Mali ilirski recnik

[Mrkalj]

Ух, ово никако не иде, ПИЕ *bh у старогрчком је одражено као ph.

Ti si se pokazao sa nepoznavanjem posvedočenih primera, kamoli rekonstruisanih. Pa kad nakon 4 godine nešto pročitaš, promeniš ploču i kreneš da propovedaš sasvim drugu priču sa istom strašću. Razmisli o tome.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ti si se pokazao sa nepoznavanjem posvedočenih primera, kamoli rekonstruisanih. Pa kad nakon 4 godine nešto pročitaš, promeniš ploču i kreneš da propovedaš sasvim drugu priču sa istom strašću. Razmisli o tome.

A ti bi mogao prestati stalno da skreces na razgovor o forumasima; nijednom temom se ne bavis i jedini utisak koji ostavljas jeste da nemas sta pametno da kazes.

 

[Mrkalj]

Ti si se pokazao sa nepoznavanjem posvedočenih primera, kamoli rekonstruisanih. Pa kad nakon 4 godine nešto pročitaš, promeniš ploču i kreneš da propovedaš sasvim drugu priču sa istom strašću. Razmisli o tome.

1. Nisam te pomenuo.

2. Pokušavam da diskutanta uvučem u problematiku da bih mu ukazao gde je pogrešio.

3. Prijavljen si za spam.

 

[ИгарЈ]

Ti si se pokazao sa nepoznavanjem posvedočenih primera, kamoli rekonstruisanih.

Ад хоминем и аргумент из порекла, две логичке грешке у једној реченици - свака част!
Не знам о чему тачно говориш, не разумем зашто би очекивао да неко све зна нити зашто скрећеш тему на мене уместо да одговориш на аргумент када ти се већ "одговара".

Pa kad nakon 4 godine nešto pročitaš, promeniš ploču i kreneš da propovedaš sasvim drugu priču sa istom strašću. Razmisli o tome.

Наравно да су се моји погледи мењали, било би лоше и неразумно када бих се држао погрешних закључака упркос доказима који их оповргавају.

 

[cronnin]

3. Prijavljen si za spam.

Сви овде помало спамујемо и улазимо у лични простор понекад. Једноставно је дошло до засићења јер се главне тезе и расправе протежу из месеца у месец, већ годинама и то по различитим темама.

Било би лепо да се мало вратимо на аргументовану расправу. Знам да то не мора дуго потрајати, али моја је дужност као модератора да вас замолим Јасно је и да је маса "аргумената" дискутабилна. А и сама тематика не даје пуно простора чињеницама.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Kritikujem sve nas od zadnje tri strane, a posebno snoudena od koga je offtopic poceo sa jednim dosta uvredljivim stavom sa visoka "manite se corava posla, te koji je rezultovao kao slag na tortu jos i potpunom transformacijom diskusije u nesto sto tema nije.

 

[snouden]

Kritikujem sve nas od zadnje tri strane, a posebno snoudena od koga je offtopic poceo sa jednim dosta uvredljivim stavom sa visoka "manite se corava posla, te koji je rezultovao kao slag na tortu jos i potpunom transformacijom diskusije u nesto sto tema nije.

nije of topik. hiljajdu puta je više ilirskih reči u srpskom nego u svom ćoravom poslu traganja zna kakvim zapisom i ko zna kavim čuvenjem nečega ko zna kako se izgovralo.

 

[Mrkalj]

nije of topik. hiljajdu puta je više ilirskih reči u srpskom nego u svom ćoravom poslu traganja zna kakvim zapisom i ko zna kavim čuvenjem nečega ko zna kako se izgovralo.

