Postojimo li i posle smrti?

14955832_1467637439919248_6093787105196345655_n.jpg
:rotf:
 
Jedno iskustvo nikada nećeš doživjeti: sopstvenu smrt.

Smrt ne postoji. Postoji samo iskustvo kraja jednog iskustva, ali sam kraj jednog je usitinu i početak drugog iskustva. To je isto kao kad iz jedne prostorije uđemo u drugu. Pri tom vrata koja povezuju dvije prostorije predstavljaju granicu 'života i smrti'. A šta je onda život a šta smrt? Čemu su jedno i drugo relativni? Očito, relativni su 'vratima'... ono što je sa druge strane vrata pripada 'smrti'. Iskustvo smrti se može doživjeti jedino posmatranjem prestanka kretanja nekog drugog tijela u našoj subjektivnoj predstavi reralnosti, i to pod uslovom da ne vidimo kuda duša iz tog tijela odlazi... neki i to vide. Dakle, smrt je samo dio predstave te je kao i sve ostalo u toj predstavi uistinu ILUZIJA, tj. projekcija naše percepcije postojanja.
 
Razmotajte sećanja,možda i saznate šta i kako je bilo pre rođenja...Ne mora da znači
da sledi i posle smrti isto!
Kao što je glupost da onaj koji je vaskrsao,to isto će učiniti i onima koji veruju u njega.Zašto?
Pa to je lični čin i napor,to s vaskrsavanjem...Kakve veze popovi s tim...:mrgreen:
 
Razmotajte sećanja,možda i saznate šta i kako je bilo pre rođenja...Ne mora da znači
da sledi i posle smrti isto!
Kao što je glupost da onaj koji je vaskrsao,to isto će učiniti i onima koji veruju u njega.Zašto?
Pa to je lični čin i napor,to s vaskrsavanjem...Kakve veze popovi s tim...:mrgreen:

'Popovi' niti imaju veze sa vaskrsenjem niti sa Znanjem o vaskrsenju, izuzev onih popova koji su kao Biće i sami doživjeli isto, buđenje iz sna. Svi oni koji zagovaraju 'Treće lice' (Isusa) i u njegovo ime svjedoče... NE ZNAJU. Samo Isus ZNA ono što Isus ZNA. Tako, da, slažem se... popovi nam prodaju maglu. Pričao sam sa nekima od njih, ne sa mnogima jer mi to nije životni cilj, i veoma brzo smo došli do ključnog pitanja: Ja sam pitao: "Šta je BOG?... dok su oni redovno citirali dijelove biblije... No ja ne kupujem citate, specijalno ne kada razgovaram licem u lice sa čovjekom, te sam pitanje formulisao drugačije: "Čovječe (imenom, ne pope), znaš li ti Boga?" Međutim, pop u čovjeku nije mogao da se odvoji od citata, vraćali su se citatima kao da postavljaju najvišlje bedeme svoje tvrđave.

Naglašavam, nisu svi popovi isti... neki su zadržali pravo da budu ljudi, dok su drugi dopustili da Boga 'gledaju u oči', da ga pronađu u Sebi kao i ja. Ne možemo suditi svima na račun nekoga. Ne možemo generalisati, ali u principu, oni koji drugima prodaju dogmu i sami su zadojeni njome.
 
....mnogi ispustaju iz vida tvrdnju religijskih velikodostojnika , da sav pravoslavni svet , zajedno sa novohrišćanskim zapadom ( reč je o onima koje je u hrišćanstvo uveo Savle pavlosani / Pavle savlosani ) je NEZNABOŽAČKI SVET.....shodno tom doktrinalnom prilazu , treba stvar posmatrati - pa sledstveno tome i takozvane bogoslužbenike tretirati.....oni su neznabožci koji božiju reč / bibliju i kanone iz nje izvedene i utvrđene na saborima / znaju naizust i po tom znanju činodejstvuju....to je čisto zanatska rutina.....zato i nije za očekivati od njih da promišljaju , već samo da citiraju !

