Slovenski toponimi na Balkanu prije 6. vijeka

Топоним Арба спомиње се од 4. века пре н. е., крајем 8. века н. е. ликвидном метатезом добијен је словенски облик *Rabъ.

VLEsGCj.png


Georg Holzer: Glasovni razvoj hrvatskoga jezika, Zagreb 2011, 49
 
Poslednja izmena:
IHzBH8Z.png


Mate Kapović: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb 2008, 260

А на наклапања неких овде о Арси одговорили су Slaven777 и krinka5 још у јануару:
Drevni Ras je bio zasigurno u blizini rijeke Raške.
Za početak, srednjovjekovni istorijski izvori ukazuju da se u oblasti crkve Sv. Petra i Pavla kod Novog Pazara, i Đurđevih Stupova, održala raška episkopija. Kada se bliže određuju lokacije tih objekata, kaže se da su 'u Rasu'; za Sv. Savu Đurđevi Stupovi su u Rasu, a Petrova crkva se nalazi u sredini Rasa. Rašku župu je u osmansko vrijeme naslijedila raška nahija; 1469. godine imamo zapis turski da se Novi Pazar drukčije zvao šeher Ras.

Dakle za sada poznata ubikacija Rasa je poprilično sigurna; odgovara i istorijskom kontekstu značaja mjesta, arheološkim nalazima, itd...ne vidim na osnovu čega bi je gurnuo na istok toliko, čak do Nišave?!?
Za početak, morao bi u niškom kraju da pronađeš ostatke tvrđave, koju je bio podigao car Justinijan u VI stoljeću, koja je imala dvor, crkvu Sv. Petra i Pavla u sredi (i bila episkopsko mjesto), te manastir Sv. Đorđa u kraju, da pronađeš produžetak toponima u ostalo srednjovjekovno i osmansko vrijeme, kao i da pronađeš rješenje za sve te toponime koji se nalaze u okviru Rasa - Deževa, Suti (današnje Sudsko selo), Bekova, Tušimlja itd...dakle sva ova naselja se nalaze u novopazarskome kraju; što znači da mislim da svakako možemo zaključiti da se Ras nesumnjivo tute nalazi (sem ako se sva ne mogu naći takođe, u bliskom rasporedu, i tu kod Nišave, u šta sumnjam jer je prosto nevjerovatno :D ).
Ne razumeš , a to nije ni čudno pošto ni sam Ahil sebe ne razume. Onako zbunjen nabacio je nešto, em što je pogrešno , em što nema blage veze sa imenom Ras. Loma je pisao o granicama zapadnojužnoslovenskog prema istočnojužnoslovenskom koja se poklapala otprilike sa današnjim granicama PT govora , kasnije se ova granica pomera na istok (razlog Loma vidi u odlasku vlaško-albanskog stanovništa sa tog područja i pomeranju ka tom području stanovništva koje govori zapadnojužnoslovenski) . Znači Ras sa tim nema nikakve veze pošto je to teritorija zapadnojužnoslovenskog područja sve vreme (od doseljavanja Slovena a i kasnije to ostaje dolaskom Bugara). A to da je Bugarsko carstvo obuhvatalo obe ove jezičke grupe govori i područje grada Beograda koje jednako kao i Ras od početka pripada zapadnojužnoslovenskom jeziku a prvi put postaje deo srpske države tek za vreme Dragutina.
 
Poslednja izmena:
IHzBH8Z.png


Mate Kapović: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb 2008, 260

А наклапања неких овде о Арси одговорили су Slaven777 и krinka5 још у јануару:
Moraš se malo potrudit da bi uspeo da shvatiš o čemu se ovde priča.

Stari Ras jeste ispravno ubdiciran.
Metateza likvida jeste postojala. Postojala je i pre nove ere.
Arsa nije Ras, kao što ni danas Raška nije Ražana.
 
Ni za Arsu nije tačno.
Arsa nije Raška.
Porfirogenitova Arsa je na granici Srbije i Bugatske.
Lingvisti potvrđuju da je zaona Bugarskog uticaja do Niša.

