Порекло Срба — име, етнос

Закључак​

Овим разматрањем свакако није стављена тачка на дискусију која траје већ сто осамдесет година, но надам се да сам у њему указао на њене досадашње стрампутице и зацртао неке смерове у којима би она требало даље да се одвија. Чини се да се у овом тренутку тежиште даљих истраживања помера на поље иранске историјске дијалектологије; поред осетског særvæt и паштунског sar’ǝy пожељни би били додатни докази за реалност претпостављеног староиранског предлошка *(t)sar‑ bra‑ који, по мом мишљењу, засад најбоље објашњава збир расположивих факата.

Pogledajte prilog 1254780
Френсис Дворник и његове државе Анта, Белих Хрвата и Белих Срба у око 560 године

Целовита студија: http://dais.sanu.ac.rs/bitstream/ha...ma.sebr.zast.sebar.pdf?sequence=1&isAllowed=y

https://petrovgrad.org/istorija-srp/академик-александар-лома-етимологиј/

@sumljiv_tip @RickRoss @Pravi Vlah

Ali su preziveli samo luzicki srbi, o belim hrvatima mozemo reci samo da su mit...
 
Zašto bismo sve izumrle zajednice nazivali mitovima?
nijedan narod sebe nije nazivao prefiksem narandastim, braon, zelenim, plavim itd... Ocigledno je da je neko naknadno dodao prefiks beli danasnjim luzickim srbima. Luzicki srbi danas ne nazivaju sebe cak ni luzickim nego jednostavno Serbja ili srbi.. Slicno je tako i kad se pravila istorija hrvata pa su im nadenuli crvena hrvatska za crnu goru, .... ovo bela hrvatska mi je smejurija... dakle nema veze sa vezom. Pokusali su hrvati da pohrvate i luzicke srbe tako sto su im podmetnuli mit o kapetanu Hrabatu ali se oni nisu dali ...
 
nijedan narod sebe nije nazivao prefiksem narandastim, braon, zelenim, plavim itd... Ocigledno je da je neko naknadno dodao prefiks beli danasnjim luzickim srbima. Luzicki srbi danas ne nazivaju sebe cak ni luzickim nego jednostavno Serbja ili srbi.. Slicno je tako i kad se pravila istorija hrvata pa su im nadenuli crvena hrvatska za crnu goru, .... ovo bela hrvatska mi je smejurija... dakle nema veze sa vezom. Pokusali su hrvati da pohrvate i luzicke srbe tako sto su im podmetnuli mit o kapetanu Hrabatu ali se oni nisu dali ...

Lužički Srbi nisu direktni potomci tih Srba, već su samo preuzeli taj etnonim. To su Lužičani i Milčani; u ranom srednjem veku Srbi su postojali tu pored njih. Stvaranjem većeg plemenskog saveza pod okriljem Srba, sve slovenske plemenske zajednice u Polablju postaju prepoznate pod imenom Srba; to posebno postaje slučaj kada tu imamo za Franke poznat limes Sorabicus. Ono što je ostalo u Lužicama je jedan ogranak te teritorije šire govoreći Polapske Srbije, koji je sticajem okolnosti i zahvaljujući istoriji, vezivanju za češku krunu i sl. preživeo sva istorijska iskušenja germanizacije sve do današnjih dana. A ti tzv. Beli Srbi bi, ukoliko su zaista obitavali tu, na zapadnijim krajevima slovenskog severa, trebalo da budu klica šireg saveza Polapskih Srba, koji će docnije nastati ujedinjujući se sa ostalim slovenskim narodima, uključujući i Lužičane i Milčane, itd.

Kako su prozvani, tačno, Belima, bilo Srbi bilo Hrvati, mislim da nije sasvim rešeno pitanje. Jedno tumačenje je po stranama sveta; iranski narodi su belom bojom označavali severnu stranu. Ali tvoje poruke mi deluju čudno; kakvo crno pohrvaćivanje Srba?
 
nijedan narod sebe nije nazivao prefiksem narandastim, braon, zelenim, plavim itd... Ocigledno je da je neko naknadno dodao prefiks beli danasnjim luzickim srbima. Luzicki srbi danas ne nazivaju sebe cak ni luzickim nego jednostavno Serbja ili srbi..

