Platon - Alegorija pećine

[H4m1et]

to je transcendentno ili ako hocemo bar malo da mu se priblizimo reci cemo poput Sopenhauera . Mozak po sebi ili intelekt je jedna tendencija volje zvana "hteti saznati".

 

[branko turk]

Jasno mi je to, i postujem tvoj trud da budes jasan ali vidim da se obojca uhvatimo samo
za deo onoga sto onaj drugi napise. Zato cu od sada biti koncizniji.

Objasni mi, ali samo na osnovu cinjenica neposrednog iskustva, kako su moguce
alegorije?

Pozdrav!

 

[oziman]

Branko Turk

Objasni mi, ali samo na osnovu cinjenica neposrednog iskustva, kako su moguce
alegorije?

Tvoje pitanje je nemoguce. Najbolji odgovor koji ce pokazati njegovu nemogucnost dacu ako citiram jednu cuvenu Bergsonovu recenicu:

"Od intucije mozemo ici ka inteligenciji, ali obrnuto nije moguce, jer od inteligencije nikad se ne moze preci ka intuiciji" Bergson iz Stvaralacke evolucije

Ovo mozes odmah proveriti tako sto ces povuci jednu liniju olovkom na papiru pri cemu ces imati dve "stvari":

1) Svojevrsni osecaj volje i nedejivog trajanja povlacenja linije. Ili jednostavno imaces "Intuiciju trajanja".

2) Iz toga sledi kao rezultat beskonacno mnogo tacaka poredjanih jedna do druge u prostoru, cineci liniju.

Kao sto vidis iz nedeljive intuicije trajanja dobio si liniju u prostoru, opazaj sastavljen od jukstapozicije beskonacno tacaka poredjanih jednih do drugih.
Ali sada obrati paznju: Od tih nepookretnih tacaka ne mozes dobiti ponovo nedeljivo trajanje ili intuiciju trajanja. Trajanje nije zbir nepokretnih tacaka jedne linije. I ma koliko sada premestao te tacke iz toga neces dobiti trajanje vec ces imati posla samo sa prostorom.
Dakle inteligencija se ovde izdvaja iz duha. A inteligencija ima kao svoju osnovnu formu prostor, a duh mozemo dodirnuti intuicijom trajanja ili osecajem volje svejedno.

Ali mislim da sam ovim suvise zakomplikovao stvari. Ako me pitas konkretno "Kako su moguce
alegorije ali samo na osnovu cinjenica neposrednog iskustva?" onda trazis nemoguce, jer kada napustimo oblast opazaja, oblast senki, napustamo i vazenje zakona kauzaliteta (uzrok-posledica) jer u " oblasti" neposrednih cinjenica svesti , u oblasti Platonovih ideja, sve je u medjusobnoj fuziji i prozimanju. Tako da tu nema delova pomocu kojih bi se odgovorilo napitanje "kako". Neposredno iskustvo nije jedna od premisa koju cemo zatim koristiti u svojim sudovima zajedno sa nekim opazajima. Neposredno iskustvo je ono sto je dostupno samo "tkz. unutrasnjem culu i koje daje potpuno objasnjenje pojave, ali ne i mogucnost pretvaranja tog objasnjenja u reci. Jedino je to moguce analogijama i eto odakle veza izmedju analogija i neposrednog iskustva.

To je veza znakova i simbola a ne neka sustinska korelativna veza.

 

[branko turk]

Neposredno iskustvo je ono sto je dostupno samo "tkz. unutrasnjem culu i koje daje
potpuno objasnjenje pojave, ali ne i mogucnost pretvaranja tog objasnjenja u reci..

Drago mi je da je nemoguce . Salim se, nisam ni postavio ovo pitanje sa namerom da se
na njega precizno odgovori nego sa namerom da problematizujem stvari. Vec mi se u glavi
mota veci broj digresija ali u komunikaciji koristimo rec pa treba postovati linearnost jezika.

Drugo pitanje:
Zbog kojih razloga ne mozemo (bar neke) naucne cinjenice shvatiti kao alegorije? Dakle,
pri punoj svesti da se naucne cinjenice ne odnose direktno na stvarnost po sebi ali
propustajuci ih kroz alegorijsku transformaciju mozemo doci do intuicije o istoj?

p.s. nije bitno, ne treba da komentarises, ali sa gornjim citatom se ne bi slozili pesnici.

 

[oziman]

Platon je u Timaju napravio podelu stvarnosti na tri roda:

1) ideje 2) culne stvari 3) materija

On pri tome razdvaja materiju od culnih stvari, a to nije lako razumeti ako ne upotrebimo njegovu analogiju pecine pri cemu se otkriva ispravnost te podele:

Vatra je simbol ideja. A ideje su stepeni objektivacije volje koja nije podvrgnuta nuznosti. Ideje su znaci transcendentna inteligibilna sloboda. Ona kao takva sama za sebe ne moze biti predmet saznanja.

Ljudi koji prenose stvari putem jesu simbol materije. Materija je nosilac oblika. Ona je supstancija.. nosilac svih akcidencija. Kao takva ,sama za sebe, materija takodje nije predmet opazanja.Ona postoji samo kao apstrakcija .

Zarobljenici u pecini nisu svesni ni ideja ni materije odvojenih, vec se senke na zidu pojavljuju tek kada se ideja i materija sukobe. Kada dodje do borbe izmedju slobode i nuznosti.

