Nesumnjivo Hrvati

Budući da svezak ARj, 68, u kom je obrađen pojam srpski, srbi... nedostupan za prijegled, dostajat će i Skokov. Opet po 2, budući da nemam vremena za neko petljanje izvan ovog pdf... Stavit ću i Skokov opis pojma Hrvat.

sks1.png

sks2.png
 
Urvan Hroboatos:
Budući da svezak ARj, 68, u kom je obrađen pojam srpski, srbi... nedostupan za prijegled, dostajat će i Skokov. Opet po 2, budući da nemam vremena za neko petljanje izvan ovog pdf... Stavit ću i Skokov opis pojma Hrvat.

Pogledajte prilog 636011
Pogledajte prilog 636013
Kliknite za proširenje...
cim ti napises "PRIJEGLED" u svom postu, s tobom nema normalne raspre.....i to jos smatras ispravnim, inace ne bi napisao, zar ne....ne trudi se da dajes objasnjenja ili PRIJEKUCAS napisano, jer sve je jasno
 
Poslednja izmena od moderatora:
kentaur Nesh:
cim ti napises "PRIJEGLED" u svom postu, s tobom nema normalne raspre.....i to jos smatras ispravnim, inace ne bi napisao, zar ne....ne trudi se da dajes objasnjenja ili PRIJEKUCAS napisano, jer sve je jasno
Kliknite za proširenje...

https://hr.wikisource.org/wiki/Odgovor_"Srbskome_Dnevniku"_i_beogradskim_novinam
....................
To vam s g. Šafarikom budi za sada dosta. I zbilja, kako vi s g. Šafarikom tumačite Konstantina, kad veli na jednome mestu, a na drugom o pitanju ništa nezna — da je car bizantinski dopustio Hervatom Avare proterati. To ćete mi drugi put kazati. Kako razumite Konst. kad veli, da su se Servi naselili u cerljenu Hervatsku, t. j. od Cetine niz berdo, — u zemlju, koju su Hervati oteli i zauzeli? I to ćete drugi put kazati. — Razgledajte se sada po onome prostoru, u koi ste bili s g. Šafarikom nekakov Srbež razkopitili. — Još mi ostaju dva extrema, t. j. Istria i Dubrovnik. Vi velite, da su Istrianci nekakvi Srbi; ali gospodo pogledajte u „istrianske razvode" od god. 1325. (Arkiv za jug pov. knji. 2. razdel 2. str. 232—268.) pa ćete videti gde Istrianac veli da piše jezikom hervatskim. Upitajte g. Šafafika što je to. — Vi velite, da je knjižtvo Dubrovačko serbsko knjižtvo, t. j. da su Dubrovčani plemena servianskoga, ali gospodo, Zlatarić veli, da Sofokleovu Elektru i Ljubomira Tasova prevodi na hervatski jezik. O poganac ga neprekinuo što to kaže! Čavčić Ve-tranić kaže da Hekubu prevodi na hervatski jezik. O gutunar ga neudavio što to veli! Pa kako pišu ti ljudi? Onako, kako i Lučić, i Ranjina. i Mažibradić, i Lukarević i Hektorević i mnogi drugi hervatski pisci iz Dalmacie. U ostalom ja deržim Dubrovčane za pohervatjene Latince. Kažite sve ovo i g. Šafafiku, pa ga upitajte za ovako staro domaće pismo o Rusih, Poljacih ali Česih, kao što je Terpimirova darovnica — Tako je kod Hervatah.

Kako stoje tako zvani „Srbi?" Gospodo to je jedini puk, koi nezna ni sam samcat kako mu je ime. Upitajte g. Šafafika, nebi li znao za još koi takov puk. Kažite mi, gospodo i s g. Šafafikom, ima li se govoriti: Srb, ali Srbin, ali Srbljin, ali Srbalj, ali Srbianac, ali Srbljanin itd. Ovako se danas taj puk sam zove, a to valjda znate i vi i g. Šafafik, da je ta zemlja, stara Mysia, i Dacia od sredine VII veka — do najnoviih vremenah poznana kod svih europejskih narodah pod imenom „Servie." — Ime Servus (sužanj, sluga), koje su oholi tudjinci davali jednoj strani naroda našega, nije nikada bilo ime narodno, nego ime tugje, kome su se svi pametni nanašinci vazda uklanjali, i uklanjaju mu se i danas. Slušajte dobro: neima ni pedeset godinah, što je taj preterani srbež nekoje ljude snašao. Otci i dedi onih, koji se danas za srbstvo nadimlju, nadimaše se za Ilirstvo. Pogledajte gospodo kirilsko knjižtvo. Da vam samo nešto o srbstvu napomenem. Vaš „lietopis" od g. 1827. del II. str. 172. veli da ste se vi sami prozvali Srbi i Srbi i. — — Što ćete s onima pismi, iz kojih ste ne pred-a mnom samim — „narod ilirski" prepisali „narod srbski" — pa ste to tako i naštampali. U vaše „sedmice" broju 7. piše beogradski mitropolit god. 1735. da je on „iliriko-rascianskago (a ne srbskoga) naroda strojasčijasja itd. protektor."

