Postojimo li i posle smrti?

Pa, jeste, drugaciji temelji i zakljucci. Samo, zar to nije solipsizam ?

Није. Питање солипсизма се том филозофјом не дотиче, оно се једноставно склања на страну и узима се да и ти баш попут мене, у себи налазиш сазнајући субјекат наспрам кога су објекти.

Све сам о томе рекао овде:
http://forum.krstarica.com/entry.php/42237-Solipsizam

Наравно, као што ту написах, да ли ти у себи налазиш сазнајући субјекат и слике наспрам њега, или си можда бесвесни аутоматон, ја то не могу знати, нити може знати ико .

Као што каже Бергсон:
Izazivam vas da dokažete, iskustveno ili racionalnim zaključivanjem, da sam ja - osoba koja vam se ovoga trenutka obraća - svesno biće. Mogao bih da budem genijalno konstruisani automat koji je napravila priroda, da odlazim i dolazim, da raspravljam i da upravo reči s kojima se predstavljam kao svesno biće budu izgovorene nesvesno. U svakom slučaju, ukoliko stvar nije nemoguća, priznaćete da nije ni neverovatna. Između vas i mene postoji očigledna spoljašnja sličnost. I na osnovu te spoljašnje sličnosti, zaključićete, po analogiji, da postoji i unutrašnje nalikovanje. Zaključivanje po analogiji nikad ne pruža ništa drugo nego verovatnoću. "

Bergson

Оно што сигурно знам јесте да ја у себи налазим сазнајући субјекат наспрам кога су слике објекти. И да на основу њихове кореалативности могу изводити закључке о природи света и живота.

А да ли си ти свесно биће или не, друго је питање које остаје нерешено за мене и за свакога и које нема везе са тим закључцима.
 
Poslednja izmena:
Није. Питање солипсизма се том филозофјом не дотиче, оно се једноставно склања на страну и узима се да и ти баш попут мене, у себи налазиш сазнајући субјекат наспрам кога су објекти.

Све сам о томе рекао овде:
http://forum.krstarica.com/entry.php/42237-Solipsizam

Наравно, као што ту написах, да ли ти у себи налазиш сазнајући субјекат и слике наспрам њега, или си можда бесвесни аутоматон, ја то не могу знати, нити може знати ико .

Као што каже Бергсон:


Оно што сигурно знам јесте да ја у себи налазим сазнајући субјекат наспрам кога су слике објекти. И да на основу њихове кореалативности могу изводити закључке о природи света и живота.

А да ли си ти свесно биће или не, друго је питање које остаје нерешено за мене и за свакога и које нема везе са тим закључцима.
Da bi se uopšte mogao koristiti bilo kakvom logikom,dedukcijom na pr-prethodno moraš doživeti senzaciju objekta 1.,pa objekta 2,pa uporediti!
Itd,da ne idem u sled misli I kako se uče reči predmeta ,zatim atributi pa glagoli (radnje) u najranijem detinjstvu...Fali znanje pedologije Ozi...
Fale,ustvari ,mnoga znanja,pre tog Bergsonovog apsolviranja koje je istrgnut svet!:roll: Ali,u svakoj religiji su bajke dozvoljene...:manikir:
(Danas sam pomenuo Metafiziku M.Uzelca-prošla sasvim nezapaženo svojevremeno jer je bilo sličnih nalupavanja o transcedenciji...)

- - - - - - - - - -

;)...
...
 
Poslednja izmena:
a sho se smejes...veruj da sm ubedjen iako ne bih voleo da se revitalizujem :lol: al naravno nista od toga nije nasa volja...zamislie men u liku nekog smernog domacina koji ljubi bliznjeg svog pa makar on bio i turcin :lol:

il konja...bubasvabe...il ne daj boze neke iz labrisa :rotf:
 
Prvi I najveći metodski problem je da li mi ljudi uopšte nešto možemo znati ili saznati!
Recimo,zagovara se introspekcija -zaranjanje u sebe (istočne filozofije-religije,idealisti,fenomenolozi itd),
a ne kaže se čime!
Podrazumeva se da je JA koje zaranja u to JA čisto I u mogućnosti da jasno sagledava...:mrgreen:
Kerec! Kako to možemo biti sigurni da ne đaramo vrbov kiln baš vrbovim klinom?
Kapito?
U osnovi je baš ono šta je mučilo Witgensteina:Same reči su alati I sredstva jedne igre,a takve su I misli,a te alate I sredstva su ljudi
plitke pameti pokolenjima stvarali ,menjali,dopisivali,otpisivali,a nikad ažurirali ili pokušali sačiniti odgovarajućim bar stvarnosti!
Tako da je prava metafizika nama ljudima nedohvatna jer je izvan te naše igre koju zovemo govorni ili pisani jezik!
To ti je Bangu metodski problem No 1.