Ljudi koji prenose stvari (materija) blokiraju svetlost
vatre (ideja). Jedne zrake zadrzavaju, druge propustaju i upravo tako nastaje senka, oblik pojedinacne stvari koju svezani ljudi vide na zidu pecine.
Tu borbu mozemo posmatrati i kao pozitivno i negativno u prirodi. Kao silu privlacenja i silu odbijanja. Kao akciju i reakciju.To je najbolje objasnio Sopenhaeur :

Kant je sasvim ispravno rastavio materiju na silu repulsije i silu atrakcije, onako kako se neka data mehanička sila rastavlja u dve druge, pomoću paralelograma sila. Ali to je u osnovi samo mislena analiza sastavnih delova tog fenomena. Obe te sile zajedno postavljaju telo u njegove granice, to jest, u određen volumen dok bi ga samo jedna od njih, rasipajući ga u beskraj, rastočila, a druga bi ga sažela u jednu tačku.
Svet kao volja i predstava 2

Evo Platonovih misli iz Timaja

Treba se saglasiti da je ideja, koja se uvek ista odrazava, nerodjena i nepropadljiva , koja nista drugo ni otkuda ne prima u sebe niti sama bilo gde i u bilo sta drugo ulazi, nevidljiva i drugacije neopazljiva jednom recju koju moze samo misao da posmatra.
Nesto drugo je medjutim ono sto doduse nosi isto ime i slicno je ideji ali je opazljivo , rodjeno , uvek u kretanju , postajuci na nekom mestu , a zatim s njega nestajuci, shavtljivo mnjenju uz pomoc opazanja.
Trece bice je pak veciti rod proteznosti materije, koji ne podleze propadanju , a pruza boraviste svemu sto postaje. Uhvatljiv je samo izvesnim nepravim zakljucivanjem ... Platon , Timaj

 

[oziman]

The Lady of Shalott je naziv pesme koju je napisao engleski pesnik Alfred Tenison u devetnaestom veku.
Pesmu sam nedavno cuo. Uzviseno osecanje u koje ona dovodi sve one koji je cuju i koja je bila inspiracija mnogih umetnika, a pre svega po meni najveceg slikara svih vremena Vaterhausa, ne moze se objasniti samo lepotom stiha, vec ova pesma dodiruje untrasnje arhetipske sadrzaje duha.
Radi se o fantaziji punoj simbola o Lejdi Sarloti koja je zatvorena u kuli, pod kletvom da ne sme da pogleda u spoljasnji svet a koga moze videti samo preko odraza u ogledalu, i da neprestano veze ono sto vidi.
Ko ne moze u ovome da prepozna sliku indijske Maje koja tka veo iluzije nad smrtnima zaklanjajuci od njihovog pogleda sustinu sopstva drzeci ih u lancima Samsare... ali ono sto se pre svega namece iz ovog opisa jeste slika Platonove alegorije pecine, gde su ljudi svezani lancima i primorani da gledaju senke na zidu pecine potpuno nesvesni sunca iza njihovih ledja.

Gledajuci u ogledalo Sarlota je stalno primecivala odraze onih koji su isli putem prema Kamelotu . Medjutim, jednog dana ugledala je u ogledalu Lanselota sto je sve promenilo. Ona se okrece . Ogledalo se razbija ... ona krece camcem u pravcu Kamelota. Na tom putu i umire.

Ovaj moj "opis" pesme je smesan ... tako da je bolje neka svako procita original...dok ono sto ja jedino mogu reci, i sto je vazno primetiti, jeste nesumnjiva inspiracija umetnika Platonovom alegrijom pecine .. ili pre ce biti da su veliki filozof Platon i veliki umetnik Tenison opisali isti arhetipski sadrzaj duha i nasu situaciju na ovom svetu, gde smo zarobljeni lancima ispred zida pecine, i ispred ogledala, i gde vidimo samo odraz ideja, ili odraz transcendentne sustine izvan pojave... dok je cilj probuditi se ... pokidati lance, razbiti ogledalo i doci u dodir sa jedinom pravom sustinom .
Dok u Platonovoj alegoriji onaj ko kida lance je muskarac u ovom slucaju ona koja kida lance je žena.
A ono ka cemu idu oboje jeste nesto izvan ovoga sveta i izvan bilo kakvih suprotnostii. Sarlota i Lanselot su jedno u metafizickom smislu.

Jedno je lepota Platonove alegorije a drugo je lepota pesnicke umetnosti. Tako neka pesma sve kaze sama za sebe:

The Lady of Shalott

On either side the river lie
Long fields of barley and of rye,
That clothe the wold and meet the sky;
And through the field the road run by
To many-tower'd Camelot;
And up and down the people go,
Gazing where the lilies blow
Round an island there below,
The island of Shalott.

Willows whiten, aspens quiver,
Little breezes dusk and shiver
Through the wave that runs for ever
By the island in the river
Flowing down to Camelot.
Four grey walls, and four grey towers,
Overlook a space of flowers,
And the silent isle imbowers
The Lady of Shalott.

By the margin, willow veil'd,
Slide the heavy barges trail'd
By slow horses; and unhail'd
The shallop flitteth silken-sail'd
Skimming down to Camelot:
But who hath seen her wave her hand?
Or at the casement seen her stand?
Or is she known in all the land,
The Lady of Shalott?

