Dobro vece svima. Evo jos jednog clana, nadam se da me primate u drustvo. Procitala sam celu temu, divim se vasoj hrabrosti, ali stvarno. Ja imam 34 god, Porodila sam se pre mesec dana tacno, carskim rezom. 4 god cekala da zatrudnim, bila najsrecnija na svetu do 7.meseca. Odem na kontrolu, naglasim gin da i pored astme koju imam od 6.god, a zbog koje nemam tegobe osim ako je napolju bas 100%vlaznost, ili ako sam mrtva bolesna, zelim prirodan porodjaj. PItao me je imam li jos neku hron bolest. rekoh imam sum na srcu od 13 god, funkcionalni, rekli su da to nije nista strasno. On me poslao u Misovic na eho, kao cisto da proverimo. Ja i odem, malo je falilo i da ne odem....bila sam ok, trudnoca mi je bila super, maaaalo sam bila zadihana u 7.mesecu, ali kakve teskobe zene opisuju ja sam bila super.
Zbog pobacaja u 6 nedelji 2013god sam stavljena pod kategoriju visokorizicna trudnica i prepisano strogo mirovanje uz progesteron. E to mirovanje me unistilo. Pesacila sam ja svaki dan makar malo ali nista spec.Uvek sam bila aktivna, lezanje 7 meseci me upropastilo. I tog famoznog dana odem u Misovic na kardiologiju. Legnem opustena, samo da zavrsim ovo....i onda sam mirna do porodjaja,....gleda jedna, zove drugu, gleda ona....zove doktorku da dodje ali ODMAH. Ulazi doktorka, sve tri zabezeknute zevaju u ekran i pitaju me jel meni dobro. Ja kazem nikad bolje malo se zadisem, astmaticar sam...Boze moj. Nemam oticanja niti bilo kakvih drugih teskoba jedino sto mi je beba visoko....maltene ispod grla mi je vec pocinjao stomak. Tako je bilo do kraja, i do kraja je ostao karlicno.
Takticna, predusretljiva, divna doktorka me pitala u kojoj sam nedelji, da cim udjem u 9.mesec dete izvade napolje a ja hitno na operaciju inace..... (i podize obrve) Ja sad, zabezeknuta, prvo pitam a sta je meni? Ona kaze...imate suzenje aorte...0.76, imate regurgitaciju znacajnu, kalcifikaciju izrazenu, biskupidne zaliske sa vertikalnom komisurom. Ja na to-aha a jel to nesto ozbiljno? Nemam ljudi pojma! Mislim, niko me za 35 god mog postojanja nije poslao na eho niti mi predocio da mozda imam problem, trcala sam beogradski maraton, skijala na vodi, ronila....
Da ne davim, isfura ona mene sa tom izjavom, ja ne znam kako posle tako sasutih reci, uvaljivanja dijagnoze i papira za profilaksu, i hvatanja "tutnja" njenog nisam pobacila ispred u parku Misovica. ja sam ridala, jaukala, arlaukala, ljudi su mi prilazili pitali me jesam li dobro. Ja se drzim za stomak i kukam na sav glas. I sad placem kad se setim. Ne secam se kako sam stigla kuci, taksista nije hteo a mi naplati, samo to znam...ko zna na sta sam licila onda.
I javim se ja ginekologu. On naravno sa takvim izvestajem me hospitalizuje u roku od 3 dana u Visegradsku. Tamo sam lezala 50 dana, cekala carski rez. da im budem na oku. Od svih isptivanja merili su mi pritisak ujutroo i uvece-90/60. Konstantan. Puls povisen-80-100. Posle porodjaja vratio mi se stari pritiisak 110/70. puls 70. Konstantan. Koji je i bio od kad znam za sebe. Porodjaj je bio moj najveci strah, nesto od cega mi se kosa na glavi dizala, ja sam otisla na to mrtva hladna...opterecena operacijom na srcu koja mi predstoji. pritom i dalje-bez simptoma. Poslali me jednom na kontrolu za svih 50 dana, kod neke njihove koja je skoro pa prepisala rezultate. EF je u Misovicu bila 66% a u KCS 80%, suzenje u misovicu 0.76 u KCS 0.85.
Psihicki za tih 50 dana u bolnici ja sam pukla. Skroz. Svaki dan sam plakala. kad su mi doneli bebu koju smo ja i moj muz 4 god cekali, malo je falilo da odemo na vestacku, ja sam ridala i ljubila je. To u bolnici je i proslo jos 5 dana sam izdrzala. Kuci tek kriza. Placem svaki dan. Nisam bila nesavesna, isla sam stalno kod doktora zbog astme na kontrolu...zasto me niko nikad nije poslao na eho meni nije jasno....tim pre sto sam astmaticar, isla sam kod pulmologa, snimala pluca, merili mi kapacitet i svaki put- "aha imas sum...nije jak, imas tegobe? nemas? ok-teraj". Pluca kappaciteta kao u zdrave osobe..
ja sam do 7.meseca bila najsrecnija nego ikad, nasmejana, vedra, jeeedva sam cekala UZ da vidim moju bebu. Posle toga-pakao. Doneli bebu kuci, ja kao pokisla, Stavim ga da spava i guglaj, guglaj, guglaj...do iznemoglosti. Nigde info da li su rezultati u trudnoci tacni, merodavni, volumen krvi je 50% veci? Kako da oostavim bebu od nekoliko meseci i odem na operaciju....nemam pojma hocu li se vratiti tom detetu? jedni kazu cekaj dva meseca bar da se volumen krvi smanji, drugi 6 meseci, neki kazu i do godinu dana da se telo vrati na predjasnje stanje ppa onda ispitivanja. ne znam jel gore cekati ili otici i ranije? Dobila sam profilaksu pre porodjaja. Takva depresija, takva paranoja.....sve pripisujem srcu, sve mislim-aha evo-otkazace, preskace, ne pumpa. Odjednom-sve mi fali. Sa mehanickim zaliskom-nema dece mogu da se pozdravim s tim koliko sam shvatila. Sa bioloskim-reoperacija zagarantovana. Rekonstrukcija aortnog zaliska? Ja da sam te srece? Tesko.....Blago receno ljudi moji...ocajna sam....iscrpljena od lezanja, misici atroofirali, pre porodjaja kilaza 62, u trudnoci 79, posle porodjaja kod kuce izmerila 66, 5 dana posle otpusta iz bolnice. Gvozdje 6, sad malo skocilo, CRP bio 26, sad je 2. Ali ja od tad, od te posete Misovicu u februaru....vise nisam ja. Ja se ne prepoznajem u ogledalu. Sve i da mi zamene zalizak-kuci malo dete- ja ni ovcije boginje nisam prelezala, imunitet los, ako dete ode u vrtic...ja cu stalno biti bolesna kad i ono, a koliko vidim od moje zaove deca su pokretne zaraze, non stop pod prehladom od tih vrtica. Ja iskreno ne znam sta da radim....desava mi se da nekontrolisano placem, tad mi lupa srce kao ludo, moji ne mogu da me smire, prestala sma da dojim, pijem bensedine. Jos uvek cekam da se probudim u 7.mesecu trudnoce, srecna kao sto sam bila. ja uopste ne vidi kako bih i usla u salu za operaciju...jedino da me uspavaju dan ranije na kvar. prosto sumnjam u svoju psihicku snagu da to izdrzim a da mi beba bude sama...