Pa sigurno ne dupetom :) vec Um-om,eto cime,a razum treba iskljuciti u tom slucaju.
Sto se tice znanja i saznanja i sam znas da je to relativna stvar i da bi preziveli skoro
da nam nije potrebno...
Reci-misli takodje treba iskljuciti i osnovno sto treba raditi je predavati se u nedogled...
A sta se moze saznati iz svega toga,probaj,pa sam zakljuci i nemoj pre probe odbacivati...
 
Probaj nesto od ovoga...
https://www.youtube.com/results?search_query=brainwave+meditation
Preporucujem da krenes od alpha talasa,pa redom...
Mada pazi koliko je dobro moze biti i opasno ,shvatas li kako ovim mogu upravljati nama
ako to vec i ne rade,a verovatno da rade...Zato ja dnevnu sobu koju trebam poceti sredjivati
u prizemlju planiram izraditi kao zestok faradejev kavez,jer ne samo da mogu upravljati nama
ovim nacinom vec nas mogu sve pobiti i za to im ne trebaju atomske bombe,vec frekventne...
Citaj malo kako su sumeri opisali takve bombe,kazu sve je ostalo citavo i na svom mestu,
samo je sve zivo popadalo...
Mozda deluje smesno nekome,ali tebi ne bi trebalo biti,znam da me razumes...

- - - - - - - - - -

Kad kažeš da ne sporiš postojanje izvan sebe... ja pretpostvaljam da ono što smatraš 'sobom' uistinu misliš na entitet koji se ovdje na forumu recimo predstvalja kao 'bangg', jer ako nije tako onda ni ti ne shvataš da TI nisi samo taj entitet,već si sadržilac svega postojećeg i postajućeg. Čitava kreacija je igra Jednog ISTOG Bića, 'ti' i 'ja', 'svi i sve' smo njegovi izrazi (iskustva), te nije za čudo da su zabludom razumijevanja te činjenice teolozi došli do zaključka da je i sam Bog prisutan u svemu... misleći upravo na to Jedno, svemoguće Biće. No Bog nije u svemu, niti se Biće uvijek doživljava Bogom, kao što sam to nekoliko puta objasnio. Bog je postojeći jedino kada se pažnja Bića u potpunosti usmjeri na apsolut. Tada se iz apsoluta (prema Sebi-apsolutu) uzdiže Duh apsoluta; SVIJEST. Tada Bog ZNA, 'vidi' i potvrđuje apsolutnim Duhom da 'On' SVE JEST. A kada se iz Svijesti koja je kod Boga projektuju iskustva kroz Um (Umove Multiverzuma) Apsolut gubi Svijest o Sebi apsolutu a na njeno mjesto se uzdiže duh stvorenja, duh kreacije ili SVJESNOST. Svijest i Svjesnost uzajamno i neminovno isključuju jedno drugo. Stoga, ne mogu da postoje paralelno. Zato je potrebno isljučiti Svjesnost da bi smo saznali apsolut, da bi smo bili Bog. Bog nikada neće postati... niti se roditi... stoga nestati, umrijeti. Bog uvijek jeste, kao što apsolut jeste, i bez obzira iz kojeg individualnog iskustva mu se vratili uvijek je ISTI, a istinu o njegovom (svom)postojanju nalazimo u Svijesti.

Ako si dakle mislio na Sebe Boga, onda je djelimično tačno da kreacije ne postoje u Bogu biti Bog u njima .... već one postoje odvojene u balonima od sapunice koji se stvaraju naduvavanjem (naprezanjem) ideja u Umu. Ali i to je samo djelimično tačno jer ništa ne postoji IZVAN Bića koje jesmo, ni taj Um. Postojanje je nepromjenjivo, nestvorivo i ne zavisi ni od čega. Ono (kao apsolut) svojom pažnjom mora da bude prisutno u bilo čemu pa i Umu i u Bogu, da bi bilo šta pa i Um i Bog u njegovom Duhu imali značenje postojanja.

