Platon - Alegorija pećine

Ovo mi manje liči na alegoriju (Bože čemu istini alegorija?:mrgreen:) vise na onomatopeju...
Znate ono:"Čuj kako jauče vetar kroz puste poljane naše..."
Odnosno:"Čuj kako duva vetar kroz šuplje lobanje glupih I guste slojeve magle
valja pred očima njinim...":hahaha::rotf::mrgreen:

Problem imaju oni filozofi koji stignu ni do pola puta osvešćenja...Početak osvešćenja
(Jung to zove individuacijom što mi pomalo I smešno,posebno u odnosu na "otuđenju
od sebe" u procesu preterane socijalizacije-predominantnosti superega...) je u četvrtoj-
petoj godini I traje skoro ceo životni vek...
Hegel je to definisao kao razumno zatvaranje kruga samosvesti,šta Šopenhaueru,naravno
iz ljubomornih razloga,nije bilo uopšte jasno...
Ali je to daleko jednostavnije...Spoznaja sebe doseže svoje krajnje domete,kad starim ljudima iskustvo
"samo kaže" šta sledi iza čega...To je taj zatvoreni krug samosvesti ili "individuacija"...Samospoznaja
nije ništa drugo do usklađivanje svog bića s tokovima...Religiozni bi rekli:Kad prihvatiš Svetog Duha I on te
prožme celog...:lol:
 
Poslednja izmena:
linija na brašno
image-of-lines-of-cocaine-007.jpg
 

Prilozi

  • image-of-lines-of-cocaine-007.jpg
    image-of-lines-of-cocaine-007.jpg
    33,5 KB · Pregleda: 7
Linija je tebi i ostalima. Nisi valjda zaboravio sta zastupas? Al razumem treba ostaviti lufta i za to smejanje na brasno.
Sad kad bih ti pokušao objasniti šta važi umesto Euklidove geometrije-ne bi ni jednu rečenicu razumeo ,a o relacijama da ne
pričam...Eno ti Krepto ilustrovao kako memorišeš algoritamski niz događaja u sećanju I formiraš liniju...
Funkcijama mozga koga jedva da imaš dovoljno za tu "prostu" operaciju memorisanja-kontempliranja...:roll:
 
Sad kad bih ti pokušao objasniti šta važi umesto Euklidove geometrije-ne bi ni jednu rečenicu razumeo ,a o relacijama da ne
pričam...Eno ti Krepto ilustrovao kako memorišeš algoritamski niz događaja u sećanju I formiraš liniju...
Funkcijama mozga koga jedva da imaš dovoljno za tu "prostu" operaciju memorisanja-kontempliranja...:roll:

Sav sam se preplasio od tvog "znanja"
 
Овај видео клип путем односа дводимензионалог и тродимензионалног света може приближити разумевању питање појаве и ствари по себи или света сенки на зиду пећине и света изван ње.

 
Овај видео клип путем односа дводимензионалог и тродимензионалног света може приближити разумевању питање појаве и ствари по себи или света сенки на зиду пећине и света изван ње.


Odlican video, znam za njega jos od ranije.

Svi smo mi kruzici :)
 
Oна тема о Ла Фонтену подсетила ме на ову његову басну. Тј обраду Езопове:

Пса Езоповог треба да се сете
који у води слику плена свог
видев, баци га, па у реку слете
и мал не страда због времена злог...
И најзад с муком исплива на крај,
ал, нити сенка нити залогај.

hqdefault.jpg


Целог живота људи јуре сенке. На крају оставши и без сенки и без правог залогаја. Голи на свадби.

http://forum.krstarica.com/entry.php/10735-Svedenborg-i-svadbeno-ruho
 
Carstvo Oca je poput trgovca koji je imao zalihu robe i naišao na biser. Trgovac beše mudar. Prodade svu robu, i kupi samo biser. Tražite i vi blago koje ne propada i koje je trajno, tamo gde moljac ne dolazi da jede ni crv da uništava.

– Evanđelje po Tomi, 76


Рембрант - Аристотел поред Хомерове бисте

h2_61.198.jpg


Аристотелова десна рука је положена не Хомерову бисту док је лева положена на злато које је добио од Александра великог.

Положај десне руке изнад леве симболички указује на важност духа изнад материјалних ствари.
Указује на вредност онога што не настаје нити нестаје већ јесте како би рекао Платон.

Александар Македонски је симбол господара сенки. Хомер симбол духа, изворишта сенки.
 
