Srednjovekovna Hrvatska

Kakve to ima veze sa temom ili objavom kojoj si mi replicirao?
Nekoga nema u popisima, ali ima materijalnih dokaza (koji su izgubljeni, nažalost, ali vaši povjesničari su nepobitno utvrdili da su postojali).
Nepopisani rvati su u to vreme ipak bili na tim prostorima, čak i ranije, ako je verovati vašim povjesničarima?

Opet drkate pojmove - nije Ukrajina nazvana po ukrajincima, niti je Croatia nazvana po rvatima, već obrnuto.
 
Са рачунара, скине фајл и каже да је оштећен неће да га отвори.
И сад исто.
Untitled.jpg
 
Poslednja izmena:
Nekoga nema u popisima, ali ima materijalnih dokaza (koji su izgubljeni, nažalost, ali vaši povjesničari su nepobitno utvrdili da su postojali).
Nepopisani rvati su u to vreme ipak bili na tim prostorima, čak i ranije, ako je verovati vašim povjesničarima?

Opet drkate pojmove - nije Ukrajina nazvana po ukrajincima, niti je Croatia nazvana po rvatima, već obrnuto.

Je li ti pokušavaš nešto da pitaš, kažeš ili..?
 
Kao dokaz postojanja hrvatskog kralja Zvonimira dugo se navodila tzv. “Bašćanska ploča” koju su ideolozi hrvatstva nazivali “temeljnim spomenikom hrvatske pismenosti” i datirali je u 11. vijek. Na toj ploči neki svećenik spominje kralja Zvonimira. Ploču je “pronašao” Ivan Kukuljević Sakcinski. Međutim, najnovije analize su pokazale da je ploča falsifikat.
Мркаље, где су ове најновије анализе? - дај их овде да окачимо...
 
Када пишемо и зборимо о фалсификатима, важно је дефинисати шта је фалсификат. Рукопис или документ који је накнадно преправљен, кривотворен како би се промијенила суштина садржаја је фалсификат. И рукопис, документ који није преправљен који јесте аутентичан али садржаја који садржи лажиране наводе у сврху обмане (рецимо потврда о власништву, опорука и слично) и користи некоме а некад и у служби политичких и других процеса јесте такође фалсификат.

Е сад, задњих неколико страница имамо разглабање гдје се разумљиво прикључио и овај трол простачког језика о башчанској плочи.
Која је намјена текста уклесаног у башчанској плочи? Управо потврда о власништву. Односно потврда да је постојала донација земљишта краља Звонимира бенедиктинској заједници за времена опата Држихе.
Ту је важно датирати када је уклесан текст у плочи. Да ли је то око 1100.године што је обично прихваћено у хрватској историографији, или након два вијека, крај XIII или почетак XIV вијека за што такође постоје мишљења. И ту настаје проблем. И на крсти на више тема прилагани су чланци и расправе историчара да је текст уклесан у плочи почетком XIV вијека, рецимо форумаша у овој и овој објави. Ми знамо из на примјер ове расправе
11 Prema istraživanju P. Vežića crkva sv. Lucije, po svojoj arhitekturi, pripada kraju 13. ili početku 14. stoljeća, a Bašćanska bi ploča po istom istraživanju bila klesana oko 1300. godine (P.VEŽIĆ, 2000, 165–186). Potonje je uistinu – s epigrafsko-paleografskog i filološko-jezikoslovnog gledišta – teško prihvatljivo. No, doza hipotetičnosti itekako je prisutna pri takvim i sličnim konstatacijama jer sve donedavna oskudnost arheoloških istraživanja i malobrojnost povijesnih dokumenata i ovdje se pokazala presudnim u donošenju konačnih zaključaka.
као и из ове расправе
Bascanska ploca Vezic.jpg

да је др Павуша Вежић износио и аргументоваио тврдње да башчанска плоча датира са краја XIII или самог почетка XIV вијека, међутим немогуће је наћи на нету чланак или расправу др Вежића. Бројни линкови на крсти који воде на текстове др Вежића укинути су, односно не могу се отворити.
Неко се баш потрудио да текстове др Вежића на нету "замрачи".
 
