Mali ilirski recnik

Bukva ili hrast: grabus (*graba-)

Među ilirskim pozajmljenicama u grčko-rimskoj leksici nalazi se: κράββατος (κράβατος) odnosno grăbātus. Nehelenskog porekla, smatra se da je ova reč (koja znači „krevet”) dospela kao ilirska pozajmljenica (neki su ranije predlagali makedonsko poreklo).

Najdirektniju potvrdu imamo od epiteta koji su se primenjivali za Zevsa i Areja: Grabovius. Grčki prevod je Φηγωναῖος, iliti od bukve. Grčka i latinska reč vodi poreklo od materijala od kojeg se pravi krevet.

Istog je porekla starogrčko γράβιον, što znači „baklja”.

Na prostoru severne polovine današnje Albanije, postojalo je ilirsko pleme Grabaji. U četvrtom stoleću pre naše ere, vladao je vrlo uticajni kralj Grab, učesnih balkanske koalicije protiv kralja Filipa II Makedonskog. Šumski kralj? Kralj drvenog naroda? :think:

Pogledajte prilog 630000

Grammatical information: n.
Meaning: torch, oak wood (Stratt.; also S. Fr. 177 [cod. γραφίοις]?).
Origin: SUX [probably of Pre-Greek origin] Eur.
Etymology: From an (Illyr.?) word for beech, oak, *grabu, seen in Umbr. Grabovius, surname of Iupiter; the word is found in ModGr. γράβος (Epirus), γάβρος (Arcadia). Further to Russ. grab etc., and OPr. wosi-grabis. S. Vasmer Russ. et. Wb. s. v., Georgakas ByzZ 41, 361f., Porzig Gliederung 148. Rejected by Garbini, Studi Pisani I 391ff. Also Restelli, Studi Pisani II 820. Cf. κράββατος. - Fur. 169 compares γοβρίαι φανοί, λαμπτῆρες H, which cannot be ignored; he concludes that the word is a non-IE substratum word perh. from the Balkans.

Krae (33.) je smatrao da postoji neka etimološka veza sa čuvenim umbrijskim božanstvom Grabovijem (Grabovius), koje poznajemo zahvaljujući predragocenim iguvijskim tablicama: https://en.wikipedia.org/wiki/Iguvine_Tablets

Grabpjevije.JPG


grábion među starim glosama pominje i već pominjani makedonski leksikograf, Amerije:

γράβιον[1] grabion torch (already used by Strattis in his Phoenissae) (PIE *grabh-, "hornbeam", Umbrian Grabovius an oak-god, etymologically linked by LSJ and Pokorny to Attic κράβ(β)ατος krabbatos "couch, bed", Latin grabātus - which LSJ derives from Macedonian - hence modern Greek κρεβάτι kreváti "bed"). Quoted also by Theodoridas of Syracuse and Seleucus of Alexandria.

http://dictionary.sensagent.com/Amerias/en-en/
 
Grammatical information: n.
Meaning: torch, oak wood (Stratt.; also S. Fr. 177 [cod. γραφίοις]?).
Origin: SUX [probably of Pre-Greek origin] Eur.
Etymology: From an (Illyr.?) word for beech, oak, *grabu, seen in Umbr. Grabovius, surname of Iupiter; the word is found in ModGr. γράβος (Epirus), γάβρος (Arcadia). Further to Russ. grab etc., and OPr. wosi-grabis. S. Vasmer Russ. et. Wb. s. v., Georgakas ByzZ 41, 361f., Porzig Gliederung 148. Rejected by Garbini, Studi Pisani I 391ff. Also Restelli, Studi Pisani II 820. Cf. κράββατος. - Fur. 169 compares γοβρίαι φανοί, λαμπτῆρες H, which cannot be ignored; he concludes that the word is a non-IE substratum word perh. from the Balkans.

