Република Српска Крајина

ma ja kad tebe slusam o odnosu Hrvata prema Jugoslaviji,ili Ucescu Hrvata u partizanima I tako ponesto, kao da slusam nekog Srbina vrlo nacionalisticki nastrojenog ili nekog ko cita samo odredjenu vrstu stampe.
pa Covjece, sam ti je idol Tudjman bio partizan. Tito je bio Hrvat. A najveca YU ikona je bio Hrvat Mate Parlov. Uostalom sve to na stranu, da su vecina Hrvata bili protiv Yu , Staljin bi to iskoristio i razbio je ko zvecku. I da Milosevic je otac I srpskog I hrvatskog nacionalizma a bogami I bosnjackog. A nacionalizam stvara drzave, a ti ne daj.
Tuđman jeste u početku bio partizan ali se promijenio i pokajao na vrime, komunisti su ga proganjali i hapsili još 60-ih i 70-ih godina, postao je najveći hrvatski heroj i na kraju nas oslobodio jugoslavensko-srpske okupacije. Ne možeš njega uspoređivati sa Titom koji je do kraja svog života ostao izdajnik.
 
Tuđman jeste u početku bio partizan ali se promijenio i pokajao na vrime, komunisti su ga proganjali i hapsili još 60-ih i 70-ih godina, postao je najveći hrvatski heroj i na kraju nas oslobodio jugoslavensko-srpske okupacije. Ne možeš njega uspoređivati sa Titom koji je do kraja svog života ostao izdajnik.
Pa nijeaam ga ni poredio jer Tudjman je lokalni a Tito veliki igrac. Samo sam naveo kao argumente da prica koju ti prezentiras da hrvati nijesu bili za Jugoslaviju nije realnost tog vremena vec politicki narativ od druge polovine 80tih koju sam uobicajeno slusao od Srba koji zastupaju cetnicku ideologiju .priznajem ne razumijem od kud istovjetnost u misljenju.
 
Pa nijeaam ga ni poredio jer Tudjman je lokalni a Tito veliki igrac. Samo sam naveo kao argumente da prica koju ti prezentiras da hrvati nijesu bili za Jugoslaviju nije realnost tog vremena vec politicki narativ od druge polovine 80tih koju sam uobicajeno slusao od Srba koji zastupaju cetnicku ideologiju .priznajem ne razumijem od kud istovjetnost u misljenju.
Nikakve argumente ti nisi naveo. Naravno da je bilo Hrvata koji su htjeli Jugoslaviju i bili protiv samostalne Hrvatske ako uopće ima smisla takve izrode nazivati Hrvatima. Postoje oni i danas a kamoli onda. Ali nema dokaza da su ikad činili većinu hrvatskog naroda.
 
Poslednja izmena:
Nikakve argumente ti nisi naveo. Naravno da je bilo Hrvata koji su htjeli Jugoslaviju i bili protiv samostalne Hrvatske ako uopće ima smisla takve izrode nazivati Hrvatima. Postoje oni i danas a kamoli onda. Ali nema dokaza da su ikad činili većinu hrvatskog naroda.
Pogledaj ti snimke sa hrvatskih stadiona kad je Tito umro pa onda drzi govor o dokazima
 
Pogledaj ti snimke sa hrvatskih stadiona kad je Tito umro pa onda drzi govor o dokazima
Na tim stadionima kad je Tito umro je bilo sve ukupno možda 100 000 gledatelja i pritom nisu svi plakali jer moj otac je bio svjedok na jednoj od tih utakmica i kaže da su se mnogi smijali uključujući njega. Hrvata ima oko 8 milijuna u svitu. 100 000 nije ni 1% od 8 milijuna. Tako da opet ništa nisi dokazao.
 
Na tim stadionima kad je Tito umro je bilo sve ukupno možda 100 000 gledatelja i pritom nisu svi plakali jer moj otac je bio svjedok na jednoj od tih utakmica i kaže da su se mnogi smijali uključujući njega. Hrvata ima oko 8 milijuna u svitu. 100 000 nije ni 1% od 8 milijuna. Tako da opet ništa nisi dokazao.
Hahaha e bogami nemoj da vjerujes sve sto ti tatica prica. Da se neko nasmijao na tom stadionu vjeruj da bi ga ozalosceni razapeli. Ali ocigledno ti zelis da vjerujes u ono sto nije bila realnost .
 