Gde su pisci, gde su pisma toga naroda srbskoga? Gde je taj jezik? Pravo rekuč pisalo se s malom iznimkom — u kirilici do jučer jezikom cerkvenim, a gospodo Hervat je prie imao i svoju cerkvu i u njoj svoj jezik, nego li se za Srbe znalo.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mrkalj:
Ne shvataš. On je to za sebe postavio. On se time ponosi, kao sastavnicom hrvatskog identiteta.

Kako ono Dučić reče - čega se pametan stidi... ček... nekako drugačije...
Kliknite za proširenje...
ima ovde jos Hrvata, ali ljudi pisu normalno, ispravno...nemam cak ni problem sa koriscenjem stanovitih hrvatskih rijeci, dapace...ako imaju svoju osnovnu svrhu i smisao...ali ovaj je takav moron, da je to nevidjeno....
 
Urvan Hroboatos:
Horvat je ahistorijski preveo "ilirski" s "hrvatski"
Kliknite za proširenje...
Nema istorijskog opravdanja za ovakav prevod niti postoji dokaz da je ilirsko ime kroz istoriju izjednačavano sa hrvatskim, sve do velikohrvatskih teoretičara koji se javljaju pred osvit 20. veka.

Nije sporno da se u rimokatoličkom kulturnom krugu pod nazivom ilirski smatraju Južni Sloveni zapadno od Drine; najčešće bez Slovenaca, ali katkad i sa Slovencima. Sporna je, međutim, laž koju podmeću pomenuti teoretičari velikohrvatstva, za koje se kandidovao i naš Hroboatos, a ta laž, često pominjana od Hrobija, glasi ilirski=hrvatski.

Da je to budalaština vidi se i u rimokatoličkim rečnicima srpskog jezika u kojima se pod odrednicom ilirski navode i slovinski i hrvatski. Dakle u rimokatoličkim knjigama, ma koliko tendenciozno i antisrpski pisane, ne stoji ilirski=hrvatski, nego ilirski= slovinski + hrvatski. Naglašavam, to važi za RKC, kojoj istina nikad nije bila na prvom mestu. Šta zaista leži iza panslovenskog lingvonima slovinski drugo je pitanje.

Ako govorimo o periodu od kraja 16. do kraja 19. veka, dobu Ilirskog kolegijuma i misije, pod pojmom slovinski rimokatolički crkveno-kulturni krug razumeva štokavsko-čakavski kompleks, a pod pojmom hrvatski podrazumeva istočnokranjski kajkavski jezik.

Dakle, isusovac Vladimir Horvat falsifikuje tendenciozno lažnim prevodom ilirski sa hrvatski jer hrvatski je unutar ilirskog uvek zauzimao značajno manji deo i značajno ređe je spominjan nego slovinski.

PS. A sada možeš još jednom postaviti kopije odrednice ilirski iz rimokatoličkih srpskih rečnika kao potkrepu ovog što sam napisao.
 
Poslednja izmena:
Mrkalj:
Nema istorijskog opravdanja za ovakav prevod niti postoji dokaz da je ilirsko ime kroz istoriju izjednačavano sa hrvatskim, sve do velikohrvatskih teoretičara koji se javljaju pred osvit 20. veka.

Nije sporno da se u rimokatoličkom kulturnom krugu pod nazivom ilirski smatraju Južni Sloveni zapadno od Drine; najčešće bez Slovenaca, ali katkad i sa Slovencima. Sporna je, međutim, laž koju podmeću pomenuti teoretičari velikohrvatstva, za koje se kandidovao i naš Hroboatos, a ta laž, često pominjana od Hrobija, glasi ilirski=hrvatski.