....no , strašan problem može biti ta ideja o razmotavanju takozvanog sećanja od pre rođenja......shodno doktrini nastanka , svak od nas može tim metodom sećanja da zaključi da je on bio prvi čovek u vaseljeni ( sa pojmom vaseljena , impliciram religijske teorije o nastanku čoveka )....
 
....mnogi ispustaju iz vida tvrdnju religijskih velikodostojnika , da sav pravoslavni svet , zajedno sa novohrišćanskim zapadom ( reč je o onima koje je u hrišćanstvo uveo Savle pavlosani / Pavle savlosani ) je NEZNABOŽAČKI SVET.....shodno tom doktrinalnom prilazu , treba stvar posmatrati - pa sledstveno tome i takozvane bogoslužbenike tretirati.....oni su neznabožci koji božiju reč / bibliju i kanone iz nje izvedene i utvrđene na saborima / znaju naizust i po tom znanju činodejstvuju....to je čisto zanatska rutina.....zato i nije za očekivati od njih da promišljaju , već samo da citiraju !

....no , strašan problem može biti ta ideja o razmotavanju takozvanog sećanja od pre rođenja......shodno doktrini nastanka , svak od nas može tim metodom sećanja da zaključi da je on bio prvi čovek u vaseljeni ( sa pojmom vaseljena , impliciram religijske teorije o nastanku čoveka )....
Pa i jesi Lončaru prvi! Imaš i to prvo sećanje!

- - - - - - - - - -

'Popovi' niti imaju veze sa vaskrsenjem niti sa Znanjem o vaskrsenju, izuzev onih popova koji su kao Biće i sami doživjeli isto, buđenje iz sna. Svi oni koji zagovaraju 'Treće lice' (Isusa) i u njegovo ime svjedoče... NE ZNAJU. Samo Isus ZNA ono što Isus ZNA. Tako, da, slažem se... popovi nam prodaju maglu. Pričao sam sa nekima od njih, ne sa mnogima jer mi to nije životni cilj, i veoma brzo smo došli do ključnog pitanja: Ja sam pitao: "Šta je BOG?... dok su oni redovno citirali dijelove biblije... No ja ne kupujem citate, specijalno ne kada razgovaram licem u lice sa čovjekom, te sam pitanje formulisao drugačije: "Čovječe (imenom, ne pope), znaš li ti Boga?" Međutim, pop u čovjeku nije mogao da se odvoji od citata, vraćali su se citatima kao da postavljaju najvišlje bedeme svoje tvrđave.

Naglašavam, nisu svi popovi isti... neki su zadržali pravo da budu ljudi, dok su drugi dopustili da Boga 'gledaju u oči', da ga pronađu u Sebi kao i ja. Ne možemo suditi svima na račun nekoga. Ne možemo generalisati, ali u principu, oni koji drugima prodaju dogmu i sami su zadojeni njome.
Boga i nećeš sresti na ulici već u sebi,ako ga misliš...:mrgreen:
Sad...Po tvom (i Ozijevom)solipsizmu,van tvojih misli svet i ne postoji-tvoje misli su sav svet-Bog je ,ako veruješ u njega -sav
realitet koji (za tebe)postoji!
Vrednije od toga pažnje su iznenađenja koja ti dolaze ko zna otkud,čak možda i izvan sveta tvojih misli!:hahaha::mrgreen:
 
" Smrt ne postoji. Postoji samo iskustvo kraja jednog iskustva, ali sam kraj jednog je usitinu i početak drugog iskustva.To je isto kao kad iz jedne prostorije uđemo u drugu. Pri tom vrata koja povezuju dvije prostorije predstavljaju granicu 'života i smrti'. "

....sve o onostranom postojanju možemo samo da smestimo u religijsko - jer naučno se tome ruga onoliko.....
...no , to religijsko viđenje onostranosti , hteli mi to ili ne , moramo da analiziramo , kako bi ga razumeli - jer realnost ove "sobe" teži racionalnom , a onda možemo ga samo analizirati nekakvim kvazi naučnim ili naučno bliskim metodama i njihovim logikama......to nalaže život iz "sobe" realnosti.....
...pa ako je smrt kao nekakva šetnja iz sobe u sobu , a pritom nemamo svest o koja ima pamćenje hoda kroz predhodnu sobu , ali ima mutno saznanje kao uverenje o njenom postojanju , pa tako isto i o postojanju sledeće sobe - onda možemo predpostaviti da postoji niz iza "sobe realnosti sadašnje " , a i niz ispred nje......da ostavimo to po stranu , što se da zaključiti da je moguće putovanje kako u prošlost tako i u budućnost ; daleko je interesantna stvar da se da zaključiti kako je to beskonačan proces , bez početka i kraja.....
....u takvom procesu , on je samo za ograničen broj duša.....jer takvo putovanje / takva egzistencija / ima smisla ako su duše večne......
....a to znači da uvek ima isti broj ljudi u "sobi".....religijske doktrine tako ne tvrde ....one kažu bio je broj 1 , od njega broj 2 - i posle zna se........ona , religija sobu vidi ispunjenu kroz rađanje......pa ako je bila jedna duša , pa ona sa drugom dušom rodila rađanjem treću dušu , onda nije moguć večno šetanje duša kroz sobe , bez njihovog umiranja .....
....okreni obrni , tu nema logike , nit tu išta može logički da se objasni !
 
Boga i nećeš sresti na ulici već u sebi,ako ga misliš...:mrgreen:
Sad...Po tvom (i Ozijevom)solipsizmu,van tvojih misli svet i ne postoji-tvoje misli su sav svet-Bog je ,ako veruješ u njega -sav
realitet koji (za tebe)postoji!
Vrednije od toga pažnje su iznenađenja koja ti dolaze ko zna otkud,čak možda i izvan sveta tvojih misli!:hahaha::mrgreen:



Boga nigdje ne možeš da sretneš, to ti je još jedna zabluda koju svojim razumom preskačeš misleći da si već sve sazreo. Stoga, Boga ne možeš da sretneš u Sebi... to još nikako. Zašto? Zato što sretanje podrazumijeva postojanje u prostoru a sam Bog je besprostoran. Ja sam besprostoran... pa kako onda da se i ja i Bog sretnemo bilo gdje?
Boga ne možeš sresti, Bog jedino možeš biti. Ja i Bog jedno smo. To samo može da znači da sve što jeste jeste JEDNO koje sebe doživljava i Bogom i individuom. To JEDNO jeste Biće, apsolut. Ono je jedino apsolutno prisutno u svemu, u svim svojim aspekktima bitisanja. U zavisnosti od usmjerenja sopstvene pažnje to isto Jedno Biće sebe doživljava onim na čemu mu je pažnja usmjerena.
Usmjerenjem ka Sebi, dakle ka onome-što-jeste, Ono pažnjom ulazi u Sebe , u svoju bit i iz nje prema Sebi (u Sebi) uzdiže duh svega-što-jeste (Sveti Duh) ili Svijest.
Bivajući usmjereno prema onome-što-jeste, prema apsolutu, i znajući duhom šta apsolut jeste... ono biva BOG.
Usmjeravajući svoju pažnju od Sebe ka projekciji individualnih predstava to isto Biće najčešće zaboravlja Sebe apsolut, centrira se u subjektu iz kojega posmatra svoje projekcije i doživljava se odvojenim od ostatka postojanja. Pri tom se prema njemu, a u projektovanom ja u kojemu je centriralo svoju pažnju, uzdiže duh stvorenja ili Svjesnost. Ono tad Svjesnošću-o-postajućem-sebi isključuje Svijest koju je do tada uzdizalo usmjerenjem pažnje u Sebe.

Dakle, jedina razlika između mene Boga i mene čovjeka je moje usmjerenje pažnje.