A šta je u svemu tome duhovno?Ilijada koja opisuje građanski rat Grka i to zbog jedne žene?
Odiseja,avanture jednog vlastodršca i njegove skitnje (ustvari je bio u dugoghodišnjem provodu
i švalerancijama...:mrgreen:)...Pa jesu ti ratovi i švaleracije napredak u odnosu na naše Slovenske
sojenice u plićacima Dnjestra i Dnjepra...Ali da je to duhovno...Pre duhovito...
A neshvatanje uloge Aleksandra Mahedonskog u prožimanju kultura istoka i zapada je prilično
neobzirno...Osim toga-Aleksandrijska biblioteka je l...;)
 
Da li se nasa individualna volja nalazi na zidu Platonove pecine zajedno sa ostalim senkama? Individualna volja kao senka naseg inteligibilnog karaktera koji je metafizicki entitet?

Индивидуална воља није пука појава попут осталих сенки на зиду пећине, већ залази у "ствар по себи". Колико и како трансцендентно је питање.

То је Шопенхауер описао овако:

"Posle mog spisa о moralnoj slobodi nijedna misao ni covek ne mogu sumnjati da nju ne treba traziti nigde u prirodi, vec samo izvan nje. Ona je nesto metafizicko, nesto sto u fizickom svetu nije moguce. Prema tome, nasi pojedinacni cinovi nikako nisu slobodni; medjutim, individualni karakter svakog pojedinca treba shvatiti kao njegov slobodan cin. On sam je takav jer on jedino zeli da bude zauvek takav. Jer, sama volja postoji po sebi, i kada se pojavljuje u pojedincu, ona njegovo prahtenje, njegovu osnovnu teznju, cini nezavisnom od svakog saznanja - jer svakom saznanju prethodi.

Iz ovoga dalje sledi da individualitet ne pociva samo na principu individuacije, i da zbog toga apsolutno nije puka pojava, vec da svoj koren ima u stvari po sebi, u volji pojedinca. Jer njegov karakter je individualan. Medjutim, koliko su njegovi koreni duboki, to spada u pitanja na koja ne nastojim da odgovorim."

Шопенхауер
 
Овај видео клип путем односа дводимензионалог и тродимензионалног света може приближити разумевању питање појаве и ствари по себи или света сенки на зиду пећине и света изван ње.

- romana o mnogim dimenzijama".
 
Индивидуална воља није пука појава попут осталих сенки на зиду пећине, већ залази у "ствар по себи". Колико и како трансцендентно је питање.

То је Шопенхауер описао овако:

"Posle mog spisa о moralnoj slobodi nijedna misao ni covek ne mogu sumnjati da nju ne treba traziti nigde u prirodi, vec samo izvan nje. Ona je nesto metafizicko, nesto sto u fizickom svetu nije moguce. Prema tome, nasi pojedinacni cinovi nikako nisu slobodni; medjutim, individualni karakter svakog pojedinca treba shvatiti kao njegov slobodan cin. On sam je takav jer on jedino zeli da bude zauvek takav. Jer, sama volja postoji po sebi, i kada se pojavljuje u pojedincu, ona njegovo prahtenje, njegovu osnovnu teznju, cini nezavisnom od svakog saznanja - jer svakom saznanju prethodi.

Iz ovoga dalje sledi da individualitet ne pociva samo na principu individuacije, i da zbog toga apsolutno nije puka pojava, vec da svoj koren ima u stvari po sebi, u volji pojedinca. Jer njegov karakter je individualan. Medjutim, koliko su njegovi koreni duboki, to spada u pitanja na koja ne nastojim da odgovorim."

Шопенхауер
Auuu Ozi-ovo očigledno nije Šopenhauer pisao-ovo si ti smislio...Ispalo bi ,naime da je ,najmanje bio Jungov savremenik i da je
zajedno s njim bio koautor ljudskog procesa individuacije!:hahaha::rotf:

Fantastićno!
Inače,proces individuacije teče kao reflektovanje i akumulacija refleksija sadržaja društvenog života u kom
individua učestvuje! Drugim rečima -čime nadograđuje svoj superego-moralne stavove ega! I ta individuacija
se dešava "lomljenjem" ega kompromisima dokle je ego samo "pun sebe"...Tako da Ozi i ne možeš shvatiti
to kao društveni proces jer se to kod tebe dešavalo u niskom intenzitetu-ego ti se baš i nije "lomio"...
Baš te briga-volja ti ostala jaka...mada introvertna-okrenuta sebi!
Moja volja-reagovanje mog ega prolazi "cenzuru" superega i prilično je usklađeno s društvenim interesima i očekivanjima...;)
Naravno,tu je i moja veština reli vožnje po krivinama...Mogu da ti pozajmim moj avtić da malo vežbaš-svejedno je kasko...:hahaha:
 
