Ja mislim da je to zato sto su zene sklonije/imaju potrebu za javnom podrskom, ono kao kod Opre.

Moj dragi je npr prestao da pusi nesto malo pre mene, pusio je duplo duze i vise od mene a nijednom nije potrazio ovakav vid podrske iako sam ga ja ohrabrivala. Moram da se pozalim da se pomalo i brinem za njega, ja sam prestala jer sam shvatila da je bilo dosta i jer sam stvarno zelela da se resim zla a on pomalo pod mojom prisilom. Mislim nisam ga silila, malo sam ga peglala oko toga a on kao i svaki pusac je bio svestan da mora da prestane jednom pa kao ajde da mi ucini.

Zbog toga sto nije sam pozeleo ima vise problema i kriza nego ja, nervozniji je, vidim da mu ponekada pada na pamet da ponovo pocne (vec je imao jedan kiks, koji je inace tabu tema


) itd. Na moru je hteo da crkne i primecujem da jos uvek prema cigaretama ima stav pusaca a ne bivseg pusaca, tipa cigarete su mi smirivale nervozu, ja sam svoj organizam navikao na cigarete i ne znam kako cu bez njih do kraja zivota, uzivao sam u pusenju, ne mogu da skinem kilazu odkada ne pusim itd. Onda ja popi.zdim i kazem mu da slobodno pocne ponovo (a u sebi molim Boga da ne pocne jer je izmedju ostalog tako divno ne slusati ga kako krepava od kaslja svako jutro) i sve tako u krug. Ne smem ni da ga pitam kako mu je bez, ima li krize i slicno jer ga sam razgovor o cigaretama cini nervoznim i odmah mu se pusi.

Ja samo hocu da mu pruzim podrsku ali njega to izgleda jos vise iritira pa se povlacim. Nije hteo ni da procita knjigu Alana Kara iako sam mu je ja kupila/procitala i nahvalila. Poceo je i izjavio da mu je uzasno dosadna, da on sve to zna i sve ono sto bi izjavljivali pusaci koji ne zele da prestanu.

Nece da prizna da mu je sada lakse nego na pocetku i bas je tezak a ja zivim u nadi da ce da istraje i da ce da ga prodje, tako bih volela. Presrecna sam sto je prestao, volela bih da i on to dozivi kao nesto lepo i pozitivno a ne kao dozivotno mucenje.