Tandoori Masala
Iskusan
- Poruka
- 5.286
Nema šanse da se pročita, sken je katastrofa.
Na mapi iz Ptolomejevog atlasa https://ia802309.us.archive.org/33/...tRaetiamNoricumUtramquePannoniamIllyricum.jpg
https://archive.org/details/Atlas-ClaudiusPtolemaeusGeographia-AncientGeography
označila sam planinski lanac Mons Cetius-a
![]()
Ova karta je podlozna kritici. Na njoj ima gresaka, sto zbog nedovoljnog (tadasnjeg, bilo to antickog ili srednjovjekovnog poimanja) poznavanja astronomije, geologije, geografije (zapadni Noricum je planinska teritorija, a planine nisu obiljezene, Vindobona je pogresno nazvana - Juliobona, iako se mora uzeti u obzir hronoloski okvir, osnivanje i kasnija arheoloska otkrica mjesta) i sl.
Istrazivaci poput Petera Scherrera zbog toga obiljezavaju mons Cetius na sjeveru Noricuma ali isto zato sto se (Aelium) Cetium gore nalazi, a kod Celja i Ljubljane nema antickih mjesta koja pocinju s Cet-, odnosno Ket-, sto dovodi navedenu geografsku lokaciju planinskog lanca sve do juga u pitanje bez obzira i na Ptolemejev originalni tekst koji se moze kriticki ispitati.
Najbolji primjeri su knjige Mithada Kozlicica: Istocni Jadran u Geografiji Klaudija Ptolemeja i Historijska geografija istocnog Jadrana u starom vijeku u kojima se lijepo vidi da se ne moze bas sve vjerovati mapama antickih pisaca kad je rijec o biljezenju toponima zbog nedostatka navedenog znanja i modernih instrumenata (jedino astrolab, preveliki i nepodesan za plovidbu ili primitivni gnomon, na tlu ok, ali zbog ljuljanja broda ne valja; kompas se mnogo kasnije javlja u Evropi), tako da su primjetne manjkavosti sto se tice lociranja strana svijeta, biljezenja izlaska i zalaska Sunca, putanje Mjeseca, itd. Ovo se matematicki provjerava. Sve je to jednim dijelom u vezi s ondasnjom centurijacijom obradivog zemljista sto je sluzilo antickim piscima kao svojevrsna uputa - koristeci ovu prastaru i pogresnu tehniku, samo Jadranska obala se proteze u smjeru zapad - istok! Kozlicic je sve ovo kao historicar i pomorski oficir sjajno obradio i u onom svom poznatom clanku u knjizici "Troja i kako je steci" (Neka primjedbe na astronomska i opcegeografska razmatranja u knjizi... R. S. Pricea). Prema tome, nema potrebe da vise gubim vrijeme.
Problem listopadne sume Weinerwald zbog toga i dalje stoji poput cvrste jutarnje erekcije (pod uslovom da je bila onda tamo kao i danas, sto jos uvijek treba da se provjeri, a to nije moj posao). Dalje, Ptolemej naziva planinu Ketion oros, a ne mons Cetium, tako da nije iskljuceno da su poneke mape i doradjivane od srednjovjekovnih ljudi. Jbg, ako cemo biti dosljedni onda moramo biti dosljedni do kraja.
Na kraju, nesto najvaznije.
Otprilike pedesetak godina prije Ptolemeja, u danasnjem Celju (cak i ako se prihvati pretpostavka da se mons Cetius pruza od sjevera pa sve na jug do Celeie i Emone) postoji jedan ogroman ako ne i nepremostiv problem. Na podrucju grada se u 1. vijeku st. e. nalazila kovnica keltskog novca ako sam dobro shvatio slovenacki tekst. Samo do 1966. godine je pronadjeno 770 novcica koji se cuvaju u Pokrajinskom muzeju. Predlazem da organizujete jednu turisticku posjetu.
Ovo nije par tricavih 'dolara' nego se radi o velikoj kolekciji, plus autorka nize pise da "Število 770 novcev ni dokončno". Nevidjena ironija jeste da se ta kovnica ili keltsko naselje nalazilo kod rijeke Savinje (danas tamo postoji predgradje koje nosi ime Breg, kao i istoimena ulica, sto naravno ne znaci da je to keltski naziv nego upravo govori da se ispod slovenski nazvanog brda u proslosti nalazio neki drugo etnos ili pleme) sto je jos jedan ubjedljiv poraz autohtonistickog bezumlja na teritoriji Slovenije.


Vera Kolsek, Keltski novci iz Celja, Arheoloski vestnik, XVII, Ljubljana, 1966, str. 410-411.
Evo i danasnje lokacije, Breg, a vise njega Miklavški hrib. Predlazem da se ovaj dio grada nazove Keltsko brdo ili Keltski breg.

Uz sve to, kao slag na tortu, keltska imena (tzv. "keltska imenska skupina") u drevnom Celju i njegovoj okolici su zabiljezena, a odredjen broj na listi posvjedocen je u Galiji i Britaniji.



Radoslav Katicic, Keltska osobna imena u Sloveniji, Arheoloski vestnik, XVII, Ljubljana, 1966, str. 149-151.
Ista stvar u Emoni i njenoj siroj okolici.
Mozda je bolje preimenovati ovu zgubidansku temu u Anticki keltski nalazi u Austriji i Sloveniji od okolice Aelium Cetiuma, tj. Pottenbrunna do Celeie i Emone? Antickih slovenskih nalaza iz tog doba (1. v. st. e. ili 1. i 2. v. n.e.) jednostavno nema.
Poslednja izmena: