Nesumnjivo Hrvati

Ako išta, moram da se zahvalim Hrobiju što nam ga je otkrio. Moram reći da sam mu, kada sam prvi put čuo za njega, očigledno previše značaja pridavao. :lol:
Па кад ниси пажљиво читао шта сам писао. :D
Грчевића сам прије скоро 20 година назвао „младим лавом” кроатистике, било је још тада јасно видљиво да је он одабран (наметнуо се он сам, али наметали су се многи, „стара гарда” је одлучивала коме ће дати колики простор и прилику да „напредује”). Капацитет Брозовића више не постоји нити се назире ико ко би га могао наслиједити, од ових стараца Катичић није довољно озбиљан (а ни мудар), Бабић је будалетина уклопива у сваки пожељни калуп, а Грчевић је, по свој прилици, најмање лош избор од ових млађих (с кроатистичког стајалишта). Пробитачан је, продуктиван, нема никакав проблем са писањем глупости, нема „трансфер блама” кад неко у осврту јасно покаже како и колико лупета, а „покривен” је, осим хрватском, и њемачком „кроатистичком струјом”. Е сад, то што је шупаљ, па добро де, цијела кростистика је шупља, ту стварно треба бити генијалан па толике шупљине како-тако прикрити... (то је најбоље радио Брозовић).
 
Па кад ниси пажљиво читао шта сам писао. :D
Грчевића сам прије скоро 20 година назвао „младим лавом” кроатистике, било је још тада јасно видљиво да је он одабран (наметнуо се он сам, али наметали су се многи, „стара гарда” је одлучивала коме ће дати колики простор и прилику да „напредује”). Капацитет Брозовића више не постоји нити се назире ико ко би га могао наслиједити, од ових стараца Катичић није довољно озбиљан (а ни мудар), Бабић је будалетина уклопива у сваки пожељни калуп, а Грчевић је, по свој прилици, најмање лош избор од ових млађих (с кроатистичког стајалишта). Пробитачан је, продуктиван, нема никакав проблем са писањем глупости, нема „трансфер блама” кад неко у осврту јасно покаже како и колико лупета, а „покривен” је, осим хрватском, и њемачком „кроатистичком струјом”. Е сад, то што је шупаљ, па добро де, цијела кростистика је шупља, ту стварно треба бити генијалан па толике шупљине како-тако прикрити... (то је најбоље радио Брозовић).

Ja Katičića ne bih potcenjivao. Imao je enciklopedijsko znanje i hvatao se tema kojima se malo ko i hteo približiti. Minus je to što po nekim pitanjima ima loše / ne baš najbolje proverene izvore, no što je večita boljka filologije kad god se isprobava baviti etnologijom ili istorijom.

U komparaciji sa njim, navedeni primeri, koje si uglavnom dobro spomenuo, nisu uopšte vredni spomena (tu uključujem i izvikanoga polupropagandistu Brozovića, koji verovatno uopšte ne bi bio tu gde je da nije bilo komunističke partije i onih izvesnih zbivanja).

Pa i Grčevića uopšte pominjati među tim poznatijim imenima...ne znam kako ne dobiti transfer blama, indirektno. XD
 
Ja Katičića ne bih potcenjivao. Imao je enciklopedijsko znanje i hvatao se tema kojima se malo ko i hteo približiti. Minus je to što po nekim pitanjima ima loše / ne baš najbolje proverene izvore, no što je večita boljka filologije kad god se isprobava baviti etnologijom ili istorijom.

U komparaciji sa njim, navedeni primeri, koje si uglavnom dobro spomenuo, nisu uopšte vredni spomena (tu uključujem i izvikanoga polupropagandistu Brozovića, koji verovatno uopšte ne bi bio tu gde je da nije bilo komunističke partije i onih izvesnih zbivanja).

Pa i Grčevića uopšte pominjati među tim poznatijim imenima...ne znam kako ne dobiti transfer blama, indirektno. XD
Катичића не потцјењујем, па поменуо сам га првог након Брозовића. Минусе које му ти помињеш нису његови стручни недостаци него неизбјежност када се теми приступа телеолошки (дакле, с унапријед постављеним циљем тј. закључком, а онда се мора бирати само оно што тај циљ може како-тако подупријети).
Брозовића сам издвојио, али да би правилно разумио о чему пишем, мораш имати у виду да ја кроатистику не сврставам у лингвистику него у политику (можеш се сложити или не, али с том премисом треба читати све што о језику пишем). Дакле, у том кључу Брозовић је био „сива еминенција” кроатистике. Био је опрезан у својим изјавама, радовима, често магловит и не конкретан, али зато је успијевао избјећи да масовно пише лако обориве глупости којих код других и те како има. Чак је и у оној дугогодишњој преписци са Сњежаном Кордић (у коју су се укључивали и Курта и Мурта и пролазили као боси по трњу) био суздржан. Јесте онако с висине мало пљуцнуо по њој, али у дневним новинама, кратко и уопштено, најављивао је да ће можда написати нешто озбиљније на ту тему ако стигне (што је, спретно срочено, подразумијевало да је она потпуно небитан детаљ за који Он нема ни времена, али ајде, ако стигне... и није никад „стигао” да то уради).
Грчевића наравно помињем јер ће, по мојој процјени, он у догледно вријеме испливати на сам врх. Да ли је то тужна или славна стварност савремене кроатистике, није мој проблем. Трансфер блама ако он постане прво кроатистичко копље (инсистирам на копљу, а не перу) наравно да немам, напротив, с моје стране гледано, то чак и није лоше. ;)
 
Катичића не потцјењујем, па поменуо сам га првог након Брозовића. Минусе које му ти помињеш нису његови стручни недостаци него неизбјежност када се теми приступа телеолошки (дакле, с унапријед постављеним циљем тј. закључком, а онда се мора бирати само оно што тај циљ може како-тако подупријети).
Брозовића сам издвојио, али да би правилно разумио о чему пишем, мораш имати у виду да ја кроатистику не сврставам у лингвистику него у политику (можеш се сложити или не, али с том премисом треба читати све што о језику пишем). Дакле, у том кључу Брозовић је био „сива еминенција” кроатистике. Био је опрезан у својим изјавама, радовима, често магловит и не конкретан, али зато је успијевао избјећи да масовно пише лако обориве глупости којих код других и те како има. Чак је и у оној дугогодишњој преписци са Сњежаном Кордић (у коју су се укључивали и Курта и Мурта и пролазили као боси по трњу) био суздржан. Јесте онако с висине мало пљуцнуо по њој, али у дневним новинама, кратко и уопштено, најављивао је да ће можда написати нешто озбиљније на ту тему ако стигне (што је, спретно срочено, подразумијевало да је она потпуно небитан детаљ за који Он нема ни времена, али ајде, ако стигне... и није никад „стигао” да то уради).
Грчевића наравно помињем јер ће, по мојој процјени, он у догледно вријеме испливати на сам врх. Да ли је то тужна или славна стварност савремене кроатистике, није мој проблем. Трансфер блама ако он постане прво кроатистичко копље (инсистирам на копљу, а не перу) наравно да немам, напротив, с моје стране гледано, то чак и није лоше. ;)

Ja o Katičiću imam visoko mišljenje zbog njegovih pojedinih priređivanja izvora i paleobalkanskih studija. Stvarno je izuzetno dragocen; upisao se u istoriju tim svojim činovima, kako god sudili o njegovom kompletnom opusu.

Ma da. Pa Dalibor Brozović je to Rastislavu Petroviću jednom posle nekog televizijskog gostovanja direktno i priznao, tim rečima: žrtvujemo nauku zarad nacionalnih interesa, da onda, kada nauka izvrši demistifikaciju, već bude prekasno jer politički ciljevi budu već ostvareni. Tu se posebno može videti koliko @Urvan Hroboatos u sve te mitomane kroatistike gleda potpuno idolopoklonički; ako se sećaš, evo rasprave ovde: https://forum.krstarica.com/threads/ciji-je-nas-jezik.251784/page-168

Pokušao je Hrobi predstaviti to kao nekakvu Petrovićevu tobož' podvalu...a Brozović 'ladno sam to objavio i svojim rečima priznao u jednom članku za časopis Jezik 1996. godine. :lol:

Sad kad si spomenuo to...primetio sam da je i to vrlo čest fenomen u kroatistici. Stalno se najavljuju odgovori. Tako je i Slobodan Prosperov Novak učinio povodom istorije stare dubrovačke književnosti od Zlate Bojović, koju je napljuvao navodeći i 50% potpuno netačnih stvari jer se vidi da knjigu nije ni ovlaš prelistao.