Da je to budalaština vidi se i u rimokatoličkim rečnicima srpskog jezika u kojima se pod odrednicom ilirski navode i slovinski i hrvatski. Dakle u rimokatoličkim knjigama, ma koliko tendenciozno i antisrpski pisane, ne stoji ilirski=hrvatski, nego ilirski= slovinski + hrvatski. Naglašavam, to važi za RKC, kojoj istina nikad nije bila na prvom mestu. Šta zaista leži iza panslovenskog lingvonima slovinski drugo je pitanje.

Ako govorimo o periodu od kraja 16. do kraja 19. veka, dobu Ilirskog kolegijuma i misije, pod pojmom slovinski rimokatolički crkveno-kulturni krug razumeva štokavsko-čakavski kompleks, a pod pojmom hrvatski podrazumeva istočnokranjski kajkavski jezik.

Dakle, isusovac Vladimir Horvat falsifikuje tendenciozno lažnim prevodom ilirski sa hrvatski jer hrvatski je unutar ilirskog uvek zauzimao značajno manji deo i značajno ređe je spominjan nego slovinski.

PS. A sada možeš još jednom postaviti kopije odrednice ilirski iz rimokatoličkih srpskih rečnika kao potkrepu ovog što sam napisao.
Kliknite za proširenje...

Nema tebi lijeka.

Nemam ni potrebe ni vremena da stavljam stalno jedno te isto.

Kakvi katolički pisci srpskog- valjda Kašić, Mikalja, Della Bella, Stulli, Voltiggi.... Svi kažu da je ilirski - slovinski, hrvatski. Ne njeki slovinski koji je različit od tog fantomskog hrvatskog, nego su to istoznačnice.

Stavljeno ti je pod nos, i ti ne vidiš.

I moderator je izbrisao velik dio teksta gdje se jasno govori o hrvatskom kao uzornom slavenskom jeziku, s imenima Hosiusa, Carilla, Vrančića, Kašića...

Tebi i takvim govoriti je kao gluhom svirati Bacha.

Jedino je točno da su Horvat i u manjoj mjeri Krasić nekorektno, tu i tamo, prevodili ilirski s hrvatski kad to nije imalo smisla. No, kao što je Zvonko Pandžić primijetio, i to vrlo točno, pobivši njemačakoga slavista Kuiperta- pojam hrvtski za ilirski itekako ima smisla u prijevodima starih djela gdje se jasno vidi da se radi o hrvatskoj pisanoj tradiciji. Besmisleno je uvijek doslovno prepisivati pojmove iz starih djela.

Nije ispravno mehanički uvijek pisati hrvaski za ilirski (i sl.), što je tendenciozno; no isto tako, posve je opravdano rabiti pojam hrvatski za te stare nazive kao što je opravdano pisati u modernim izdanjima ruski, talijanski,...za moskovski, toskanski...

To je Katičić davno jasno razglobio, i tomu se nema što puno dodati:

Radoslav Katičić: "Slověnski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi za jezik hrvatske književnosti
https://hrcak.srce.hr/207675

Radoslav Katičić: Radi se baš o onome
https://hrcak.srce.hr/205212
 
Smešno je uopšte raspravljati o ovoj temi,dovoljno je pogledati ko su izumitelji tog naroda ili nacije,od germana Pavla Ritera pa švabo-jevreja Ljudevita Gaja,pa germana Štrosmajera i na kraju otac nacije 'uvređena mlada' Starčević koji je maštao da bude Srbin pa kad su ga odbili za posao postao najveći mrzitelj Srba...Sve otpadnici od nekog drugog naroda,još malo kao Australijanci...
 
