Nesumnjivo Hrvati

[Mrkalj]

Mislim da si razumeo.

Nisam. Rečenica je nelogična i sintaktički neispravna:

Ako je primorska krajina između Neretve i Cetine bila s Hrvatima do Nemanje, stvari bi bile dosta jasne.

Molim te da objasniš.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nisam. Rečenica je nelogična i sintaktički neispravna:


Molim te da objasniš.

Nemoj mi prodavati te fore; praviš se naivnim. I sam si citirao deo iz ove poruke, što znači da si je pročitao.

Naime, po jednom viđenju Nemanja je od Hrvata preoteo krajinu do Cetine tj. Omiša. Ja nisam nikada detaljnije utvrdio koji su to konkretno izvori i šta kažu za ranije srednjovekovlje te krajine, ali primetio sam da je standard u literaturi da se tvrdi da je ona došla u hrvatske ruke negde za vreme Stjepana I, sredinom XI stoleća. Ukoliko je to sve dobro utvrđeno, taj izvor i svedočio kako je područje Makarske Krajine prešlo u srpske ruke iz hrvatskih.

 

[Urvan Hroboatos]

Mislim da je tu odgovor na takve toponime. Konkretno Rvati kod Raske ne mogu imati nikakve veze sa Hrvatima ni hrvatskom drzavom koliko znam, dokaz da je nastalo iz neceg drugog ili zbog doseljenog stanovnistva.

Srbi starosedeoci vole da doseljenom stanovnistvu, mozda i rugajuci se zbog drugacijeg govora, daju nadimke. Oni doseljeni sa bugarske granice dobili su naziv 'Bugari', iako nemaju veze sa Bugarima. I danas za te iz nekoliko sela kaze se da su Bugari. Tu su i prezimena Bugarski, Bugarin, Bugarinovic.

Ima o tom, ima, samo se treba potruditi....

https://www.bib.irb.hr/1014951

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Лекизан]

Dubrovačka književnost ni u kojem smislu nije sastavni dio srpske književnosti - Mario Grčević
Јел то овај Марио Грчевић или неки други кроатиста.........пошто ти овај није баш читав.

 

[Urvan Hroboatos]

Dubrovačka književnost ni u kojem smislu nije sastavni dio srpske književnosti - Mario Grčević
Јел то овај Марио Грчевић или неки други кроатиста.........пошто ти овај није баш читав.

Dubrovačku regionalnu književnost nitko izvan Srbije i njezinih podružnica u RS ne smatra ni na koji način dijelom srpske književnosti, nigdje u svijetu.
Grčević je i obrazložio, kratko, zašto- no to nije bila neka ozbiljna studija jer su tu i nema što studirati, to je kao da se utvrđuje da 14. st. pripada srednjem vijeku, a ne baroku.

 

[Лекизан]

Dubrovačku regionalnu književnost nitko izvan Srbije i njezinih podružnica u RS ne smatra ni na koji način dijelom srpske književnosti, nigdje u svijetu.
Grčević je i obrazložio, kratko, zašto- no to nije bila neka ozbiljna studija jer su tu i nema što studirati, to je kao da se utvrđuje da 14. st. pripada srednjem vijeku, a ne baroku.

Грчевић се налагао за све паре.

 

[sumljiv_tip]

Pocela Hrobijeva sezona kacenja slika knjiga koje nije ni procitao, dobra stvar sto je sa naslovnice presao na sadrzaj, vidi se tu evidentannapredak, losa stvar je, sto ne moze da odmakne od velikohrvatske literature, samo covek da vidi kako se zovu glave ovog izvrsnog dela, dovoljno je pa da prevrne oci.

 

[sumljiv_tip]

Dubrovačku regionalnu književnost nitko izvan Srbije i njezinih podružnica u RS ne smatra ni na koji način dijelom srpske književnosti, nigdje u svijetu.
Grčević je i obrazložio, kratko, zašto- no to nije bila neka ozbiljna studija jer su tu i nema što studirati, to je kao da se utvrđuje da 14. st. pripada srednjem vijeku, a ne baroku.

Jos da su Dubrovcani, kojim slucajem, smatrali sebe delom hrvatskog etnickog i jezickog bica, gde bi vam kraj bio.

 

[Ројалиста]

Но, кад су историјски извори у питању, како би Славен777 из 3019. године тумачио овај извор:

Ово је стварно језиво шта раде.

И колико чујем, тај серијал се поново емитује на ХРТ?

 

[Urvan Hroboatos]

Pocela Hrobijeva sezona kacenja slika knjiga koje nije ni procitao, dobra stvar sto je sa naslovnice presao na sadrzaj, vidi se tu evidentannapredak, losa stvar je, sto ne moze da odmakne od velikohrvatske literature, samo covek da vidi kako se zovu glave ovog izvrsnog dela, dovoljno je pa da prevrne oci.

