Кад кажем нижи нивои мислим на то да то нису биле одлуке нити Ратка Младића нити Главног штаба већ ниже од тога и преко притисака цивилних органа власти на разне команданте јер је и Караџић имао доста утицаја у војсц
Офанзива на Купрес није само 3. новембар већ то траје од 19.октобра (две пуне недеље ). У току те офанзиве 5. корпус покреће још једну од Бихаћа према Петровцу.Ту се одмах организује садејство снага ВРС и СВК чак долазе борци из Источне Славоније који учествују у контра удару и крше муслиманску офанзиву и разбијају 5. корпус Атифа Дудаковића и онда се дешава горе написано.
7. купрешкој мтбр која се како тако носила са целим једним муслиманским корпусом већи део њихове офанзиве стигла је подршка од бањалучког МУП-а (снаге цивилних органа власти) који су пристигавши преузели једну од најважнијих кота "Демировац" са којег су се једне ноћи само повукли и пустили непријатеља да га преузму без борбе.
Хрвати се укључују и у року дан стиже наређење о повлачењу 7. купрешке из града.Дакле свесно су жртвовани.
Opet pises nelogicnosti na isti nacis ,a da ih nisi razresio ni prosli put .Pitanje je bilo zasto nisu poslali veca pojacanja na kupres 3 novembra 1994 ???? ,a ti odgovaras sa Karadzicevom policijom...Opet naglasavam, brigade premesta vrhovni stab vrs ,dakle ne mogu Karadzicevi ljudi sa nizih pozicija da odlucuju koliko ce vojske gde da dodje niti da zapovedaju nekome povlacenje ,niti komandanti tih brigada smeju da primaju naredjenja takvih osoba ....vojsci moze da komanduje iskljucivo vrhovna komanda vrs i sam ratko mladic.Vojskom u sustini bi trebao da komanduje Radovan Karadzic ,ali u stvarnosti to i nije bio slucaj.
Dakle domen pojacanja je na Mladicu prevashodno i glavnom stabu,a ti kazes da su svesno zrtvovali Kupres.Zasto su Karadzic i Mladic svesno zrtvovali Kupres ,ako su vec usli u konfrotaciju sa Milosevicem zbog tvrdoglavog odbijanja plana kontakt grupe iz 94 koji je za sve vreme ovih desavanja bio na stolu ,a koji su ova dvojica odbijali....
Evo svedocenje Dusana Marica o Kupresu tih dana iz njegove knjige
Zaglušujuća tišina poslije jučerašnjih zaglušujićih artiljerijskih kanonada, u kojima je, po podacima UNPROFOR-a, na Kupreškoj visoravni registrirano više od 3.600 detonacija atriljerijskog oružja velikog kalibra. Od devet sati nastavljena je združena muslimansko-hrvatska ofanziva na cijelom kupreškom ratištu, širokom preko 50 kilometara.
Točno u deset sati muslimani napadaju srpske položaje na Bukovači. Još silovitije nego što su prije dva dana napadali na Priviju. Nakon desetak minuta Grahovljani napuštaju rovove. Za Grahovljanima se povlače i Šipovljani. To su vojnici koji su prethodnih dana dezertirali iz brigade. Vojna policija ih je uhapsila u Šipovu, dovela u zatvor u Kupresu, a juče uputila na Bukovaču. Položaj na Bukovači posljednji napuštaju preostali Blagajčani i brigadni diverzanti. U povlačenju
Milan Knežević je zarobljen. Vojsku koja se povlači sa Bukovače dočekuje korpusna vojna policija i na zadnjim rubovima šume formira novu liniju obrane.
Zapovjednik koji je došao sa vojnom policijom objašnjava vojnicima da moraju da izdrže do sutra ujutro, jer će te noći VRS napustiti Kupres. U cilju obrane komunikacije Kupres – Blagaj, na tom prostoru raspoređena su jača oklopna sredstva Sedme brigade i „Pantera“. Kasno popodne
potpukovnik Rakić dolazi na brda između Zlosela i Rastičeva i izviđa teren na koji će, nakon sve izvjesnijeg povlačenja iz Kupresa, razmjestiti brigadu Na južnom dijelu ratišta, nakon snažne artiljerijske pripreme iz višecjevnih bacača raketa i uz upotrebu tenkova, hrvatske jedinice napale su i zauzele Donji Malovan. Bataljon iz Pete glamočke lake pješadijske brigade, koji je prije nekoliko dana preuzeo obranu sela, bez pružanja ozbiljnijeg otpora neprijatelju, odstupio je preko Drežnice i Hrbljina prema Glamoču, ne obaveštavajući o tome zapovjedništvo u Kupresu.
Na istočnom frontu najžešće borbe vode se za vrh Stožera (Vrana 1.758) i u šumi iznad Kupreških vrata. U šumama prema Vukovsku (Kukavička vrata), došlo je do spajanja lijevog krila muslimanske i desnog krila hrvatske vojske. Združeni neprijatelj sve više steže obruč oko Kupresa.
