to je transcendentno ili ako hocemo bar malo da mu se priblizimo reci cemo poput Sopenhauera . Mozak po sebi ili intelekt je jedna tendencija volje zvana "hteti saznati".

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
to je transcendentno ili ako hocemo bar malo da mu se priblizimo reci cemo poput Sopenhauera . Mozak po sebi ili intelekt je jedna tendencija volje zvana "hteti saznati".

Objasni mi, ali samo na osnovu cinjenica neposrednog iskustva, kako su moguce
alegorije?
Ovo mozes odmah proveriti tako sto ces povuci jednu liniju olovkom na papiru pri cemu ces imati dve "stvari":"Od intucije mozemo ici ka inteligenciji, ali obrnuto nije moguce, jer od inteligencije nikad se ne moze preci ka intuiciji" Bergson iz Stvaralacke evolucije
Neposredno iskustvo je ono sto je dostupno samo "tkz. unutrasnjem culu i koje daje
potpuno objasnjenje pojave, ali ne i mogucnost pretvaranja tog objasnjenja u reci..
. Salim se, nisam ni postavio ovo pitanje sa namerom da se
Kant je sasvim ispravno rastavio materiju na silu repulsije i silu atrakcije, onako kako se neka data mehanička sila rastavlja u dve druge, pomoću paralelograma sila. Ali to je u osnovi samo mislena analiza sastavnih delova tog fenomena. Obe te sile zajedno postavljaju telo u njegove granice, to jest, u određen volumen dok bi ga samo jedna od njih, rasipajući ga u beskraj, rastočila, a druga bi ga sažela u jednu tačku.
Svet kao volja i predstava 2
Treba se saglasiti da je ideja, koja se uvek ista odrazava, nerodjena i nepropadljiva , koja nista drugo ni otkuda ne prima u sebe niti sama bilo gde i u bilo sta drugo ulazi, nevidljiva i drugacije neopazljiva jednom recju koju moze samo misao da posmatra.
Nesto drugo je medjutim ono sto doduse nosi isto ime i slicno je ideji ali je opazljivo , rodjeno , uvek u kretanju , postajuci na nekom mestu , a zatim s njega nestajuci, shavtljivo mnjenju uz pomoc opazanja.
Trece bice je pak veciti rod proteznosti materije, koji ne podleze propadanju , a pruza boraviste svemu sto postaje. Uhvatljiv je samo izvesnim nepravim zakljucivanjem ... Platon , Timaj
![]()
The Lady of Shalott
On either side the river lie
Long fields of barley and of rye,
That clothe the wold and meet the sky;
And through the field the road run by
To many-tower'd Camelot;
And up and down the people go,
Gazing where the lilies blow
Round an island there below,
The island of Shalott.
Willows whiten, aspens quiver,
Little breezes dusk and shiver
Through the wave that runs for ever
By the island in the river
Flowing down to Camelot.
Four grey walls, and four grey towers,
Overlook a space of flowers,
And the silent isle imbowers
The Lady of Shalott.
By the margin, willow veil'd,
Slide the heavy barges trail'd
By slow horses; and unhail'd
The shallop flitteth silken-sail'd
Skimming down to Camelot:
But who hath seen her wave her hand?
Or at the casement seen her stand?
Or is she known in all the land,
The Lady of Shalott?
Only reapers, reaping early,
In among the bearded barley
Hear a song that echoes cheerly
From the river winding clearly;
Down to tower'd Camelot;
And by the moon the reaper weary,
Piling sheaves in uplands airy,
Listening, whispers, " 'Tis the fairy
The Lady of Shalott."
There she weaves by night and day
A magic web with colours gay.
She has heard a whisper say,
A curse is on her if she stay
To look down to Camelot.
She knows not what the curse may be,
And so she weaveth steadily,
And little other care hath she,
The Lady of Shalott.
And moving through a mirror clear
That hangs before her all the year,
Shadows of the world appear.
There she sees the highway near
Winding down to Camelot;
There the river eddy whirls,
And there the surly village churls,
And the red cloaks of market girls
Pass onward from Shalott.
Sometimes a troop of damsels glad,
An abbot on an ambling pad,
Sometimes a curly shepherd lad,
Or long-hair'd page in crimson clad
Goes by to tower'd Camelot;
And sometimes through the mirror blue
The knights come riding two and two.