Poslednja izmena od moderatora:
Е сад, задњих неколико страница имамо разглабање гдје се разумљиво прикључио и овај трол простачког језика о башчанској плочи.
Која је намјена текста уклесаног у башчанској плочи? Управо потврда о власништву. Односно потврда да је постојала донација земљишта краља Звонимира бенедиктинској заједници за времена опата Држихе.
Ту је важно датирати када је уклесан текст у плочи. Да ли је то око 1100.године што је обично прихваћено у хрватској историографији, или након два вијека, крај XIII или почетак XIV вијека за што такође постоје мишљења.
Bravo.
U to vreme su se potvrde o vlasništvu klesale u kamenu.
Vaši povjesničari su nedvosmisleno utvrdili da je taj tekst uklesan pre 800-1000 godina ali su zaboravili da kažu kojom metodom je
to tačno utvrđeno kao i da podnesu nominaciju za Nobelovu nagradu za tu metodu.

Verovatno istom metodom kojom je utvrđeno da su u Jasenovcu Srbi ubijali rvate.
 
Bravo.
U to vreme su se potvrde o vlasništvu klesale u kamenu.
Vaši povjesničari su nedvosmisleno utvrdili da je taj tekst uklesan pre 800-1000 godina ali su zaboravili da kažu kojom metodom je
to tačno utvrđeno kao i da podnesu nominaciju za Nobelovu nagradu za tu metodu.

Verovatno istom metodom kojom je utvrđeno da su u Jasenovcu Srbi ubijali rvate.

Koji je tvoj problem?
 
@Лекизан jesi li bacio pogled na Gračaninovu Kronologija jednog trajanja Kralj Petar Krešimir IV. u središtu koje smo već kačili na temu ranije?

https://www.bib.irb.hr/1100951/download/1100951.GRACANIN_2019_48-69.pdf

Nisam stigao da bacim pogled na sve; ima zanimljivog. U jednoj povelji kojom Petar Krešimir daruje maleno ostrve Maun kod Paga, javlja se vizantijski katepan Dalmacije kao Krešimirov svedok.

Inače, iz knjige Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 – oko 1150) koju je uredila Zrinka Nikolić Jakus; karta sa str. 62:

Ovo bi trebalo da je podela na Gornju i Donju Dalmaciju. Donja Dalmacija bi trebalo da je taj deo koji se našao pod suverenitetom Hrvata.

Inače, to što se Dalmacija nalazi uz Hrvate od vremena Petra Krešimira (zasigurno; po nesigurnoj i verovatno posledici naknadnog preslikavanja tradicije, od vremena Stjepana Držislava) moguće je uticala na stvaranje onog Dukljaninovog narativa koji je poistovetio čitavu Dalmaciju sa Hrvatskom, odnosno Donju sa Belom, a Gornju sa Crvenom. Koreni dotičnog verovatno leže u podeli vizantijske teme na gornju i donju.
Јел то једна од 13 повеља које се односе на Петра Крешимира а која је према Нади Клаић сумњива.
https://www.hrstud.unizg.hr/_download/repository/KLAIC_I_dio.pdf

Што се тиче приложене карте, не знам на основу чега Зринка Николић тврди да се Хрватска простирала до Драве у време Држислава и Крешимира али то свакако није тачно јер знамо да Славонија припада Угарској у то време, а сам Свинимир је почео као угарски бан Славоније своју каријеру.
Што се тиче Дукљанина могуће је да је тражио такве неке паралеле из прошлости писајући своје дело, а које одговарају политичким аспирација наручиоца из доба у коме је живео.
Чекај, плочу није урадио Звонимир, нити је направљена у његово време, већ после његове смрти.
Натпис гласи:
„В име Оца и Сина и Светаго Духа. Аз опат Држиха писах се о ледине јуже да Звонимир, краљ хрватскиј в дни своје в светују Луцију"