Arsa je Ražana.
Arsa na latinskom je palež, što je istovetno sa našim Ražana.

Zaključak ; pošto je Ražana isto što i Arsa Porfirognitova Arsa nije mogla biti Ras već Ražana pa prema tome granica između Srbije i Bugarske nije nikako mogla biti u Rasu već istočnije što potvrđuje i navodna zona bugarskog lingvističkog uticaja do Niša. Logično , zar ne ?

Međutim ne samo da se lingvistički utacaj ne može poistovetiti sa granicama Bugarske (jer se na primer i u Beogradu govorilo zapadnojužnoslovenskim iako je u granicama Bugarske) već ni Porfirogenit nije pomenuo nikakvu Arsu već slovenski oblik Rases;


daiporfirogenit-koristi--1.jpg

(G.Y. Moravcsik - R.J. H. Jenkins,1967)

Za održivost predhodne teze samo treba malo mašte pa Rases tumačiti kao Ražana a ne kao Ras.
 
pa prema tome granica između Srbije i Bugarske nije nikako mogla biti u Rasu već istočnije što potvrđuje i navodna zona bugarskog lingvističkog uticaja do Niša. Logično , zar ne ?.. već ni Porfirogenit nije pomenuo nikakvu Arsu već slovenski oblik Rases;.

is Rasis, u nekom padežu (otpratili su ih do granice u Rasi.). A za Bugare zna Porfirogenit samo da su susedi plemena Pečenezi, u regionu "Bugarske" oko Dnjepra i Dnjestrahttp://books.google.rs/books?id=3al...9e3gKAL&ved=0CEkQ6AEwBzgK#v=onepage&q&f=false
dakle izuzetno daleko od nekog (Ćele-kula) Niša. Bugari su udaljeni oko 200 milja od Dunava po Porfirogenitu, a od Niša (Ćele-kule) još mnogo dalje.
Čuo je takođe iz Crne Bugare i posvetio im celu rečenicu koja glasi "oni mogu da napadnu Hazare".
Zona bugarskog jezika danas, mnogo godina posle Porfirogenita, počinje od Isker reke, pa nikako ne može biti uticaj do Niša (kod Ćele-kule), već nekog drugog lokaliteta.
Logično je .
 
Poslednja izmena:
Zaključak ; pošto je Ražana isto što i Arsa Porfirognitova Arsa nije mogla biti Ras već Ražana pa prema tome granica između Srbije i Bugarske nije nikako mogla biti u Rasu već istočnije što potvrđuje i navodna zona bugarskog lingvističkog uticaja do Niša. Logično , zar ne ?

Međutim ne samo da se lingvistički utacaj ne može poistovetiti sa granicama Bugarske (jer se na primer i u Beogradu govorilo zapadnojužnoslovenskim iako je u granicama Bugarske) već ni Porfirogenit nije pomenuo nikakvu Arsu već slovenski oblik Rases;


daiporfirogenit-koristi--1.jpg

(G.Y. Moravcsik - R.J. H. Jenkins,1967)

Za održivost predhodne teze samo treba malo mašte pa Rases tumačiti kao Ražana a ne kao Ras.

Mi smo zaključili da je Beograd bio Bugarski na osnovu toga što je papa obavestio bugarskog kneza da je razrešio razvratnog beogradskog episkopa. Čak nismo ni sigurni o kom Beogradu se radi.
Beograd je panonski, a ne bugarski grad. Panonci su bili saveznici Bugara u njihovim pohodima prema Francima.
Panonci su i "praroditelji" Srba.

Širenje Bugarske dolazi kasnije u odnosu na opisani događaj o razmeni poklona i pra'enju delegacije do Arse (ili Ražnja, što je ekvivalent u srpskom jeziku).

Loma to malo detaljnije analizira. Razlikuje etnički i upravni uticaj.
 