Da rezimiram:

JA-BOG... pažnja usmjerena u Sebe.
Ja-čovjek...pažnja usmjerena od Sebe na projekciju (mog tijela, moje duše).

KO sam dakle JA u svemu tome?


Ja sam Biće koje jesam.
Ja sam apsolut.
Ja sam vlasnik Volje i pažnje i svoju pažnju svojom Voljom usmjeravam ili od Sebe ili u Sebe.Bilo gdje da je usmjerim ja sam prisutan u onome što posmatram i doživljavam.
Ja sam apsolutno prisutan u svemu što jest (postoji) i što je stvoreno (postaje), jer sve što postaje postaje mojom voljom iz mene (u meni, gdje drugdje) i jedino se mojim prisustvom u sebi osjeća postojećim.
Ja sam ono-što-jeste.
Ja sam ono što postaje.
Ja sam stvoritelj i stvoreno.
JA JESAM.
 
"
....okreni obrni , tu nema logike , nit tu išta može logički da se objasni !
Već u kvantnoj fizici sva logika pada!
Tek hologramski svemir nema veze s jezičkom logikom...
Logika jezika je pravilo igre koja se zove ljudski jezik...
Nije u pitanju racionalnost ili iracionalnost jer je i iracionalnost ljudska igra neuređenih misli,
tzv mogućih misli rastrojstva-u pitanju je stvarni svet van ljudskog uma!

To što uporno trtlja Ovaj koji je jok (kako mu dobar nadnadimak rango zakačio!:mrgreen:) je
uokvireno njegovim umom...On čak i ne može pojmiti da je moguće nešto van toga!
A cela nauka (koja je ni jedan promil "van toga") je "van uma",a samo interpretacije u umu...
 
" Smrt ne postoji. Postoji samo iskustvo kraja jednog iskustva, ali sam kraj jednog je usitinu i početak drugog iskustva.To je isto kao kad iz jedne prostorije uđemo u drugu. Pri tom vrata koja povezuju dvije prostorije predstavljaju granicu 'života i smrti'. "

....sve o onostranom postojanju možemo samo da smestimo u religijsko - jer naučno se tome ruga onoliko.....

...no , to religijsko viđenje onostranosti , hteli mi to ili ne , moramo da analiziramo , kako bi ga razumeli - jer realnost ove "sobe" teži racionalnom , a onda možemo ga samo analizirati nekakvim kvazi naučnim ili naučno bliskim metodama i njihovim logikama......to nalaže život iz "sobe" realnosti.....
...pa ako je smrt kao nekakva šetnja iz sobe u sobu , a pritom nemamo svest o koja ima pamćenje hoda kroz predhodnu sobu , ali ima mutno saznanje kao uverenje o njenom postojanju , pa tako isto i o postojanju sledeće sobe - onda možemo predpostaviti da postoji niz iza "sobe realnosti sadašnje " , a i niz ispred nje......da ostavimo to po stranu , što se da zaključiti da je moguće putovanje kako u prošlost tako i u budućnost ; daleko je interesantna stvar da se da zaključiti kako je to beskonačan proces , bez početka i kraja.....
....u takvom procesu , on je samo za ograničen broj duša.....jer takvo putovanje / takva egzistencija / ima smisla ako su duše večne......
....a to znači da uvek ima isti broj ljudi u "sobi".....religijske doktrine tako ne tvrde ....one kažu bio je broj 1 , od njega broj 2 - i posle zna se........ona , religija sobu vidi ispunjenu kroz rađanje......pa ako je bila jedna duša , pa ona sa drugom dušom rodila rađanjem treću dušu , onda nije moguć večno šetanje duša kroz sobe , bez njihovog umiranja .....
....okreni obrni , tu nema logike , nit tu išta može logički da se objasni !