Tuđman jeste u početku bio partizan ali se promijenio i pokajao na vrime, komunisti su ga proganjali i hapsili još 60-ih i 70-ih godina, postao je najveći hrvatski heroj i na kraju nas oslobodio jugoslavensko-srpske okupacije. Ne možeš njega uspoređivati sa Titom koji je do kraja svog života ostao izdajnik.
da je Franjo Tudjman bio protiv Tita i KPJ, ne bi toliko poziveo...odavno bi otputovao kod Svetog Petra...za pocetak bi ga poslali na Goli otok, pa onda dalje
 
Tuđman jeste u početku bio partizan ali se promijenio i pokajao na vrime, komunisti su ga proganjali i hapsili još 60-ih i 70-ih godina, postao je najveći hrvatski heroj i na kraju nas oslobodio jugoslavensko-srpske okupacije. Ne možeš njega uspoređivati sa Titom koji je do kraja svog života ostao izdajnik.
Tuđman je do kraja života ostao uvjereni antifašist i poklonik Tita. Tito mu je bio uzor, čak se odjevao poput njega i izvodio njegove geste poput grljenja djece, što je bilo smiješno gledat, jer nije imao mota za to, ili puštanja golubica i slično. Čak nije ni krio da je poštivalac Tita. Druga je stvar što je imao potpuno drugačije mišljenje o komunističkom režimu i tu ga shvaćam. Komunizam je totalitarna ideologija i naravno da lako omrzne većini ljudi koji se zalažu za društvenu korist, imaju inovativnije ideje, drugačije stavove i slično.
 
Pa nijeaam ga ni poredio jer Tudjman je lokalni a Tito veliki igrac. Samo sam naveo kao argumente da prica koju ti prezentiras da hrvati nijesu bili za Jugoslaviju nije realnost tog vremena vec politicki narativ od druge polovine 80tih koju sam uobicajeno slusao od Srba koji zastupaju cetnicku ideologiju .priznajem ne razumijem od kud istovjetnost u misljenju.
Ultranacionalisti i šovinisti su najsličniji jedni drugima. Više se razumiju ustaša i četnik, nego neki hrvatski i srpski liberal.
 
da je Franjo Tudjman bio protiv Tita i KPJ, ne bi toliko poziveo...odavno bi otputovao kod Svetog Petra...za pocetak bi ga poslali na Goli otok, pa onda dalje
Evo znastveni rad na temu odnosa Tuđmana prema Titu.

Pregled bibliografske jedinice broj: 541626​

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu​



Barić, Nikica
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu // Dr. Franjo Tuđman u okviru hrvatske historiografije, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanoga u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 10. i 11. prosinca 2009. / Herman Kaurić, Vijoleta (ur.).
Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2011. str. 313-340

Naslov
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu
(The First Croatian President Franjo Tuđman about the Yugoslav President Josip Broz Tito)
Autori
Barić, Nikica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo
Knjiga
Dr. Franjo Tuđman u okviru hrvatske historiografije, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanoga u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 10. i 11. prosinca 2009.
Urednik/ci
Herman Kaurić, Vijoleta
Izdavač
Hrvatski institut za povijest
Grad
Zagreb
Godina
2011
Raspon stranica
313-340
ISBN
978-953-6324-99-6
Ključne riječi
Franjo Tuđman, Josip Broz Tito, Hrvatska demokratska zajednica, nacionalno pomirenje
(Franjo Tuđman, Josip Broz Tito, Croatian Democratic Union, Nationa Reconciliationno pomirenje)
Sažetak
Na temelju govora i drugih izjava predsjednika Franje Tuđmana u radu je prikazan njegov odnos prema jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu. Može se zaključiti da je Tuđman uglavnom imao pozitivan odnos prema Titu, koji je, djelomično, prelazio i u nekritičku apologiju bivšega vođe komunističke Jugoslavije. Također se može reći da je Tuđmanova naklonjenost Titu bila motivirana činjenicom da je i Tuđman osobno u mlađim danima pripadao Titovom partizanskom pokretu, a kasnije bio pripadnik jugoslavenske komunističke nomenklature. Kako bi se bolje shvatila Tuđmanova interpretacija Tita u radu je opisano i Tuđmanovo insistiranje na politici nacionalne pomirbe hrvatskoga naroda, kojoj je težio kako bi se nadvladale ideološke suprotstavljenosti koje su prethodno razdvajale Hrvate, a koje su korijene imale u događajima iz Drugoga svjetskoga rata.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest

https://www.bib.irb.hr/541626
 
Tuđman je zajedno sa hrvatskim građanima obnovio samostalnu hrvatsku državu. On je kao predsjednik bio glavni čovik u Hrvatskoj i šef svega, bez njega ništa nije moglo, raspisao je između ostalog taj referendum na kojeg se pozivaš, pokrenuo proces osamostaljenja Hrvatske u saboru, zatim izlobirao u svitu da Hrvatska postane međunarodno priznata, i ono najbitnije kao vrhovni komandant hrvatske vojske zajedno sa hrvatskim braniteljima pokrenuo sve oslobodilačke pobjedničke akcije poput Maslenice, Bljeska, Oluje itd. Da u tebi ima iole hrvatstva ti bi bio pošten i priznao mu sve te zasluge a ne bi ga vrijeđao. Ti njega mrziš jer je srušio tvoju šugavu Jugoslaviju za kojom vjerojatno patiš pošto si komunjera i antikrist. Siguran sam da ni Božić ne slaviš. Račan ti je pretpostavljam simpatičan i njega ne smatraš ni đubretom ni luđakom iako je napustio hrvatski sabor kada se glasalo o samostalnosti a prije toga predao JNA (četnicima) svo oružje teritorijalne obrane Hrvatske. Tito nema nikakve zasluge za stvaranje hrvatske države jer njegova ideja i posljedica njegovog djelovanja je bila Hrvatska bez svoje vojske, bez svoje policije, bez članstva u međunarodnim organizacijama, bez samostalnog nastupanja u sportu, odnosno Hrvatska koja u suštini nije bila država već nekakva teritorija u sastavu druge države ili preciznije rečeno pod okupacijom smo bili od 1945. do 1991. godine zahvaljujući Titu. Naravno da je Tito zabranjivao šahovnicu. Na papiru možda jesmo imali pravo na svoj grb ali u praksi ne. Za vrime Jugoslavije u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru i ostalim hrvatskim gradovima na niti jednoj zgradi i instituciji bilo da se radi o sudovima, općinama, školama, bolnicama, stadionima, dvoranama se nije vijorila šahovnica već isključivo petokraka. Ako nije tako ajde me onda demantiraj sa nekom fotografijom ili videosnimkom iz tog doba i ja ću odmah priznati da sam lažov i da izmišljam, a dok takvo nešto ne pronađeš ipak ti ispadaš lažov.
Ponašaš se veoma nekritički u raspravi. Činjenica da je Tuđman imao velike zasluge u slomu velikosrpske ideologije i agresije na teritoriju Hrvatske te za obnovu hrvatske neovisnosti nakon gotovo 900 godina (NDH ne računam), ne znači da je bio jednodimenzionalna kartonska figura bez mana. Imao je jednako dobrih i loših strana. Najnegativnije kod njega bilo je to što je sam bio proizvod komunističkog režima pa nije shvaćao ideju demokracije (osim načelno), sloboda, sloboda medija i prava na kritiku i drugačije mišljenje.

Jugoslavija nije moja, jer i nije baš da sam imao dodirnih veza s njom. Osnovno obrazovanje završio sam u samostalnoj hrvatskoj državi i to me je oblikovalo. Jugoslaviju gotovo da nisam poznavao. Prema tome, ne može nikako biti moja, ali neke njene tekovine jesu moje. Ponosim se time što je Tuđman bio partizan, što su Hrvati ratovali protiv nacista i fašista, što je moj grad bio gotovo potpuno antifašistički 1940-ih i što su hrvatski antifašisti obranili čast i dignitet hrvatskog naroda. Isto tako poštujem hrvatske branitelje koji nisu dozvolili da se hrvatskom narodu slomi duh, već su rat okončali pobjedom, koja i danas gradi hrvatski duh, ponos i samopoštovanje. Misliš da su hrvatski vrhunski rezultati u sportu slučajnost? Nisu. Sve je to posljedica pobjede i izgrađenog nacionalnog samopouzdanja. Danas (nacionalistički i šovinistički) Srbi mogu pisat i prdit što ih je volja. Nas Hrvate to više ne zanima, osim za osobnu zabavu. To je ta snaga nacionalnog duha koji je bio zamro 1945. godine i probudio se 1990. godine.