Izuzetno je teško stanje na linijama fronta, posebno na dijelu prema Vukovsku i Riliću, gdje zapovjedništvo ne uspijeva da uveže liniju i organizira obranu. Demoralizirani borci skrpljeni iz razbijenih jedinica niti vide svrhu dalje borbe, niti predstavljaju snagu koja bi mogla da pruži ozbiljniji otpor
silno motiviranom i višestruko nadmoćnijem neprijatelju.
Odsudna obrana grada prema Hrvatima organizira se u rajonu Poganca, uzvišenja koje se nalazi kilometar južno od grada, gdje se raspoređuju tenkovi i prage povučeni iz Malovana i Ravnog. Oko 22 sata i 30 minuta četa iz Glamoča, koja je držala položaj u rajonu sela Kukavice, napustila je položaj i zaputila se prema gradu.
Nešto kasnije četa iz Grahova i četa iz Ključa napuštaju položaj u Riliću. Isto čini i ključko-vukovski bataljon. Ključani i Vukovljani napuštaju Kukavičku priviju, Omar i Crni vrh i kraj Poganca dolaze u grad.
Raspad sistema. Borci među sobom komentiraju da su spremni boriti se za Kupres, ali pod uvjetom da im zapovjedništvo Vojske RS garantira da borba neće biti uzaludna, da se Kupres neće prepustiti Hrvatima. A slabe snage koje su stigle u pomoć 7. brigadi upućuju na zaključak da će se baš to dogoditi.
Na naš položaj na Velikoj Plazenici nije bilo napada. U drugom smo planu, koplja se lome oko samog grada. Bližila se ponoć kada sam sa Plazenice „Nivom“ krenuo u Kupres. Sa
Draganom Knežićem. Na brdima prije Zlosela, s lijeve strane puta, nailazimo na srpski tenk. Djeluje kao da je napušten. Zaustavljamo se i tiho dozivamo. Poslije minut iz tenka izlazi vojnik.
Umoran, neispavan, pita da li imamo vode. Dajemo mu vodu i nešto hrane što se zateklo u vozilu. Zahvaljuje se i odlazi prema tenku. Samo što smo prošli centar Zlosela susrećemo se kolonom nepoznatih vojnika. Nije prijatno. Zaustavljaju nas i pitaju kuda je najbliži put prema Glamoču. Zaključujem da su to vojnici iz Glamoča. Očigledno bježe.
Najbliži put za Glamoč vodi pravo, preko Stražbenice, Omara i Hrbljine. Lažem ih da im je najbliže da idu asfaltom, preko Rastičeva. Računam da će tim putem naići na vojnu policiju, veća je mogućnost da budu vraćeni u Kupres. Dragan je ukapirao šta mi je cilj, pa dodaje da je najbolje da noće tu, u Zloselima. Objašnjava im da postoji mogućnost da su nakon zauzimanja Malovana Hrvati dio svojih snaga uputili zapadnim rubom Kupreškog polja, ispod Jarma i Kurljaja, sa ciljem da su u rejonu Zlosela spoje sa muslimanskim snagama iz pravca Privije i Ratkovina. A nije da ne postoji.
U Olovu punkt vojne policije. Ispred punkta susrećemo četu iz Grahova, koja je pobjegla sa položaja u Riliću.
U zapovjedništvu zatičem zapovjednika Drugog krajiškog korpusa generala
Gruju Borića, zapovjednika 7. brigade
Rakića, sigurnjaka kapetana
Branu Anđelića… Dežurni je kapetan
Ristić. Prave plan obrane prema Hrvatima. General Borić mi objašnjava da je ispred Kupresa, na uzvišenjima kod Poganca, napravio bedem od praga i tenkova, pa šta Bog da. Kaže: „Imaće ustaše sutra Kosovo“.
Problem je što na tom sektoru nemamo uspostavljenu pješadijsku liniju, koja bi trebala da bude ispred oklopa. Pada odluka da su linija uspostavi pravcem Brda – brežuljci kod benzinske pumpe ispod Čajuše. General naređuje da se na izvršenje tog zadatka pošalje jedinica iz Glamoča. Prekidam ga i kažem da sam tu jedinicu prije pola sata sreo u Zloselima. Nevjerica, psovke …. General, više za sebe, pita šta je sa Grahovljanima. Kažem da su prije pola sata otišli prema Zloselima. Naređuje da se u potjeru za bjeguncima pošalje vojna policija, a da se u susret Hrvatima uputi ključko-vukovski bataljon. Suočen sa činjenicom da ne može da računa na čete iz Glamoča i Grahova, skraćuje liniju obrane i pomjera je bliže Kupresu.
Dobijam informaciju da je stigao telegram od
Ratka Mladića, u kojem zapovjednik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske naređuje da se Kupres brani do posljednjeg čovjeka. Jetko primjećujem da bi bilo mnogo bolje da je umjesto telegrama poslao jednu brigadu. Kasnije mi Rakić objašnjava da u telegramu nema pomenute naredbe, već da njime Mladić samo pohvaljuje Sedmu brigadu i ostale jedinice na istrajnosti kojom brane Kupres.