Tvoja logika se koristi ovozemaljskim informacijama, tj, tvojim čulno prerađenim simbolima, a ti bi da stvoriš logički zaključak koji prevazilazi ovozemaljske (čulne) limite. Pa ne može. IZAĐI IZ SOBE, PROŠETAJ, VIDI ŠTA IMA IZA VRATA PA SE VRATI... TEK ONDA MOŽEMO STVARATI LOGIČKE ZAKLJUČKE O ONOME ŠTO ĆEŠ TADA ZNATI A NE NAGAĐATI. Za sada ti nagađaš a ja znam. Tu nema ravnopravne diskusije. :)



....sve o onostranom postojanju možemo samo da smestimo u religijsko - jer naučno se tome ruga onoliko.....

Po čemu svi treba da imamo naučne dokaze i pokrića??? Halo, otvori vidike. Nauka je postala nova religija, u nju se slijepo vjeruje. Zamisli... u dokaze. A kako da dokažeš postajanje nečega, za tvoj i za svaki naučni Um, a ŠTO JE TOM UMU abstraktno?
Kako da dokažeš da nešto postoji kad tvojim čulima ne možeš da to projektuješ? Jedino što tad možeš reći jeste: nije dokazivo. Ali ne možeš da tvrdiš da ne postoji samo zato što ti nisi u stanju da ga vidiš. Pa ništa onda ne postoji u tvojoj svjesnosti dok ga ne postaneš svjestan, dok ga ne osvijestiš u sebi.


...pa ako je smrt kao nekakva šetnja iz sobe u sobu , a pritom nemamo svest o koja ima pamćenje hoda kroz predhodnu sobu , ali ima mutno saznanje kao uverenje o njenom postojanju , pa tako isto i o postojanju sledeće sobe - onda možemo predpostaviti da postoji niz iza "sobe realnosti sadašnje " , a i niz ispred nje......da ostavimo to po stranu , što se da zaključiti da je moguće putovanje kako u prošlost tako i u budućnost ; daleko je interesantna stvar da se da zaključiti kako je to beskonačan proces , bez početka i kraja.....
....u takvom procesu , on je samo za ograničen broj duša.....jer takvo putovanje / takva egzistencija / ima smisla ako su duše večne......
....a to znači da uvek ima isti broj ljudi u "sobi".....religijske doktrine tako ne tvrde ....one kažu bio je broj 1 , od njega broj 2 - i posle zna se........ona , religija sobu vidi ispunjenu kroz rađanje......pa ako je bila jedna duša , pa ona sa drugom dušom rodila rađanjem treću dušu , onda nije moguć večno šetanje duša kroz sobe , bez njihovog umiranja .....
....okreni obrni , tu nema logike , nit tu išta može logički da se objasni !



A da li si čuo za takozvane 'paralelne univerzume'? Vidiš, u tim paralelnim univerzumima bivstvuju duše koje su kopije jedna drugoj (klonovi iste) a koje svoje realnosti doživljavaju simultano a odovjeno. One postoje u ovom sada u svim mogućim varijantama, dakle u beskonačnosti mogućnosti. Kroz te paralelne projekcije one doživljavaju nebrojene projekcije svih mogućnosti koje se iz datog odnosa mogu stvoriti. I sve to se dešava u jednom te istom SADA.


Primjer:
Jednom sam se probudio (mada sam do momenta buđenja mislio da sam budan) i jedino čega sam bio svjestan jeste da postojim. Nisam znao ko sam i šta sam, mada sam prije momenta buđenja sve to znao ali nisam bio isti. Sve je bilo tu ali ništa nije bilo isto. Gledao sam u zid ali nisam znao šta je to. Gledao sam u plafon ali nisam znao šta je to. Gledao sam vrata, nisam imao nikakve veze sa tom stvarnošću niti 'šta bih ja trebao biti' u njoj. Onda mi se pažnja usmjerila na moje ruke... ni sam znao šta je to... a onda se sjetih nečega... blijedo, pa onda pratih gdje mi to što vidim (ruke) vodi pažnju... shvatih vodi do tijela... pogledah tijelo i noge i vratih pažnju na cjelovitu sobu i sebe u krevetu i sjetih se... sve se odmota astronomskom brzinom i ja SEBE zalijepih za 'čovjeka' a stvarnost mi se povrati, sva memorija oživi i dobi smisao. Ja postadoh čovjek čije tijelo leži u krevetu i posmatra sobu u kući... u poznatom mi svijetu...
 
