Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Nekad davno, dok su još živeli ljudi, zakoračih u drevni utvrđeni grad.Grad sa stilom
poput zabava na francuskim dvorovima uobličenim markizovim perom.Beše mi teško
podnositi te neuobičajene kalupe sa dvostrukim dnom...I upravo kad sam poželela smrt
mislima,taj čovjek poveo me sa sobom. Sedeli smo jedno pored drugog kao hrastovi
pričvršćeni za temelje zemlje. Slutila sam još jedan čas slabosti. Ćutnja nas je prikovala
za svoje živote nad kojima i danas visi neizgovorena reč. Performativni muk.
Nadvremenost doživljaja. Pomalo otužno, ali ljupko i bezazleno........
Kada smo motivirani ciljevima koji imaju duboko značenje, snovima koje treba završiti, istinskom ljubavi koju treba izraziti, tada uistinu živimo svoj život. Greg Anderson