Balkanski Sloveni su prvi put pomenti 581. godine, kada su se prema rečima Jovana Efeskog pobunili i preuzeli vlast u većem delu evropske teritorije carstva. Sloveni su iskoristili trenutak kada je poslednje migraciono pleme, Lombardi, otišlo u Italiju a car Tiberije bio zazuzet ratom sa Persijom.
Tiberije, koji je u to vreme imao dobre odnose sa Avarima plaćajući im danak, moli Avare za pomoć i ovi dolaze na Balkan, guše pobunu Slovena i nameću vlast većem broju plemena Ilirika i Trakije, dok su plemena locirana južnije održala samostalnost u odnosu na Avare.
Jovan Efeski je pisao na sirijskom jeziku. Kao i obično, našao se prevodilac koji će suštinski izokrenuti piščeve reči. Naime, Jovan pripoveda da su Sloveni u trenutku pobune bili miroljubivi ruralni stanovnici bez konja, bez oružja i bez ratnog iskustva. Ne pominje nikakav prelazak Dunava i zapravo
potpuno je jasno da ovi ljudi veze nikakve nisu imali sa Prokopijevim podunavskim Sklavenima, koji su bili iskusni ratnici, konjanici. Vredi pomenuti i redosled zauzimanja provincija, prva je pala Grčka, pa Tesalija i na kraju Trakija. Očigledno pobuna je krenula sa juga.
Jovan Efeski je zapravo uhvatio trenutak kada se naziv Sloveni (ne znamo kako glasi na sirijskom originalu) počeo primenjivati i na balkanske starosedeoce.
Medjutim priredjivač Bruks za
pobunu koristi reč
invazija svesno menjajući suštinu Jovanovog kazivanja. Tako da ispada da invaziju vrše ljudi na nogama, koji nisu naoružani, nemaju konje i nisu došli niotkuda........

.
That same year, being the third after the death of king Justin, was famous also for the invasion of an accursed people, called Slavonians, who overran the whole of Greece, and the country of the Thessalonians, and all Thrace, and captured the cities, and took numerous forts, and devastated and burnt, and reduced the people to slavery, and made themselves masters of the whole country, and settled in it by main force, and dwelt in it as though it had been their own without fear. And four years have now elapsed, and still, because the king is engaged in the war with the Persians, and has sent all his forces to the East, they live at their ease in the land, and dwell in it, and spread themselves far and wide as far as God permits them, and ravage and burn and take captive. And to such an extent do they carry their ravages, that they have even ridden up to the outer wall of the city, and driven away all the king's herds of horses, many thousands in number, and whatever else they could find. And even to this day, being the year 895 (A. D. 584), they still encamp and dwell there, and live in peace in the Roman territories, free from anxiety and fear, and lead captive and slay and burn: and they have grown rich in gold and silver, and herds of horses, and arms, and have learnt to fight better than the Romans, though at first they were but rude savages, who did not venture to show themselves outside the woods and the coverts of the trees; and as for arms, they did not even know what they were, with the exception of two or three javelins or darts.
Srećom, na raspolaganju je nemačko izdanje Šonfeldera, čiji predmentni citat je dat u ovoj knjizi,
https://archive.org/stream/einleitungindies00krekuoft/einleitungindies00krekuoft_djvu.txt
'Im dritten Jahre des Todes des Kaisers Justinus und der Regierung des siegreichen Tiberius zog das verwünschte Volk der Slaven aus, durchzog ganz Hellas, die thessalischen und thrakischen Provinzen, nahm viele Städte und Castelle ein, verheerte, verbrannte,
Šonfelder koristi frazu
ZOG SLAVEN AUS, što u bukvalnom smislu znači da su se
Sloveni podigli (na ustanak).
Kao i uvek, u laži su kratke noge, nije lepo lagati pa se posle pozivati na naučnu metodologiju.....