Only reapers, reaping early,
In among the bearded barley
Hear a song that echoes cheerly
From the river winding clearly;
Down to tower'd Camelot;
And by the moon the reaper weary,
Piling sheaves in uplands airy,
Listening, whispers, " 'Tis the fairy
The Lady of Shalott."

There she weaves by night and day
A magic web with colours gay.
She has heard a whisper say,
A curse is on her if she stay
To look down to Camelot.
She knows not what the curse may be,
And so she weaveth steadily,
And little other care hath she,
The Lady of Shalott.

And moving through a mirror clear
That hangs before her all the year,
Shadows of the world appear.
There she sees the highway near
Winding down to Camelot;
There the river eddy whirls,
And there the surly village churls,
And the red cloaks of market girls
Pass onward from Shalott.

Sometimes a troop of damsels glad,
An abbot on an ambling pad,
Sometimes a curly shepherd lad,
Or long-hair'd page in crimson clad
Goes by to tower'd Camelot;
And sometimes through the mirror blue
The knights come riding two and two.
She hath no loyal Knight and true,
The Lady of Shalott.

But in her web she still delights
To weave the mirror's magic sights,
For often through the silent nights
A funeral, with plumes and lights
And music, went to Camelot;
Or when the Moon was overhead,
Came two young lovers lately wed.
"I am half sick of shadows," said
The Lady of Shalott.

A bow-shot from her bower-eaves,
He rode between the barley sheaves,
The sun came dazzling thro' the leaves,
And flamed upon the brazen greaves
Of bold Sir Lancelot.
A red-cross knight for ever kneel'd
To a lady in his shield,
That sparkled on the yellow field,
Beside remote Shalott.

The gemmy bridle glitter'd free,
Like to some branch of stars we see
Hung in the golden Galaxy.
The bridle bells rang merrily
As he rode down to Camelot:
And from his blazon'd baldric slung
A mighty silver bugle hung,
And as he rode his armor rung
Beside remote Shalott.

All in the blue unclouded weather
Thick-jewell'd shone the saddle-leather,
The helmet and the helmet-feather
Burn'd like one burning flame together,
As he rode down to Camelot.
As often thro' the purple night,
Below the starry clusters bright,
Some bearded meteor, burning bright,
Moves over still Shalott.

His broad clear brow in sunlight glow'd;
On burnish'd hooves his war-horse trode;
From underneath his helmet flow'd
His coal-black curls as on he rode,
As he rode down to Camelot.
From the bank and from the river
He flashed into the crystal mirror,
"Tirra lirra," by the river
Sang Sir Lancelot.

She left the web, she left the loom,
She made three paces through the room,
She saw the water-lily bloom,
She saw the helmet and the plume,
She look'd down to Camelot.
Out flew the web and floated wide;
The mirror crack'd from side to side;
"The curse is come upon me," cried
The Lady of Shalott.

In the stormy east-wind straining,
The pale yellow woods were waning,
The broad stream in his banks complaining.
Heavily the low sky raining
Over tower'd Camelot;
Down she came and found a boat
Beneath a willow left afloat,
And around about the prow she wrote
The Lady of Shalott.

And down the river's dim expanse
Like some bold seer in a trance,
Seeing all his own mischance --
With a glassy countenance
Did she look to Camelot.
And at the closing of the day
She loosed the chain, and down she lay;
The broad stream bore her far away,
The Lady of Shalott.

Lying, robed in snowy white
That loosely flew to left and right --
The leaves upon her falling light --
Thro' the noises of the night,
She floated down to Camelot:
And as the boat-head wound along
The willowy hills and fields among,
They heard her singing her last song,
The Lady of Shalott.

Heard a carol, mournful, holy,
Chanted loudly, chanted lowly,
Till her blood was frozen slowly,
And her eyes were darkened wholly,
Turn'd to tower'd Camelot.
For ere she reach'd upon the tide
The first house by the water-side,
Singing in her song she died,
The Lady of Shalott.

Under tower and balcony,
By garden-wall and gallery,
A gleaming shape she floated by,
Dead-pale between the houses high,
Silent into Camelot.
Out upon the wharfs they came,
Knight and Burgher, Lord and Dame,
And around the prow they read her name,
The Lady of Shalott.

Who is this? And what is here?
And in the lighted palace near
Died the sound of royal cheer;
And they crossed themselves for fear,
All the Knights at Camelot;
But Lancelot mused a little space
He said, "She has a lovely face;
God in his mercy lend her grace,
The Lady of Shalott."

A sve je mnogo lepse uz muziku:

 

[Fagos]

Uh... Ima jedna "nezgodna" stvar: kada ugledaš sunce iza leđa, oslijepiš. Mada to slijepilo nije trajno, tvoje oči se priviknu, i sada, ono što vidiš, moraš da podjeliš sa drugima, ne možeš da zadržiš samo za sebe. Vraćaš se u pećinu, i govoriš onima, kakav si nekad bio ti, da postoji nešto drugo, od zida sa sjenkama... Ali, avaj! Oni se nađu uvrijeđeni, jer ti pričaš o stvarima koje "nisu normalne" i ti si lud. Tebe treba udaljiti iz društva, i zato te ubijaju.

Kako se izlazi na kraj sa tim? Da li treba raditi samo da bi ti vidio Sunce, ili treba i drugima reći da ono postoji?

