Fresl, J.: "Arnold V. tvrdi da su Kelti (Srbi) naselili Galiju već 2000 godina pre Hrista. Nije on tako daleko otišao nazad, nego mi smemo još 500-1000 godina tome dodati".
Kultura Skita (Srba) i Baktrijanadža (azijskih Srba), je najstarija od svih arijskih naroda. Po tome je morao taj narod puno ranije postojati, jer samo tako je on mogao dostići tako visoki stepen kulture. Mi čitamo kod Justina (II,3), o pobedničkim ratovima Skita nad Egipćanima pod vođstvom Vesosisa, a mislio je sigurno na Sesostrisa. Ovaj je vladao od prilike od 1394. do 1328. god. pre Hrista. Od istog autora se doznaje da je Azija Skitimav(Srbima), 1500 godina plaćala tribut, i da ih je Nino, kralj Asirije, ove obaveze oslobodio. Ako se pretpostavi da je ovaj legendarni vladar vladao samo u 16. veku pre Hrista, onda su Srbi Aziju morali osvojiti već krajem četiri hiljaditih godina pre Hrista, iz čega vidimo da su oni puno ranije morali biti veliki, mnogobrojni i samostalan narod. Da 6i oni mogli izvesti ovakav ogroman ratni poduhvat, preko hiljade kilometara, u njihovoj istočnoj otadžbini su morali biti tako mnogobrojni, da 6i mogli skupiti ogromne ratne kontigente".
Veljtman, A.F.: "Baltički Srbi su bili poznati pod izopačenim imenima Kimbri, Kam6ri, Cimbri, Simbri".
"Ovid naziva stanovnike grada Tomi (danas Konstanca) Skiti, deli ih u Sarmate i Gote, razlikuje gotski jezik od sarmatskog, ali ne vidi u čemu je ta razlika. On piše impertoru Avgustu: Ja živim u sred Sarmata, Besa i Geta (Trust. L III F1. XI), ja živim među Skitima i Tetima (Trust. L III F1. XI), Sarmati i Teti će čitati moja dela (Trust. L IV F1), ovde čak Sarmati i Teti znaju za tebe (Pont. L III Ep. 2), ja sam njima o tvojoj sklonosti prema meni pričao, jer sam ja njihov jezik savladao, tračko-skitski već mi neprestano zvuči u ušima, i izgleda mi da bih ja već mirno mogao pisati na getskom (Trust. L III F1. 14), oh sramote, napisah stihove na getskom sa upotrebom naših pravila u varvarskom jeziku, čestitaj mi, oni mene slave i uvrštavaju me među njihove poete" (Pont. L IV Ep. 3).
Šulc, K.: "Iliri i Tračani imaju isto poreklo i običaje".
"Isto poreklo kao oni imaju takođe i narodi koji žive u Alpima, istočnoj Italiji, pogotovo Veneti, Nordži, Vindelijci i Rasi.''
"Iliro-Tračani žive na gornjem Podunavlju i Južnoj Termaniji od pra vremena".
"Iliro-Tračani žive od pra vremena od Karpata, pa do severnih oblasti Hercinskih planina, i svuda do Baltičkog mora".
"Sloveni se nisu tek u 6. veku pojavili na Dunavu, već žive tu od prastarih vremena kao Iliro-Tračani".
Katančić: "Svi Iliri govore srpski".
Jagroda, N.: "Kod Rumuna Srbi je ime za sve Slovene, ime za celu rasu, jer za Rumune su Bugari takođe Srbi".
Deretić, J.: "Veljtman i drugi slovenski naučnici su mišljenja da je ime Srbin veoma staro i duboko ukorenjeno među Slovenima".
Giljferding, A.: "Na Balkanskom poluostrvu su postojale mnoge srpske države koje je samo vezao zajednički jezik.''
Šafarik, J.: "Ime Vendi je strano, pravo ime Slovena je Srbi".
Deretić, J.: "Vacislav Macijovski je smatrao da je Prokopije prepravio reč Srbi na Špori".
Olga Luković-Pjanović: "Špore niko ne pominje nego samo Prokopije".
Leže, L.: "Sorbi i Špori je bilo neprijatno grčkom uhu, i zato Prokopije kaže da se ime Špori, ranije davalo Slovenima i Antima".
Mori, A.: "Prokopije piše da Anti i Sloveni pripadaju istoj rasi, govore isti jezik i da su se ova dva naroda zvali Šporima tj. Srbima (77 Jun. str. 363).
Ekerman, K.: "Vindi, Špori, Srbi, to su opšta imena Slovena".
Deretić, J.: "Dobrovski i Šafarik su čvrsto uvereni da je to grčki prelik imena Srbi".
Episkop Salomon (umro 920. god.) kaže: Sarmatiae Sirbi tum dicti... id est quasi Sirbutium – Sarmati koji su se tada zvali Sir6i...što je kao Sirbuti" (Mater verborum).
"Rajić, J. je čitao ime Sarmati kao Sarbati".
"Vacerod, koji je 1102. godine prepisao Mater verborum, na mnogim mestima je uz, navedene nazive dao tumačenja, na češkom jeziku. Kod naziva Sarmat, redovno daje objašnjenje da je to Srbin, čime pokazuje, da su Ptolomejevi Sarmati u stvari bili Srbi. On piše uz reč Sarmat (Sarmatae populi Zirbi)".
Šafarik, J: "U 9. i 10. veku Srbi su bili od Odre do Volge".