Zašto Novak (koji je inače dosta solidan istoričar književnosti) nije probao normalno i argumentovano kritikovati, već ispasti u onom najgorem svetlu (kada se vidi da emotivno reaguješ, bolje je direktno prikazati te tendencije, umesto da se bezuspešno pokušavaju sakriti između nekakvog lažnog profesionalizma i tobožnje neutralne objektivnosti)...pitanje je. :think:

No, struka se nije izjasnila o Bojovićkinoj sintezi i sve ostaje, kao i tako često, u najavama.
 
Poslednja izmena:
Ja o Katičiću imam visoko mišljenje zbog njegovih pojedinih priređivanja izvora i paleobalkanskih studija. Stvarno je izuzetno dragocen; upisao se u istoriju tim svojim činovima, kako god sudili o njegovom kompletnom opusu.

Ma da. Pa Dalibor Brozović je to Rastislavu Petroviću jednom posle nekog televizijskog gostovanja direktno i priznao, tim rečima: žrtvujemo nauku zarad nacionalnih interesa, da onda, kada nauka izvrši demistifikaciju, već bude prekasno jer politički ciljevi budu već ostvareni. Tu se posebno može videti koliko @Urvan Hroboatos u sve te mitomane kroatistike gleda potpuno idolopoklonički; ako se sećaš, evo rasprave ovde: https://forum.krstarica.com/threads/ciji-je-nas-jezik.251784/page-168

Pokušao je Hrobi predstaviti to kao nekakvu Petrovićevu tobož' podvalu...a Brozović 'ladno sam to objavio i svojim rečima priznao u jednom članku za časopis Jezik 1996. godine. :lol:

Sad kad si spomenuo to...primetio sam da je i to vrlo čest fenomen u kroatistici. Stalno se najavljuju odgovori. Tako je i Slobodan Prosperov Novak učinio povodom istorije stare dubrovačke književnosti od Zlate Bojović, koju je napljuvao navodeći i 50% potpuno netačnih stvari jer se vidi da knjigu nije ni ovlaš prelistao.


Zašto Novak (koji je inače dosta solidan istoričar književnosti) nije probao normalno i argumentovano kritikovati, već ispasti u onom najgorem svetlu (kada se vidi da emotivno reaguješ, bolje je direktno prikazati te tendencije, umesto da se bezuspešno pokušavaju sakriti između nekakvog lažnog profesionalizma i tobožnje neutralne objektivnosti)...pitanje je. :think:

No, struka se nije izjasnila o Bojovićkinoj sintezi i sve ostaje, kao i tako često, u najavama.
Пробај, макар менталне вјежбе ради, кроатистику проматрати као политику маскирану у лингвистичку одору и много тога чудног ће ти постати кристлно јасно. Та „најављивања” су разумљива. Треба одмах реагирати на нешто што запријети кроатистичкој кули од карата. То одмах (и са кадровима типа Грчевића, још мање способне да и не помињем) могуће је само оштром пљувачином, што се и редовно ради. Они мало озбиљнији се клоне да баш објаве књигу која остаје „за вјечност” у којој би се налупетали и зато пљуцну да покажу да су „на линији” и најаве „озбиљан одговор”... од којег и сами бјеже ко ђаво од крста.
 
Ne postoji nijedan dokaz da su se hrvati dosli na Balkan u 7. veku tacnije nedge oko 620 i neke. Stavise, sve ukazuje na to da su najranije dosli krajem VIII ili pocekom IX veka. To podrzavaju i hrvatski istoricari koji su strucnjaci za hrvatski Srednji vek poput profesorke Nade Klaci, koja je 40 godina predavala na Univerzitetu u Zagrebu temu o hrvatskom Srednjem veku i mozda je bila najveci strucnjak za tu oblast u XX veku.

