Pričao mi Vjetar...



InkedScreenshot_5_LI.jpg


 
Dok Vetar Duva

Dok vetar ponovo duva s mora
i zemlja je ukaljana razvratom i neredom
oprezno rukuj sabljom izbora,
upamti
ono što je možda bilo plemenito
pre pet stoleća
ili pre samo 20 godina
sada je sve češće
zaludan posao.

Tvoj život samo se jednom živi,
istorija uvek ponovo
pravi budale od ljudi.

Budi na oprezu, dakle,
od svakog naizgled plemenitog čina
ideala ili akcije,
bilo za ovu zemlju
ili ljubav
ili umetnost,
neka te ne povuče trenutak
ili lepota
ili politika
što uvene kao odrezani cvet;

Ljubav, da, ali ne kao bračna uvertira
i čuvaj se loše hrane i preteranog rada;
Daj sebi vremena i pij koliko ti je potrebno
da održiš kontinuitet,
jer piće je oblik življenja
u kome se učesnik vraća po novu šansu
za život;

Osim toga živi što više sam;
Imaj decu ako se to desi
ali potrudi se da nemaš ništa
s podizanjem dece;
Ne uključuj se u sitne prepirke ruke i glasa
osim ako tvoj dušmanin traži život tvoga tela
ili život tvoje duše;
Tada ubij, ako moras;

I kada dođe vreme da umreš
ne budi sebičan —
shvati to kao besplatno putovanje -
pođi bez ikakve mrlje srama ili promašenosti,
ne žali ni za čim dok vetar duva s mora
i vreme teče dalje
zapljuskujući tvoje kosti blaženim mirom.

Čarls Bukovski
 
Jednog dana

Jednog dana, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.

Čitav svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.

Poželjeće ljudsku riječ glasnu,
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.

A odnekud, iz tišine trave,
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.

I opet će ispod tih nebesa
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.

Pa će opet, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
jednog dana pomenuti ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.

Vitomir Nikolić
 
Umesto grmljavine

Treba mi jedna oluja
huk bure što sve nosi pred sobom
jedno veliko i temeljno čiščenje
nagomilanih pitanja
polovičnih odgovora
nepotrebnih misli
suvišnih ljudi
mene

Treba mi jedan ključ
za brave zarđale od kiša
za srca pretvorena u bankomate
za sve glupe dileme
još gluplje trileme
za probleme
Pitagorine teoreme
za mene

Treba mi jedno uho koje čuje
jedno oko koje vidi
jedna ruka koja vodi
jedna noga koja hodi
jedan dan kao san
jedan januar pun snega
sve čega ima i nema
jedna ja

Treba mi pogled na zvezde
prozor išaran osmesima
vreme koje progovara
ne kradući i ne ništeći
sve što vredi i ne bledi
dečiji smeh i bezbrižna mladost
seda i obična starost
mudro ja

Treba mi poput vazduha
poput žednom što treba vode
jedan glasan vrisak bez tišine
jedan dan bez tmine
zora da svane pre svitanja
odgovor pre pitanja
znak sa Neba kao grom
pre nego zagrmim ja

nn

 

Proslo je sve; i jedva dusu dirne
Secanja talas drag,
Ko s veceri kad tihom vodom pirne
Daleki vetar blag.
Proslo je sve sto bolelo me ikad!
O, laz je da se ne zaceli nikad
Rana i radosti trag.

Bez nespokojstva, bez srdzbe, bez krika,
Secam se danas ja
Ljubavi nase, tvog smeha, tvog lika;
A srce jedva zna
Za uzas dana, za besane noci,
Za kletve da se ziveti nece moci,
Za gorke snove bez sna.
Kako se mirno pozdravljamo sada!
Ni bol, ni gnev, ni strah.
Proslo je sve. - I samo katkad, kada
Mesecev takne me prah,
Dusu mi talas jedva jedan dirne,
Ko tihu vodu u veceri mirne
Dalekog vetra dah.



Velimir Živojinović Massuka
 
mujer-haciendole-frente-a-sus-problemas-e1527616793771.jpg


Tamo me povedi

Tamo gdje zora dan grli
gdje se oblak iz sna budi
tamo gdje se vjetrovi na put spremaju
gdje kiše lijeno drijemaju -
tamo me povedi.

Tamo gdje mjesec spava
gdje zvijezde dvorac imaju
tamo gdje sunce s ružama razgovara
gdje magla s drumom pregovara -
tamo me povedi.

Tamo gdje vjera s nevjerom druguje
gdje se sreća s tugom rukuje
tamo gdje osmjeh suzu miluje
gdje istina laž dodiruje -
tamo me povedi ...

škrabotina.jpg
nn ( 2000.)

 

Back
Top