Naravno da ,da :)
 
Za nashe postojanje nije samo vezana supstanca od koje smo sachinjeni , nego i sama struktura , a sa smrcu se ne menja samo supstanca , nego i vazhnije struktura.
Ja se slazhem sa Epikurom po pogledu smrti .
Sve to pod pretpostavkom da materija postoji van nashih opazhaja ( nema nishta bez skepticizma :mrgreen:) .

Mi smo duhovna bica, a fizicko telo odlazi u prah, kada covek umre,a duh se vraca Stvoritelju.
Imamo sansu da nasledimo vecno carstvo, ali ne u stilu reinkarnacije, vec u stilu da izbegnemo da pravimo gresna dela.Problem je sto smo okruzeni negativnom energijom, i svesno nesvesno cinimo lose kako nama samima, tako i drugima,a to je potvrdjeno.
 
Mi smo duhovna bica, a fizicko telo odlazi u prah, kada covek umre,a duh se vraca Stvoritelju.
Imamo sansu da nasledimo vecno carstvo, ali ne u stilu reinkarnacije, vec u stilu da izbegnemo da pravimo gresna dela.Problem je sto smo okruzeni negativnom energijom, i svesno nesvesno cinimo lose kako nama samima, tako i drugima,a to je potvrdjeno.
Nisi ti ni d od duhovnika jer ne shvataš da duh nije ni dobar ni loš ni smeran ni zao,već bez tih atributa koji su razumne kategorije
koje smrću nestaju...
Duh tvoj,moj,svačiji,je ambivalentan na dobro I zlo-toga u nepostojanju nemaš!
Znaš kopljaniče,ti si ovde na pdf filozofija ,a ne u cvrki I ovde ne moraš da klečiš I ovde nikom ne treba da
se moliš...Boža ne obitava ovde...:hahaha::mrgreen:
 
Nisi ti ni d od duhovnika jer ne shvataš da duh nije ni dobar ni loš ni smeran ni zao,već bez tih atributa koji su razumne kategorije
koje smrću nestaju...
Duh tvoj,moj,svačiji,je ambivalentan na dobro I zlo-toga u nepostojanju nemaš!
Znaš kopljaniče,ti si ovde na pdf filozofija ,a ne u cvrki I ovde ne moraš da klečiš I ovde nikom ne treba da
se moliš...Boža ne obitava ovde...:hahaha::mrgreen:

...to je samo tvoje zamišljanje , pa stoga samo i tvoja predstava u vezi tog pitanja gde sve Boža obitava...isto tako su zamišljanja , pa samim tim i predstave onih koji vide da i tu obitava....istinu o tome niko živi ne može da zna , pa nema smisla o tome išta govoriti , a ponajmanje na rečeno se cerekati....
...a to što je ovo pdf filosofija , svakom ( kako nevernicima , tako i vernicima - a naročito onih kojih se to pitanje ne dotiče ) , ama baš svakom daje pravo da učestvuje u rspravi....konačno , kad se stvar sa jednobožačkom religijom razgrne , historijski , filosofija je jedna od roditeljki monoteizma...mnogo toga njenog je ugrađeno u monoteističke doktrine , i dan dani živi u njima....proveri !

...a svačiji duh je determinisan karakternim svojstvima njegovim....pa tako imaš duhovne ništarije , zlobe , zloće , nevaljalce , nestaške --- i na kraju anđeoske duše , od ljudi !
 
Mi smo duhovna bica, a fizicko telo odlazi u prah, kada covek umre,a duh se vraca Stvoritelju.
Imamo sansu da nasledimo vecno carstvo, ali ne u stilu reinkarnacije, vec u stilu da izbegnemo da pravimo gresna dela.Problem je sto smo okruzeni negativnom energijom, i svesno nesvesno cinimo lose kako nama samima, tako i drugima,a to je potvrdjeno.

Mi smo psihosomatska bića.Šta je greh?
 