Saznajem i da je Rakić u toku večeri pojedinačno razgovarao sa komandantima svih jedinica, od Malih vrata do Stožerca, i sa njima dogovorio postupak i pravac povlačenja jedinice sa položaja i iz Kupresa. Ako do toga dođe. Atmosfera kao pred pogreb. Lica smrknuta. Stalno se razmatraju nove varijante obrane, ali u zraku visi činjenica da obrana nije realna.
Ponoć je prošla, bližila se zora koja nije mogla donijeti nikakvo dobro. Čekali smo je u sendviču širokom nekoliko kilometara, između dvije vojske. Mislim da je bilo oko dva sata i 30 minuta kada je general Borić sjeo za sto na kojem se nalazila operativna karta i pozvao sve da sjednu. Pitao nas je šta mislimo. Iako sam bio najmlađi i po godinama i po činu javio sam se prvi.
Predložio sam da vojsku u toku noći izvučemo iz grada, na brda iza Zlosela. Borić me je gledao pomalo iznenađeno.
„
Dule, zar ti koji si se toliko, i kao novinar i sa puškom, borio za Kupres sada predlažeš da ga napustimo?
„Nažalost, nemamo izbora. Prema Hrvatima nemamo liniju. Tenkovi nisu dovoljni. Prostor od Poganca do Kukavičkog jezera je prazan. Hrvati noćas mogu da uđu u grad. Muslimani su ušli u Ratkovine. Hrvati imaju otvoren put ispod Jarma prema Zloselima. Možda sutra osvanemo u obruču. Kažete da nemamo dovoljno granata, da u tenkovima nema goriva. Možemo da imamo stotine mrtvih. Ako se izvučemo iz grada i skratimo liniju imamo šansu da bar ostanemo na Kupreškoj visoravni.
Po reakcijama i pogledima prisutnih zaključujem da nisam otkrio Ameriku, da je napuštanje Kupresa neminovnost o kojoj su oni već razgovarali i da je ova konsultacija tko zna koja po redu današnja razmjena mišljenja na tu temu.
Savo Cvijetinović kaže da je napuštanje Kupresa jedino razumno rješenje.
„Predlagao sam da se mnogo ranije povučemo iz Ravnog i Vukovska. Da smo to učinili dva dana ranije, imali bi vremena da se utvrdimo na Priviji i Crnom Vrhu. Međutim, čekali smo posljednji trenutak, povukli se na tu liniju, kad već nije bilo vremena da tu organiziramo ozbiljnu obranu.
General ga prekida.: „Ti znaš da Glavni štab nije dozvolio povlačenje iz Ravnog i Vukovska. Tražili smo, nisu dozvolili.
„Trebali smo se povući i bez njihove dozvole. Nemojte da ponovimo grešku. Ako se sada povučemo iz Kupresa imamo šansu da do zore organiziramo kakvu-takvu obranu iznad Zlosela. U suprotnom, velike su šanse da sutra budemo portpuno razbijeni kao vojna snaga. Toliko da će nas Ustaše i Turci goniti do Šipova. U slučaju da opstanemo iznad Zlosela i na Plazenici, možda će nam se ponovo ukazati šansa da povratimo Kupres.
Ali, ako nas potpuno zbace sa Kupreške visoravni u Šipovo, to će biti zauvjek zbogom Kupresu.
Rakić smrknut ćuti, ustaje i šeta po prostoriji. Nije progovorio ni riječ. Ćuti i general. Ustaje, izlazi iz sale i odlazi na kat. Vraća se poslije desetak minuta, diže slušalicu telefona i nekom govori: „Prelazimo na plan B“. Nakon nekoliko trenutaka dodaje: „Ja sam tako odlučio“. Po jednoj varijanti, koju sam čuo, razgovarao je sa Glavnim stožerom VRS u Han Pijesku. Po drugoj, s druge strane linije bio je pukovnik
Mićo Vlaisavljević, načelnik stožera Drugog krajiškog korpusa, u zapovjedništvu korpusa u Drvaru.
Spušta slušalicu i gledajući nas kao osuđenik kaže da napuštamo Kupres. Ne znam zbog čega, ali laknulo mi je. Bespotrebno je objašnjavati koliko su ti trenuci bili mučni. General Borić, častan čovjek i oficir, donosio je odluku o napuštanju najvažnijeg položaja u zoni odgovornosti korpusa kojim je zapovijedao.
Komandant brigade Rakić je morao da napusti prostor koji je branila njegova brigada, nakon sedmomjesečnih borbi sa muslimanima. Kao i većina vojnika iz Banjaluke, Šipova, Ključa i Mrkonjić Grada srodio se sa Kupresom i Kuprešanima. Treba sutra živjeti sa teretom zapovjednika koji je izgubio čuveni, strateški važan, Kupres i pogledati ljudima u oči. Tešku i neprijatnu situaciju im je vjerovatno bar malo olakšavalo to što i ja, jedini prisutni Kuprešak, smatram da je napuštanje Kupresa jedino racionalno rješenje.
...................................Celu dramu napustanja kupresa je opisao ovaj u svojoj knjizi ,a to gore je samo delic,pa koga zanima moze da nadje na internetu.