Krae (33.) je smatrao da postoji neka etimološka veza sa čuvenim umbrijskim božanstvom Grabovijem (Grabovius), koje poznajemo zahvaljujući predragocenim iguvijskim tablicama: https://en.wikipedia.org/wiki/Iguvine_Tablets

Pogledajte prilog 686139

grábion među starim glosama pominje i već pominjani makedonski leksikograf, Amerije:

γράβιον[1] grabion torch (already used by Strattis in his Phoenissae) (PIE *grabh-, "hornbeam", Umbrian Grabovius an oak-god, etymologically linked by LSJ and Pokorny to Attic κράβ(β)ατος krabbatos "couch, bed", Latin grabātus - which LSJ derives from Macedonian - hence modern Greek κρεβάτι kreváti "bed"). Quoted also by Theodoridas of Syracuse and Seleucus of Alexandria.

http://dictionary.sensagent.com/Amerias/en-en/
Iz glose u glosu, iz posta u post se potvrđuje da su te reči srpske.

Ovde je u pitanju grab, a grab se, ustvari, smatrao vrstom bukve. Nemci u jeziku imaju to posvedočeo - bukva je Buche, a grab je
Hainbuche ("šumska bukva" ili "bukva lužnica").
 
abarkna (ἀβαρκνᾷ) — „kosa”, „pustiti kosu da raste” (makedonska glosa)

Moguce da je ova rec posledice prepiaivacke greske.

"A problematic word as it can be a result of misspelling. Almost the same word exists in Hesychius list ἄβαρκνα "famine" (?). Hoffmann suggests a dialectical type that relates to the word ἁβροκομᾷ "with delicate hair"
 
Moguce da je ova rec posledice prepiaivacke greske.

"A problematic word as it can be a result of misspelling. Almost the same word exists in Hesychius list ἄβαρκνα "famine" (?). Hoffmann suggests a dialectical type that relates to the word ἁβροκομᾷ "with delicate hair"

Da, tu se razmišljalo je li prepisivač Hesihija Aleksandrijskog napravio neku grešku, jer je mnogo nejasnoća.

barn.JPG


κομᾷ τὲ Μακεδόνες

P. S. S druge strane — da ne ispadne da samo može Mrkalj; mogu i ja malčice — A gle, brknata baba! (dosta kose ima)
 
Da, tu se razmišljalo je li prepisivač Hesihija Aleksandrijskog napravio neku grešku, jer je mnogo nejasnoća.

Pogledajte prilog 689880

κομᾷ τὲ Μακεδόνες

P. S. S druge strane — da ne ispadne da samo može Mrkalj; mogu i ja malčice — A gle, brknata baba! (dosta kose ima)

Ajd ja cu malo drugacije da se igram.

Imamo "Prefiks ko- izdvaja se u oblicima kovrčati, kovrčiti, kovrčast, kovrčica itd. (Matzenauer 1881:190; Malinowski 1899:118, 119; Skok II 172–173 s.v. kovrca479; Moskov 1965:70), takođ|e i zakovrknuti. Na psl. nivou rekonstruiše se oblik *kovЬrkati, koji se razlaže na prefiks *ko- i osnovu *vЬrkati, uz konstataciju da je u pitanjuu varijanta od *kovЬrtati"

"vrčati „čistiti lan ili vunu"

vЬrkati - „vrteti, savijati"

"kovrčati, ...učiniti da rogovi ovnu rastu zavojito u stranu, pustiti rogove da rastu zavojito"

"kovrcan „onaj koji ima kovrdžavu kosu, kudravac"

Dakle ovo "vrk", mogli bi biti povezano sa "abarkna"-om.
 
