ja inace nemam nista protiv da stariju, belu decu, koju niko u srbiji nece usvoje stranci. kao sto rekoh razumem nase ljude sto hoce bebe i sasvim malu decu, ali ako gledam iz perspektive deteta za mene je bolje da me usvoji neko ko ce mi nesto dati, nego ceo zivot po domovima i po hraniteljskim porodicama, a sa 18 prakticno mrs na ulicu. pokusajte sebe da zamislite kao napusteno dete koje vodaju od jednog do drugog doma ili hranitelja i koje zna kakva ga sudbina ceka sa 18 u zemlji u kojoj i onako ima malo prespektive. ako su usvojitelji normalni, a uzecu da jesu, dete dobija mogucnost skolovanja, uklapanja u drustvo i kasnije cak i nasledjivanja od strane usvojitelja, posto se oni poistovecuju sa bioloskim roditeljima. dakle, dete dobija startnu poziciju i mogucnost da ne ostane na marginama drustva. uvek postoji mogucnost zloupotrebe, ali ta mogucnost postoji uvek i svuda.
ovaj padre po svom kazivanju i dalje odrzava kontakt sa decom kojoj je bio hranitelj, ali koliko hranitelja ostaje u zivotu dece, nakon hraniteljstva i pogotovo ako su konstantno hranitelji, koji je to broj dece. ne mogu, sve i da hoce, da pomognu svakom od njih.
nisam ispratila ovaj slucaj od te male zorane sto su je vrtaili iz svedske, ali sta ce nju da ceka ovde kada napuni 18. oce li joj ta hraniteljka obezbediti dalje skolovanje, oce li je zadrzati u svojoj kuci, pomoci joj materijalno da stane na svoje noge?
sve je to jako komplikovano, ali normalno je valjda da se gleda sta je u najboljem interesu deteta, a mislim da je u interesu deteta da ipak bude usvojeno i dobije sve ono sto deca dobijaju od bioloskih roditelja, mislim na odgovorne i normalne bioloske ordiytelje. ali nije ni svaki bioloski roditelj odgovoran i normalan i mnoge frustracije izbijaju iz njih i prebacuju se na decu.