Snouden je potpuno u pravu. Slaven koristi diskurs devetnaestog veka:

Danijel Džino:

11:50

"Treba jednu stvar pojasniti. Percepcija tih zajednica ... dolazi kroz rimska i grčka vrela. Kada je povijest postajala znastvenom disciplinom u 18. i 19. stoljeću, u to doba došlo je do formiranja nacija... Tako su povjesničari 19. stoljeća vidjeli ove skupine, indigene skupine, kao nacije, kao narode, kao plemena. Danas mi znamo da su oni zajednice. A koliko znamo iz arheoloških, znači materijalnih vrela, indigene zajednice budućeg Ilirika sa izuzetkom Istre, odnosno ilirskog saveza Histra, nisu formirale kompleksne političke tvorbe. Te kompleksne političke tvorbe nastaju tek u interakciji sa Rimskim Carstvom, Rimskim republikanskim imperijem, slično kao što su u Africi evropski kolonizatori, samom svojom nazočnošću dolazili u interakciju sa indigenim stanovništvom koje je onda formiralo kompleksnije političke tvorbe zato što je to lokalnoj eliti omogućavalo bolju i precizniju legitimizaciju njihove vlasti. ...

Taj koncept, taj konstrukt Ilira koji se na žalost još ponekad i danas povampiri u znanstvanoj literaturi je nešto što potječe iz ranijih vremena i danas ga više ne možemo koristiti. Čak i ideja o Dalmatima, Japodima, Dezidijatima, ... kao orginiziranim narodima koji imaju identitetske diskurse - mi na njih trebamo gledati kao na zajednice koje se organiziraju u kompleksne političke tvorbe kroz još kompleksniju političku tvorbu Rimske Republike i kasnije Rimskog Imperija."

 

[Pumpaj Dinstanović]

abroutes (ἀβροῦτες) — „obrve”

Makedonska glosa; po Hesihiju Aleksandrijskom (ὀφρῦς Μακεδόνες):

 

[Момчило]

Danijel Džino:

11:50

"Treba jednu stvar pojasniti. Percepcija tih zajednica ... dolazi kroz rimska i grčka vrela. Kada je povijest postajala znastvenom disciplinom u 18. i 19. stoljeću, u to doba došlo je do formiranja nacija... Tako su povjesničari 19. stoljeća vidjeli ove skupine, indigene skupine, kao nacije, kao narode, kao plemena. Danas mi znamo da su oni zajednice. A koliko znamo iz arheoloških, znači materijalnih vrela, indigene zajednice budućeg Ilirika sa izuzetkom Istre, odnosno ilirskog saveza Histra, nisu formirale kompleksne političke tvorbe. Te kompleksne političke tvorbe nastaju tek u interakciji sa Rimskim Carstvom, Rimskim republikanskim imperijem, slično kao što su u Africi evropski kolonizatori, samom svojom nazočnošću dolazili u interakciju sa indigenim stanovništvom koje je onda formiralo kompleksnije političke tvorbe zato što je to lokalnoj eliti omogućavalo bolju i precizniju legitimizaciju njihove vlasti. ...

Taj koncept, taj konstrukt Ilira koji se na žalost još ponekad i danas povampiri u znanstvanoj literaturi je nešto što potječe iz ranijih vremena i danas ga više ne možemo koristiti. Čak i ideja o Dalmatima, Japodima, Dezidijatima, ... kao orginiziranim narodima koji imaju identitetske diskurse - mi na njih trebamo gledati kao na zajednice koje se organiziraju u kompleksne političke tvorbe kroz još kompleksniju političku tvorbu Rimske Republike i kasnije Rimskog Imperija."

Тај деветнаестовековни концепт, који се код нас и даље фура, се врло лако препознаје.
Рецимо узимају се епиграфски и ономастички подаци из предримског и римског времена са Балкана као доказ да на Балкану нема словенског језика до шестог века.
Данас постоји дисциплина која се зове социолингвистика, а она ће без сумње ускоро да утврди, ако то већ није до сада, да је ономастика одраз идентитета, а не језика.
Језик је један феномен, а идентитет је потпуно други феномен.
Лако је видети да не постоје Драгољуби, Радише, Драгише и Милани ни пре шестог, али ни после шестог столећа на Балкану, што деветнаестовековни "академици" никако не успевају да укаче, па онда месе изворе (бестидно фалцификују) спрам унапред постављеног оквира.
Пратите карлинове постове, па можда укачите разлику између идентитета и језика.
Поздрав за Карлина.