ǎbary (ἀβαρύ) — „vranilova trava”

ὀρίγανον <τὸ ἐν> Μακεδονίᾳ ili ὀρίγανον Μακεδόνες kod Hesihija Aleksandrijskog (nije najsigurnije iz rukopisa)

Makedoniji.JPG


Neobičnog porekla, ne možemo biti sigurni da li je ovo bila opšta makedonska reč za origano, ili možda samo neku lokalnu sortu u Makedoniji. :think:
 
ǎbary (ἀβαρύ) — „vranilova trava”

ὀρίγανον <τὸ ἐν> Μακεδονίᾳ ili ὀρίγανον Μακεδόνες kod Hesihija Aleksandrijskog (nije najsigurnije iz rukopisa)

Pogledajte prilog 694735

Neobičnog porekla, ne možemo biti sigurni da li je ovo bila opšta makedonska reč za origano, ili možda samo neku lokalnu sortu u Makedoniji. :think:

Trebalo bi da se ova drevna makedonska glosa nalazi i u leksikonu Varina Favorina, al' ne uspeh da pronađem dobar snapshot.

imagegen.ashx
 
Sa susedne teme; sa tračkog natpisa na jednom zlatnom prstenu iz današnje Bugarske:

Sledeći trački natpis pronalazimo na zlatnom prstenu iz Duvanlija pronađenom nedaleko od Plovdiva.

Pogledajte prilog 702258

Reči su upisane, grčkim pismom, okolo čuvenog tračkog konjanika:

ΗΥΖΙΗ.....ΔΕΛΕ
ΜΕΖΗΝΑΙ

ĒYS IĒ.....DELE

MEZĒNAI

Predlog prevoda:

„MOĆNI, POMOZI.....ZAŠTITI
KONJANIČE“

Iza trčke reči mezēnai krije se „konjanik“. Od izvornog indoevropskog *mendiana, smatra se da je srodno albanskom mes, mezi, kao i kognatu te reči u rumunskom jeziku, mânz, što bi trebalo da bude nasleđe dačke leksike.

ilir. lat. mannus (od mandus) „konjić“, mesapsko-ilirsko ime božanstva Jupiter Menzana, kome su se žrtvovali konji, arban. maz tosk. mёz „ždrebe“, maze : (tosk. mёzё „ždrebica“; bask. mando „mazgov“).

Istorija arbanaškog jezika Henrika Barića: https://www.scribd.com/doc/252027163/246885095-Djela-Bi-Xii-1-Baric-PDF
 
Sa susedne teme; sa tračkog natpisa na jednom zlatnom prstenu iz današnje Bugarske:



ilir. lat. mannus (od mandus) „konjić“, mesapsko-ilirsko ime božanstva Jupiter Menzana, kome su se žrtvovali konji, arban. maz tosk. mёz „ždrebe“, maze : (tosk. mёzё „ždrebica“; bask. mando „mazgov“).

Istorija arbanaškog jezika Henrika Barića: https://www.scribd.com/doc/252027163/246885095-Djela-Bi-Xii-1-Baric-PDF
Slaven, Šiptari, Henrik Barić... Similis simili gaudet... :kafa:
 
abarkna (ἀβαρκνᾷ) — „kosa”, „pustiti kosu da raste” (makedonska glosa)
Biće da su ovo brkovi. Brknuti, brkati, brk. Višak samoglasnika zbog slovenske naglasne grupe konsonant-samoglasna likvida - javlja se upravo unutar te grupe kada stranci beleže takve srpske reči. Bilo je reči o brkovima ranije:

https://forum.krstarica.com/threads/etimolomija.737258/page-30
https://forum.krstarica.com/threads/slovenski-toponimi-na-balkanu-prije-6-vijeka.428796/page-19
 
Natpisi sa srebrnih posuda iz Plovdiva:

U gomili Bašova kod Duvanlija, plovdivski distrikt, otkrivena su četiri srebrna pehara koja pripadaju vremenu kraja V ili početka IV stoleća pre naše ere. Predstava na dnu podseća na boginju Selenu na konju:

Pogledajte prilog 707412

Pogledajte prilog 707416

Okolo sva četiri predmeta nalazi se natpis:

ΔΑΔΑΛΕΜΕ

DADALEME

Dok se uobičajeno smatralo da se ovde radi o ličnom imenu, nekom Dadalemu kome bi trebalo da je predmet pripadao, Georgijev je predložio sledeće tumačenje, na osnovu poznatih elemenata tračkog jezika:

Da dale me!