Poslednja izmena:
IHzBH8Z.png


Mate Kapović: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb 2008, 260

Kao prvo, postavlja se pitanje zašto je u nekom trenutku došlo do takozvane metateze likvida? Na svako pitanje zašto je došlo do nekog događaja, mora se naći uzrok za to!

Pa ovo gore što si ti stavio jeste krunski dokaz da metateze likvida uopšte nije bilo.
Ovaj Grk Teofan jeste zapisao slavenska imena RADOGOST i DRAGOMIR sa početnim slovima ARDAG i DARGA.


  1. ràd [SUP]1[/SUP] ráda -o [SIZE=-1]stil.[/SIZE] -ó -í [SIZE=-1]prid.[/SIZE], [SIZE=-1]m., ž., s.[/SIZE] rájši [SIZE=-1]in[/SIZE] ráje [SIZE=-1]stil.[/SIZE] ráj, [SIZE=-1]stil.[/SIZE] rájši -a -e ( á) [SIZE=-1]v prislovni rabi[/SIZE] 1. izraža pripravljenost koga opravljati kako dejanje z veseljem, zadovoljstvom: on rad dela; otroci se radi igrajo; vsakomur rad pomaga; zelo rada pleše; [SIZE=-1]ekspr.:[/SIZE] fant se res rad uči; iz srca rad ti verjamem; [SIZE=-1]elipt.:[/SIZE] ali greš z menoj? Rad; uboga, pa ne rad 2. [SIZE=-1]navadno v zvezi z[/SIZE] bi izraža voljo, željo osebka, kot jo določa sobesedilo: rad bi nastopil pred javnostjo; rad bi bil zdrav; zelo rada bi se poročila; rada, prerada bi ga spoznala; [SIZE=-1]elipt.:[/SIZE] domov bi rad; saj imaš vse, le kaj bi še rad / [SIZE=-1]z odvisnim stavkom:[/SIZE] imam rad, da prideš; nima rad, če ga obiskuješ; ne vidi rada, da kadiš 3. [SIZE=-1]v zvezi[/SIZE] imeti rad ljubiti: rad ima sosedovo hčer; rada se imata / rad ima oba, mater in očeta; otroci imajo babico zelo radi / te rastline imajo rade sončno lego // imeti nagnjenje, veselje do česa: rad ima glasbo, knjige / rad ima dobro hrano; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] na obrazu se mu pozna, da ima rad žganje 4. izraža a) nagnjenost k določenemu ravnanju, dogajanju: fant rad laže; ne dajaj mu denarja, preveč rad zapravlja / ta konj se rad plaši / [SIZE=-1]v brezosebni rabi:[/SIZE] na ladji mu je rado slabo; v topol rado trešči; zelo rado jo zebe; kaj takega se rado zgodi b) pogostnost dejanja: prve češnje so rade črvive; suha koža rada razpoka 5. izraža, da se dejanje opravlja z lahkoto, brez težav: mandarine se rade lupijo / suha drva rada gorijo 6. [SIZE=-1]ekspr., v zvezi[/SIZE] rad ali nerad izraža nujnost česa: to moraš narediti rad ali nerad; rada ali nerada, vrnila se bo ● rade volje narediti [SIZE=-1]z veseljem, prostovoljno[/SIZE]; [SIZE=-1]pog.[/SIZE] rada se gledata, vidita [SIZE=-1]zaljubljena sta drug v drugega[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] pojdi že, bog te nima rad [SIZE=-1]izraža nejevoljo, nestrpnost[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] polente pa res ne bom jedel. Še rad jo boš [SIZE=-1]prišel boš v tak položaj, da jo boš moral jesti[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] preveč rad se ima [SIZE=-1]pretirano skrbi zase[/SIZE]; [SIZE=-1]prim.[/SIZE] rajši
  2. ràd [SUP]2[/SUP] ráda -o [SIZE=-1]prid.[/SIZE] ( á) [SIZE=-1]nar. vzhodno, v zvezi z[/SIZE] biti srečen, vesel: bodi rad, da imaš še starše; rada sem, da si prišel (http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=RAD&hs=1)

Da ne prevodim čitav tekst, ali imeti rad na srpskome znači voleti.