Auuu Ozi-ovo očigledno nije Šopenhauer pisao-ovo si ti smislio...Ispalo bi ,naime da je ,najmanje bio Jungov savremenik i da je
zajedno s njim bio koautor ljudskog procesa individuacije!:hahaha::rotf:

Fantastićno!
Inače,proces individuacije teče kao reflektovanje i akumulacija refleksija sadržaja društvenog života u kom
individua učestvuje! Drugim rečima -čime nadograđuje svoj superego-moralne stavove ega! I ta individuacija
se dešava "lomljenjem" ega kompromisima dokle je ego samo "pun sebe"...Tako da Ozi i ne možeš shvatiti
to kao društveni proces jer se to kod tebe dešavalo u niskom intenzitetu-ego ti se baš i nije "lomio"...
Baš te briga-volja ti ostala jaka...mada introvertna-okrenuta sebi!
Moja volja-reagovanje mog ega prolazi "cenzuru" superega i prilično je usklađeno s društvenim interesima i očekivanjima...;)
Naravno,tu je i moja veština reli vožnje po krivinama...Mogu da ti pozajmim moj avtić da malo vežbaš-svejedno je kasko...:hahaha:

Принцип индивидуације (principium individuationis) код Шопенхауера се односи на функцију наше моћи сазнања која уз помоћ априорних форми простора, времена и каузалитета ствара представу. Ствара тај скуп слика наспрам тебе који зовеш "реалност".

Дакле, када нешто из ствари по себи уђе у форме сазнања простор, време и каузалитет прошло је кроз принцип индивидуације, тачније ушло је у простор и време:

Volja, kao stvar po sebi, sasvim se razlikuje od svoje pojave i posve je slobodna od svih pojavnih formi u koje prelazi tek prilikom svog ispoljavanja; stoga se pojavne forme tiču samo njenog objektiviteta, dok su njoj samoj strane. Čak i najopštija forma svake predstave - forma objekta u odnosu prema subjektu - ne tiče se volje; još manje je se tiču one forme što su potčinjene najopštijoj formi i koje sve odreda svoj zajednički izraz imaju u načelu razloga. Kao što znamo, načelu razloga takođe pripadaju vreme i prostor, te, shodno tome, i mnoštvo koje postoji i biva moguće jedino zahvaljujući njima. U ovom potonjem smislu, ja ću vreme i prostor da nazovem principium individuationis, koristeći tako izraz pozajmljen iz stare i prave sholastike, izraz, koji valja zapamtiti jednom zasvagda. Jer, jedino su vreme i prostor ti, posredstvom kojih se ono što je - po svojoj suštini i pojmu - isto i jedno pojavljuje kao različito, kao mnoštvo naporednih i sukcesivnih stvari. Sledstveno tome, vreme i prostor su principium individuationis.

Шопенхауер
 
Poslednja izmena:
Vreme i prostor jesu umne tvorevine ( od reči "tvor" cors:mrgreen:) i ti i taj tvoj Šopi ste u teškoj
i poglupoj zabludi da to ima veze s psihičkim reakcijama-to je "samo" apriorna ,naučena sistematska
šema raspoznavanja pojava i njihova gradacija podelom te šeme na manje šeme...
Naravno da to znanje nije mogao posedovati u preprošlom veku Šopi,ali ni ti nisi dalje odmakao od takvih
zabluda da je volja nešto vanvremeno i vanprostorno...Nedostaju tebi znanja psihoanalize,Adlerova dečija
psihologija,faze razvoja deteta i još štošta...
Nije čudo što se i dalje nalupavaš s tim Šopijem-bolje ga nemoj toliko citirati-ispada smešno...:lol:
 
Vreme i prostor jesu umne tvorevine ( od reči "tvor" cors:mrgreen:) i ti i taj tvoj Šopi ste u teškoj
i poglupoj zabludi da to ima veze s psihičkim reakcijama-to je "samo" apriorna ,naučena sistematska
šema raspoznavanja pojava

Није то шема распознавања појава, већ је то ЈЕДИНА појава која постоји. Изван свести нема простора. Нема друге појаве осим те које је створила наша моћ сазнања користећи своје априорне форме зване простор, време и каузалитет.

zabluda da je volja nešto vanvremeno i vanprostorno:

Оно што налазимо у самосвести као вољу одбацило је многе форме појаве, простор (самим тим и оно што зовеш време мислећи на линију), чак и форму бити објект за субјект. Јер

Identitet subjekta htenja sa subjektom spoznavanja, po kojemu rec JA oba ukljucuje, jeste cvor sveta, a stoga je i neobjasnjiv. Samo su nam odnosi izmedju objekata shvatljivi; ali medju njima mogu dva biti jedan, ukoliko su delovi jednog celog. Ovde naprotiv gde je govor o subjektu, ne vrede vise pravila za spoznavanje objekata, a istinski identitet spoznavajuceg sa onim, sto se spoznalo kao htenje , dakle identitet subjekta sa objektom , neposredno je dat. Ko sebi neobjasnjivost toga identiteta pravo predoci , taj ce ga sa mnom nazvati čudom svoje vrste.
Sopenhauer .