Бели су пагани, староверци. А црвен и су , пише Порфирогенит, христијанизовани Срби и енти...
Копирала сам то давно из оригинала Персидама и осталим очајним домаћицама, али слепи су код очију. За више деценија на овом форуму нису макли од почетка, све исту песмицу певају , трче махнито као хрчак у кавезу.
 
Бели су пагани, староверци. А црвен и су , пише Порфирогенит, христијанизовани Срби и енти...
Копирала сам то давно из оригинала Персидама и осталим очајним домаћицама, али слепи су код очију. За више деценија на овом форуму нису макли од почетка, све исту песмицу певају , трче махнито као хрчак у кавезу.

A gde si to postavila? Moguće da mi je promaklo; pratim samo pojedine tvoje poruke...tj. najčešće ono kad ne pišeš ništa sama već samo kopiraš neki poduži tekst sa neke druge adrese, pa i bude nešto interesantno i pametno za pročitati (mahom na temi Сербски времеплов).
 
То не знамо поуздано, ово остало у твом посту стоји.

U pravu si. Nisam bio dovoljno precizan; izmeni rečenicu u: ne znači da su direktni potomci njih. Na to sam zapravo i mislio kada sam to napisao.

Posebno zbog toga što već imamo pleme Lužičana tu, pored Srba.
 
Kako su prozvani, tačno, Belima, bilo Srbi bilo Hrvati, mislim da nije sasvim rešeno pitanje. Jedno tumačenje je po stranama sveta; iranski narodi su belom bojom označavali severnu stranu. Ali tvoje poruke mi deluju čudno; kakvo crno pohrvaćivanje Srba?

Meni se čini da sam negde čuo kako je bela boja označavala zapad, i to ne kod iranskih naroda, već kod Slovena. Uklapa se kada se pomene ime Belorusija.
 
"The Spread of the Slaves. Part II. The Southern Serbs, Bosnians, Montenegrins, and Herzegovinians".

Author(s): H. H. Howorth

Source: The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, Vol. 8 (1879), pp. 65-91

While Jornandes probably derived his information from Teutonic sources, Procopius, who was a Greek, drew his account of the Slaves in all probability from the Slaves themselves. He says, " Both the Slavi and .Antre had formerly a common name and were called Sporoi, as I think, because they were Sporades, i.e., living in scattered houses." This name Sporoi, the equivalent of the Winidi of J ornandes, Schafarik deems to be the oldest generic name of the Slaves extant. (Op. cit., i, 92 and 93.)

This name of Sporoi, as the same author says, is not Slavic in form nor yet is it European, and he concludes with his very able predecessor, Dobrowski, that Sporoi is a corruption of Serbi. In confirmation of this view he urges how in early times the name Serb is found applied to Slavic tribes in very remotely situated neighbourhoods, as in Upper and Lower Lusatia, on the Danube and the Save, north of the Carpathians and in Russia, and as further evidence of its indigenous character he names the fact that the tribe is cited by Pliny, who tells us that on the Kimmerian Bosphorus lived the Mreotici, the Vali, the Serbi, the .Arrechi, the Zingi, and the Psesii, while Ptolemy tells us that between the Keraunian Mountains and the Rha (i.e., the Volga) dwelt the Orynai, the Vali, and the Serbi. (Schafarik, i, 95-96.) I confess that I am not at all convinced by this argument of Schafarik. Procopius was a singularly accurate historian. His value in this respect has received the especial notice of Gibbon, and it seems incredible to me that he should have given us such a corrupt form of the name Serbi as Sporoi, a form which is so entirely different in sound to the word Serbi. .Again, as to the name being widely disseminated, it will be found to be explained, not by Serb having been a generic name applied to all the Slavic race, but by the fact, which we hope to prove, that the Serbs proper, migrated to very different areas from their original home land. .As to the mention of Serbi by Pliny and Ptolemy, I agree with Zeuss, that the area namecl as their home and the tribes they are mentioned with prove that the Serbi of these authors were a different race altogether from the Slavic Serbs of later days, and Zeuss suggests they had as much to do with them perhaps as the Suevic Scythm who lived on the Imaus according to Ptolemy had to do with Suevi of Germany. (Zeuss, 608, note.) Let us now examine the forms and etymology of the name ; the former I shall extract from the elaborate account of Schafarik. Vibius Sequester calls them Servetii or Cervetii ; Fredegar, Surbii; the chron. Moissiac. Siurbi; the Lorsch Annals Suurbi ; Alfred the Great, Surpe and Surfe ; Reginon and the Bavarian geographer Surbi; a Silesian Chronicle quoted by Sommerberg, speaks of a Surbiensis provincia; ina deed of 1136, we have Swurbelant; in Biterolf, Surben; in Eginhardt, the Fulda Annals, Adam of Bremen, Helmold, etc, Sorabi; by Peter Bibliothecar Soavi (for Soravi) ; by Kadlubek, Sarbiensis prov.; in a deed of 873, Sarowe prov. ; in Boguchwal Sarb; in the glosses to the Mater Verborum of bishop Salomo, Sirbi ; by Sigebert Gemblacensis, Sirbia; by the Emperor Constantine Porphyrogenitus, Serbli and Serbii, also Serbia (the mode:r;n town of Srbi9a in Macedonia); ina deed of !:l49 Oiertvi (the town of Zerben); in the foundation charter of the Bishopric of Branden burgh, dated in 949, Ciervisti (referring to the Zupa or Gau of that name); in a deed of 975, Kirrusti; in Cod S. Meuric, Kiruiti; in another deed of 1003, Zerbiste; in Dithmar Merseb. Ziruuisti (the modem Zerbst the capital of the Gau) ; in a deed of 1147, Zeviriske; in others of 1161, Oervisti, of 1196 Oherevist, of 1197 Cherewist; in a deed of 961, Zurbici (now Zorbig in the district of Leipzig) by Dithmar Zurbizi and urbizi, by the Annalista Saxo Zurbike; in a deed of 1144, Zorbwech; in another deed, Sorbek. Dithmar and the Annalista Saxo mention a town Zribenz (now Schrenz). We have in a deed of 1040 mention made of the Gau of Zurba; in a deed of 1060 a town of Serebez (now Sehrabiz). Cedrenus speaks of the Serbii; Zonaras, Anna Comnena, etc.. of the Serbi. In a Munich MS. of the 11th century, we have Zeruiani (for Serbiani). In the glosses of the Bohemian W acerad in 1102, Zirbi; in Cosmas, Zribia, Zribin. In Nestor in thrMS. of 1377, Sereb and Serb. In Serbian documents of the 12th to the 14th century, Srb' Sr'b'l', Sr'bin, Sr'blin, Sr'bli (plur.), and Sr'bsky (adj.). In Dalimil Srbowe. The Southern Serbians still call themselves Srb, Srbin, Srbljin, Srbljak, while the northern ones of Lusatia are styled Serb, Serbjo (plur.), Serbski and Serski (adj.). In Russia and Poland we have numerous places compounded of the name, as Serebszczyzna, Sierbszyzna, Serepczyzna, or Sierpczyzna, mentionedin a Lithuanian Statute of 1529, which is written Ser bowie and Serbia by Bielski in his chronicle of 1597, and Serbowie Serbin, Serby by Blazofsky in 1611. We find places calied Serben and Serbigal in Lietland, Serbino in the Government o;f Saint Pe tersburgh, Sierby in Minsk, Serbowski in Chernigof, Serbi and Serbinowka in Volhynia ; these are in Russia. In Poland we have Serbentynie, Serbentyny or Serbentyszki in the voivode ship of Augustowo, Serbinof in Sandomir, Sierbowice in Krakau, and Sarbice, Sarbicko, Sarliiewo, Sarbin in the districts of Krakau, Plotsk and Kalisch in Western Gallicia, etc. The Latin forms of the name, as is well known, were Servi and Serviani. (Scha farik, op. cit., 175-177.) Schafarik is no doubt right in reduc ing ali these various forms to the root Serb or Srb (op. cit., i, 177 and 178), but when we come to attach a meaning to this root word we are met with profound difficulties.

The Emperor Constantine has an etymology of his own; he speaks of " the Serbli, who in the Roman tongue are called Servi ; " and adds "that from them the shue of a slave was called Serbula,and that those were called Serbuliani whose shoes were of a rude and poor character." He adds "they were calied Servi since they served the Roman Emperor." (Stritter, ii, 152 and 153.) Schafarik with considerable confidence connects the word with an old Slavonic root, Sir (orbus); in Russian, siryj, sirota; in Serbian, Croatian, Karinthian, and Slovak, sirota; Bohemian, sirotek, si.rube, siroba; Lower Lusatian, sirota; in Upper Lusatian, syrota, Syrotstwo ; Polish, sierota, sieroce, sieroci, words con nected with the Sanscrit su (generare, producere) in Lat. sevi satum from se rere for se sere (se reduplicated); Gothic, saian; Scandinavian, soa (serere), etc., etc. (Op. cit., 179.) This etymology seems to me to be exceedingly farfetched and im probable, and I cannot accept it for a moment. I much prefer to side with the learned and very critical Dobrowski who after a most searching inquiry among ali the Slavic dialects could find no reasonable etymology of the word. (Dobrowski, Inst. I, Slav, p. 154; Schafarik, op. cit., i, 174.)
 
Када је у питању префикс бијели код неких древних народа погрешно је повезивати са изгледом или неким особинама народа. Ради се заправо код номадских, углавном иранских и туркијских народа далеких степа истока о географској одредници, гдје су бијели они који имају пребивалиште западно, црвени са пребивалиштем јужније, црни са пребивалиштем сјеверно и плави са пребивалиштем источније.

Основни извор о постојању бијелих Срба и Хрвата је неки Коста који је битисао у Х вијеку, по занимању ромејски цар а када је овај префикс дао Србима и Хрватима у свом рукопису, дао је кроз потпуно исту реченицу и поглављима 31 и 32 (овдје) свог рукописа
Хрвати, који сада живе у пределу Далмације јесу потомци некрштених Хрвата, такође званих Бели, који живе иза Турака (Мађара), и у суседству Франачке....
Треба знати да су Срби потомци некрштених Срба, који се још зову и Бели, који живе са оне стране Турске (Мађарске) на месту које се код њих назива Бојка, где им је суседна Франачка.....
Ту је важно који је Порфирогениту извор ових навода, из те једне реченице осим што у наставку тврди да су тамо ови Срби битисали од почетка (??) ништа не можемо зсакључити. Префикс црни помиње у поглављу 12 означавајући црну Бугарску и поглавље које се састоји од тек једне једине реченице
На Хазаре може да удари и такозвана црна Бугарска.
То је буквално све у том поглављу, и очигледно само увод гдје је замишљено да касније употпуни садржајем по прикупљању потребних сазнања.

Зашто Порфирогенитов извор користи ову одредницу (бијели) за претке Срба и Хрвата његовог времена, тешко је дати одговор, свакако не треба искључити политичке мотиве Костиног извора а по мени не треба одбацити могућност да су ти (и још неки) наводи дописани касније из неких разлога.
 
Шумадинац и Подрињац су Срби. Тако су и Бодрићи и Милчани Срби. Дакле немојте правити теорије неке.
Него хоће неко да ми објасни како то да је један од синова повео пола српског народа из данашње источне Немачке у Сервију у Грчку и у ту једну тачку населио тај народ. Како је могао да стане толики народ у то једно месташце од 100 кућа ? Подсећам Срби се селе из источне Немачке кад у Грчкој већ све преплављено словенима Вајунитима, Сагудатима, Велегезитима. Како су се они нагурали између њих ?
 
Jedno tumačenje je po stranama sveta; iranski narodi su belom bojom označavali severnu stranu. Ali tvoje poruke mi deluju čudno; kakvo crno pohrvaćivanje Srba?
Grad Ozalj i Zavičajni muzej upriličili su 24. siječnja 2015. godine simpozij o JANKU ŠAJATOVIĆU KRABATU

Prisutni su mogli čuti koliki je doprinos Krabata u povijesti njemačke pokrajine Orerlausitz, da je riječ o liku o kojem se pišu romani kao zaštitniku regije Lausitz u kojoj danas njegovo ime nose pive, sirevi, limunade, proizvodi i hoteli.

Link:
Kapetan Krabat medju Srbima

Inače i Moliške Srbe u Italiji Hrvati su uspeli da pohrvate
 
Poslednja izmena:
Grad Ozalj i Zavičajni muzej upriličili su 24. siječnja 2015. godine simpozij o JANKU ŠAJATOVIĆU KRABATU

Prisutni su mogli čuti koliki je doprinos Krabata u povijesti njemačke pokrajine Orerlausitz, da je riječ o liku o kojem se pišu romani kao zaštitniku regije Lausitz u kojoj danas njegovo ime nose pive, sirevi, limunade, proizvodi i hoteli.

Link:
Kapetan Krabat medju Srbima

Inače i Moliške Srbe u Italiji Hrvati su uspeli da pohrvate

Ništa ja tebe ne pratim. Neko je na osnovu legende o Krabatu pokušao premestiti Bele Hrvate na zapad, u Polablje?
 
Апел 43 историчара за заштиту српског наслеђа на простору БиХ
Група историчара из академске заједнице и стручних институција из Републике Српске и Србије апеловала је да институције и органи Републике Српске и Србије заштите културно-историјско наслеђе Срба и достојанство науке.
У апелу се истиче да су истраживачи, историчари, професори и јавни радници из Републике Српске и Србије сведоци све чешћег и очигледнијег рада на кривотворењу историјских чињеница о средњовековној прошлости Срба на територији данашње Републике Српске и БиХ.

Кривотворење историјских чињеница​

Иако историјски извори спомињу Србе као народ који насељава ова подручја још од прве половине 7. века, док о српском вековном континуитету говоре бројни историјски споменици, као што су Повеља Кулина бана, повеље других средњовјековних владара Босне, Мирослављево јеванђеље и други, уз разноврсне археолошке локалитете, покушај својеврсног историјско-идентитетског инжењеринга који је започела аустроугарска држава системским организованим кривотворењем историјских чињеница током окупације ових области, јавља се и данас у различитим, још перфиднијим, формама, наводи се у апелу.
„Један од очигледних примера промовисања такозване босанске нације и производње непостојећих историјских континуитета који сежу дубоко у прошлост, јесте недавни случај у вези са Чајничким четворојеванђељем, које су поједини кругови из Федерације БиХ прогласили списом „босанске провенијенције“, чиме се негира његов православни и српски карактер. Да иронија буде већа, под маском бриге за културно-историјско наслеђе, Српска православна црква оптужена је за његово угрожавање, јер је ушла у процес његове рестаурације и конзервације тамо где постоје најоптималнији услови за то – у Београду“, пишу историчари.

Крин је симбол српске династије​

Кроз цели 20. век, наводи се у апелу, било је покушаја извртања чињеница о надгробним споменицима наших предака, популарно названих стећцима, попут оних српске властелинске породице Храбрена Милорадовића на некрополи Радимља у Стоцу поред којих је на истом комплексу подигнут споменик блајбуршким жртвама.
„Њима се настојао приписати такозвани богумилски карактер, на шта се супротно историјским изворима и доказима надовезују наративи о „босанчици“. Током Одбрамбено-отаџбинског рата један од старих симбола хришћанске традиције крин или љиљан, обележје српске династије Котроманића, коришћен је за ознаке и заставу муслиманских снага у БиХ, у чијим редовима су се борили исламски фанатици из иностранства – муџахедини“, истиче се у апелу.
У исто време Републици Српској се настоји забранити обележавање 9. јануара и крсне славе Светог Стефана, чије прослављање има дубоке средњовековне традиције на овим просторима, упозоравају потписници овог апела.

У Федерацији БиХ славе турске освајаче​

„Да апсурд буде већи, поједини представници власти и интелектуалне елите у Федерацији БиХ славе турске освајаче Босне, који су донели ислам у ове области, као доминантну црту савременог бошњачког идентитета, и истовремено подижу споменике Твртку Котроманићу, који се називао краљем Срба, уз образложење да се ради о најзначајнијем средњовековном „босанском“ владару. Све то дешава се док у Републици Српској не постоји ниједан споменик владарима српске династије Котроманића, као ни неком од чланова великашких родова, попут Косача, Санковића, Павловића и других. За то време јавност на српском националном простору суочава се са деградацијом историјске науке сталним деловањем лаика новоромантичара, који промовишу банализацију и профанисање историјских процеса и традиција сводећи их на ријалити ниво“, упозорава се у апелу.
У локалним заједницама појављује се низ различитих носилаца пројеката издашно финансираних углавном из Сарајева или појединих међународних организација, који у смишљеном раду са младима и активистима настављају промоцију фалсификаторских наратива о средњем веку, иза чега се крију циљеви о „грађанској БиХ“, без ентитета и конститутивних народа, сводећи то вербално на „појам заједничке прошлости која нас повезује“, мултиперспективност, критичко сагледавање и суочавање са прошлошћу и слично, додаје се у тексту.
„Забрињавајуће је то да су историчари, приликом указивања на наведене појаве, у претходном периоду, наишли на изненађујуће опструкције у медијима, као и у локалним центрима културе и сличним институцијама, које се могу повезати са страним утицајем и финансијским средствима“, стоји у тексту.

Српски средњи век обухвата и Босну​

Апелује се да се српски средњи век, који недвосмислено обухвата и средњовековну Босну, као и истраживачки пројекти у вези са њим, озбиљно уврсти у финансирање, подстицање и промовисање, али и да се поведе озбиљна идентитетска и политика памћења у вези са наведеним.
На представнике Републике Српске у заједничким институцијама, органима и специјализованим комисијама на нивоу БиХ апелује се, да веома пажљиво процењују појединачне иницијативе везане за средњовековно наслеђе и да на сваку злоупотребу благовремено и адекватно реагују, те да о покушајима манипулација обавесте стручну и ширу јавност.
Апелује се на чланове академске и стручне заједнице и националне раднике да се крене са значајнијим деловањем на овим пољима, и да се у јавном простору реаговањем и другим облицима активности онемогућавају покушаји фалсификовања и „производње“ различитих манипулација у вези са средњовековном прошлошћу.
По овом питању треба да се заузме проактиван, а не искључиво реакциони став, да се не реагује само када манипулације постану очигледне у јавности, додаје се у апелу.
Потписници апелују на ширу друштвену заједницу да се разуме и промовише значај нашег свеукупног културно-историјског наслеђа у различитим крајевима српског националног бића.
Апелује се на органе локалне самоуправе да се на том нивоу у сарадњи са стручним институцијама и академском заједницом, као и Српском православном црквом, поведе рачуна о могућностима именовања улица, тргова и подизања споменика нашим средњовековним владарима из династије Котроманића и других српских династија и локалних властеоских породица, преноси РТРС.
Апел су до сада потписала 43 истраживача, историчара, професора и јавна радника из Републике Српске и Србије.
 
Zanimljiv pomen srpskog imena nalazimo kod Jovana Cecesa, grčkog književnika 12.veka.
Naime, Ceces je prilikom pomena rimskog konzula Servilija naveo da je bilo i onih koji su tog konzula zvali Srbinom Ilijom.

1672739119141.png


1672739160120.png


Ovo je, koliko je meni poznato drugi, od strane nekog Grka srednjevekovni pomen srpskog imena u vezi sa antičkom rimskom državom, nakon Planudovog vezivanja srpskog imena za rimski grad Serbinon.

Tražimo dalje.......
 
Zanimljiv pomen srpskog imena nalazimo kod Jovana Cecesa, grčkog književnika 12.veka.
Naime, Ceces je prilikom pomena rimskog konzula Servilija naveo da je bilo i onih koji su tog konzula zvali Srbinom Ilijom.