Дакле, онда тврдиш да плоча може бити аутентична само ако ју је урадио сам владар?
Тако је.
Она може бити аутентична само ако је из тог доба за које се издаје, а ова то није.
Ниједан владар није клесао камење и плоче па сумњам да је то и овај радио.
Поред самог текста и глагољских слова која не одговарају том времену, овде је и спорно што црква Свете Луције тада није постојала, па Свинимир није имао коме да додељује ту ледину или било шта друго, зато и јесте фалсификат.
Pa? Ako natpis sadrži podatke koji su izvorno potekli iz nekog falsifikata, da li go znači da je sam natpis falsifikovan? Da ponovim što sam pomenuo; postoje natpisi slavnih citata antičkih ličnosti, ali koji su verovatno izmišljeni daleko posle njihovog života tj. samo im pripisani. Pa to ne znači da si dotični natpisi falsifikati.

Ukoliko je darovnica Dmitra Zvonimira Luciji falsifikat, ne znači da to mora biti i manastirski kartular sa Držihinim zapisom - niti predložak sa kojeg je uklesan tekst u Baščansku ploču, pa ni sama ploča.
Ми немамо ту Свинимирову даровницу из које су наводно клесани они редови на плочи или сам ја нешто пропустио.Постоје неке друге његове даровнице.О даровању те ледине говори нам само текст са плоче.
То значи да су поменути натписи приписани тој личности, а да их она није никада написала, као што су поједини грбови из илирских грбовника приписани појединим личностим али их они никада нису имали.Дакле користити такав неки документ за доказивање у овом случају поседа неке ледине или старости грагољашког текста на њој или поседа тог острва у то време јесте кривотворење историјских чињеница.
У средњем веку, Скандинавци не само да су мешали старонордијски (Old Norse) и латински, већ су мешали и два језика са рунама...говоримо о 7-10 веку. Штавише, разлог за то је врло једноставан и нема потребе за научном методологијом – то је постепени прелазак са једног писаног система на други или двојезичност.
То се дешавало прилично често и постоје хиљаде доказа за то - не десетине…већ хиљаде..
Врло занимљиво, и имају све то уклесано на једној плочи!
Овде није реч о преласку са једног језика на други него о различитом писању истих слова глагољице у истом тексту на истој плочи.
 
Када пишемо и зборимо о фалсификатима, важно је дефинисати шта је фалсификат. Рукопис или документ који је накнадно преправљен, кривотворен како би се промијенила суштина садржаја је фалсификат. И рукопис, документ који није преправљен који јесте аутентичан али садржаја који садржи лажиране наводе у сврху обмане (рецимо потврда о власништву, опорука и слично) и користи некоме а некад и у служби политичких и других процеса јесте такође фалсификат.

Tačno je da se nekada natpisi stavljaju kako bi se istaklo nešto, ali na sudu to vrlo malo šta znači. Na sudu će biti značajna samo darovnica (falsifikovana ili originalna, nebitno). Osim toga, takvi natpisi obično uključuju urezivanje / kačenje godine i slično. Ovako kompleksan i dugačaj natpis sa ciljem potvrde o vlasništvu bi bio, mislim, anomalija. Ne možemo govoriti sa nekom dozom sigurnosti da su klesari Baščanske ploče bili svesni da je Zvonimirova darovnica (ako jeste definitivno) falsifikat, ali ja ne vidim ni motive za pravljenje jednog takvog falsifikata u kamenu.