Zemljo, čuvaj me!

Ovaj natpis bi, prema mišljenju trakologa, dosta odgovarao frazi u albanskom jeziku: Dhe, del (zot) mё!
 
E jeba ga sad, cela fraza da bude iz ilirskog prenesena u savremeni albanski :D

Ivan Duridanov, Езикът на траките, str. 91-92.

download (3).png

download (4).png


Georgijev i Duridanov su bili na liniji razmišljanja o dakomezijskom poreklu Albanaca, zbog čega bi trebalo da je ovolika sličnost između albanskog jezika i ovog kojim su ispisane posude.
 
Poslednja izmena:
Tradicionalno uverenje je da naziv za htonska božanstva koja su se poštovala na Samotraci, kabiri odnosno kabeiri ima semitsko korenje (od reči kabir, što znači «veliki»). Međutim, u zadne vreme se razmišlja da se radi o tračkom jezičkom uticaju:

Samothrace.PNG


Dimitrova, Nora M. “Theoroi and Initiates in Samothrace.” Hesperia Supplements, vol. 37, 2008, pp. 54.

Predgrčki stanovnici Samotrake, izgledi su, došli su upravo sa susednog kopna.

trk.PNG
 
II knjiga Herodotovih Istorija, 52. glava; posvećena pitanu porekla kipova boga Hermesa s erekcijom:

Ово пак и још многе друге ствари, о којима ћу још говорити, примили су Хелени од Египћана. Али кад праве кипове Хермеса са укоченим мушким удом, то нису научили од Египћана, него од Пелазга, и пре свих прихватили су то Атињани, а од ових и остали.

Пелазги су се, наиме, населили у Атици међу Атињане, који су се тада већ сматрали за Хелене, а и сами Пелазги су се од тада почели да сматрају за Хелене. Ко познаје верске обреде посвећене Кабирима, које обављају Самотрачани, а које су ови опет примили од Пелазга, тај ће ме разумети. На Самотраци су, наиме, становали још раније ови Пелазги, који су се касније населили међу Атињане, и од њих су и Самотрачани примили овај верски обред. Атињани су, дакле, били први међу Хеленима који су израђивали Хермесове кипове са уздигнутим мушким удом, а то су научили од Пелазга. Код Пелазга је, међутим, постојала једна света прича о томе (она се појављује и у мистеријама на Самотраци).


http://www.svetlost.org/podaci/herodot.pdf

Komentar iz domaćeg izdanja:

Кабири — пелашка божанства; вероватно су у прво време били божанства плодности земље нижег ранга, помагачи Деметре и Хермеса. Били су демони, слични Дактилима (проналазачима гвожђа), Куретима (младићи, први поштоваоци богиње Кибеле) и Корибантима (из земље израсли обожаваоци Кибеле). Обожавали су их најпре Пелазги у Беотији, а касније им се култ одомаћио на острву Лемну, Имбру и Самотраки. Касније, кад је Хефест од бога природе постао бог занатске вештине, постали су Кабири ковачи и његови помоћници. На острвима су важили као божанства која спасавају за време буре на мору, те су их призивали за време буре и имали су исти значај као и Диоскури (Кастор и Полукс). Кад су Епигони разорили Тебу (у Беотији), њихов култ је у Беотији био дуго времена потиснут, али се касније појавио у облику тајног култа (мистерија). Најчувеније су биле мистерије Кабира на Самотраки. Онде су веровали у четири Кабира, два мушка и два женска: Кадмилоса, Аксиокерсоса, Аксиероса и Аксиокерсу. У Египту су, изгледа, сматрали да их имаседам, а на челу им се налазио Хефест.
 
Poslednja izmena:

Back
Top