Pogledajte prilog 1278943

Pogledajte prilog 1278944

Ovo je, koliko je meni poznato drugi, od strane nekog Grka srednjevekovni pomen srpskog imena u vezi sa antičkom rimskom državom, nakon Planudovog vezivanja srpskog imena za rimski grad Serbinon.

Tražimo dalje.......

Ne piše Cec da su ga neki tako zvali, već da bi ga mogli tako nazvati, ako bismo baš hteli.
 
Da podsjetimo. Ime je od antickih panonskih Boiia. Srbi su iz Boiike i svoju zemlju zovu Boiika. Prilog Ser je specificno kod nas, kao u rijeci Sarmati, Sarmacija za Meziju, i Dalmacija za dio Mezije.
Panonski Boii su dio Gotskog vojnog saveza u vrijeme Pada Rima u Dalmaciji.
Goti, su Gali. Znamo da postoje zapadni i istocni Gali iz antike. Tako isto postoje zapadni i istocni Gothi. Rijec Gothi je od Galthi, Golthi, Gali, Goijam u jevrejskom za strance, kao i u aramejskom nazivu GolGota, GalGaltha.
Isto tako i Boii imaju verzije kao Balthi (Gothi kod Jordanesa u gotskom vremenu), Bali kao u tribali i Srblje, i Boii u antickim spisima sto je srpska rijec po Caru Konstantinu jer oni tako zovu svoju zemlju.
Tako da mozete pratiti Gale, to jeste Gote, kod nas od Herodota, od najranijih spisa, da vas ne bi zbunili nazivi.
 
Poslednja izmena:
Odakle ti ova tvrdnja?

Radoznao sam zato što u Taktikonu cara Lava takođe stoji da su Goti zapravo bili Gali.....

Odlicno kad imas izvor. Ja govorim iz istorijske i jezicke dosljednosti. Imaju istocni i zapadni Gali, a onda na prelazu u gotski period poznog Rima, imaju Gothi. Radi se o Galacanima, kao Galata u Turskoj, neki dijalekt za naziv za Gale je bio u vecoj upotrebi, i preko Golthi kao u Golgoti, GalGalthi, Galati, neko je koristio Gothi i to je preovladalo, taj dijalekt. U poznom Rimu ima dosta upliva u spisima dijalekata sa bliskog istoka, posebno radi hriscanstva i religije i osvajanja tamo.
Uglavnom, da se ne bi zbunili citajuci izvore, i da mozemo pratiti "nasu srpsku" istoriju od najstarijish spisa.

Za Srbe bi bilo SerBalji od SerBalthi, SerBoii, onda je u grckom zapisano SerBloi kod Cara Konstantina, i danas nema ni L, nego je Srbi. Dijalekticke promjene, a jedno te isto.
 
Poslednja izmena:
Odlicno kad imas izvor. Ja govorim iz istorijske i jezicke dosljednosti. Imaju istocni i zapadni Gali, a onda na prelazu u gotski period poznog Rima, imaju Gothi. Radi se o Galacanima, kao Galata u Turskoj, neki dijalekt za naziv za Gale je bio u vecoj upotrebi, i preko Golthi kao u Golgoti, GalGalthi, Galati, neko je koristio Gothi i to je preovladalo, taj dijalekt. U poznom Rimu ima dosta upliva u spisima dijalekata sa bliskog istoka, posebno radi hriscanstva i religije i osvajanja tamo.
Uglavnom, da se ne bi zbunili citajuci izvore, i da mozemo pratiti "nasu srpsku" istoriju od najstarijish spisa.

Za Srbe bi bilo SerBalji od SerBalthi, SerBoii, onda je u grckom zapisano SerBloi kod Cara Konstantina, i danas nema ni L, nego je Srbi. Dijalekticke promjene, a jedno te isto.

I kad uzmeš i porediš galske i gotske tekstove, to tebi deluje kao isti jezik i da su se ti ljudi mogli međusobno sporazumevati?
 

Back
Top