Poslednja izmena:
Već u kvantnoj fizici sva logika pada!
Tek hologramski svemir nema veze s jezičkom logikom...
Logika jezika je pravilo igre koja se zove ljudski jezik...
Nije u pitanju racionalnost ili iracionalnost jer je i iracionalnost ljudska igra neuređenih misli,
tzv mogućih misli rastrojstva-u pitanju je stvarni svet van ljudskog uma!

To što uporno trtlja Ovaj koji je jok (kako mu dobar nadnadimak rango zakačio!:mrgreen:) je
uokvireno njegovim umom...On čak i ne može pojmiti da je moguće nešto van toga!
A cela nauka (koja je ni jedan promil "van toga") je "van uma",a samo interpretacije u umu...


Kvantna fizika pa kvantna fizika... koje nebuloze.
A zar ti čovječe ne shvtaš da se svaka pa i takozvana 'kvantna fizika' bavi onim što možeš vidjeti, čulima projektovati?
Ono što se može vidjeti već je ono što si sebi mogao projektovati. Stoga, i kvantna fizika se uistinu bavi šaranjem po prašini.

Šta ti znaš o stvarnom svijetu izvan Uma?
Kako sam iz tvojih dosadašnjih izlaganja shvatio... NIŠTA.


Zašto li se samo upinješ da objašnjavaš nešto što još nije dostupno tvojoj Svjesnosti?

Pitam se, pitam se... ego je čudo. :)
 
Ego ti je svest,osim ako si jok...:hahaha:

Ego i Svijest su kao nebo i zemlja.
Jeste, da, naravno i ego pripada cjelini ma koliko se osjećao odvojenim i individualizovanim, ali ego je samo kapljica u okeanu koja sebe doživljava kapljicom a ne okeanom.
Kao i većina ljudi na planeti i ti zbunjuješ Svijest sa Svjesnošću.

Svijest je duh apsoluta kada se apsolut (ono-što-jeste) ogleda u Sebi.
Svjesnost je STANJE trenutne projekcije kreirane stvarnosti i kroz nju kao duh stanja projekcije iz individualizovanog centra apsolut (opet) doživljava sebe izolovanom cjelinom reflektujući tu projeciju prema sebi.
Ako bi smo to mogli postaviti u ovu materijalnu realnost to bi izgledalo ovako:
Kada se Svijest uzdiže prema apsolutu onda je ogledalo perfektno okrenuto prema apsolutu, ugao posmatranja je nula (0).
Kada se Svjesnost uzdiže prema apsolutu onda je ogledalo okrenuto od apsoluta stvarajući tad ugao koji iskrivljuje sliku stvarnosti onoga koji se u njemu ogleda. U tom slučaju posmatrač u odrazu više ne može da vidi sebe već ono što od sebe projektuje. Refleksija je tad odraz projekcije, onoga što posmatrač (apsolut) nije.
 
Ego i Svijest su kao nebo i zemlja.
Jeste, da, naravno i ego pripada cjelini ma koliko se osjećao odvojenim i individualizovanim, ali ego je samo kapljica u okeanu koja sebe doživljava kapljicom a ne okeanom.
Kao i većina ljudi na planeti i ti zbunjuješ Svijest sa Svjesnošću.