Autor je obrazložio materijalima teze koje je naveo u zaključku. I tu nema nekih nedoumica, jedino ih je bilo u oportunističkih hrvatskih povjesnika tijekom obaju Jugoslavija.

Zaključak
U prvim stoljećima povijesti južnih Slavena nositelji etničkoga imena Hrvat imali su tri glavna središta. Jedno se nalazilo na zapadu, među predcima Slovenaca na području današnje Austrije. O njemu svjedoče toponimi i zapisi od kojih posljednji potječe iz druge polovice XI. stoljeća. Slovenski, austrijski i dijelom hrvatski povjesničari u mogućoj su mjeri i na primjeren način istražili i istražuju pitanja vezana uz alpske Hrvate, no cjelovita sinteza o njima još nije napisana.

Drugo središte nositelja etničkoga imena Hrvat u povijesti južnih Slavena nalazilo se je u Dalmaciji. Ono je stečenom državnošću u Srednjem vijeku postalo ishodištem povijesti suvremenoga hrvatskoga naroda.

Treće srednjovjekovno središte nositelja etnonima Hrvat u južnih Slavena nalazilo se je na jugoistoku, vjerojatno na prostoru negdašnje Duklje. Ono je najslabije istraženo i u novijim se pregledima hrvatske povijesti često prešućuje.

Pomiješani s drugim etničkim skupinama i bez vlastite države, postojanje jugoistočnih ili »crvenih« Hrvata danas možda nije uočljivo na prvi pogled, no ono je nepobitno kada se raščlane i kao cjelina sagledaju povijesni toponimi i antroponimi. Zapisi bizantskih kroničara o Hrvatima u Duklji i u Raškoj mogli su se odbacivati kao nevjerodostojni samo zato što su se iz razmatranja isključili toponimi i antroponimi izvedeni od imena Hrvat, a također i činjenica da su se pojedini Crnogorci još u XIX. stoljeću u prednacionalnom, etničkom smislu nazivali Hrvatima, a po vjeri srbima.

Vidjeli smo zašto treba pretpostaviti da su u Raškoj hrvatska plemena etnonim Hrvat prenijela na tamošnje Vlahe i vjerojatno na druge Slavene. Migracije raških Hrvata mogu se putem toponima i antroponima na prostoru današnje Srbije pratiti sve do Beograda do XIX. stoljeća. Dio raških Hrvata iseljavao se je i u Bosnu i Hercegovinu, sve do Habsburške Monarhije, gdje su se njihovi pojedini potomci poput Josifa Runjanina uključili u suvremenu hrvatsku etnogenezu kao pravoslavni Hrvati. Dio raških Hrvata iselio se je najkasnije početkom XIII. stoljeća u Makedoniju. Tragovi Hrvata u Makedoniji sačuvali su se u toponimu Arvati na Prespanskom jezeru, u makedonskim antroponimima do XV. i XVI. stoljeća, a također i u narodnoj predaji, prije svega u pjesmama Krali Marko i Arvatka devojka i Arvatka devojka i triese junaci. Postoje indicije da su Hrvati na istoku stekli neki oblik državnosti ili upravnoga ustroja pod svojim etničkim imenom. O njem nemamo pouzdanih povijesnih zapisa poput onih koji su vezani uz alpske Hrvate.

Iz Makedonije se jedan dio tamošnjih Hrvata rimskom magistralnom cestom Via Egnatia spustio u albansku Muzakiju, plodnu zemlju između rijeka Seman i Shkumbin. Onamo su vjerojatno stigli sa svojim svećenicima i u Gornjem Kru(a)tju podigli (pravoslavnu) crkvu sv. Nikole.

 

[Urvan Hroboatos]

U povijesnim vrelima etnonimi Hrvat i Srbin vrlo se često rabe kao pojmovi različitoga ranga: srpsko ime rabi se, za razliku od hrvatskoga, kao vjeroispovijedna odrednica vezana uz pravoslavlje (sinonimno s imenom Grk, grčki), te je u visokoj mjeri deetnificirana, no ujedno je i vrlo učestala jer je kriterij vjeroispovijedi sve do početka XIX. stoljeća bio prvorazredni kriterij u razdiobama i opisima stanovništva. Za razliku od srpskoga imena, hrvatsko ime u vrelima nije vjeroispovijedno i rabi se kao etničko ime. Ta vjeroispovijedna nevezanost išla je u prilog potiskivanju hrvatskoga imena koje 80-ih godina XIX. stoljeća hrvatski filolog Marcel Kušar (1858.—1940.) opisuje ovako:

»Kako se u Srbiji miješalo vazda srpstvo s pravoslavjem po navadi bizantinskoj, zato se je sada i kod Hrvata počelo megju pravoslavnim
spajati ime narodno srpsko sa vjerozakonom, i tim mu se počelo kod ovih uklanjati hrvacko ime. Ovim spajanjem sa vjerozakonom opasalo se je ime srpsko novom snagom, da odolijeva u borbi s imenom hrvackim. Kako je bo sada sljedbeniku istočne vjere ›srpski‹ ne samo narodno već i vjerozakonsko ime, dočim sljedbeniku vjere zapadne ›hrvacki‹ samo narodno ime; tako je puno lakše, da se katolik okani svoga imena ›hrvackoga‹, nego li pravoslavni imena ›srpskoga‹.« (Kušar 1884: 229)

Pripadnost vjeroispovijednim zajednicama još je u XIX. stoljeću više nego danas određivala komunikacijske odnose i kulturološke danosti, estetska mjerila i tematske usmjerenosti stvaratelja, čitateljske navike i očekivanja, običaje i tradicije, osjećaje zajedništva.

Crnogorski pravoslavci koji su se zvali Hrvatima i koji su skupljali novčane darove za srpsku pravoslavnu crkvu u Dečanima na Kosovu, izgrađivali su se, bez obzira na njihovo izvorno hrvatsko povijesno ime, kao dio kulturno-identitetske zajednice koja se nije oblikovala kao nacionalno hrvatska. Za razliku od njih, u povijesnoj izgradnji hrvatske kulturno-identitetske zajednice središnje mjesto pripada ne samo Antunu Vrančiću (koji je hrvatsko ime miješao s dalmatinskim i ilirskim kao zapadnim pojmovima veće prepoznatljivosti), nego i franjevcima Ivanu Jukiću i Jaki Baltiću, iako se Baltić vjerojatno do kraja života nije izjašnjavao Hrvatom, nego Bošnjakom ili Bosancem, imenom koje je Mustafa Ali iz Galipolja u XVI. stoljeću proglasio teritorijalnom oznakom jednoga dijela hrvatskoga naroda. Svi ti i drugi primjeri pokazuju da hrvatsko narodnosno ime, iako u hrvatskoj etnogenezi ima važnu ulogu, nije jedina, pa čak ni ključna ili pouzdana diskriminanta pri određivanju i hijerarhiziranju hrvatskih povijesnih etnogenetskih sastavnica.

 

[Urvan Hroboatos]

Glede uporabe naziva srpski u hrvatskoj književnojezičnoj i kulturnoj povijesti kao semantički defektnoga glotonima može se zaključiti da se njegova nadregionalna uporaba u hrvatskoj književnojezičnoj i kulturnoj povijesti pokazuje jednom od njezinih poveznica, a ne glotonimom koji bi narušavao njezinu cjelovitost i integritet.

S obzirom s jedne strane na višestoljetnu uporabu etnonima Hrvat, njegovu prostornu i nadkonfesionalnu raširenost od Slovenije do Makedonije, i s obzirom na teritorijalnu i vjeroispovijednu ograničenost etnonima Srbin, te etničko-grafološku defektnost glotonima srpski, razvidno je da nemaju uporišta u činjenicama teze o navodnoj izvornoj vezanosti Hrvata uz čakavski govorni prostor, a Srba uz cijeli štokavski prostor na kojem je srpski etnonim navodno bio općeprihvaćeni identifikator naroda »svih triju vjera«, a koje se i u današnjici u Srbiji u različitim oblicima reproduciraju i aktualiziraju. Iz tih pozicija gledano, kada se ozbiljno suočimo s činjenicama i povijesnim vrelima, trebalo bi
zaključiti da je stvarno stanje bilo, vidjeli smo, dijametralno drukčije.

Suvremena hrvatska nacionalno-jezična samosvijest nije nastala neovisno i bez uporišta u prošlosti. Između njezina suvremenoga državnotvorno-nacionalnoga razdoblja i prijašnjih narodnih epoha postoje čvrsta povezanost i koherentnost s bitnim zajedničkim kulturno-političkim korelacijama i podudarnostima. U mjeri u kojoj su nam njihove poveznice nedovoljno poznate, odgovornost snose naše historiografski orijentirane discipline koje su ih slabo komplementarno istraživale i nedovoljno prikazivale u surječju narodne odnosno nacionalne povijesti.[1]

​

[1] To je dijelom uvjetovano i ideološkim (ne)prilikama koje su utjecale na znanost i znanstvena istraživanja, a čemu je ovdje dovoljno navesti tri primjera, koji možda jesu rubni, no opet indikativni: Monarhistički jugoslavenski režim dao je likvidirati povjesničara, utemeljitelja albanologije, hrvatskoga političkoga radnika i hrvatskoga domoljuba Milana Šuflaya, a komunistički jugoslavenski režim poznatoga je slovenskoga povjesničara Ljudmila Hauptmanna zbog njegove prohrvatske orijentacije 1948. godine dao prijevremeno umiroviti čime je bio osuđen na životarenje od honorarnih poslova. On je bolje prošao nego hrvatski povjesničar i filolog Kerubin Šegvić (1867.—1945.) koji je ubijen 1945. godine.