Mi smo psihosomatska bića.Šta je greh?
Iza tog psihosomatskog Ahileju nepobedivi,iza...Kad to potrošiš ostane "praznina" za tim-e toooo...:manikir:

- - - - - - - - - -

...to je samo tvoje zamišljanje , pa stoga samo i tvoja predstava u vezi tog pitanja gde sve Boža obitava...isto tako su zamišljanja , pa samim tim i predstave onih koji vide da i tu obitava....istinu o tome niko živi ne može da zna , pa nema smisla o tome išta govoriti , a ponajmanje na rečeno se cerekati....
...a to što je ovo pdf filosofija , svakom ( kako nevernicima , tako i vernicima - a naročito onih kojih se to pitanje ne dotiče ) , ama baš svakom daje pravo da učestvuje u rspravi....konačno , kad se stvar sa jednobožačkom religijom razgrne , historijski , filosofija je jedna od roditeljki monoteizma...mnogo toga njenog je ugrađeno u monoteističke doktrine , i dan dani živi u njima....proveri !


...a svačiji duh je determinisan karakternim svojstvima njegovim....pa tako imaš duhovne ništarije , zlobe , zloće , nevaljalce , nestaške --- i na kraju anđeoske duše , od ljudi !
Priznajem I jako se kajem...Samo...TO JE JAČE OD MENEEEE! ! !:hahaha:
 
Priznajem i jako se kajem.

...pa ti si vernik onoliki...
....oprost grehova , posle javne izjave kajanja i pokojanja , to je temelj svake religije....ta moć , da se opraštaju gresi , čini religiozne institucije večnima...pa što veći greh , to je društveno značajniji i isplativiji oprost - kako za one koji praštaju , tako i za one kojima je oprošteno....njaveće pljačke , zločini i krvoprolića u svetim ratovanjima / džihadima , ne samo da su oprošteni počiniocima , već su ih uzdigli i večno slavne i poštovane , a mnoge i svecima imenovali....
...pravu stvar si obznanio , na pravi način !
 
Вероватно постојимо, али се идентитет не задржава. Тако да све оне тра-ла-ла приче немају везе са мозгом.

Оно што се у нашој сазнајућој свести објективише као наш индивидуалитет јесте метафизичка егзистенција која је изван простора, времена и каузалитета.

Ма шта то било то је оригинал. то је наше право ЈА. Наш прави "индивидуалитет".

Оно што ти зовеш индивдуалитет јесте одраз тога у представи.

Тако да изгубивши исти изгубио си сенку, одраз твог правог идентитета који остаје у свету ствари по себи изван простора, времена и каузалитета.

Ништа ми ту не губимо. Напротив. Губимо сенку да би прхватили оригинал. Зар је то толико застрашујуће?

"Naša saznajna moć potpuno je usmerena napolje zato što je ona proizvod moždane funkcije nastale radi pukog samoodržanja, to jest radi traženja hrane i hvatanja plena. Stoga svako o sebi zna samo kao o jedinki, onakvoj kakva se pojavljuje u spoljašnjem opažanju. Ako bi, međutim, čovek mogao da postane svestan onog što je on osim toga i van toga, onda bi on rado odustao od svoje individualnosti, smejao bi se upornosti svoje vezanosti za nju, pa bi rekao: „Šta me se tiče gubitak te individualnosti kada ja u sebi nosim mogućnost bezbrojnog mnoštva individualnosti?" On bi uvideo da, iako mu ne predstoji trajanje njegove individualnosti, ipak je to isto tako dobro kao da on ima takvo trajanje, jer on u sebi nosi savršenu kompenzaciju za njega. "

Шопенхауер
 
Poslednja izmena:
Оно што се у нашој сазнајућој свести објективише као наш индивдуалитет јесте метафизичка егзистенција која је изван простора, времена и каузалитета.

Ма шта то било то је оригинал. то је наше право ЈА. Наш прави "индивдуалитет".

Оно што ти зовеш индивдуалитет јесте одраз тога у представи.

Тако да игубивши исти изгубио си сенку, одраз твог правог идентитета који остаје у свету ствари по себи изван простора, времена и каузалитета.

Ништа ми ту не губимо. Напротив. Губимо сенку да би прихавтили оригинал. Зар је то толико застрашујуће?