E sada ako ti smatraš da su Sloveni/Srbi pre 8 veka reč RAD izgovarali ARD ili reč DRAG izgovarali DARG, onda nema šta više da se priča.
I ponovno de podsećam, da u slovenačkom prostoru (ako ne i u čitavom slovenskom prostoru) nečeš nači toponime sa prefiksom ARD ili DARG, nego samo RAD i DRAG; naprimer u Sloveniji Radomlje, Radovljica, Radgonci, Dragomelj, Dragonja,...Ako bi došlo do nekakve metateze likvida ostao bi bar jedan toponim sa tim imenom u slovenskom prostoru.
Takođe te podsećam da (bar koliko ja znam) nema kod stare literature nijednoga ARDGOSTA ili DARGOMIRA. Ako bi došlo do nekakve metateze likvida, onda ne bi dolazilo kod svih Slovena od jednom, nego bi to logički išlo postepeno kroz stoleća; i bar kod nekih starih pisaca (ovde mislim pisce posle Teofana) mogla bi se još naći imena sa prefiksom ARD i DARG. Razumeš?







Грци су Етрурце звали Tyrsēnoi или Tyrrhēnoi, док су их Латини називали Tusci или Etrusci, одакле потичу и српски називи за њих. На латинском се њихова земља звала Tuscia или Etruria. Према грчком историчару Дионизију из Халикарнаса (око 20. п. н. е.), сами Етрурци су себе звали Rasenna, а та је изјава потврђена обликом расна или расени, који се налази на етрурским натписима (http://sr.wikipedia.org/sr/Етрурци).

Da li je i kod Etruraca ili bolje reči Rasena mnogo pre Slovena došlo do metateze likvida? Ili je logičnije da su Grci kao što i sam istoričar Dionizije u primeru Etruraca kaže, Grki strana (negrčka) imena zapisivali drugačije?

Da te još jednom pitam: zašto je u nekom trenutku došlo do takozvane metateze likvida? Razlog?
 
Poslednja izmena:
Širenje Bugarske dolazi kasnije u odnosu na opisani događaj o razmeni poklona i pra'enju delegacije do Arse (ili Ražnja, što je ekvivalent u srpskom jeziku).

Loma to malo detaljnije analizira. Razlikuje etnički i upravni uticaj.

Izgubljeni čoveče u vezi razmene niko nije pomeno Arsu već Rases , prema tome ubacivanje Ražnja umesto Rases (Rasa) jeste tvoja fantazmagorija i ništa izvan toga. Naravno reč je o granicama države a ne o stanovništvu.
Sa toliko gluposti u vezi Beograda nemam ni vremena ni živaca da raspravljam.
 
Poslednja izmena:
Izgubljeni čoveče u vezi razmene niko nije pomeno Arsu već Rasas pa prema tome ubacivanje Ražnja umesto Rasas (Rasa) jeste tvoja fantazmagorija i ništa izvan toga. Naravno reč je o granicama države a ne o stanovništvu.
Sa toliko gluposti u vezi Beograda nemam ni vremena ni živaca da raspravljam.
Znači latinsko ime za Ras je Rasas, a ne Arsa.
Nema metateze likvida.

Kod Porfirogenita Dubrovnik je Rausa.

Oko Beograda su fakti, nema tu šta da se raspravlja.

PS
Zaista, kako ste povezali Prokopijevo utvrđenje Arsa (6. vek) sa Nemanjćkim Rasom? Ili sa pograničnim naseljem Rases?
 
Poslednja izmena:
Kao prvo, postavlja se pitanje zašto je u nekom trenutku došlo do takozvane metateze likvida? Na svako pitanje zašto je došlo do nekog događaja, mora se naći uzrok za to!

Pa ovo gore što si ti stavio jeste krunski dokaz da metateze likvida uopšte nije bilo.
Ovaj Grk Teofan jeste zapisao slavenska imena RADOGOST i DRAGOMIR sa početnim slovima ARDAG i DARGA.