Svijest je duh apsoluta kada se apsolut (ono-što-jeste) ogleda u Sebi.
Svjesnost je STANJE trenutne projekcije kreirane stvarnosti i kroz nju kao duh stanja projekcije iz individualizovanog centra apsolut (opet) doživljava sebe izolovanom cjelinom reflektujući tu projeciju prema sebi.
Ako bi smo to mogli postaviti u ovu materijalnu realnost to bi izgledalo ovako:
Kada se Svijest uzdiže prema apsolutu onda je ogledalo perfektno okrenuto prema apsolutu, ugao posmatranja je nula (0).
Kada se Svjesnost uzdiže prema apsolutu onda je ogledalo okrenuto od apsoluta stvarajući tad ugao koji iskrivljuje sliku stvarnosti onoga koji se u njemu ogleda. U tom slučaju posmatrač u odrazu više ne može da vidi sebe već ono što od sebe projektuje. Refleksija je tad odraz projekcije, onoga što posmatrač (apsolut) nije.
Da se ogleda u sebi?
Introspekcija?
To i klinac zna...Kad se zapita:"Šta sam to ja?" i sl...
Međutim,u pravu si:odrasli ,sa superegom formiranih uvek zaglave u prepoznavanju tj.preklapanju s matricama...
Sva ti svest i artikulisana tako!
Drugo su neartikulisani sadržaji nesvesnog...Tu imaš i arhetipova i pm...A apsoluta nemaš jer si ti mali mrav koji se već s kilometra visine ne vidi bez
dobrog dvogleda,a s veće visine -nema ga-mravić...Msm-apsolutni mravić...:lol:
 
Međutim,u pravu si:odrasli ,sa superegom formiranih uvek zaglave u prepoznavanju tj.preklapanju s matricama...
Sva ti svest i artikulisana tako!
:

Svijest nije i ne može biti artikulisana. Samo se njen sadržaj u projekciji izvan nje same može artikulisati, dakle kao Svjesnost. KO i šta je artikuliše? Artikuliše je apsolut kao sopstveno iskustvo spoznaje.
Svijest, sama po sebi je apsolutno Znanje, tj. apsolutni duh ili možeš reći Duh apsoluta. Sviješću apsolut ZNA sve-što-jeste ODJEDNOM, u JEDNOM.

Drugo su neartikulisani sadržaji nesvesnog...Tu imaš i arhetipova i pm...A apsoluta nemaš jer si ti mali mrav koji se već s kilometra visine ne vidi bez
dobrog dvogleda,a s veće visine -nema ga-mravić...Msm-apsolutni mravić...:lol:


Neartikulisani sadržaji nesvjesnog mogu biti bilo šta ali ne moraju da budu Svijest i njen sadržaj. Nesvjesno je sve ono što nije u domenu tvoje pažnje i tvojih saznanja. Nesvjestan si čak i sadržaja svoje memorije a kamoli sadržaja viših i nižih dimenzija, a kamoli, kako vidim, sadržaja apsoluta kao onoga-što-jeste. Arhitipovi nisu u Svijesti već su u memoriji univerzuma. Svo vrijeme govoriš sa pozicije čovjeka koji slijepo vjeruje u svoja čula, ne shvatajući da čulima ne možeš izvan projekcije koju kroz njih sebi projektuješ.

Apsolut mora da bude u svemu...on je ono što svemu koje iz njega slijedi daje vrijednost, tačnije iluziju postojanja. Uistinu, jedino apsolut postoji, sve ostalo su njegovi snovi izvedeni iz njega samog. Kako uopšte nešto može da postoji i da ga ti doživiš postojećim ukoliko nešto tom nečemu ne daje vrijednost postojanja? Snove doživljava onaj koji ih sanja. Ti, kao posmatrač, takođe moraš da postojiš da bi imao doživljaj onoga što posmatraš. To znači da u 'tebi' u ovom trenu, istinski posmatrač uistinu jeste apsolut koji iz tvoje pozicije ne vidi niti sebe niti univerzum koji sebi projektuje jer mu san okupira svu pažnju. Sama tvrdnja da nešto postoji a da ga ti nisi svjestan, dakle tvrdnja o postoanju nesvjesnog, je potvrda njegovog postojanja. Da bi bilo što postojalo, postojanje toga bilo čega može biti jedino kada je u njemu prisutan apsolut koji svemu pa i nesvjesnom daje vrijednost samog postojanja.

