Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

21exk5b.jpg
 
16730574_1227892103953368_3195051637409543375_n.jpg


Pa i da te volim tek jedan tren
Bilo bi to kao da traje jedan život cijeli
Pa i da sve ostalo bude samo nada
Kao zvijezda što bljesne
I onda negdje u ništa pada
Bio bi to život o kojem se sanjari
U kojem se zaboravljaju bespotrebne stvari
I sve ostalo neka bude sjena
Samo da te volim tog cijelog jednog trena

Krznarić
 

Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,


i reći: sedi ovde. jedi.
opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo


čitavog života, koji je ostajao zanemaren
zbog drugih, koji te zna u dušu.
skini s police ljubavna pisma,


f­otografi­je, očajničke poruke,
strgni sopstveni odraz s ogledala.
sedi. Pogosti se svojim životom
.
0.jpg

D.Wolkot
 
Lišće oluji

Teško je dijelit pjesmu I pjevače:
suza pripada oku koje plače,
bol pripada usni, rijeka moru nekom,
I lišće oluji. Ona je daleko.
Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
I prazna je ruka, ako nije njena.
Nož pripada rani, uže svome vratu,
Raširene ruke – kazaljke na satu.
Izgubljena ptica,
pripada li jatu?


17308770_722070014641827_7037913433427973713_n.jpg
 

Back
Top