Ne, pre bih rekao da je Baščanska ploča nastala kao sastavni deo razvoja Kulta o Dmitru Zvonimiru, slično kao i onaj drugi natpis koji postavljasmo, koji Šubiće dovodi u direktniju asocijaciju sa njima. I u kontekstu ovoga: https://forum.krstarica.com/threads/1300-godina-vek-pisanja-nove-povesti.930645/

To je najverovatnije, ako je vek-dva mlađa, prava svrha Baščanske ploče i kao takva ne može se sam artefakt okarakterisati kao falsifikat, u potpunosti bez obzira na prirodu originalne Zvonimirove povelje.
 
И мислиш да је то проблем? Зашто? Ajde објасни зашто би ово могао бити проблем?

Verovatno zato što jedan autor koristi jedan znakovni sistem, a ne dva u isto vreme. Dok u jednom istom sistemu ne postoje varijacije na temu pisanja pojedinih znakova ili simbola. Ergo, prisustvo dva načina pisanja jednog slova na istom artefaktu u najmanju ruku govori da su na tom artefaktu radila barem dva majstora u različitim vremenskim periodima.
 
У епиграфији, и уопште у палеографији, циљ је да се утврди језик, значење и датовање натписа или рукописа и да се на тај начин артефакт стави у историјско-хронолошку перспективу. Утврђивање историјског значења натписа или ауторове намере нема никакве везе са епиграфиком као науком.
Претерани лингвистички аргументи, који сам овде већ видео не говоре нам ништа....апсолутно ништа....
 
Verovatno zato što jedan autor koristi jedan znakovni sistem, a ne dva u isto vreme. Dok u jednom istom sistemu ne postoje varijacije na temu pisanja pojedinih znakova ili simbola. Ergo, prisustvo dva načina pisanja jednog slova na istom artefaktu u najmanju ruku govori da su na tom artefaktu radila barem dva majstora u različitim vremenskim periodima.
зашто су морали да раде у различито време? и зашто мислиш да је клесање камена морало да задовољи нека строга правописна правила у средном веку? Ако ти сада покажем натпис са рунама и латиницом, одмах ћеш га прогласити фалсификатом?
 
зашто су морали да раде у различито време? и зашто мислиш да је клесање камена морало да задовољи нека строга правописна правила у средном веку? Ако ти сада покажем натпис са рунама и латиницом, одмах ћеш га прогласити фалсификатом?

Zato što jedan majstor upotrebljava jedan znakovni sistem. Činjenica da na ovoj ploči postoje dve varijante istog znaka govori o tome da postoje i dva autora, a onda je logično pretpostaviti da obojica nisu radila u isto vreme, već jedan nakon drugog. Takođe, pošto je klesanje u pitanju, to znači da je za pravljenje jednog slova potrebno znatno više i vremena i pokreta nego za pisanje istog slova na papiru, a to opet znači da je mogućnost greške manja. Tvoj primer sa runama i latinicom, na koji si očigledno toliko ponosan, ne pije vodu u ovom slučaju jer se kod tu radi o dva različita znakovna sistema, dok ovde pričamo o samo jednom sistemu.

Uzgred, jako je naporno pričati sa tobom, treba ti stvari objašnjavati kao malom detetu, pri tome razmaženom detetu koje je umislilo da je u pravu, a to je jako loša kombinacija jer znači da moram da ti dokazujem kako je nebo plavo, a trava zelena.
 
И мислиш да је то проблем? Зашто? Ajde објасни зашто би ово могао бити проблем?
Наравно да је проблем, како може код једног каменоресца исто слово да изгледа различито у истом тексту.Уосталом прочитај предходне објаве које се тичу текста на плочи.
 
Zato što jedan majstor upotrebljava jedan znakovni sistem. Činjenica da na ovoj ploči postoje dve varijante istog znaka govori o tome da postoje i dva autora, a onda je logično pretpostaviti da obojica nisu radila u isto vreme, već jedan nakon drugog. Takođe, pošto je klesanje u pitanju, to znači da je za pravljenje jednog slova potrebno znatno više i vremena i pokreta nego za pisanje istog slova na papiru, a to opet znači da je mogućnost greške manja. Tvoj primer sa runama i latinicom, na koji si očigledno toliko ponosan, ne pije vodu u ovom slučaju jer se kod tu radi o dva različita znakovna sistema, dok ovde pričamo o samo jednom sistemu.