Aleksandar Binički


Aleksandar Aca Binički (* 16. maj 1885. Beograd), † 7. august 1963, Zagreb[1] ) bio je poznati zagrebački operetni i operni pjevač, kazališni i filmski glumac, redatelj i prevodilac srpskog porijekla, osobito popularan između dva svjetska rata.
Sadržaj/Садржај
Biografija
Prije stalnog angažmana u zagrebačkom HNK kao tenor-buffo, Binički se proslavio kao filmski redatelj i glumac, 1917. režirao je drugi hrvatski igrani film Matija Gubec, po scenariju Marije Jurić Zagorke[2], a 1918. glumio je u filmu Mokra pustolovina Arnošta Grunda. Aca Binički nije samo pjevao i glumio u HNK-u, već je bio je direktor operete HNK u Zagrebu, koji se od 1923. do 1929. služio dvoranom Streljane na Tuškancu (kasnije kino Sloboda, Tuškanac). Binički je bio spiritus movens međuratne operete, ne samo da je pjevao, već je režirao i prevodio libreta poznatih komada. Samo za dvoranu na Tuškancu režirao je trinaest dramskih djela i četrnaest opereta.[1] Između ostalog režirao je komediju Dobri vojnik Švejk Maxa Broda i Hansa Reimanna prema romanu Jaroslava Hašeka, u prijevodu Milana Begovića (1928.).[3]

Aleksandar Binički bavio se i prijevodima, tako je preveo operetu Franza Lehára - Das Land des Lächelns (Zemlja smiješka) za praizvedbu 31. marta 1933. u Zagrebu.[4] i opere Mignon, Madama Butterfly, Les Huguenots.

Aca Binički i laka muzika
Aleksandar Binički, zajedno sa tadašnjom suprugom Irma Polak, osnovao je 1920. Pick-bar kabaret na Jelačićevu trgu broj 6., u kojem su zajedno nastupali uz Vlahu Paljetka i druge zvijezde međuratnog kabareta. [5][6]

Nakon propasti Pik-bara, Binički je ponovno tridesetih osnovao novi Kabaret Dverce u Ilici 12 u kojem je nastupao do pred početak Drugog svjetskog rata. Kako se širila tehnička mogućnost širenja muzike (radio aparati) Aca Binički se počeo okretati i toj vrsti muzike, ne samo kao interpret već i kao prepodilac i tekstopisac, za Vlahu Paljetka napisao je pjesme; Od one divne noći i Fanita. Aca Binički prepjevao je i poznatu pjesmu Pokloni svoj mi foto Jare Beneša.[7] koju su nakon njega otpjevali i mnogi drugi pjevači. Od pjesama koje je on pjevao još i danas se može čuti - Moja je mala prodavačica koju je snimio davne 1932.

Poznatije kazališne režije
  • Adel i Mara, Pavle Hatz, HNK Zagreb, praizvedba 1. mart 1933.
  • Tri djevojčice - Marija Ružička Strozzi, HNK Zagreb
 
Dr. Slobodan Kuvalja iz mjesta Srbac u RS-u glavni kandidat za šefa masonske lože u Hrvatskoj
4. travnja 2018.



Na ušću Vrbasa u Savu, u sjevernoj Bosni i Hercegovini, današnjoj Republici Srpskoj, nalazi se naselje i središte istoimene općine Srbac. Srbac je dobio ime rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije od 2. studenog 1933. godine.
Od otprilike 17 500 žitelja, njih 16 000 su Srbi. Hrvata je 131. Srbac je naprosto to što mu ime govori: mjesto u kojemu u Republici Srpskoj žive – Srbi.

Slobodan Kuvalja rođen je u Srbcu 30. rujna 1952. godine.
Kuvalja je prije 18 godina u Zagrebu oformio Cybex centar za biomehaničku izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju lokomotornog sustava. Do danas je na Šalati obavljeno oko 70.000 izokinetičkih testiranja i više od 200.000 terapeutskih tretmana, a Cybex je postao i edukacijsko središte za kadrove iz susjednih zemalja.
Uz stručnu pomoć tog centra započeli su radom kabineti za izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju u Koprivnici, Lipiku, Varaždinskim Toplicama, Ljubljani, kao i u Republici Srpskoj, u CYK centru Banja Luka. Dr. Kuvalja liječio je naše najbolje sportaše kao što je Ivano Balić.
Doktor Kuvalja često upozorava na opasnost bavljenja današnjim sportom po zdravlje djece: “Krajnje je vrijeme da se ozbiljno progovori o zdravstvenom tretmanu djece u hrvatskom sportu. Veliki novac, naime, društvo izdvaja za navodno zdravlje nacije sufinanciranjem brojnih sportova i klubova, a zapravo se ništa na tom planu ne događa. Dapače, djeca su nam sve bolesnija i deformiranija, pri čemu nestručni treninzi takvo stanje samo pospješuju“, govori dr. Kuvalja.