Тако да нам воља даје увид у суштину ставри по себи.

Иако не као дефинтивно откровење, већ више као "магловит увид", слутња шта би ствар по себи могла бити.

Док шта ствар по себи дефинитивно јесте, сазнаћемо тек када потпуно скинемо "наочаре"зване простор, време и каузалитет.

" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."

Šopenhauer
 
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."

Šopenhauer
Mnogi su od tada razumeli,samo ti nisi obavešten...:mrgreen:
Prvi je Hegel pomenuo fenomene,a Huserl je obznanio proces njihovog nastajanja...Šopi ostao u autu...:manikir:
 
Evo ti primer kako si daleko od istina i ti,i bio Šopi,a tek Platon...
Феноменолошки методски приступ је примјењен и у оквиру класичног социолошког симболичког интеракционализма, који заснива Џорџ Мид. По тој теорији „појединац“ и „друштво“ нису одвојени реалитети. Савремена теорија симболичке интеракције полази од тога да друштво није ништа друго него мрежа положаја и улога које играју појединци. С друге стране, појединци увијек играју преузете друштвене улоге на себи својствен начин. Тако се истиче значај појединаца за друштво, који се пренебрјегава у оквиру варијаната савременог социологизма које пренаглашавају важност глобалног система за друштвени живот људи. Неоспорна је чињеница да стварно друштвено међудјеловање и понашање не зависи само од глобалног друштвеног система него и од психосоцијалних обиљежја актера свако на свој начин врши своју друштвену улогу (брак је сваки по нечему посебан).

Феноменолшки гледано друштвена реалност није некакав објекат који постоји у спољном свијету, независно од искуства људи као субјеката. Друштво је особена симболичка реалност у којој људи живе и којој придају одређено значење. На тај начин појединци, уважавајући своје лично и колективно искуство, не само што тумаче него и стварају друштвену ситуацију.
 
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."

Šopenhauer
Mnogi su od tada razumeli,samo ti nisi obavešten...:mrgreen:


Не ради се о томе да то неко није некада могао да разуме већ о томе да то не може да разуме нико и никада јер је трансцендентно.

"Za sva ta postavljena pitanja ne samo sto je saznanje nemoguce za nas,
vec je ono uopste nemoguce, zauvek i svugde; naime, da su odnosi
o kojima je rec neispitljivi, nedokucivi, ne sarno relativno
vec apsolutno; ne samo da ih niko ne zna, vec da su oni po sebi
sasvim nesaznatljivi jer uopste ne ulaze u oblik saznanja."

Sopenhauer

А ти твоји који су под наводницима "сазнали" тиме показују да нису сазнали да не могу сазнати.
Или да у те истине гледају бело.
Ма каквим титулама да сте их окитили и на пиједестал попели.
 
Poslednja izmena:
Evo ti primer kako si daleko od istina i ti,i bio Šopi,a tek Platon...
Феноменолошки методски приступ је примјењен и у оквиру класичног социолошког симболичког интеракционализма, који заснива Џорџ Мид. По тој теорији „појединац“ и „друштво“ нису одвојени реалитети. Савремена теорија симболичке интеракције полази од тога да друштво није ништа друго него мрежа положаја и улога које играју појединци. С друге стране, појединци увијек играју преузете друштвене улоге на себи својствен начин. Тако се истиче значај појединаца за друштво, који се пренебрјегава у оквиру варијаната савременог социологизма које пренаглашавају важност глобалног система за друштвени живот људи. Неоспорна је чињеница да стварно друштвено међудјеловање и понашање не зависи само од глобалног друштвеног система него и од психосоцијалних обиљежја актера свако на свој начин врши своју друштвену улогу (брак је сваки по нечему посебан).

Феноменолшки гледано друштвена реалност није некакав објекат који постоји у спољном свијету, независно од искуства људи као субјеката. Друштво је особена симболичка реалност у којој људи живе и којој придају одређено значење. На тај начин појединци, уважавајући своје лично и колективно искуство, не само што тумаче него и стварају друштвену ситуацију.

Na koji nacin su Platon i Sopi daleko od ovoga?
 

Back
Top