 

[sumljiv_tip]

Od koje bolesti mora neko da boluje pa ti bi napisao ovo gore.... ali bukvalno, ovo je jedno patolosko stanje, kada covek je u takvom raskoraku sa stvarnoscu to se u psihijatriji naziva psihoza, a kada je "naucnik" naziva se sarlatan, mada bih ja pre upotrebio psihijatrijsku dijagnozu za gospodina "povijesnicara" koga citiras.

 

[FDDD]

Jbte mislio sam da si malo pametniji, pa ti si cak ispod nivoa i Dereticevaca!

 

[Пилипенда]

Dubrovačku regionalnu književnost nitko izvan Srbije i njezinih podružnica u RS ne smatra ni na koji način dijelom srpske književnosti, nigdje u svijetu.
Grčević je i obrazložio, kratko, zašto- no to nije bila neka ozbiljna studija jer su tu i nema što studirati, to je kao da se utvrđuje da 14. st. pripada srednjem vijeku, a ne baroku.

Како није озбиљна студија кад је лијепо објаснио да је хрватски језик у Дубровнику – егзотичан? И у том закључку има моју пуну подршку.

Него, знаш ли има ли негдје у електронском облику та књига „Ime ’Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena”? Нисам је читао.

 

[Mrkalj]

Jbte mislio sam da si malo pametniji, pa ti si cak ispod nivoa i Dereticevaca!

To je ustašoid Mario Grčević (obrati pažnju na prezime koje ukazuje na "šizmatičko" poreklo).

 

[sumljiv_tip]

To je ustašoid Mario Grčević (obrati pažnju na prezime koje ukazuje na "šizmatičko" poreklo).

Konvertitska muka je pregolema

 

[FDDD]

To je ustašoid Mario Grčević (obrati pažnju na prezime koje ukazuje na "šizmatičko" poreklo).

Sad ce Hrobatos da nas ubedjuje da je nastalo od starohrvatskog Grcimir

Srbi jesu mitomani kao i svi na Helmskom poluostrvu ali Hrvati nemaju premca.

Koliko se oni proseravaju o svojim 'povijesnim' granicama, njih bi sada trebalo da bude 25 miliona. Pored toga sto su upili raznorazne etnicke grupe (pogledaj im prezimena), jedva dobacuju 4 miliona. Jeste jedan deo hrvatskog naroda pobegao pred Turcima, ali su mnogo vise kasnije asimilovali. Srba ima duplo vise i to bi mogao da bude pokazatelj ko je gde bio u Srednjem veku. Recimo

 

[sumljiv_tip]

Msm meni je odavno smorila ta tema o hrvatskim konvertitima koji su danas ustase ili tvrdi nacionalisti ( retki su srpski nacionalisti bez odredjene fiksacije na ka toj temi ), ali prosto te neke budala,poput ovog Grcevica, vuku za prste, da ih prozivas za konvertiski kompleks.

 

[Берекин]

Sad ce Hrobatos da nas ubedjuje da je nastalo od starohrvatskog Grcimir

Srbi jesu mitomani kao i svi na Helmskom poluostrvu ali Hrvati nemaju premca.

Koliko se oni proseravaju o svojim 'povijesnim' granicama, njih bi sada trebalo da bude 25 miliona. Pored toga sto su upili raznorazne etnicke grupe (pogledaj im prezimena), jedva dobacuju 4 miliona. Jeste jedan deo hrvatskog naroda pobegao pred Turcima, ali su mnogo vise kasnije asimilovali. Srba ima duplo vise i to bi mogao da bude pokazatelj ko je gde bio u Srednjem veku. Recimo

Зар није "татко домовински" (онај што није примљен у државну службу у Београду) прецизирао "од Алпа до" Солуна (бјеше), све Хрвати?

 

[Mrkalj]

Ово је стварно језиво шта раде.

И колико чујем, тај серијал се поново емитује на ХРТ?

 

[banebeograd]

sto je najludje ovaj je "profesionalni povijesnicar" , na kraju ce da pricaju kako je i jasenovac deo velikosrpskog genocida nad hrvatima ,
ozbiljni ludaci

 

[Ројалиста]

Морамо набавити то капитално дело.

 

[banebeograd]

Морамо набавити то капитално дело.

nekad su postojali "pozoriste u kuci" i slicni humoristicki sadrzaji , sada kad ti je do smeha procitas kolumne ili sazetke knjiga tisucljetnih povijesnicara