She hath no loyal Knight and true,
The Lady of Shalott.
But in her web she still delights
To weave the mirror's magic sights,
For often through the silent nights
A funeral, with plumes and lights
And music, went to Camelot;
Or when the Moon was overhead,
Came two young lovers lately wed.
"I am half sick of shadows," said
The Lady of Shalott.
A bow-shot from her bower-eaves,
He rode between the barley sheaves,
The sun came dazzling thro' the leaves,
And flamed upon the brazen greaves
Of bold Sir Lancelot.
A red-cross knight for ever kneel'd
To a lady in his shield,
That sparkled on the yellow field,
Beside remote Shalott.
The gemmy bridle glitter'd free,
Like to some branch of stars we see
Hung in the golden Galaxy.
The bridle bells rang merrily
As he rode down to Camelot:
And from his blazon'd baldric slung
A mighty silver bugle hung,
And as he rode his armor rung
Beside remote Shalott.
All in the blue unclouded weather
Thick-jewell'd shone the saddle-leather,
The helmet and the helmet-feather
Burn'd like one burning flame together,
As he rode down to Camelot.
As often thro' the purple night,
Below the starry clusters bright,
Some bearded meteor, burning bright,
Moves over still Shalott.
His broad clear brow in sunlight glow'd;
On burnish'd hooves his war-horse trode;
From underneath his helmet flow'd
His coal-black curls as on he rode,
As he rode down to Camelot.
From the bank and from the river
He flashed into the crystal mirror,
"Tirra lirra," by the river
Sang Sir Lancelot.
She left the web, she left the loom,
She made three paces through the room,
She saw the water-lily bloom,
She saw the helmet and the plume,
She look'd down to Camelot.
Out flew the web and floated wide;
The mirror crack'd from side to side;
"The curse is come upon me," cried
The Lady of Shalott.
In the stormy east-wind straining,
The pale yellow woods were waning,
The broad stream in his banks complaining.
Heavily the low sky raining
Over tower'd Camelot;
Down she came and found a boat
Beneath a willow left afloat,
And around about the prow she wrote
The Lady of Shalott.
And down the river's dim expanse
Like some bold seer in a trance,
Seeing all his own mischance --
With a glassy countenance
Did she look to Camelot.
And at the closing of the day
She loosed the chain, and down she lay;
The broad stream bore her far away,
The Lady of Shalott.
Lying, robed in snowy white
That loosely flew to left and right --
The leaves upon her falling light --
Thro' the noises of the night,
She floated down to Camelot:
And as the boat-head wound along
The willowy hills and fields among,
They heard her singing her last song,
The Lady of Shalott.
Heard a carol, mournful, holy,
Chanted loudly, chanted lowly,
Till her blood was frozen slowly,
And her eyes were darkened wholly,
Turn'd to tower'd Camelot.
For ere she reach'd upon the tide
The first house by the water-side,
Singing in her song she died,
The Lady of Shalott.
Under tower and balcony,
By garden-wall and gallery,
A gleaming shape she floated by,
Dead-pale between the houses high,
Silent into Camelot.
Out upon the wharfs they came,
Knight and Burgher, Lord and Dame,
And around the prow they read her name,
The Lady of Shalott.
Who is this? And what is here?
And in the lighted palace near
Died the sound of royal cheer;
And they crossed themselves for fear,
All the Knights at Camelot;
But Lancelot mused a little space
He said, "She has a lovely face;
God in his mercy lend her grace,
The Lady of Shalott."
Uh... Ima jedna "nezgodna" stvar: kada ugledaš sunce iza leđa, oslijepiš. Mada to slijepilo nije trajno, tvoje oči se priviknu, i sada, ono što vidiš, moraš da podjeliš sa drugima, ne možeš da zadržiš samo za sebe. Vraćaš se u pećinu, i govoriš onima, kakav si nekad bio ti, da postoji nešto drugo, od zida sa sjenkama... Ali, avaj! Oni se nađu uvrijeđeni, jer ti pričaš o stvarima koje "nisu normalne" i ti si lud. Tebe treba udaljiti iz društva, i zato te ubijaju.
Kako se izlazi na kraj sa tim? Da li treba raditi samo da bi ti vidio Sunce, ili treba i drugima reći da ono postoji?