Što se tiče hrvatskog grba, on je bio javno prezentiran bez ikakvih problema. Situacija se promijenila tek nakon Titove smrti. Pretpostavljam da ne znaš, ali komunisti i partizani su isprva koristili hrvatski grb s prvim bijelim poljem.

davorin-karacic.jpg
 
Nikakva granica između Neretvana i Hrvata nije postojala jer Neretvani su i sami bili Crveni Hrvati. Ne umanjuj hrvatstvo tih prostora i ne podilazi srpskoj propagandi. Čitaj Popa Dukljanina, Andreu Dandola, Flavia Bionda.
Nema nikakvih drugih podataka o Neretvanima, osim onih Konstantina Porfirogeneta koji za njih tvrdi da potječu od nekrštenih Srba.

Granice u 11. stoljeću nije bilo, ali zato što je Neretvanska kneževina bila ušla u sastav Kraljevine Hrvatske i Dalmacije. Međutim, kada je Hrvatska ostala bez kralja i dinastije, Neretvani su se opet osamostalili, samo što su taj put svoju vlast legitimirali kao jedni od rivala za hrvatsku krunu. Zbog toga se Slavac proglasio kraljem, iako se izrijekom ne navodi puni kraljevski naslov. Međutim, znajući da je u to vrijeme bilo još nekoliko pretendenata na hrvatsku krunu, izuzev Arpadovića, izgledno je da je neretvanski knez tražio za sebe hrvatsku krunu. Drugo objašnjenje ne bi imalo smisla.

Kasnije su Arpadovići opet vezali Neretvaniju s Hrvatskom i tako je ostalo, uz manje i kraće izmjene (Zahumljani, Bosanci) sve do dolaska Osmanlija.
 
Najbolji dokaz da većina Hrvata nikad nisu bili za Jugoslaviju su drugi svjetski rat, NDH i Bleiburg odnosno postotak Hrvata u ustašama i partizanima. Puno više Hrvata je bilo ustašama nego u partizanima pogotovo po Dalmatinskoj zagori, Imotskoj krajini, Sinjskoj krajini, Drniškoj krajini, Metkoviću, Dubrovniku, Konavlima, Benkovačkom području, Ravnim kotarima, Lici, Zagrebu, Slavoniji, zapadnoj Hercegovini, srednjoj Bosni, Bosanskoj Posavini. Jedine hrvatske regije di su partizani bili dominantni su Istra i Kvarner. Sve ostale su bili uglavnom ustaške ili rijetko koje pola pola. Naravno da se 60-ih ili 70-ih nije čulo za Tuđmana zato jer se on tada još nije ni angažirao politički nego je bio samo general u to vrime. O izdvajanju Hrvatske iz Jugoslavije prije 50 ili 60 godina se manje pričalo ne zato zato jer su Hrvati tada masovno voljeli Jugoslaviju nego zato što se nije smjelo, jer tada još nisu pali ni berlinski zid, ni komunizam u Europi, ni Sovjetski savez, jednostavno međunarodne okolnosti nam nisu išle na ruke i morali smo čekati a ponekad i mudro šutjeti iako je kipilo u nama. Mada je bilo pokušaja poput Hrvatskog proljeća. Kada tvrdiš da je Tuđman nudio Miloševiću očuvanje Jugoslavije to je ozbiljna optužba za koju moraš imati konkretne dokaze jer u suprotnom se radi o kleveti.
Ne znam otkud ti ta statistika, ali nije točna. Velika većina Dalmacije, uključujući i zaleđe, pristupila je partizanskom pokretu, samo što si ti previše jednodimenzionalan da bi shvatio da to što su Hrvati bili u partizanima i u borbi protiv zajedničkog neprijatelja svih južnoslavenskih naroda, ne znači da su bili protiv Hrvatske i u potpunosti za Jugoslaviju.

Naravno da tvrdim da su Kučan i Tuđman u jednom trenutku nudili Miloševiću očuvanje Jugoslavije na drugačijim i izmjenjenim osnovama, ali to tvrdim samo zato što je to dokumentirana činjenica. Ne radim to iz zabave.