 

[oziman]

Uh... Ima jedna "nezgodna" stvar: kada ugledaš sunce iza leđa, oslijepiš. Mada to slijepilo nije trajno, tvoje oči se priviknu, i sada, ono što vidiš, moraš da podjeliš sa drugima, ne možeš da zadržiš samo za sebe. Vraćaš se u pećinu, i govoriš onima, kakav si nekad bio ti, da postoji nešto drugo, od zida sa sjenkama... Ali, avaj! Oni se nađu uvrijeđeni, jer ti pričaš o stvarima koje "nisu normalne" i ti si lud. Tebe treba udaljiti iz društva, i zato te ubijaju.

Kako se izlazi na kraj sa tim? Da li treba raditi samo da bi ti vidio Sunce, ili treba i drugima reći da ono postoji?

To je tesko pitanje. Onaj ko je sunce video i ko je shvatio da je opazajni svet oko nas pojava, a da je stvarnost nesto drugo ...i da je to vise nego cinjenica, naravno da ce pozeleti da to podeli sa drugim ljudima. Ali pitanje je da li ti drugi ljudi imaju uopste usi da to cuju, i oci da to vide ? Nema nikakve svrhe da se propovedi drze zivotinjama. One u to mogu blenuti samo kao tele u sarena vrata, a sto je najgore, onog ko propoveda mogu povuci u svoj brlog i izgaziti ga nogama , kljovama i rogovima. A tesko je u gomili ljudi naci čoveka. Tako da onaj ko propoveda istoj, ne razlikuje se mnogo od nekog ludaka koji drzi predavanja ovcama i kozama u toru.

Takodje, svako moze da razume samo ono sto moze da razume saobrazno svojoj inteligenciji i svom filozofskom razboru.... tako da ce od nekog filosofskog argumenta, a koji je nekom skoro pa pokidao lance u pecini, on videti samo ljusku, samo banalnosti na koje je navikao, i koje jedino moze da registruje i pojmi.
Sve to za onog ko je video sunce nije nimalo prijatno.
To je sta vise mucno. A opet, nesto ga tera da uprkos svoj toj situaciji opet "propoveda". Zasto je to tako, veliko je pitanje a i suvise cemo se udaljiti od teme.

 

[duska.vodolija]

Radi se o cuvenoj alegoriji u kojoj su ljudi predstavljeni kao svezani lancima u pecini i okrenuti prema zidu iste. Iza njih je Sunce i put kojim prolaze razni ljudi i zivotinje bacajuci senku prema njima. Ono sto svezani ljudi vide jesu samo senke na zidu pecine.

Evo kako je Platon to opisao:

Alegorija je jasna , zasnovna na Platonovoj intuiciji, ali danas je narocito mocna ako je posmatramo kroz otkrica novije filozofije.
Sunce je Sopstvo ili Sopenhaurova metafizicka volja, nasa prava unutarnja priroda.
Prolaznici su Platonove ideje ili "stepeni objektivacije volje".
Ljudi vezani u pecini jesmo mi, ili individulane volje obavijene velom Maje , koje mogu opazati jedino kroz "principium individuationis" ili kroz forme intelekta zvanih prostor i vreme.
Ono sto opazamo jesu senke Ideja (u Platonovom smislu) koje su opet najbliza objektivacija metafizicke volje.

Zasto je tako tesko "okrenuti glavu" i spoznati ideje, pa i u perspektivi, sjediniti se sa unutrasnjim Suncem? To jeste tesko ali nije i nemoguce. Jedan covek u Platonovoj alegoriji izisao je iz pecine , ali kada se vratio niko mu nije verovao da osim senki postoji i njihov izvor.

Da li su vama licno blize senke na zidu pecine ,a koje zovemo svet objekata, ili vam je blize unutrasnje Sunce ?

Divan post.Razmisljam brzo no i pored toga znam da necu pogrijesiti kad kazem za sebe :
Blize mi je unutrasnje SunceMoje pokretacko covjecije, to mocno Sunce koje me moze povesti gdje ja hocu,tako mogu mnogo toga kad i koliko to ja zelim.

 

[oziman]

Divan post.Razmisljam brzo no i pored toga znam da necu pogrijesiti kad kazem za sebe :
Blize mi je unutrasnje SunceMoje pokretacko covjecije, to mocno Sunce koje me moze povesti gdje ja hocu,tako mogu mnogo toga kad i koliko to ja zelim.

Hvala ti . Svima nama je blize unutrasnje sunce. Ono je nasa sustina, a opazajni svet slika oko nas.. jesu upravo to ,slike , pojava. Iluzuja koja ima tu moc da nas natera da zaboravimo svoju pravu sustinu i poreklo i budemo omamljeni senkama na zidu pecine. MAJA.. koja ima moc da od bogova napravi senke. Ali opet nema tu moc i da nas spreci u pokusajima da "okrenemo glavu".

 

[duska.vodolija]

Hvala ti . Svima nama je blize unutrasnje sunce. Ono je nasa sustina, a opazajni svet slika oko nas.. jesu upravo to ,slike , pojava. Iluzuja koja ima tu moc da nas natera da zaboravimo svoju pravu sustinu i poreklo i budemo omamljeni senkama na zidu pecine. MAJA.. koja ima moc da od bogova napravi senke. Ali opet nema tu moc i da nas spreci u pokusajima da "okrenemo glavu".