Uzgred, jako je naporno pričati sa tobom, treba ti stvari objašnjavati kao malom detetu, pri tome razmaženom detetu koje je umislilo da je u pravu, a to je jako loša kombinacija jer znači da moram da ti dokazujem kako je nebo plavo, a trava zelena.
Па не разумемо се – рекао сам да су одступања у клесању врло вероватна чак и код истих знакова у тексту – ево примера са битољском натписом, коју су такође врло вероватно направила два мајстора. - има и одступања у знаковима видљивим голим оком, али плоча је датована у једну годину 1015/1016.
 
Наравно да је проблем, како може код једног каменоресца исто слово да изгледа различито у истом тексту.Уосталом прочитај предходне објаве које се тичу текста на плочи.
Дакле, не знамо колико је људи радило на плочи – само зато што има одступања у истим знаковима у тексту не значи да је плоча фалсификат. И док не дође до озбиљнијих аргумената везаних за историјско-техничку експертизу плоче, такви закључци су неосновани.
 
Па не разумемо се – рекао сам да су одступања у клесању врло вероватна чак и код истих знакова у тексту – ево примера са битољском натписом, коју су такође врло вероватно направила два мајстора. - има и одступања у знаковима видљивим голим оком, али плоча је датована у једну годину 1015/1016.

Naravno da nisu verovatna, a taj primer ti nije dobar jer i sam kažeš da su taj natpis radila dva majstora, pa su odstupanja logična i očekivana. Ovde je početna teza da je ploču radio jedan majstor i da ona kasnije nije dorađivana, pa su stoga odstupanja u tom slučaju anomalija.
 
Са рачунара, скине фајл и каже да је оштећен неће да га отвори.
И сад исто.
Pogledajte prilog 1197864

Evo, kopiraću jedan deo teksta Hrvoja Gračanina:

U hrvatskom povjesništvu u proteklih gotovo stoljeće i pol raznoliko je bio ocjenjivan odnos Petra Krešimira prema Bizantu, od toga da je kralj dobio Dalmaciju na upravu od bizantskoga dvora, a da nije povrijedio vrhovnu carsku vlast nego je ovo proširenje ostvario mirnim putem, preko toga da je nametnuo vrhovništvo bizantskoj Dalmaciji uslijed dugoga procesa postupnoga ovladavanja koji je s jedne strane bio obilježen razgradnjom bizantske vlasti, a s druge međuprožimanjem hrvatskoga i bizantskoga područja koji nije isključivao niti suradnju između hrvatskoga vladara i predstavnika bizantske uprave, do toga da se od samih početaka vladavine Petar Krešimir okrenuo protiv Bizanta te proširio vlast nad Dalmacijom iskorištavajući njegovu slabost.​
Sačuvane isprave prije upućuju na suživot dvaju svjetovnih političkih čimbenika na istočnome Jadranu, hrvatske države i bizantske pokrajine u uzmicanju. Otuda su i gradovi bizantske Dalmacije bili spremni sve više se približiti hrvatskome kralju koji je uživao i potporu crkvenih struktura, a da nisu gubili iz vida bizantsko vrhovništvo kao svojevrsno krovno jamstvo samostalnosti. Ovo bi se dalo zaključiti po tome što su isprave povezane s gradskim općinama na nominalno bizantskom području u pravilu datirane po bizantskom caru i hrvatskom kralju koji je u hijerarhijskom smislu zacijelo shvaćen kao svojevrstan zastupnik carske vlasti (br. 2.1 Rab; 2.4: Zadar; 2.5: Zadar; 2.6: Zadar; 2.7: Zadar;78 2.8: Zadar), iako u tome ima odstupanja. Tako je Cika svoju ispravu o osnutku samostana radije datirala po hrvatskom kralju, zadarskom biskupu i zadarskom prioru (br. 2.2), splitski nadbiskup Lovro samo po hrvatskom kralju (br. 2.3), a kesenska (paška) komuna po hrvatskom kralju i rapskom biskupu (br. 2.10). I dvije cjelovito sačuvane darovnice također namijenjene zadarskome samostanu kao i gore navedene koje su imale dataciju po bizantskom caru i hrvatskom kralju, nisu vremenski bile određene carskom vladavinom, nego prva hrvatskim kraljem i zadarskim biskupom (br. 2.11), a druga hrvatskim kraljem, banom, zadarskim biskupom i ninskim županom (br. 2.13). Možda je odstupanje bilo posljedica bliskih odnosa zadarskih Madijevaca i hrvatskih Trpimirovića, pa se tako i u popisu zemljišta koje je opatica Cika kupila za svoj samostan spominju kao kronološke odrednice jedino hrvatski kralj i ban (br. 5.2), dok je nešto ranija izjava opata sv. Krševana Petra o stjecanju posjeda u Diklu i na Pašmanu datirana po bizantskom caru i zadarskom prioru i dalmatinskom katepanu (br. 5.1), gotovo kao oprekom dvojcu hrvatski kralj/hrvatski ban. Bliskost, ali politička, možda bi bila razlogom zašto je splitski nadbiskup odabrao u dataciju staviti samo hrvatskog kralja, ali je to već manje jasno u slučaju kesenske komune, osim ako taj čin nije bio svojevrsna samopokora općine koja se u prvi mah protivila osnutku samostana sv. Mihovila na Susku, a koji je možda bio zadužbina Petra Krešimira (ukažemo li povjerenje mnogo kasnije zabilježenoj tradiciji iz rukopisa Montekasinske kronike), toga postojanog promicatelja benediktinaca i podupiratelja crkvene reforme. U takve se podržavatelje uostalom ubrajao i rapski biskup Drago, čija je isprava o osnutku samostana sv. Petra ujedno i najranija sačuvana u kojoj se spominje Petar Krešimir (samo kao Petar, što zacijelo nije slučajno s obzirom na ime samostana), a datirana je i po caru i po kralju.​