  1. ràd [SUP]1[/SUP] ráda -o [SIZE=-1]stil.[/SIZE] -ó -í [SIZE=-1]prid.[/SIZE], [SIZE=-1]m., ž., s.[/SIZE] rájši [SIZE=-1]in[/SIZE] ráje [SIZE=-1]stil.[/SIZE] ráj, [SIZE=-1]stil.[/SIZE] rájši -a -e ( á) [SIZE=-1]v prislovni rabi[/SIZE] 1. izraža pripravljenost koga opravljati kako dejanje z veseljem, zadovoljstvom: on rad dela; otroci se radi igrajo; vsakomur rad pomaga; zelo rada pleše; [SIZE=-1]ekspr.:[/SIZE] fant se res rad uči; iz srca rad ti verjamem; [SIZE=-1]elipt.:[/SIZE] ali greš z menoj? Rad; uboga, pa ne rad 2. [SIZE=-1]navadno v zvezi z[/SIZE] bi izraža voljo, željo osebka, kot jo določa sobesedilo: rad bi nastopil pred javnostjo; rad bi bil zdrav; zelo rada bi se poročila; rada, prerada bi ga spoznala; [SIZE=-1]elipt.:[/SIZE] domov bi rad; saj imaš vse, le kaj bi še rad / [SIZE=-1]z odvisnim stavkom:[/SIZE] imam rad, da prideš; nima rad, če ga obiskuješ; ne vidi rada, da kadiš 3. [SIZE=-1]v zvezi[/SIZE] imeti rad ljubiti: rad ima sosedovo hčer; rada se imata / rad ima oba, mater in očeta; otroci imajo babico zelo radi / te rastline imajo rade sončno lego // imeti nagnjenje, veselje do česa: rad ima glasbo, knjige / rad ima dobro hrano; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] na obrazu se mu pozna, da ima rad žganje 4. izraža a) nagnjenost k določenemu ravnanju, dogajanju: fant rad laže; ne dajaj mu denarja, preveč rad zapravlja / ta konj se rad plaši / [SIZE=-1]v brezosebni rabi:[/SIZE] na ladji mu je rado slabo; v topol rado trešči; zelo rado jo zebe; kaj takega se rado zgodi b) pogostnost dejanja: prve češnje so rade črvive; suha koža rada razpoka 5. izraža, da se dejanje opravlja z lahkoto, brez težav: mandarine se rade lupijo / suha drva rada gorijo 6. [SIZE=-1]ekspr., v zvezi[/SIZE] rad ali nerad izraža nujnost česa: to moraš narediti rad ali nerad; rada ali nerada, vrnila se bo ● rade volje narediti [SIZE=-1]z veseljem, prostovoljno[/SIZE]; [SIZE=-1]pog.[/SIZE] rada se gledata, vidita [SIZE=-1]zaljubljena sta drug v drugega[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] pojdi že, bog te nima rad [SIZE=-1]izraža nejevoljo, nestrpnost[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] polente pa res ne bom jedel. Še rad jo boš [SIZE=-1]prišel boš v tak položaj, da jo boš moral jesti[/SIZE]; [SIZE=-1]ekspr.[/SIZE] preveč rad se ima [SIZE=-1]pretirano skrbi zase[/SIZE]; [SIZE=-1]prim.[/SIZE] rajši
  2. ràd [SUP]2[/SUP] ráda -o [SIZE=-1]prid.[/SIZE] ( á) [SIZE=-1]nar. vzhodno, v zvezi z[/SIZE] biti srečen, vesel: bodi rad, da imaš še starše; rada sem, da si prišel (http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=RAD&hs=1)

Da ne prevodim čitav tekst, ali imeti rad na srpskome znači voleti.