29./30. lipnja 1990. godine - potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks predlaže da "SFRJ treba organizirati na konfederalnim osnovama kao zajednicu samostalnih i nezavisnih država".

8. kolovoza 1990. godine - časopis JNA pod nazivom "Narodna armija" tvrdi kako "konfederalna Jugoslavija ne bi više bila Jugoslavija", čime se obrušava na prijedlog uspostave konfederacije.

10. rujna 1990. godine - Hrvatska i Slovenija izradile su prijedlog konfederalnog ugovora kojim se kojim se SFRJ treba pretvoriti u savez suverenih država.


Izvor:
Bilić, Ivan, Kronologija raspoada SFRJ i stvaranja Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992.

Ne radi se o kleveti. :kafa:
 
Sad si opet čudan i kontradiktoran. Ako je Hrvatima primarni fokus interesa bila Hrvatska puno više nego Jugoslavija onda otpada tvoja teza da su Hrvati dobrovoljno htjeli biti u Jugoslaviji. Kada netko stvarno želi biti dio određene države i kada je smatra svojom onda je njemu ta država uvik isprid neke republike, autonomije, regije. Zamisli da neki Dalmatinac kaže da mu je Dalmacija daleko važnija od Hrvatske. Pa zar bi itko normalan nakon te njegove izjave mogao povirovati da on iskreno želi živjeti u Hrvatskoj i da na referendumu ne bi glasao za suverenu Dalmaciju?
Hrvati su odabrali obje Jugoslavije radi svojih nacionalnih interesa. Oba puta je to Hrvatima donekle pomoglo (spriječavanje Italije da uzurpira jadransku obalu, zaključenje rata na strani pobjednika...), ali je oba puta imalo i nepremostive probleme koji su svaki put doveli do propasti zajedničke države.

SR Hrvatska je bila hrvatska republika i matična zemlja i tako su smatrali svi Hrvati. Ne znam u čemu je problem. Hrvati su bili i pod ugarskom krunom skoro 900 godina pa su imali svoje kraljevstvo i Hrvatsku smatrali svojom domovinom, o čemu postoje dokumentirani dokazi.

Meni je Dalmacija jednako važna kao i Hrvatska. I što sad? Sad sam ja izdajnik zato što upražnjavam oba identiteta, i hrvatski i dalmatinski? Daj odrasti! :roll:
 
Ultranacionalisti i šovinisti su najsličniji jedni drugima. Više se razumiju ustaša i četnik, nego neki hrvatski i srpski liberal.
Ma on je prava hrana za cetnicku ideologiju. Hrvati podmuklo usli u Jugoslaviju da izbjegnu gubitak teritorija i ratne odstete ali sve vrijeme radili protiv nje. Docekali Njemce rasirenih ruku i onda NDH i Jasenovac, katolicenje. Tito i Masook. A onda Nezavisnost i povratak ustastva. Sta su Srbi mogli nego da se pobune?
 
Неретљани су Срби како наводи Порфирогенит тако да његово писање ту има смисла.У то време не постоји јединствена Србија и Хрватска него српске и хрватске жупе односно склавиније како их византинци називају, а Паганија је била једна од српских.
Nama je u nasljeđe ostala samo izjava bizantskog cara da Neretljani potječu od nekrštenih Srba. Značenje toga, implikacije i razumljevanje nije baš toliko jednostavno. No, kako bilo, Neretljani su bili većinom saveznici Hrvata, a u nekim razdobljima su stajali u vazalnim odnosima prema Hrvatskoj i činili integralni dio hrvatske države. Kasnije, za vrijeme Arpadovića, njihovo područje nije imalo nikakvo značenje doli Hrvatska, dok je recimo Zahumlje zadržalo svoju specifičnost, granice i identitet.