Klaić was highly critical about the work by some scholars like Ferdo Šišić (which she dismissed as poorly analysed), or Lj. Hauptmann (regarding the thesis of Croats migration from White Croatia and the Iranian-Caucasian theory of the origin of early Croats). Her firm assumptions on the origin and early homeland of Croats based on Margetić's thesis whereby the Croats arrived to Dalmatia in the late 8th or early 9th century

https://en.wikipedia.org/wiki/Nada_Klaić

Poveci je problem sto kod Porfirogenita u DAI postoje dva suprostavljena kazivanja o dolasku hrvata u 30 i 31 poglavlju o cemu se ozbiljno bavi veliki strucnjak za Sfrednje vek Istocne evrope i Balkan Curta koji je saradnik Univerziteta u Oksfordu u svom delu iz 2019 godine
"Eastern Europe in the Middle Ages 500-1300 "

vkAxI2z.png


Najraniji spisi i hrvatima sa zapada su iz 9 ili 10. veka. To je skoro nemoguce da od 7. do 9. veka nema nikakvih pominjanja hrvata iako se nalazi na franackoj granici i pod njihovim vazalnim statusom. Pa cak se i Srbi kod Ajnharda pominju pre hrvata iako Srbi nisu pod franackim uticajem na Balkanu. Sa time je jos zanimljivije ovo:

Jgd951T.png
 
Jako je puno poklapanja kod hrvata sa avarskim vremenskim periodima i geografijom. Cak i da pretpostavimo da su dosli u 7. veku u Vizantiju to se desilo jer su bezali od Avara koji su se izivljavali nad njima. Ako verujemo u pretpostavke o geografi hrvata pre doseljavanja u 7. veku oni su bili tacno na sevenim obodima Panonskog basena u koji su uleteli Avari tokom 6. veka. To znaci da su bili u direktnom kontaktu sa Avarima.
Ako su pak dosli krajem 8. i pocetkom 9. veka na Balkan to se podudara sa padom Avarskog kaganata.
Vidim da po hrvatskim ostrvima koja su ocuvala cakavsko narecje, sa kojim su se hrvati sluzili, tamo ima dosa po muskoj liniji Q haplogrupe sto odgovara Centralnoj Aziji ili Romima.
 
Ne postoji nijedan dokaz da su se hrvati dosli na Balkan u 7. veku tacnije nedge oko 620 i neke. Stavise, sve ukazuje na to da su najranije dosli krajem VIII ili pocekom IX veka. To podrzavaju i hrvatski istoricari koji su strucnjaci za hrvatski Srednji vek poput profesorke Nade Klaci, koja je 40 godina predavala na Univerzitetu u Zagrebu temu o hrvatskom Srednjem veku i mozda je bila najveci strucnjak za tu oblast u XX veku.



https://en.wikipedia.org/wiki/Nada_Klaić

Poveci je problem sto kod Porfirogenita u DAI postoje dva suprostavljena kazivanja o dolasku hrvata u 30 i 31 poglavlju o cemu se ozbiljno bavi veliki strucnjak za Sfrednje vek Istocne evrope i Balkan Curta koji je saradnik Univerziteta u Oksfordu u svom delu iz 2019 godine
"Eastern Europe in the Middle Ages 500-1300 "

vkAxI2z.png


Najraniji spisi i hrvatima sa zapada su iz 9 ili 10. veka. To je skoro nemoguce da od 7. do 9. veka nema nikakvih pominjanja hrvata iako se nalazi na franackoj granici i pod njihovim vazalnim statusom. Pa cak se i Srbi kod Ajnharda pominju pre hrvata iako Srbi nisu pod franackim uticajem na Balkanu. Sa time je jos zanimljivije ovo:

Jgd951T.png

To i jeste problem sa hrvatskom "istorijom" pre pada pod Mađare, svodi se na skup priča koje nisu potvrđene ni od koga sa strane. Imaju niz nekakvih kraljeva, ali ne i imena njihovih supruga, mesta gde su stolovali, ostatke njihovih dvorova i utvrđenja, a grobovi i da se ne pominju. Nema nikakve dokumentacije, podataka o diplomatskim aktivnostima i odnosima sa drugim narodima, ispada kako su se ti navodni kraljevi rodili, seli na presto i umrli, a u međuvremenu bili u nekom stanju hibernacije jer nisu radili ništa. Ali zato kada se slušaju njihove priče o "državi" pre Države SHS, stiče se utisak da se u najmanju ruku radi o imperiji. Tipa Zvonimirovih 300.000 ljutih gusara, Panonska i Primorska Hrvatska i još niz sličnih nebuloza.
 
Meni nije jasna tolika potreba za prisvajanjem Ozane Kotorske za koju se zna da je iz pravoslavne porodice i da je prešla na katoličanstvo i da je iz Lješanske nahije gde Hrvati nisu ni na nivou statističke greške.
Ali eto dovoljno je da pređe na katoličanstvo i da postane Hrvatica.