U javnosti ga se spominje kao ozbiljnog čovjeka, a kako i ne kad je doktor Slobodan Kuvalja – mason.
Što je to masonstvo? Slobodno zidarstvo je jedna od najstarijih svjetskih bratovština. Učenja o kojima slobodno zidarstvo poučava u svojim ritualima vezana su uz moralne vrijednosti: masoni kažu da je to osebujan moralni sustav zaogrnut alegorijom i ilustriran simbolima.
Dr. Kuvelja jedan je od obnovitelja slobodnoga zidarstva u Republici Hrvatskoj, unatoč tome što je rodom iz Republike Srpske, dapače, iz Srbca, gdje Hrvata, nikada nije bilo previše.
Inicijativu za formiranje masonstva u Hrvatskoj pokrenuo je 1991. austrijski mason Čedo Kirchner u ime Velike lože Austrije, a u dogovoru s nekolicinom hrvatskih i slovenskih masona.

U Beču je 21. ožujka 1992. formirana Deputacijska loža Illyria, u kojoj je primljeno 13 masona iz Hrvatske i 5 iz Slovenije. Rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobren je dne 21. rujna 1994. upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana.
U Zapisniku »sa sjednice Osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane dana 14. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u Vidoševićevoj ulici broj 9. « u 19 sati navedeno je i ovo:
“Na tom skupu bilo je nazočno deset utemeljitelja Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. To su: Branimir Horvat (rođen 30. svibnja 1929. u Zagrebu); Zvonimir Tomić (rođen 18. svibnja 1942. u Zagrebu); Nenad Porges (rođen 22. prosinca 1946. u Zagrebu); Slobodan Kuvalja (rođen 30. rujna 1952. u Srpcu, BiH); Radovan Horvat (rođen 5. listopada 1930. u Zagrebu); Nikola Wirth (rođen 25. studenog 1945. u Zagrebu); Dragutin Dumančić (rođen 9. studenog 1945. na Kupresu, BiH); Hrvoje Raguž (rođen 25. lipnja 1958. u Dubrovniku); Zlatko Bourek (rođen 4. rujna 1929. u Požegi); Zvonimir Žepić (rođen 9. lipnja 1935. u Zagrebu).

I sada, sve bi to bilo nevažno i gotovo lanjski snijeg, da ozbiljan čovjek dr.Slobodan Kuvalja nije, netom po smrti Velikoga Meštra Velike Lože Hrvatske, Marijana Hanžekovića, naumio istaknuti svoju kandidaturu za to upražnjeno mjesto. Slobodan Kuvalja odlučio je postati Velikim Majstorom Velike Lože starih, slobodnih i prihvaćenih zidara Hrvatske.
Njegova je argumentacija zašto bi on to trebao biti razumljiva koliko i njegova ambicija: dr.Kuvalja smatra da kao jedan od doajena slobodnoga zidarstva u Hrvatskoj, njegovih obnovitelja, sada ima pravo na takvu čast. I zaista, bio bi to dobar argument da na putu prema tom položaju Kuvelji ne stoji sama njegova ambicija.
Dr.Kuvelja je naime do jučer bio zamjenik Velikoga Majstora Velike Lože Hrvatske. Kako je Marijan Hanžeković preminuo, tako je Slobodan Kuvelja obznanio da sada on preuzima te ovlasti, pa iako nije obznanio svoju kandidaturu službeno, najavio je da će obilaziti teren i razgovarati sa svakim pojedinim bratom što on misli o toj njegovoj kandidaturi.
Fascinantan je taj svijet tajnih društava: iako se zaklinju da s religijom i politikom veze nemaju, slobodni zidari u Hrvatskoj, očito je, po svemu oponašaju političke navade za njih profanog svijeta. Tako je i dr.Kuvelja, kao Srbin iz Srbca, odlučio postati Veliki Majstor Velike Lože Hrvatske agitirajući u door-to-door kampanji od lože do lože, baš kao što naši političari, recimo predsjednici, obilaze gradove Hrvatske glavninu vremena svoga mandata, manje zainteresirani za dobrobit građana, više okupirani vlastitom promičbom.
Doduše, dr.Kuvelja tu riječ ne bi uporabio, baš kao ni njegov podupiratelj, Slovenac Branko Šömen, poznati publicist i autor iznimno zahtjevne trilogije i životnog rada Mudrost, Snaga i Ljepota, no to je u Hrvatskoj valjda uvijek tako: baš kao da smo u SHS, a ne u RH, čak nam ni vodeći masoni moraju biti Slovenci i Srbi, ali ne nikako Hrvat.