Divan post.Razmisljam brzo no i pored toga znam da necu pogrijesiti kad kazem za sebe :Radi se o cuvenoj alegoriji u kojoj su ljudi predstavljeni kao svezani lancima u pecini i okrenuti prema zidu iste. Iza njih je Sunce i put kojim prolaze razni ljudi i zivotinje bacajuci senku prema njima. Ono sto svezani ljudi vide jesu samo senke na zidu pecine.
Evo kako je Platon to opisao:
![]()
Alegorija je jasna , zasnovna na Platonovoj intuiciji, ali danas je narocito mocna ako je posmatramo kroz otkrica novije filozofije.
Sunce je Sopstvo ili Sopenhaurova metafizicka volja, nasa prava unutarnja priroda.
Prolaznici su Platonove ideje ili "stepeni objektivacije volje".
Ljudi vezani u pecini jesmo mi, ili individulane volje obavijene velom Maje , koje mogu opazati jedino kroz "principium individuationis" ili kroz forme intelekta zvanih prostor i vreme.
Ono sto opazamo jesu senke Ideja (u Platonovom smislu) koje su opet najbliza objektivacija metafizicke volje.
Zasto je tako tesko "okrenuti glavu" i spoznati ideje, pa i u perspektivi, sjediniti se sa unutrasnjim Suncem? To jeste tesko ali nije i nemoguce. Jedan covek u Platonovoj alegoriji izisao je iz pecine , ali kada se vratio niko mu nije verovao da osim senki postoji i njihov izvor.
Da li su vama licno blize senke na zidu pecine ,a koje zovemo svet objekata, ili vam je blize unutrasnje Sunce ?
Moje pokretacko covjecije, to mocno Sunce koje me moze povesti gdje ja hocu,tako mogu mnogo toga kad i koliko to ja zelim.
Divan post.Razmisljam brzo no i pored toga znam da necu pogrijesiti kad kazem za sebe :
Blize mi je unutrasnje SunceMoje pokretacko covjecije, to mocno Sunce koje me moze povesti gdje ja hocu,tako mogu mnogo toga kad i koliko to ja zelim.
![]()
Hvala ti . Svima nama je blize unutrasnje sunce. Ono je nasa sustina, a opazajni svet slika oko nas.. jesu upravo to ,slike , pojava. Iluzuja koja ima tu moc da nas natera da zaboravimo svoju pravu sustinu i poreklo i budemo omamljeni senkama na zidu pecine. MAJA.. koja ima moc da od bogova napravi senke. Ali opet nema tu moc i da nas spreci u pokusajima da "okrenemo glavu".

Da li su vama licno blize senke na zidu pecine ,a koje zovemo svet objekata, ili vam je blize unutrasnje Sunce ?
OZIMAN: A ako se to desi ono sto tada nastupa drugacije je od svega To se u Budizmu zove dosezanje Nirvane a to je nesto fundamentalno drugacije od svega sto poznajemo.
Okrenuti se prema suncu znaci ostaviti senke.
Videti sunce a zadrzati senke ...protivureceno je.
Probuditi se, a ziveti i dalje , kako neke naivne sekte kazu ,"U raju na zemlji" jeste smesno.
Dakle smatras da kada se covjek "probudi" odlazi iz prostor vremena i fizicki?
Mozda nisam u pravom forumu, ali post se tice takodje i platonove pecine!
Da li neki od vas podrzavaju teoriju da se zemlja priblizava ( ulazi) u fotonski val, koji ce da napravi rascjep medju dimenzijama i omoguci OPD ljudima da evoluiraju u iduci stepen zivljenja!??! (OPD-orijentacija prema drugim) !
Ovu teoriju neki vezu za kraj majanskog kalendara, kao i 2012 koja je dan evolucije po HOPI indjancima! Dakle kazu da se svijet kakvog poznajemo zavrsava! EVOLUCIJA!
U bibliji i kur`anu pise da je vrijeme najvece EVOLUCIJE doba u kojem ce se gurui i razni svestenici masovno pojaviti pokusavajuci da nas odvrate od evolucije! Zatim kaze da dani ce postati kraci ( mnogi ljudi pa i ja sam osjetim da vrijeme brze prolazi); kaze da dani ce se skratiti zbog velikog zla koje ce se desavati ( ratovi i nemiri) pred samu evoluciju, jer kada ih BOG ne bi skratio zlo bi pobijedilo!