"Okrecemo glavu" sami postajemo senke svakim pokretom,pomaka ,tesko nam je ,spori smo no mi se ipak micemo .

 

[faraonn]

..ko zna sta je to trazio u pecinama Platon i u sistemu sjenki, a koliko je ogledanje u sjenci drugacije nego sto psihoanaliticar posmatra stanje odraslog i djeteta pred ogledalom...pecina je mozda trenazer za stvarnost koja ceka vani ali samo sto oklopi sigurnosti su vani nikakvi i sve nemani osjecaju da ih prisustvom izazivamo...ali izreci to sto sjenka ne moze, mozda je Sokrat uvidio u onome -...duzni smo Ap[olonu pijetla .`

 

[ler]

Mozda nisam u pravom forumu, ali post se tice takodje i platonove pecine!
Da li neki od vas podrzavaju teoriju da se zemlja priblizava ( ulazi) u fotonski val, koji ce da napravi rascjep medju dimenzijama i omoguci OPD ljudima da evoluiraju u iduci stepen zivljenja!??! (OPD-orijentacija prema drugim) !
Ovu teoriju neki vezu za kraj majanskog kalendara, kao i 2012 koja je dan evolucije po HOPI indjancima! Dakle kazu da se svijet kakvog poznajemo zavrsava! EVOLUCIJA!
U bibliji i kur`anu pise da je vrijeme najvece EVOLUCIJE doba u kojem ce se gurui i razni svestenici masovno pojaviti pokusavajuci da nas odvrate od evolucije! Zatim kaze da dani ce postati kraci ( mnogi ljudi pa i ja sam osjetim da vrijeme brze prolazi); kaze da dani ce se skratiti zbog velikog zla koje ce se desavati ( ratovi i nemiri) pred samu evoluciju, jer kada ih BOG ne bi skratio zlo bi pobijedilo!
Takodje kaze da kada vrijeme EVOLUCIJE dodje pametni ce ga prepoznati po ratovima i nemirima koji ce obaviti planetu! To je naprezanje pred oslobodjenje!
Na kraju se nalazi poruka koja kaze: onaj ko je na krovu neka ne silazi u kucu po haljine svoje, a ko je na njivi neka ne ide kuci po alat ..... Takodje postoji prica o 10 djevojaka 5 dobrih i 5 zavodnica (zlih) !
5 dobrih uspijevaju uhvatiti evoluciju jer su je spremno cekale, dok onih drugih 5 su se u tom trenu vratile po kandilo i svijece jer ga nisu na vrijeme ponijele i zakasnile na dan D!
Postoji jos mnogo toga sto ukazuje na ovo, mozda i ovaj citat jos da kazem: Ljudi ce poceti busiti zemlju i bunare i iz nje vaditi zlato koje ce sijati svijetlost! Toliko ce rupa biti da ce svijetlost sva na povrsinu izaci, a unutrasnjost zemlje ce plakati! Ta zlatna svijetlost kaze: UZmite me, ja sam svuda oko vas i u vama!
Ovdje sam siguran da se radi o Orgonu ( petom elementu) koji je u zadnje vrijeme poceo masovno da se proizvodi u domacinstvima porodicama kao zastita od mrtvog orgona tj. negativnosti planete!
OVO SU MOZDA NEKI OD ZNAKOVA KOJe zelim da navedem, pa zelim da cujem vase misljenje o budjenju u poslednjih nekoliko godina, i vase prognoze za skoriju buducnost! Da vidimo da li cemo zaista izaci iz pecine i ugledati svjetlost pravu!

 

[oziman]

Sto se tice tih prorocanstva i datuma u to je apsurdno verovati. Nema sumnje da prekognicija postoji, i da je moguce izdvajajuci se izvan formi pojave i dospevajuci u oblast transcendencije osetiti buducnost, uvideti sustinu stvari izvan pojave a koja ne poznaje vreme.
O magijskom delovanju uostalom Sopenhauer je pisao u Volji u prirodi kao i u Perargama. Filozofski, samim tim i definitivno, tako nesto postoji bez obzira sto to ne moze uci u aksiome i dogme zvanicnih materijalistickih verovanja.
Ali u tim predvidjanjima lako je primetiti da nesto nikako ne moze postojati, a to je datum. Nisu to video snimci sa datumom u uglu. Niti Nostradamus, niti Maje, niti Tarabici nisu mogli znati datume.
Razmislite koji bi to osecaj vremena mogao dati datum jednoj VIZIJI ???

Sto se tice duhovne evolucije ona je individualna. Prosvetljenje moze zadesiti pojedinca, ne kolektiv.
I ona ne pada sa neba, nit je to vezano za datume.

A ako se to desi ono sto tada nastupa drugacije je od svega To se u Budizmu zove dosezanje Nirvane a to je nesto fundamentalno drugacije od svega sto poznajemo.
Okrenuti se prema suncu znaci ostaviti senke.
Videti sunce a zadrzati senke ...protivureceno je.
Probuditi se, a ziveti i dalje , kako neke naivne sekte kazu ,"U raju na zemlji" jeste smesno.

Radi ti na sebi i pusti datume. Pod navodnicima "Smak sveta" i odlazak u Bardo ravan kako kazu Tibetanci svakog od nas moze zadesiti svake sekunde.
Smrt nam ne preti u neodredjenoj buducnosti, vec svake sekunde, minuta, dana, meseca, godine , par decenija sigurno.

