprijatelje na beg, odiše istim onim duhom koji se nalazi u 31. gl. DAI, o Hrvatima koji poseduju ogromnu vojnu silu i koji uspešno zaustavljaju Bugare; Bugare koji su do tada, od početka ratovanja 913. godine, sve svoje bitke dobili (Aheloj i Katasirt 917, Pigi 921, i pred samim Carigradom 922; oko 924. totalno pokorili i Srbe). Čak mislim da je u vreme Simeona poraz koji su Bugarima Hrvati naneli, zaustavivši njihov prodor na zapad, jedina značajnija borba koju su Bugari oni izgubili.

Pored korčulanskog LP i Porfirogenitovog DAI, o okršaju Hrvata i Bugara koje bi trebalo da pripada Tomislavovom vremenu čitamo i u starim ruskim letopisima. Lavrentijev rukopis (XIV st.):

В лето 6450.
Семеонъ иде на храваты, и побеженъ бысть храваты, и умре, оставивъ Петра князя, сына своего, болъгаромъ.
942. godine
Simeon ide na Hrvate i pobeđen bi od Hrvata, i umre, ostavivši Petra, sina svojega, za kneza Bugarima

Digitalizovana stranica iz Povesti minulih leta:

digitalizovano1.JPG

Laur.jpg
 
Poslednja izmena:
ima li Srba u nastavku?
Симови въсточныя страны, а Хамови сынове по
луденьныя страны. Афетови же прияша за
падъ и полунощныя страны. От сихъ же 70 и 2
языку бысть языкъ словенескъ, от племени Афето
ва, нарци, еже суть словене. Во мнозехъ же время
нехъ сели суть словени по Дунаеви, где есть ныне
Угорьска земля и Болгарьска. От техъ словенъ
разидошася по земле и прозвашася имены сво
ими, где седше на которомъ месте. Яко при
шедше седоша на реце имянемъ Марава, и
прозвашася морава, а друзии чеси нарекошася.
А се ти же словени: хровате белии, серебь и хо
рутане.
Волхомъ бо нашедшемъ на словени на
дунайския, седшемъ в них и насилящемъ имъ.
Словени же ови пришедше седоша на Висле, и


deQnp21.jpg


List 2, naličje.

https://expositions.nlr.ru/LaurentianCodex/_Project/page_Show.php?list=10&n=2
 
Симови въсточныя страны, а Хамови сынове по
луденьныя страны. Афетови же прияша за
падъ и полунощныя страны. От сихъ же 70 и 2
языку бысть языкъ словенескъ, от племени Афето
ва, нарци, еже суть словене. Во мнозехъ же время
нехъ сели суть словени по Дунаеви, где есть ныне
Угорьска земля и Болгарьска. От техъ словенъ
разидошася по земле и прозвашася имены сво
ими, где седше на которомъ месте. Яко при
шедше седоша на реце имянемъ Марава, и
прозвашася морава, а друзии чеси нарекошася.
А се ти же словени: хровате белии, серебь и хо
рутане.
Волхомъ бо нашедшемъ на словени на
дунайския, седшемъ в них и насилящемъ имъ.
Словени же ови пришедше седоша на Висле, и


deQnp21.jpg


List 2, naličje.

https://expositions.nlr.ru/LaurentianCodex/_Project/page_Show.php?list=10&n=2
Našao sam prevod.

Persida kao i obično lupeta, jer ovaj deo letopisa je prepisan iz povesti minulih leta.

I tu je reč o belim Hrvatima, severnim, balkanski se ne pominju.
 
MbaAhhhahahaahhhahaa :hahaha:
Naučnik metodološki, ali u snovima samo.....:lol:

Lavrentijeva hronika je jedna od najstarijih sačuvanih ruskih hronika, nastala u XIV veku.

Sačuvan je u jedinoj pergamentnoj kopiji iz 1377. godine, koju je napisao monah Lavrentije po naređenju velikog kneza Suzdalsko-Nižnjeg Novgoroda Dmitrija Konstantinoviča. U početnom delu sadrži „Povest prošlih vremena“, najraniju poznatu rusku hroniku, koju je priredio iguman Silvestar [1].
 
Naučnik metodološki, ali u snovima samo.....:lol:

Lavrentijeva hronika je jedna od najstarijih sačuvanih ruskih hronika, nastala u XIV veku.

Sačuvan je u jedinoj pergamentnoj kopiji iz 1377. godine, koju je napisao monah Lavrentije po naređenju velikog kneza Suzdalsko-Nižnjeg Novgoroda Dmitrija Konstantinoviča. U početnom delu sadrži „Povest prošlih vremena“, najraniju poznatu rusku hroniku, koju je priredio iguman Silvestar [1].

Šta uopšte ova objava treba da znači?
 
Inače @Mrkalj bukvalno svaki navod u Povesti Minulih Leta o Hrvatima se odnosi na severne.....

Были ведь два брата у ляхов - Радим, а другой - Вятко; и пришли и сели: Радим на Соже, и от него прозвались радимичи, а Вятко сел с родом своим по Оке, от него получили свое название вятичи. И жили между собою в мире поляне, древляне, северяне, радимичи, вятичи и хорваты

В год 6415 (907). Пошел Олег на греков, оставив Игоря в Киеве; взял же с собою множество варягов, и славян, и чуди, и кривичей, и мерю, и древлян, и радимичей, и полян, и северян, и вятичей, и хорватов, и дулебов, и тиверцев, известных как толмачи: этих всех называли греки "Великая Скифь".

И год 6430 (942). Симеон ходил на хорватов, и победили его хорваты, и умер, оставив Петра, своего сына, князем над болгарами.

В год 6500 (992). Пошел Владимир на хорватов. Когда же возвратился он с хорватской войны, пришли печенеги по той стороне Днепра от Сулы; Владимир же выступил против них и встретил их на Трубеже у брода, где ныне Переяславль.



I odavde je jasno da se navod Teofanovog nastavljača o napadu Bugara na Hrvate odnosio na one prekodunavske........:ok:
 

Back
Top