Robert, S.: "Vendi su narod koji je živeo na ogromnom prostoru, i nosio je različita imena po predelima na kojima je živeo, a danas se uopšte zovu Srbima".
Jordanes: "Vendi su bili mnogobrojni narod (natio populosa)".
Munro: "Skoti su Skiti".
Solovjev, S.: "Pisci 1. vekova nove ere znaju Slovene pod imenom Venda oko Visle, dalje prema istoku, među plemenima Sarmatskim, Finskim i Germanskim, susreće se ime Srba".
"Vendi na Visli, Fini i Germani i dalje na istok su Srbi".
Prokopije: "...'Na obalama Azovskog mora, žive Srbi u Utuguriji, a prostranstva dalje od njih na severu zauzima bezbrojni narod Anta".
Deretić, J.: "Od početka nove ere ime Sarmata, gotovo stalno zamenjuje u Evropi ime Skita. Velika Rusija, Mala Rusija i Poljska, bile su tada obeležene kao Sarmatija".
Marcijan iz Herakleje: "Zemlja Sarmatija se prostire od Boristena do Visle, i broji ukupno 56 različitih plemena''.
Ptolomej, K.: "...Jazigi i Roksolani su Sarmati, a Srbi su takođe Sarmati".
Mori: "Vendi ili Veneti su isti narod kao i Sarmati. Njihovo ime ih prirodno povezuje sa Momirovim Venetima ili Henetima".
Herodot: "Eneti i Veneti sa Crnog mora su isti oni na kraju Jadrana".
Lavis i Rambo: "Sloveni su sebe nazivali Sarmatima".
Karl fon Zede: "Prvo i opšte ime Slovena je bilo Serbli..." (Etnografija austrijske monarhije, knjiga 1, 1957).
Kalaj: "Po ispitivanjima najboljih naučnika svi slovenski narodi su se u prastaro doba nazivali Srbima, a Sloveni i Anti su bili samo ogranci ove porodice" (U Istoriji Srba).
Do6rovski, J.: "Srb nije ništa drugo nego Sarmat, skraćeno i preokrenuto".
Karion, J.: "Od imena Sarmati je nastalo ime Sarbrat, zamenom slova".
Vadijanus: ''Postoje dve Sarmatije, azijska od Dona do Azovskog mora, pa na istok i evropska, od Dona do Germanije, i od Baltičkog mora pa do Dunava".
"Jezigi i Dačani su Sarmati, Gete Rimljani nazivaju Dačanima, pa baš prestonicu Dačana i Geta zovu Serbogetuša".
Bergman, T.: "... narod Sarmatske grane je predak Slovena, Venda i Litvanaca".
Vadijanus, P.: "Skitija se neprestano zvala Sarmatija. Poljska je deo velike Sarmatije. Iliri se vulgarno nazivaju Sloveni".
Latum, R.: ''Pod imenom Sarmati, obuhvatamo Litvance i Slovene. Naziv Sarmati je bolji od drugih naziva".
Deretić, J.: "Latum kaže da su od svih Jafetovaca Sarmati najduže sačuvali njihovo staro verovanje. Oni govore jezik koji je najbliži sanskritu".
Robert, S.: " ...Knjiga Mater Verborum stvarno kaže da su stanovnici Sarmatije bili Sr6i... Ime Srbin je upotrebljavano kao ime Vendi, za obeležje celokupne srpske rase".
"Ti ruski Srbi još u 10. veku pre Hrista su predstavljali veliki narod".
"Za plemena Štajerske, Kranjske, Koruške i vendskog zaliva, isti pisci kažu da su ih nazivali ne samo Vendima, nego i Srbima, a tim istim imenom su ih posebno nazivali nemački vitezi, naslednici Karla Velikog"
"Sloveni pod imenom Venda istovremeno borave, pre Hrista, na obalama Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora, tako ih isto geografi početkom hrišćanske ere predstavljaju kao Srbe, koji su zaposedali Poljsku, i staru Prusiju, a u isto vreme stepe Južne Rusije, i oblasti oko Jadranskog mora, gde su Sloveno-Srbi sačuvali do današnjih dana njihovo prvobitno ime".
''Proto-Srbi sa današnjeg Dunava i od Crnog mora su pretci svih Slovena".
Deretić J.: "Robert izvodi poreklo imena Veneta, Veneda, Vinda, od imena sunčanog božanstva Vid, u smislu sunčeve svetlosti".
Kalkondile, L.: "Srbi su najstariji i najveći narod na ovoj zemlji. Da li su oni iz Ilirije u Tribaliju i Meziju došli; ili da li su sa druge strane Dunava, i krajnjih delova Evrope... iz Sarmatije, koja se sada zove Rusija, ili iz hladnih nenaseljenih delova sveta krenuli preko Dunava i došli do Jonskog mora, gde su svu zemlju do Venecije osvojili i naselili; ili, da li su iz područja Jonskog mora, kao iz njihove prve domovine krenulu u severne zemlje, u Sarmatiju ili Rusiju, o tome ne želim ja da se prepirem. Ali toliko ja znam da su ovi narodi uprkos svih razlika u imenima, ipak po običajima i jeziku, još uvek potpuno isti, potpuno jedni isti. Njihova sedišta su po celoj Evropi razbačena, i prostiru se među ostalom čak do planina Tajgentos i Tenaris, u području Lakonije na Peloponezu".