Lakše je to zamisliti ovako:

Svaki doživljaj koji si doživio do sada i koji ćeš doživjeti od sada ne može se desiti bez tebe.
Ti si ono što je u svakom tvom doživljaju apsolutno. Bez tebe nema ni tvog doživljaja.
Prebaci to sad na cjelovito postojanje: TI SI APSOLUT koji mora da bude prisustan u svemu što doživljava... bez apsoluta nema doživljaja bilo kakve realnosti. Apsolut je ono što je apsolutno prisutno u bilo kojem aspektu bilo koje realnosti.
 
и де је онајштојок у праву, а није...
не би ником ништа објаснијо...
јер се незнано не објашњава.

Tebi neznano meni znano.
Koji nezna nemože ni objasniti.

- - - - - - - - - -

A opet, jedno je objasniti nekome ono što znaš, a drugo je da onaj kojemu objašnjavaš to i shvati. To je do njegovog nivoa svjesnosti.
 
речник те издаје...
су+ читаш.
пре- разумеш.

Koje nebuloze i protivriječnosti ti izgovaraš.
Ti riječi odbacuješ a riječima me kudiš. hahahah HAHAHAHAHA HAHAHAHAHAHAHAHAHA

Kad bi mogao samo da ne koristiš ni riječi niti ikakve simbole, nit slike, niti video, niti pak zvuk... bio bi dosledniji svog kuđenja. Ali ti pokušavaš sve što misliš da ja činim loše postaviti u par samo tebi znanih i šturih izraza, a ipak pokušavaš da ih baš čitaocu predočiš kroz riječi. Kako ne vidiš u koju klopku si ti upao moj ranego? :)

- - - - - - - - - -

Plašiš se riječi a ipak ih koristiš... veoma šturo.

- - - - - - - - - -

Ako već kudiš onda to čini u sebi, za sebe i ne javljaj se. Ispadaš licemjer i nedosledan.
 
Postojimo naravno..kad bi se vinuli u orbitu, vremenski dovoljno daleko život bi nam iz te perspektive izgledao kao što nama iz ove perspektive izgledaju svici u noći..
Život na zemlji se dakle sa odredjene vremenske distance pali i gasi, svetluca u mraku što znači da je svako živo biće samo trenutak zarobljen u nečemu što zovemo telo.
Dok telo postoji taj trenutak je zarobljen i svetli a kad telo nestane, raspline se, trenutak koji je bio zarobljen vraća se u svoje ništavilo a telo postaje zemlja..možda jednom
isti trenutak opet bude zarobljen u nekom telu a možda i nikad više...:)
 
Za nashe postojanje nije samo vezana supstanca od koje smo sachinjeni , nego i sama struktura , a sa smrcu se ne menja samo supstanca , nego i vazhnije struktura.
Ja se slazhem sa Epikurom po pogledu smrti .
Sve to pod pretpostavkom da materija postoji van nashih opazhaja ( nema nishta bez skepticizma :mrgreen:) .

Osvrnuo bih se samo na cinjenicu da je struktura isto supstanca

- - - - - - - - - -

Postojimo naravno..kad bi se vinuli u orbitu, vremenski dovoljno daleko život bi nam iz te perspektive izgledao kao što nama iz ove perspektive izgledaju svici u noći..
Život na zemlji se dakle sa odredjene vremenske distance pali i gasi, svetluca u mraku što znači da je svako živo biće samo trenutak zarobljen u nečemu što zovemo telo.
Dok telo postoji taj trenutak je zarobljen i svetli a kad telo nestane, raspline se, trenutak koji je bio zarobljen vraća se u svoje ništavilo a telo postaje zemlja..možda jednom
isti trenutak opet bude zarobljen u nekom telu a možda i nikad više...:)

Barbi može broj dilera u pp? :mrgreen:
 

Back
Top