Dr. Slobodan Kuvelja ni ne taji svoje jugonostalgijske osjećaje. Ali to je već dio tradicije ovdašnjeg slobodnog zidarstva. Hrvatska je masonerija vazda imala i tu značajnu projugoslavensku komponentu, pa je obnovom slobodnoga zidarstva u nas i ona obnovljena.
Prvi masoni u novoj hrvatskoj državi bili su uglavnom obrazovani, obiteljski i prijateljski povezani, osobe s izgrađenim profesionalnim karijerama u zemlji i svijetu, ljudi u zrelim godinama. Većini njih i očevi i djedovi bili su masoni u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji. Obnovom Hrvatske obnovljene su i stare strukture, samim izborom obnovitelj a masonerije u nas – unuci i sinovi masona koji su radili pod vrhovništvom Velike lože Jugoslavije.
Naime, poslije Prvoga svjetskog rata nastala je matica, velika loža, Ljubav bližnjega. Šest mjeseci poslije u Zagrebu je održana izvanredna skupština svih loža u Srbiji i Hrvatskoj, koja je proglasila veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija sa sjedištem u Beogradu. Hrvatska velika loža je nestala.
Sedam godina poslije u Zagrebu je utemeljena loža Prometej (1926.), koja nije radila pod zaštitom Velike lože Jugoslavija. Članovi te lože donijeli su deklaraciju kako ne postoji nacionalno pa tako ni jugoslavensko slobodno zidarstvo, već samo slobodno zidarstvo u pojedinim državama. Sukob se produbio kada su hrvatski slobodni zidari shvatili da su beogradska braća počela usmjeravati svoj rad kroz politiku, dok su hrvatska braća vidjela smisao i vrijednost svoga rada u humanističkom odnosu prema čovječanstvu. Velika loža Jugoslavija suspendirala je ložu Prometej.
Danas su te veze obnovljene.
Bivši Veliki Meštar Dragan Kukavica u intervju za Večernji list kaže: „Već prije spomenuto razilaženje hrvatskih i masona iz Srbije s početka 1990-ih više nije aktualno. U međuvremenu jako su razvili svoje odnose, a pogotovo je uspješnija suradnja jednog od najjačih masonskih redova, Škotskog reda.
U Hrvatskoj je taj red obnovljen prije deset godina, a u Srbiji nekoliko godina poslije, uz pomoć hrvatskih kolega. Odnosi su toliko dobri da se međusobni sastanci održavaju dvaput godišnje, naizmjence.

Prošle godine u svibnju braća iz Škotskog reda Srbije obilježili su 100. godišnjicu reda. Stigli su im gosti iz svijeta, a i jaka delegacija iz RH. Za tu prigodu u Beogradu su izdali i poseban broj časopisa “Zenit”. Dosta gostiju stiglo je u pratnji svojih “sestara”, supruga, jer premda legalno ne mogu biti slobodne zidarke, važne su i bez njihova pristanka, primjerice, njihov suprug ne može postati mason.“
Očito je da se ovi tako dobri odnosi kane još poboljšati nakon agitacije dr. Slobodana Kuvelje koji u svojoj nakani da postane Velikim Majstorom VLH zasigurno neće imati prepreka ni poteškoća.
Stari image masona kao kreatora Jugoslavije i čuvara jugoslavenstva tako se, unatoč svim nastojanjima hrvatskih slobodnih zidara, restaurira.