Zato "Stražite, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš" (po Mat. 24,42)

 

[Иван Чонкин]

Da li su vama licno blize senke na zidu pecine ,a koje zovemo svet objekata, ili vam je blize unutrasnje Sunce ?

Kako kad ozi.
Trenutno čekam čovjeka koji će mi donijeti vijest o dobitku nekog novca. Kolika je svota ne znam ali je u granicama od 300 do maximum 10 000 evra.
Ne očekujem maksimum ali i pola ili nešto manje od pola bi mi omogućilo krov nad glavom u drugom mjestu.
E sad nestrpljiv sam i ubijam vrijeme čitajući temu i sad odgovarajući na nju. I ne samo ubijam vrijeme, sa pažnjom sam pratio temu.
Znači sad su mi bliže sjenke na zidu, no kad i ako bude izvjesno da mogu napraviti novi kućerak onda će i prije ga napravim često biti bliže sunce.
Ako ga još i napravim i počnem stanovati onda će mi sunce biti mnogo bliže i bukvalno jer je mjesto na 1450 m nad morem
Eto. Čonkinovski odgovor.

 

[ler]

OZIMAN: A ako se to desi ono sto tada nastupa drugacije je od svega To se u Budizmu zove dosezanje Nirvane a to je nesto fundamentalno drugacije od svega sto poznajemo.
Okrenuti se prema suncu znaci ostaviti senke.
Videti sunce a zadrzati senke ...protivureceno je.
Probuditi se, a ziveti i dalje , kako neke naivne sekte kazu ,"U raju na zemlji" jeste smesno.

Dakle smatras da kada se covjek "probudi" odlazi iz prostor vremena i fizicki?

 

[oziman]

OZIMAN: A ako se to desi ono sto tada nastupa drugacije je od svega To se u Budizmu zove dosezanje Nirvane a to je nesto fundamentalno drugacije od svega sto poznajemo.
Okrenuti se prema suncu znaci ostaviti senke.
Videti sunce a zadrzati senke ...protivureceno je.
Probuditi se, a ziveti i dalje , kako neke naivne sekte kazu ,"U raju na zemlji" jeste smesno.

Dakle smatras da kada se covjek "probudi" odlazi iz prostor vremena i fizicki?

Ne "odlazi" "covek" vec transcendentna sustina cija je objektivacija ceo fizicki objektivni svet, pa i opazaj- slika zvana "covek".
Na transcendentnu egzistenciju izvan pojave mislim. Na nesto sto nije ni jednost, niti mnostvo a sto nalazimo u sebi kao svoju sustinu.
Ovo su misli na samoj granici mogucnosti ljudskog saznanja i samim tim lako i prelaze tu granicu.

ps. Ako poznajes Gurdjijevo ucenje i ako govorimo njegovim jezikom, ono sto napusta forme pojave prostor i vreme jeste SVEDOK... ili ono sto nalazimo u sebi prlikom Gurdjijevog "pamcenja sebe"... a to nije fizicki covek, to nije oblast fizike ...to je metafizika.

 

[oziman]

A filozofski o tkz."prosvetljenju" mozemo da govorimo samo negacijama ili sta takvo stanje nije...a sta ono jeste, nije u oblasti filozofije niti je o tome moguce suditi.
To jeste cilj ...ali cilj koji je transcendentan (izvan mogucnosti saznanja) i ka kome svi mi idemo svidjalo se to nama ili ne.
Brod plovi kroz more zivota...luka je smrt...sa svim onim sto ona nosi... i sa sansom za negacijom volje.
Dok smo u zivotu mozemo mastati o prosvetljenju ali "

Нећеш моћи видети лица мојега, јер не може човек мене видети и остати жив" (II Мојс 33,20).

Mislim da mi ovde mozemo govoriti samo o pokusajima okretanja glave od senki na zidu pecine, a o samom suncu filozofija nema mnogo sta reci. To ne ulazi u forme saznavanja.

 

[eklipsa]

Mozda nisam u pravom forumu, ali post se tice takodje i platonove pecine!
Da li neki od vas podrzavaju teoriju da se zemlja priblizava ( ulazi) u fotonski val, koji ce da napravi rascjep medju dimenzijama i omoguci OPD ljudima da evoluiraju u iduci stepen zivljenja!??! (OPD-orijentacija prema drugim) !
Ovu teoriju neki vezu za kraj majanskog kalendara, kao i 2012 koja je dan evolucije po HOPI indjancima! Dakle kazu da se svijet kakvog poznajemo zavrsava! EVOLUCIJA!
U bibliji i kur`anu pise da je vrijeme najvece EVOLUCIJE doba u kojem ce se gurui i razni svestenici masovno pojaviti pokusavajuci da nas odvrate od evolucije! Zatim kaze da dani ce postati kraci ( mnogi ljudi pa i ja sam osjetim da vrijeme brze prolazi); kaze da dani ce se skratiti zbog velikog zla koje ce se desavati ( ratovi i nemiri) pred samu evoluciju, jer kada ih BOG ne bi skratio zlo bi pobijedilo!
Takodje kaze da kada vrijeme EVOLUCIJE dodje pametni ce ga prepoznati po ratovima i nemirima koji ce obaviti planetu! To je naprezanje pred oslobodjenje!
Na kraju se nalazi poruka koja kaze: onaj ko je na krovu neka ne silazi u kucu po haljine svoje, a ko je na njivi neka ne ide kuci po alat ..... Takodje postoji prica o 10 djevojaka 5 dobrih i 5 zavodnica (zlih) !
5 dobrih uspijevaju uhvatiti evoluciju jer su je spremno cekale, dok onih drugih 5 su se u tom trenu vratile po kandilo i svijece jer ga nisu na vrijeme ponijele i zakasnile na dan D!
Postoji jos mnogo toga sto ukazuje na ovo, mozda i ovaj citat jos da kazem: Ljudi ce poceti busiti zemlju i bunare i iz nje vaditi zlato koje ce sijati svijetlost! Toliko ce rupa biti da ce svijetlost sva na povrsinu izaci, a unutrasnjost zemlje ce plakati! Ta zlatna svijetlost kaze: UZmite me, ja sam svuda oko vas i u vama!
Ovdje sam siguran da se radi o Orgonu ( petom elementu) koji je u zadnje vrijeme poceo masovno da se proizvodi u domacinstvima porodicama kao zastita od mrtvog orgona tj. negativnosti planete!
OVO SU MOZDA NEKI OD ZNAKOVA KOJe zelim da navedem, pa zelim da cujem vase misljenje o budjenju u poslednjih nekoliko godina, i vase prognoze za skoriju buducnost! Da vidimo da li cemo zaista izaci iz pecine i ugledati svjetlost pravu!