Meni je jasna, i ne samo ta potreba, već čitav niz sličnih. To je u suštini jednostavna psihoanaliza, Hrvati su kroz vekove učeni da su superiorni u odnosu na "grko - istočnjake", tipa oni su "predziđe kršćanstva" i slična ludila. I ta priča je mogla da prođe do momenta kada se o njima brinuo neko drugi. Čim su ostavljeni da se brinu sami o sebi, suočili su se sa realnošću koja je govorila da ti "superiorni kršćani" nisu u stanju da se izbore za državu ni kada im je poklonjena na tacni, pa su morali da se obrate za pomoć onima koje su smatrali inferiornima. Sve to stvara jake komplekse, koji nisu došli do izražaja u AU jer im gazde nikada nisu dozvolile da se razmahnu u odnosu na njih, odnosno Hrvati su tada prihvatili činjenicu da su inferiorni i minorni. Ovu drugu realnost nisu mogli da prihvate i sva njihova prisvajanja su u sklopu lečenja pomenutih kompleksa, odnosno u funkciji samopotvrđivanja umišljene veličine.
 
Obći zagrebački koledar za godinu 1849.

„Bosna, koja se po rěci Bosni od starinah tako naziva, bivala je čest jedna velike sàrbske dàržave, a čest za sebe, dàržava i banovina, imajuća svoje vladatelje, Kraljeve i Bane.“ (str. 25)

„Žitelji u Bosni jesu Sàrblji, no trojakoga věroispovědanja, istočnoga, zapadnoga i mahomedanske věre.''(str. 28)

„Katolici, ili Sàrblji zapadne càrkve, koji se u sred Bosne Magjari zovu, žive ponajviše po selima, koja su sa turskima izměšana, kao oko Kupresa, i do blizu Lěvna, něšto oko Travnika, několiko selah oko Jajca, několiko oko Gradašca i oko Banje Luke, několiko oko Dubice pokraj Save.“ (str. 30)


https://books.google.rs/books?id=NXhcAAAAcAAJ&printsec=frontcover&hl=sr#v=onepage&q&f=false

Nije li zanimljivo da se do sredine 19. veka u sred Zagreba štampaju dokumenti koji govore da je Bosna srpska država i da su svi u njoj zapravo Srbi uključujući i katolike? Je li ovo direktno priznanje da Hrvata i nije nikada bilo u Bosni, već su to asimilovani Srbi/Bošnjaci katolici?

Ovo je izgleda preuzeto iz predgovora ''Srbski spomenici'' srpskog sveštenika iz Bosne Pavla Tvrtkovića iz 1840. godine.
https://books.google.rs/books?id=gZtbAAAAcAAJ&printsec=frontcover&hl=sr#v=onepage&q&f=false
 
Nije li zanimljivo da se do sredine 19. veka u sred Zagreba štampaju dokumenti koji govore da je Bosna srpska država i da su svi u njoj zapravo Srbi uključujući i katolike? Je li ovo direktno priznanje da Hrvata i nije nikada bilo u Bosni, već su to asimilovani Srbi/Bošnjaci katolici?

Nothing weird there. Zagreb nije bio tada toliko hrvatski grad koliko međunarodni.

Tipa, kao što je to Beograd dobrim delom u zadnjih vek i par decenija.
 
KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA

Gusle ove povijest opjevaše
zgode razne, pripovjesti mnoge
Bitke strašne i gladne godine
razmirice al i bratske sloge
Neka gusle još jednom zastruje
nek se do svih kraja svijeta čuje
Od koljena do koljena rodu
Hrvatima po cijelome svijetu
O junaku Tomislavu slavnom
vičnom maču i hrvanju svakom
Kralju prvom borcu za slobodu
po njemu je i pjesma postala
U knjigama o njemu se piše
Ko što stari ljetopisu kažu
a što kažu to se i ne briš
 
KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA

Gusle ove povijest opjevaše
zgode razne, pripovjesti mnoge
Bitke strašne i gladne godine
razmirice al i bratske sloge
Neka gusle još jednom zastruje
nek se do svih kraja svijeta čuje
Od koljena do koljena rodu
Hrvatima po cijelome svijetu
O junaku Tomislavu slavnom
vičnom maču i hrvanju svakom
Kralju prvom borcu za slobodu
po njemu je i pjesma postala
U knjigama o njemu se piše
Ko što stari ljetopisu kažu
a što kažu to se i ne briš
Splačina na više načina:
-tematski
-faktografski
-stilistički
-zanatski
 
sad su i gusle postale vas narodni instrument? majko mila ni manjeg naroda ni vecih lazova. imaju i i latinicu i cirilicu i glagoljicu i stokavsko i kajkavsko narecje i kravatu i gusle i hemijsku olovku... mrzi me vise da nabrajam
 
Splačina na više načina:
-tematski
-faktografski
-stilistički
-zanatski
Poenta Mrkalj je bilo sto nasi forumski hrvati stalno na jednoj drugoj temi potenciraju znatnu razlicitost srpskog od hrvatskog jezika.
Potom , slusajuci Jozu guslara i njihove neke guslarske pesme i na kraju umetnuvsi deo ove pesme
(a sve to sto su oni lajkovali) neosetivski da se radi o pesnicki istom jeziku bez novohrvatskih tvorbenih reci .
..................................................................................................................................................................
 
Samo kod tebe guslanje ima ulogu prenošenja faktografski točnih, stilistički ugodnih, zanatski obrađenih i tematski posloženih informacija. :lol:

Kod nas guslanje izvodi priče koje imaju osnova u realnosti, kod vas se gusla o "hrvatskim kraljevima" o kojima čak ni Hrvati ne znaju ništa. Gledam baš hrvatsku Vikipediju za ovog Tomislava, priča počinje ovako: ne zna se kada je tačno došao na presto, ne zna se dokle je vladao, ne zna se ni način na koji je zavladao, zapravo je jako malo podataka o njemu :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1:
 
Samo kod tebe guslanje ima ulogu prenošenja faktografski točnih, stilistički ugodnih, zanatski obrađenih i tematski posloženih informacija. :lol:

Gusle su instrument epskih ciklusa. Dakle bez epskih ciklusa i nema guslanja.

Ne postoje hrvatski narodni epski ciklusi, tako da gusle ne pripadaju njima.

Interesantno da Matica Hrvatska 1890. izdala zbirku epskih narodnih pjesama pod nazivom "hrvatske narodne pjesme" i skoro sve pjesme su o srpskim junacima ili iz starijih srpskih epskih ciklusa.
https://sr.wikisource.org/wiki/Народне_песме_у_издању_Матице_хрватске

Tu su "Boj na Kosovu", "Banovic Strahinja", pjesme o Marku Kraljevicu, Caru Lazaru. :lol: Nigdje kralja Tomislava, Zvonimira, itd.
 
Kod nas guslanje izvodi priče koje imaju osnova u realnosti, kod vas se gusla o "hrvatskim kraljevima" o kojima čak ni Hrvati ne znaju ništa. Gledam baš hrvatsku Vikipediju za ovog Tomislava, priča počinje ovako: ne zna se kada je tačno došao na presto, ne zna se dokle je vladao, ne zna se ni način na koji je zavladao, zapravo je jako malo podataka o njemu :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1:

Непознат дан, године икс, датум је мога рођења :rotf::rotf::rotf:

 
Занимљиви ови Кајкавци. Лагано се ограђују од Хрвата :)

https://www.zvirek.net/Kajkavskijezik/

Važno je znati da tie Slovenski jezik neje bil jezik denešnje Slovenije, neg jezik undašnjeh Kajkavcov šteri su sebe imenuvali Slovenci, a denešnje Slovence su razlikuvali pod imenom Kranjci.
Naši predki su poznali i Harvate ili Hervate za štere su znali da žive v drugi državi Hervatski (lat. Croatia), štera je bila okoli Bihača i južneše, i znali su da oni ne pišu po “pravemu zagrebečkemu slovenskemu slovu, neg na drugemu jeziku hervatskomu. Tie hervatski jezik je pak bil Čakavsko-ikavski i pisal se na glagoljici -“istud alphabetum est Chrawaticum” i čirilici.
Kajkavci v svojemu kraljestvu Slovenje nesu nigdar koristili ta 2 hervatska pisma, nego isključivo latinsko pismo, kaj isto pokazuje da su bili drugački narod od Hervatov.
 

Back
Top