Još dvije isprave u svojoj dataciji spominju bizantskoga cara (br. 3.1; 3.2), ali su to krivotvorine, što je utoliko bjelodanije jer bi ih izdao Petar Krešimir, a da pritom nijedna njegova autentična povelja ne navodi bizantskog cara kao vremensku odrednicu. Pa ipak, možda bi ih se u ovom obliku smjelo smatrati dalekim odjekom predaje koja je željela umanjiti ulogu Petra Krešimira. Štoviše, dok jedna isključivo bilježi cara (br. 3.2), i to upravo ona koja se tiče samostana opatice Cike (a ona je, kao što smo vidjeli, svoje isprave upravo datirala hrvatskim vladarom), druga na prvome mjestu ima čak Papu (br. 3.1), dok još jedan falsifikat u dataciji donosi samo rimskoga prvosvećenika (br. 3.3), pa kao da time aludira na kraljevu podložnost poglavaru Zapadne Crkve (tako neke isprave iz Zvonimirova vremena zaista u dataciji na prvome mjestu navode papu, CD 1: 146, br. 113; 147, br. 114, br. 115; 159, br. 124 [krivotvorina], a u trima se prije kralja navodi splitski nadbiskup Lovro, CD 1: 172, br. 136; 179, br. 137; 184, br. 142). Na suživljenost dva formalno odvojena politička svijeta upućuje i to što su u Zadar, da posvjedoče obdarivanje samostana sv. Krševana, došli visoki kraljevski dužnosnici (dva župana), a samu je ispravu sastavio kraljevski pisar, redovnik Adam (br. 2.8). Jednako su tako i najviši zadarski uglednici (trojica priora i jedan sudac) stigli u Nin da, u nazočnosti samoga kralja, budu svjedoci za novo darovanje u korist spomenutoga zadarskog samostana, dok je pisar ponovno bio redovnik Adam (br. 2.11). Oba pravna čina ukazuju i na isprepletenost interesa i na rođačku povezanost pripadnikâ hrvatske i dalmatinske elite.79 Čini se da bizantska vlast nije na te bliske veze između hrvatske kraljevske obitelji i aristokracije s jedne strane i najistaknutijih zadarskih patricijskih obitelji s druge strane gledala s osobitim zazorom. Naime, premda su u šezdesetim godinama 11. stoljeća prisutni u Zadru novi dužnosnici koji očito nisu bili povezani s Madijevcima – Nikola, prior, isprva strateg, a potom i katepan (zabilježen 1064./1065.) te Lav/Leon, prior i katepan (zabilježen 1067. i 1069.)80 – ne vidi se promjena politike, nego dalmatinskoga katepana čak nalazimo u ulozi svjedoka u kraljevskoj darovnici za otok Maon (br. 1.6). K tome, ako je zbog obnove Ninske i osnutka Biogradske biskupije kojim mu je bilo umanjeno dijecezansko područje (ovo ističe Toma Arhiđakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika, 15.3), zadarski biskup i bio nezadovoljan, nema pokazatelja zategnutih odnosa budući da se i on pojavljuje kao svjedok u kraljevskoj darovnici (br. 1.6).​
Sve u svemu, ništa stvarno ne upućuje na to da bi bilo Petar Krešimir bilo Bizant zauzeli uzajamno neprijateljski stav, unatoč tome što je hrvatski kralj sebe okitio vladarskim naslovom kojim je istaknuo prava i na Dalmaciju (napokon, on je i bez bizantske Dalmacije vladao prostranim dijelovima nekadašnje, rimskodobne Dalmacije). Stoga valja odbaciti mišljenje, koje ionako ne počiva na čvrstom dokaznom gradivu, da je Petar Krešimir djelatno (ili bilo kako) podržao protubizantsku pobunu Georgija Vojtjeha. Mnogo više negoli poništitelj bizantskih tekovina bio je on nasljedovatelj bizantskih koncepcija vlasti, kao što je primijećeno u vezi s njegovom tvrdnjom o proširenju kraljevstva na kopnu i na moru te svojatanjem Jadranskoga mora.81 Iz navedenoga prije bi se dalo zaključiti da je njegovao dobre odnose s Carstvom i da nije izravno niti otvoreno ugrožavao carske interese koji su ionako bili poglavito ideološke naravi jer su gradovi bizantske Dalmacije, upućeni, kao dio područja na krajnjoj periferiji, uglavnom sami na sebe, imali visoku razinu samostalnosti prema središtu. Vlastite je ciljeve u Dalmaciji kralj nastojao ostvariti oslanjanjem na Crkvu i zbližavanjem s predstavnicima dalmatinske elite.​
--------------------​
78 U sačuvanom obliku ova isprava nema datacije, ali se navodi sklop u to vrijeme, što se odnosi na prethodnu ispravu koja je datirana bizantskim carem i hrvatskim kraljem. Vrijedi istaknuti da je ona bila sastavljena u kraljevskom Biogradu u nazočnosti Petra Krešimira, iako je u dataciji nosila ime bizantskog cara.
79 U oba navrata bili su uključeni članovi obitelji Madijevaca s kojima je u srodstvu stajao sâm kralj (vidi gore bilj. 40 i osnovni tekst), dok su darivatelji braća Ninjani bili rođaci i Madijevaca i druge znamenite zadarske obitelji, one priora Andrije (Ančić 2018, 22-25; uz Nikolić 2005, 6, 12).
 
Poslednja izmena:

Back
Top