Raška je Srbija. Sve ostalo su bile slavenske sklavinije naseljene Slavenima, od kojih su neke imale srpske vlastodršce. Budući da je Neretvanska kneževina imala svoj vlastiti političko-pravni subjektivitet i njeni stanovnici se nisu zvali Srbima, već Neretljanima, nikako se ne može tvrditi da su Hrvati graničili sa Srbijom i Srbima u tom vremenu.
Не него зато што је о томе писано на великом броју тема, а чак си и ти био учесник неких од тих расправа, али видим да ништа ниси научио из тога него и даље понављаш неутемељене неистине.
Није, погледај устав СФРЈ шта каже.
Moje tvrdnje su apsolutno utemeljene, a tebi je raspravljanost o toj temi samo izgovor da tvrdiš kako ja nisam u pravu.
Ako SR Slovenija nije imala pravo na odcjepljenje, zašto je Beograd popustio i de facto dozvolio izlazak Slovenije iz federacije? Nije li to presedan koji pokazuje da se fedracija raspala? Koliko mene sjećanje služi, Jugoslavija je bila utemeljena kao federacija sastavljena od 6, a ne od 5 republika. Izlaskom jedne republike, to više nije bila ta ista federacija na koju je narod pristao 1945. godine.
Није.И она није давала закључке него мишљења.
Na osnovu tih mišljenja, međunarodna zajednica je donijela svoje zaključke i ta mišljenja su joj u znatnoj mjeri pomogla da odredi svoje djelovanje prema jugoslavenskoj krizi.
Не лупај Туђман је добио изборе јер је већина Хрвата гласала за њега, док су Срби истом приликом већином гласали за Рачана.Туђман је био председник ХДЗ странке коју је основао, он је разбијао Југославију из Загреба а Месић из Београда као председник председништва.Милошевић нема никакве везе са тим.
Tuđman je bio potpuno politički nepoznata i marginalna figura mitinga "istine" po Crnoj Gori, Srbiji i dalje te izjava o "zapadnim srpskim granicama" koje se protežu sve dokle "ima srpskih grobova". Svi ti govori i radnje prethodili su izboru Franje Tuđmana za predsjednika HDZ-a.

Tuđman je i dalje bio marginalac na političkoj sceni i još nije bio izabran za Predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske u trenutku kada je Milošević držao govore na Gazimestanu o tome da i "oružane bitke nisu isključene", u trenutku kada je Vuk Drašković javno predložio "formiranje srpske Krajine" u Hrvatskoj i kada je Slobodan Mlošević izjavio "Biće rata, bogami!",
 
Јел си сигуран да је продао? Баш пише да је продао? Оно што је лоше да се нико тиме не бави озбиљно, а постоје индиције да Пељешац није продат.
Da, apsolutno sam siguran! Car Dušan prodao je 1334. godine Dubrovčanima poluotok Pelješac. Time su sva prava na Pelješac prešla na Dubrovačku Republiku, a srpsko pravo je prodajom prestalo postojati.
 
Tuđman je do kraja života ostao uvjereni antifašist i poklonik Tita. Tito mu je bio uzor, čak se odjevao poput njega i izvodio njegove geste poput grljenja djece, što je bilo smiješno gledat, jer nije imao mota za to, ili puštanja golubica i slično. Čak nije ni krio da je poštivalac Tita. Druga je stvar što je imao potpuno drugačije mišljenje o komunističkom režimu i tu ga shvaćam. Komunizam je totalitarna ideologija i naravno da lako omrzne većini ljudi koji se zalažu za društvenu korist, imaju inovativnije ideje, drugačije stavove i slično.
Tuđman je bio osnivač i predsjednik HDZ-a a HDZ je desna stranka, Tuđman je negirao Jasenovac i jednom prilikom u razgovoru sa srpskim novinarom Milomirom Marićem rekao Mariću da je saznao broj ubijenih u Jasenovcu i da to nije više od 2000 stradalih, Tuđman je ukinuo ime kluba Dinamo jer ga je smatrao komunističkim, Tuđman je izjavio da je NDH bila želja hrvatskog naroda za samostalnom državom. Ne djeluje baš kao da je bio antifašist i poklonik Tita.
 
Што нема везе са правом на отцепљење унутар СФРЈ. Такво право нигде никоме није дато Уставом.
Super. :lol: Znači, prema Ustavu NR Hrvatske (1947.), hrvatski narod ima "pravo na odcjepljenje", ali samo u slučajevima kada to tebi odgovara. Nisam znao da si ti predsjednik ustavnog suda. :hahaha:
То је твоја рационализација војне агресије.
Vojna agresija je zbilja izvršena, ali izvršila ju je Republika Srbija na BiH i Hrvatsku, kako je nedavnom presudom potvrdio Haški sud. :kafa:
 

Back
Top