pa da evolucija kao prelazak na visi nivo svesti je zabelezena u istoriji
a sto se pecine tice na balkanu vazi pravilo GLADAN SITOM NE VERUJE

 

[eklipsa]

TEMA JE FANTASTICNA ALI I TUZNA

 

[ler]

MESSAGE TO OZIMAN!
Pa ako sustina transcenduje van, a covjekovo tijelo i dalje kroci ovom planetom ( iako je vise on ne dozivljava niti priblizno kao ostali njeni stanovnici) kako bi ti onda rekao nekome gdje stanujes? (normalno pod uslovom danasnjeg stupnja probudjenosti narodnih masa)!

 

[oziman]

Sta je važno u životu?
Društvo nam je od detinjstva usadilo "vrednosti" koje trebamo slediti. One se sastoje otprilike u ovome: Završiti škole, zaposliti se,izgraditi kucu, zaradjivati novac, zatim traziti bracnog partnera sa kojim izroditi decu, raditi za tu decu dok deca ne postanu punoletna i dok ona sama ne preuzmu "štafetu" i ponove tu vec hiljadama puta ispricanu pricu. Eto to su "vrednosti" koje bi trebalo da budu vazne u zivotu.
Ali u celoj ovoj prici koju vecina uzima kao apriori ispravnu i vrednu zivljenja, nailazimo na jednu veliku ništavnost koja zrači. Sve što u ovoj priči steknemo na sebi nosi pecat prolaznosti i uništenja. Od kuce, porodice, posla, dece., tela, sve ide ka uništenju i nestanku. Ništa od toga nije postojano. To je gradnja kula od karata i filozofija ne moze tako nesto opravdati kao suštinsko ma koliko ljudi gonjeni svojim nagonima i isntiktima to voleli. Oni su poput insekata gonjenih svojim nagonima a koji ne znaju, niti ih interesuje sta je cilj te igre. Pauk plete mrezu ne znajuci zasto...ali covek nije pauk. On ima zahvaljujuci svom intelektu moc da pitanje zašto postavi, pa i da umnogome na njega da odgovor.
Treba pronaci prave vrednosti i nikada ne zaboraviti na njih. Treba pronaci ono Platonovo sto ne postaje i ne nestaje vec uvek jeste. Potraga za tim .. Potraga za Sopstvom ..potraga za transcendentnom suštinom izvan pojave ,...jedino moze biti ozbiljan zivotni put...i za nas i za nasu decu ..... sve ostalo je gradnja kula od karata.

Evo čoveka!! Uzvikuje Pontije Pilat okupljenoj masi ljudi pokazujuci prstom prema Hristu.

Tada, dakle, Pilat uze Isusa i šiba ga.
I vojnici spletavši venac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
I govorahu: Zdravo, care judejski! I bijahu ga po obrazima.
Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.
A Isus izađe napolje pod vence od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat; evo čoveka!

A kad ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Jovan. 19.

U tradicionalnoj figuri Hrista prepoznajemo paralelu psihickom ispoljavanju Sopstva.
citat Jung - Aion.

Isus je simbol Sopstva ili transcendentne sustine izvan pojave. Ako uzmemo Isusa na taj nacin, onda nam moze biti jasno zasto ova scena iz Bibilije ostavlja toliki utisak uzvisenosti i tajanstvenosti. Taj utisak sticemo jer nas scena poziva na sav glas rečima "Pustite gradnju kule od karata! Evo coveka! Evo unutrasnjeg Sopstva."
Te reči odjekuju u nasem svakodnevnom zivotu . A da li ih ljudi čuju?
Neki da , neki ne. Oni koji ih čuju u vecini viču "Raspni ga, raspni, jer nama to nije potrebno , sasvim nam je dobro i ovako". A ostali su za taj poziv potpuno gluvi. Oni slede svoje ciljeve od magle, nesvesni pravih ciljeva u zivotu.