Takodje kaze da kada vrijeme EVOLUCIJE dodje pametni ce ga prepoznati po ratovima i nemirima koji ce obaviti planetu! To je naprezanje pred oslobodjenje!
Na kraju se nalazi poruka koja kaze: onaj ko je na krovu neka ne silazi u kucu po haljine svoje, a ko je na njivi neka ne ide kuci po alat ..... Takodje postoji prica o 10 djevojaka 5 dobrih i 5 zavodnica (zlih) !
5 dobrih uspijevaju uhvatiti evoluciju jer su je spremno cekale, dok onih drugih 5 su se u tom trenu vratile po kandilo i svijece jer ga nisu na vrijeme ponijele i zakasnile na dan D!
Postoji jos mnogo toga sto ukazuje na ovo, mozda i ovaj citat jos da kazem: Ljudi ce poceti busiti zemlju i bunare i iz nje vaditi zlato koje ce sijati svijetlost! Toliko ce rupa biti da ce svijetlost sva na povrsinu izaci, a unutrasnjost zemlje ce plakati! Ta zlatna svijetlost kaze: UZmite me, ja sam svuda oko vas i u vama!
Ovdje sam siguran da se radi o Orgonu ( petom elementu) koji je u zadnje vrijeme poceo masovno da se proizvodi u domacinstvima porodicama kao zastita od mrtvog orgona tj. negativnosti planete!
OVO SU MOZDA NEKI OD ZNAKOVA KOJe zelim da navedem, pa zelim da cujem vase misljenje o budjenju u poslednjih nekoliko godina, i vase prognoze za skoriju buducnost! Da vidimo da li cemo zaista izaci iz pecine i ugledati svjetlost pravu!



Tada, dakle, Pilat uze Isusa i šiba ga.
I vojnici spletavši venac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
I govorahu: Zdravo, care judejski! I bijahu ga po obrazima.
Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.
A Isus izađe napolje pod vence od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat; evo čoveka!
![]()
A kad ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Jovan. 19.
Isus je simbol Sopstva ili transcendentne sustine izvan pojave. Ako uzmemo Isusa na taj nacin, onda nam moze biti jasno zasto ova scena iz Bibilije ostavlja toliki utisak uzvisenosti i tajanstvenosti. Taj utisak sticemo jer nas scena poziva na sav glas rečima "Pustite gradnju kule od karata! Evo coveka! Evo unutrasnjeg Sopstva."U tradicionalnoj figuri Hrista prepoznajemo paralelu psihickom ispoljavanju Sopstva.
citat Jung - Aion.
Išao Nasredin hodža kroz selo, a na njega navali pas njegovog susjeda. Hodža potegne sekiru da se obrani, udari psa u glavu a pas otegne papke.
Sused nato ode kadiji i potuži mu se. Odmah dovedu Nasredina, te mu kadija govori: - Što nisi drškom udario psa, već oštricom?
Na to će mu Nasredin: - Da je pas mene hteo repom ujesti, i ja bih njega udario drškom.
Jednog dana Nasredin hodža je seo na svog magarca naopako, sa licem okrenutim ka nazad. Ljudi su rekli:
- Ali hodža, sediš naopako!
- Ne - uzvratio je - ne sedim ja obrnuto! Već je magarac taj koji gleda u pogrešnom pravcu!
![]()
Uh... Ima jedna "nezgodna" stvar: kada ugledaš sunce iza leđa, oslijepiš. Mada to slijepilo nije trajno, tvoje oči se priviknu, i sada, ono što vidiš, moraš da podjeliš sa drugima, ne možeš da zadržiš samo za sebe. Vraćaš se u pećinu, i govoriš onima, kakav si nekad bio ti, da postoji nešto drugo, od zida sa sjenkama... Ali, avaj! Oni se nađu uvrijeđeni, jer ti pričaš o stvarima koje "nisu normalne" i ti si lud. Tebe treba udaljiti iz društva, i zato te ubijaju.
Kako se izlazi na kraj sa tim? Da li treba raditi samo da bi ti vidio Sunce, ili treba i drugima reći da ono postoji?