E sada ako ti smatraš da su Sloveni/Srbi pre 8 veka reč RAD izgovarali ARD ili reč DRAG izgovarali DARG, onda nema šta više da se priča.
I ponovno de podsećam, da u slovenačkom prostoru (ako ne i u čitavom slovenskom prostoru) nečeš nači toponime sa prefiksom ARD ili DARG, nego samo RAD i DRAG; naprimer u Sloveniji Radomlje, Radovljica, Radgonci, Dragomelj, Dragonja,...Ako bi došlo do nekakve metateze likvida ostao bi bar jedan toponim sa tim imenom u slovenskom prostoru.
Takođe te podsećam da (bar koliko ja znam) nema kod stare literature nijednoga ARDGOSTA ili DARGOMIRA. Ako bi došlo do nekakve metateze likvida, onda ne bi dolazilo kod svih Slovena od jednom, nego bi to logički išlo postepeno kroz stoleća; i bar kod nekih starih pisaca (ovde mislim pisce posle Teofana) mogla bi se još naći imena sa prefiksom ARD i DARG. Razumeš?







Грци су Етрурце звали Tyrsēnoi или Tyrrhēnoi, док су их Латини називали Tusci или Etrusci, одакле потичу и српски називи за њих. На латинском се њихова земља звала Tuscia или Etruria. Према грчком историчару Дионизију из Халикарнаса (око 20. п. н. е.), сами Етрурци су себе звали Rasenna, а та је изјава потврђена обликом расна или расени, који се налази на етрурским натписима (http://sr.wikipedia.org/sr/Етрурци).

Da li je i kod Etruraca ili bolje reči Rasena mnogo pre Slovena došlo do metateze likvida? Ili je logičnije da su Grci kao što i sam istoričar Dionizije u primeru Etruraca kaže, Grki strana (negrčka) imena zapisivali drugačije?

Da te još jednom pitam: zašto je u nekom trenutku došlo do takozvane metateze likvida? Razlog?

Naravno da imamo raniju pojavu metateze likvida. Milan Budimir je pisao o tome; pri čemu se poziva na još starija istraživanja.
 
pvmm36x.png


Александар Лома: Словени и Албанци до XII века у светлу топономастике, Становништво словенског поријекла у Албанији,
Зборник радова са међународног научног скупа одржаног на Цетињу 21, 22. и 23. јуна 1990. године, Титоград, 291


Срдачан поздрав за форумаша Tandoori Masala.
 
Poslednja izmena:
Ima dana kad pomislim da su Rimljani isto rezonovali i govorili kao Vlasi . na slučaju Albe-Labe, Arbe-Raba, Artana- Rtnja..
Da su Latini pisali napr Artan , slovenski oblik postane Rtanj, dodju Vlasi, čuju Ртань, pa izgovore Artan.Jedini problem kod ove "piramide" je što se ne zna latinsko ime iz antike za nju, kao da je "izrasla" iz zemlje tek posle isčeznuća Romljana i Romeja.Litvanci kažu "Rtanis", znači neki hipotetični latinski oblik trebalo bi da bude Artanis, ali nigde ga nema.
Imam utisak, nisam 100 posto sigurna, da Vlasi premeću samo kad naiđu na dva suglasnika na početku (posebno kad je prvo R),svakako bi reku Rzav izgovorili kao Arzav ili Arzul.


P.S. i nije uvek isto..Najzapadnija reka Balkana, Raška reka (reka Raša) u Istri premetnuta je od latinskog Arsia. Nije Rasa niti je Rasia, čak ni Rasja, nego Raša, kao da je SI =Š, na način kako u italijanskom postaje, nj, lj i slično..
A za novopazarsku reku Rašku vikipedija navodi da joj je ime nastalo tumbanjem grčkog termina Arzon (Greek: Αρζον).Zašto nije pretumbano na Razon il Radzon, ne razumem baš.
 