Gornja slika pokazuje ljude koji čuju i koji osudjuju, a sta je sa drugim ljudima koji potpuno ignorisu. Za njih je namenjena ova izuzetna slika iz 16. veka:

Spojler

Na prvi pogled prikazana je obicna pijaca, ali gresite. Scena Ecce homo..Pilata i Isusa nalazi se skroz u gornjem delu slike jedva vidljiva.
E ovo su Ljudi Pauci. Ljudi koji pletu svoje mreze ne znajuci zasto to čine, niti ih interesuje. Oni trguju na pijaci, flertuju, kockaju se, uzivaju... dok Pilat uzvikuje "Evo coveka".

Zapitajte se u koju grupu spada svako od vas i da li osim senki na zidu pećine ikada obratite paznju na ono sto nikada ne nastaje niti nestaje ili na transcendentno sopstvo izvan pojave ?
Ecce homo! Gde??? Zapitajte se sami?

 

[oziman]

Šopenhauer je pisao da u opstim ucenjima Islama nije mogao naći ista filozofski vredno, ali da je sasvim druga prica sa samom srzi te religije ili njenim misticnim ezotericnim pravcem "Sufizmom",
To je nesto veoma vredno sto stoji rame uz rame sa Upanisadama i Budistickim ucenjima.

Sta je zapravo Sufizam moze postati jasno na fenomenu "Nasredina Hodze".

Nasredin hodza je izmisljen lik kroz koga su Sufisti ( misticni ezotericni pravac islama) prenosili srz svog ucenja u narod. To su šale i vicevi u pravom smislu te reci, koje izazivaju smeh i liče na sasvim obične viceve. Njih ima mnogo i neki od njih su stvarno smesni , aktuelni i dan danas. Servantesov Don Kihot je u svom romanu iskoristio mnoge od tih šala o Nasredinu Hodzi, sto mozda nije svima poznato. Medjutim, u tim šalama skrivene su misticne poruke Sufista koje nije lako videti...
Recimo evo jedna od njih:

Išao Nasredin hodža kroz selo, a na njega navali pas njegovog susjeda. Hodža potegne sekiru da se obrani, udari psa u glavu a pas otegne papke.
Sused nato ode kadiji i potuži mu se. Odmah dovedu Nasredina, te mu kadija govori: - Što nisi drškom udario psa, već oštricom?
Na to će mu Nasredin: - Da je pas mene hteo repom ujesti, i ja bih njega udario drškom.

Ja cu ovde izdvojiti jednu drugu priču i videcete kakve najdublje filozofske istine se tu kriju:

Jednog dana Nasredin hodža je seo na svog magarca naopako, sa licem okrenutim ka nazad. Ljudi su rekli:
- Ali hodža, sediš naopako!
- Ne - uzvratio je - ne sedim ja obrnuto! Već je magarac taj koji gleda u pogrešnom pravcu!

Ova priča je oličena Platonova alegorija pecine.

O Platonu i pećini pisao sam ovde:
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=6461

Magarca mozemo uzeti kao simbol intelekta koji sa svojim apriornim formama opazanja (prostor i vreme) stvara opazaje ili Platonove senke na zidu pećine.

Sam Nasredin je jedan od ljudi u pećini vezanih lancima koji posmataraju senke, ali koji je ipak za razliku od ostalih, okrenuo glavu u pravcu sunca iza njihovih ledja. Ostali vezani lancima se tome cude i pitaju ga zasto jase naopacke.
Ali on zapravo gleda u pravom smeru, a oni su magarci koji su opijeni senkama ..iluzijom.
Treba okrenuti pogled sa senki na zidu pecine i pogledati ka unutra ..ka duhu.Ka unutrasnjem sopstvu...Skrenuti pogled sa pojave i potraziti "stvar po sebi".

Iz ovoga mozete videti sta se zapravo skriva iza najbanalnijih šala Nasredina Hodze.

 

[smilingSun]

Uh... Ima jedna "nezgodna" stvar: kada ugledaš sunce iza leđa, oslijepiš. Mada to slijepilo nije trajno, tvoje oči se priviknu, i sada, ono što vidiš, moraš da podjeliš sa drugima, ne možeš da zadržiš samo za sebe. Vraćaš se u pećinu, i govoriš onima, kakav si nekad bio ti, da postoji nešto drugo, od zida sa sjenkama... Ali, avaj! Oni se nađu uvrijeđeni, jer ti pričaš o stvarima koje "nisu normalne" i ti si lud. Tebe treba udaljiti iz društva, i zato te ubijaju.

Kako se izlazi na kraj sa tim? Da li treba raditi samo da bi ti vidio Sunce, ili treba i drugima reći da ono postoji?

treba reci...to i jeste misija onih koji ga vide.....a od onih zagledanih u sjenke koji treba da znaju čuće...

 

[loraloralai]

S kojim pravom i osnovom je tip povjerovao da je prikazao čistu istinu kroz ovu alegoriju? Postoji jedan ozbiljan nedostatak:

1. GDJE SU AMAJLIJE? DA LI IH NOSE OVI VAN PEĆINE, ILI OVI U PEĆINI? ČEMU BI MOGLE DA SLUŽE OVIMA VAN PEĆINE? ČEMU OVIMA U PEĆINI? Kako znati da bi sijenka na zidu bila sijenka amajlije?

I više još ozbiljnijih. Ali, ajmo redom, ideja amajlije... izvolte? Ideja da se ideja nosi protiv ideja... i to objektivisana?