Svaku sumnju oko toga mora odagnati i izjava srpskog akademika Vinka Perića, zamjenika Velikoga Majstora Regularne Velike Lože Srbije, koji na samo par desetaka kilometara od Srbca, u Gradiški na Savi, objašnjavajući projekt Srpski pijemont-Zapadni Balkan, govori o održanoj Konferenciji masona s područja bivše Jugoslavije:
“Prije svega da kažem da je delegacija Regularne Velike Lože Srbije i Velikog Orijenta Srbije nazočila obredu unošenja Svjetlosti u Hrvatsku, odnosno osnivanju Velikog Orijenta Hrvatske, za čijeg je prvog Velikog Majstora, afilovan (postavljen) Zoran Vojnić Tunić, Suvereni Veliki Generalni Inspektor (33 stupanja) drevnog Škotskog reda.
Na taj skup u Tuheljskim Toplicama, u ambijentu srednjovjekovnog dvorca 25. ožujka 2017. srpske Masone je predvodio Veliki Majstor i Suvereni Veliki Generalni Inspektor 33o, priznatog Škotskog reda, akademik dr. Čedomir Vukić. Bilo je tu još dosta visokih Masonskih funkcionera, među njima i moja malenkost, u svojstvu zamjenika Velikog Majstora RVLS, također 33o.
Što se same konkretne masonske i individualne suradnje tiče, usuglašeni su stavovi sudionika, u skladu s osnovnim principima masonskog učenja, tako da vrlo brzo možemo očekivati usklađenijuposlovnu suradnju masona na jačanju regionalnih veza na svim nivoima. Tu prije svega mislim na trokut Beograd-Zagreb-Banja Luka, a u relativno kratkom roku, treba očekivati da Svjetlost tih aktivnosti obasja i crnogorske i slovenske pa i makedonske braće. Inicijativa „Balkanski Pijemont“ ostaje otvorena i za ostalu braću iz regiona.”

Uz pomoć ozbiljnog čovjeka iz Srbca, Perićevog landsmana Slobodana Kuvalje, kao Velikog Majstora Velike lože Hrvatske, nema sumnje da treba očekivati nastojanja i rad na projektu obnove bivše države kako bi “svjetlost obasjala sve narode i narodnosti jedine nam otadžbine Jugoslavije”, piše Slobodna Dalmacija, a prenosi Maxportal.hr.
 
Mrkalj:
Nema istorijskog opravdanja za ovakav prevod niti postoji dokaz da je ilirsko ime kroz istoriju izjednačavano sa hrvatskim, sve do velikohrvatskih teoretičara koji se javljaju pred osvit 20. veka.

Nije sporno da se u rimokatoličkom kulturnom krugu pod nazivom ilirski smatraju Južni Sloveni zapadno od Drine; najčešće bez Slovenaca, ali katkad i sa Slovencima. Sporna je, međutim, laž koju podmeću pomenuti teoretičari velikohrvatstva, za koje se kandidovao i naš Hroboatos, a ta laž, često pominjana od Hrobija, glasi ilirski=hrvatski.

Da je to budalaština vidi se i u rimokatoličkim rečnicima srpskog jezika u kojima se pod odrednicom ilirski navode i slovinski i hrvatski. Dakle u rimokatoličkim knjigama, ma koliko tendenciozno i antisrpski pisane, ne stoji ilirski=hrvatski, nego ilirski= slovinski + hrvatski. Naglašavam, to važi za RKC, kojoj istina nikad nije bila na prvom mestu. Šta zaista leži iza panslovenskog lingvonima slovinski drugo je pitanje.

Ako govorimo o periodu od kraja 16. do kraja 19. veka, dobu Ilirskog kolegijuma i misije, pod pojmom slovinski rimokatolički crkveno-kulturni krug razumeva štokavsko-čakavski kompleks, a pod pojmom hrvatski podrazumeva istočnokranjski kajkavski jezik.

Dakle, isusovac Vladimir Horvat falsifikuje tendenciozno lažnim prevodom ilirski sa hrvatski jer hrvatski je unutar ilirskog uvek zauzimao značajno manji deo i značajno ređe je spominjan nego slovinski.

PS. A sada možeš još jednom postaviti kopije odrednice ilirski iz rimokatoličkih srpskih rečnika kao potkrepu ovog što sam napisao.
Kliknite za proširenje...

Ilirski = hrvatski

Capture-3.png
 
Mrkalj:
Našao si jednog istomišljenika sa isusovcem fra Vladimirom Horvatom - isusovca fra Filipa Grabovca - i koja je dokazna vrednost toga? Kao što je Horvat lupetao 1997. tako je Grabovac lupetao 1747.

Tako sam ja mogao na svojoj knjizi napisati "Knjiga naroda i jezika slovenskoga iliti srpskoga". Šta bi to trebalo da dokazuje?
Kliknite za proširenje...
Dokazuje da jeste postojala i bila korištena paralela ilirski=hrvatski.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

M
Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?
103 104 105
Odgovora
2.606
Pregleda
15.442
АнаиванГорд
А
Neno
Amerika sa Hrvatima spremala "oluju"..
Odgovora
1
Pregleda
258
MOST6
MOST6

Back
Top