Није застрашујуће уопште. Ја сам конкретно мислио на популарне предрасуде да нам остаје ова сада свест са сећањима и могућност да опажамо свет као што га опажамо сада. То су ипак функције мозга. Ако душа постоји, она је невезана за мозак иначе би престала да постоји са његовим гашењем а верујем да је немогуће да ишта престане да постоји, једино је питање у којој форми постоји.
 
Naša saznajna moć potpuno je usmerena napolje zato što je ona proizvod moždane funkcije nastale radi pukog samoodržanja, to jest radi traženja hrane i hvatanja plena. Stoga svako o sebi zna samo kao o jedinki, onakvoj kakva se pojavljuje u spoljašnjem opažanju. Ako bi, međutim, čovek mogao da postane svestan onog što je on osim toga i van toga, onda bi on rado odustao od svoje individualnosti, smejao bi se upornosti svoje vezanosti za nju, pa bi rekao: „Šta me se tiče gubitak te individualnosti kada ja u sebi nosim mogućnost bezbrojnog mnoštva individualnosti?" On bi uvideo da, iako mu ne predstoji trajanje njegove individualnosti, ipak je to isto tako dobro kao da on ima takvo trajanje, jer on u sebi nosi savršenu kompenzaciju za njega. "

Шопенхауер

Rekao bi ozbiljan čovek koji ne poznaje izvor ovog da je Šopenhauer bio vizionar kvantne fizike...Međutim,izvor su vede Upanišade
kojima je izvor vizija bilo zvezdano nebo I kosmologija...Ovakvo mistificiranje je fantazija imaginacije I nema veze s metafizikom,a još manje s
filozofijom...Jer,u filozofiji važe logika I tautologija,a ovo nije zasnovano na tom-individualnost se deli na mnoštvo bez logičke osnove...
 
13645205_1118491434890592_4092244187953420899_n.jpg
 
-Sta dolazi posle dana?
- Noc.
- Sta dolazi posle noci?
- Dan?

Ajmo malo da priblizimo matricu.
- Sta dolazi posle noci?
-Zora (radjanje).
-Posle zore?
- Jutro (mladost).
- Sta dolazi posle jutra?
- Dan. (Sredovecnost).
-Sta dolazi posle dana?
- Vece. (starost).
- Sta dolazi posle veceri?
- Noc. (smrt).
- Sta dolazi posle noci?
-Zora (detinjstvo).
-Posle zore?
- Jutro (mladost)...


Šta je na kraju

Na kraju neba, na kraju mora, na kraju puta?
Šta je na kraju deca bi htela da znaju?
Zato jedu, zato spavaju,
Zato rastu brže od kaputa.

Šta je na kraju srede? Četvrtak.
A šta – na kraju četvrtka? Petak.
Na kraju svih krajeva?
Uvek je jedan novi početak.

Krajevi se potroše,
počeci uvek traju.
Početak – eto šta je na kraju!

Duško Radović
 
Poslednja izmena:
100% ima zivota i pre i posle smrti.

Ko sumnja taj nije ni pocetnik filozofije. Nije ni pocetnik duhovngog istrazivanja niti pocetnik bilo kakve nauke.

Mozemo da pricamo i filozofiramo KAKO izgleda zivot pre rodjenja, i KAKO izgleda zivot posle smrti. Ali diskusije o tome imal zivota su niske, to su za obicne ljude kad se napuse ili napiju.
 
Mislim da smrt nije ništa drugo do promena oblika materije od koje smo sazdani. Prema tome mi i posle smrti postojimo u izmenjenom obliku neizmenjenih supstanci, koje su sačinjavale naš živi organizam, za koji bi se doista teško moglo reći da je naš život.
1_212705_1_9.jpg

Ovo je jedan od tragova postojanja našeg života i još uvek deo nas postoji u ovom skeletu.
Postojimo li u djurdjevku ili bilo kojoj drugoj biljci?
Convallaria_majalis_l.jpg

Postojimo li u divnim kucama ili bilo kojoj drugoj životinji?
062963.jpg

Ili nekoj steni, reci, pa čak i vazduhu i mnogim drugim činiocima žive i nežive prirode?

da li si se nekad zapitao, postojis li ti za zivota?
 

Back
Top