Poslednja izmena:
pZRxHdO.png


Dunja Brozović Rončević: Romansko-hrvatski dodiri u toponimiji Istre i kvarnerskih otoka, Folia onomastica Croatica, 7, Zagreb 1998, 11

Najzapadnija reka Balkana, Raška reka (reka Raša) u Istri premetnuta je od latinskog Arsia. Nije Rasa niti je Rasia, čak ni Rasja, nego Raša, kao da je SI =Š, na način kako u italijanskom postaje, nj, lj i slično..
Ozm6WbZ.png


C0BROn3.png

Georg Holzer: Glasovni razvoj hrvatskoga jezika, Zagreb 2011, 22. 49

dl43T2R.png

Ranko Matasović - Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 2008, 98
 
Poslednja izmena:
pvmm36x.png


Александар Лома: Словени и Албанци до XII века у светлу топономастике, Становништво словенског поријекла у Албанији,
Зборник радова са међународног научног скупа одржаног на Цетињу 21, 22. и 23. јуна 1990. године, Титоград, 291


Срдачан поздрав за форумаша Tandoori Masala.

Nadam se da si shvatio ovo:

E sada ako ti smatraš da su Sloveni/Srbi pre 8 veka reč RAD izgovarali ARD ili reč DRAG izgovarali DARG, onda nema šta više da se priča.
I ponovno de podsećam, da u slovenačkom prostoru (ako ne i u čitavom slovenskom prostoru) nečeš nači toponime sa prefiksom ARD ili DARG, nego samo RAD i DRAG; naprimer u Sloveniji Radomlje, Radovljica, Radgonci, Dragomelj, Dragonja,...Ako bi došlo do nekakve metateze likvida ostao bi bar jedan toponim sa tim imenom u slovenskom prostoru.
Takođe te podsećam da (bar koliko ja znam) nema kod stare literature nijednoga ARDGOSTA ili DARGOMIRA. Ako bi došlo do nekakve metateze likvida, onda ne bi dolazilo kod svih Slovena od jednom, nego bi to logički išlo postepeno kroz stoleća; i bar kod nekih starih pisaca (ovde mislim pisce posle Teofana) mogla bi se još naći imena sa prefiksom ARD i DARG.


Zašto je u nekom trenutku došlo do takozvane metateze likvida? Razlog? Nećeš da odgovoriš na ovo pitanje, ili odgovor ne postoji u literaturi?
 
Метатеза ликвида и пуногласје, као и неке друге промене, јавили су се као последица прасловенскога закона отворених слогова. У инојезичним изворима посведочене словенске речи до поткрај осмога столећа показују старије неметатезирано стање, пред крај тога столећа јављају се метатезирани облици који убрзо преовлађују. У инојезичним речима које су ушле у прасловенски, а имале су скупину самогласник + сонант р или л, спроведена је метатеза. Словенске речи које су ушле у друге језике пре краја осмога столећа преузете су у неметатезираном облику, речи преузете од краја тога столећа имају новије метатезирано стање.

Неколико корена сачувало је старије стање у случајевима када сугласник није био на граници слога, нпр:

со(л), солити / слано < *solno
орати / рало < *orlo < *ordlo
мељем / млети < *melti
колац, кољем / клати < *kolti

Индоевропски когнати словенских речи, у којима је спроведена метатеза, показују старије неметатезирано стање, нпр. летонско dargs:

J51zuoJ.png

Rick Derksen: Etymological dictionary of the Slavic inherited lexicon, 2008

Срамотно је што се неки овде подсмехују онима који читају стручну литературу и тако стичу знање, друго се ни не може очекивати од некога ко науку види као заверу и ко слике на ФБ страницама посвећеним алтернативној историји сматра квалитетним штивом.
 
Poslednja izmena:
Метатеза ликвида се није десила због закона. "Закон отвореног слога" је савремена теоријска поставка.
Узрок појаве метатезе ликвида је нешто друго.
Рецимо мешанје две различите популације које стварају нови етникус.
Можда и нешто друго, али никако се метатеза ликвида није десила због некаквог закона. То је само интерпретација неке појаве.

ПС
Зашто кажеш столеће а не век:think:

ПС2
Навођење примера из Литваније је аргумен против, јер сз прасловенски и балкички језици језици различитог порекла, који су се касније нашли у процесу конвергенције.
 
Poslednja izmena:

Back
Top