 

[Mrkalj]

abroutes (ἀβροῦτες) — „obrve”

Makedonska glosa; po Hesihiju Aleksandrijskom (ὀφρῦς Μακεδόνες):

Pogledajte prilog 651770

obrv'te (obrvite)

 

[КРЦУН]

obrv'te (obrvite)

ἀβροῦτες (abroutes): eyebrows ■ P.I.E. bʰrus -“eyebrows”: Greek ὀφρύδια (ofrydia) “eyebrows,” Old Serbian обръвъ (obrŭvŭ) “eyebrows,” Persian (abru)“eyebrows.” ■ Hesychius: ὀφρῦς εν Μακεδόνες.

Извор: Hesychius' Macedonian Words: An Etymological Analysis Through An Indo - European Perspective.

 

[Mrkalj]

ἀβροῦτες (abroutes): eyebrows ■ P.I.E. bʰrus -“eyebrows”: Greek ὀφρύδια (ofrydia) “eyebrows,” Old Serbian обръвъ (obrŭvŭ) “eyebrows,” Persian (abru)“eyebrows.” ■ Hesychius: ὀφρῦς εν Μακεδόνες.

Извор: Hesychius' Macedonian Words: An Etymological Analysis Through An Indo - European Perspective.

✧ tur. yaǧma ← perz. yaǧmā

 

[Pumpaj Dinstanović]

* bač

Bač; tračkog ili dačkog porekla. Matasović:

1. bač ‘glavar pastirskog stana’, P; ta riječ pojavljuje se i u rum. (baciu ‘id.’), ngr. μπάτσιος i alb. bac ‘stariji brat, stric, bratanović, čika’. U alb. je, čini se, riječ posuđena iz ngr. (Skok). To je po svoj prilici izvorno tračka ili đačka riječ, o čemu svjedoči horonim Bačka (madž. Bacsmegye) izvorno na đačkom području. Međutim, Reichenkron (1960) ne navodi rum. baciu u svojem popisu đačkih riječi. Riječi bač nema u srp. zetskim govorima (Davidović). Orel izvodi tu skupinu riječi iz tračkoga *batya, ali to je teško dovesti u vezu s bilo kakvim ie. usporednicama, te je riječ tako moguće protumačiti jedino kao hipokoristik od ie. *bhratēr ‘brat’; ako pretpostavimo, s druge strane, trački *bak-yo- ‘pastirski štap?', mogli bismo s tim dovesti u vezu lat. baculum ‘štap’, gr. βάκτρον ‘id .’, jer riječ pripada u pastirsku terminologiju. Zamišljivo je, također, i izvođenje iz ie. *bhag- ‘dijeliti (hranu)’, usp. gr. φαγεῖν ‘jesti’, stind. bhaga- ‘djelitelj (božanstvo)’, budući da u tračkom ie. zvučni okluzivi prelaze u bezvučne.

Potom: https://www.academia.edu/26018814/S...ANOOBALKANSKA_TOPONIMIJA_I_ANTROPONIMIJA_GORE

BAČKA / BAČILIŠTA / BAČILO ​

Toponimi: Bačka (ojkonim), Bačilišta (Mlike, Zlipotok, Globočica, Borje), Baćilišća (Kruševo, Restelica), Bačov dof (Zlipotok), Bačevec (Rapča, Leštane), Baćovo češmiće (Restelica), Kaljeve bačila (Zlipotok), Bačevo selo, Huljičevo bačilo, Bačilo Tefikovo (Borje), Ajdar bačilo, Graševo bačilo (Brod), Đuljnazino bačilo (Radeša);
Patronimi: Baćka (Brod, doseljenici iz Bačke).

Bač, „glavar pastirskog stana u planini” < rum. baciu tračkog porijekla. Otuda je i izvedenica bačilo, bačija obor, stan, mjesto gdje se muze i pravi sir u planini. Sa istim značenjem u rum. baciu (izgovor bač). Balkanska riječ koja je preko rumunskih nomadskih pastira prešla preko Karpata: mađ. bacs, bacsa, bacsó „pastir“, u poljskom i slovačkom ima značenje „glavni pastir“. Skok smatra da se ne može znati ko je ovu riječ od koga posudio i dovodi je u vezu s ngr. μπάτσιος = γέρων - σεβαστός u Epiru i alb. bac „drug“, koje dvije riječi idu zajedno. Trebali bismo doduše pobližih obavještenja o semantičkoj vrijednosti epirske i albanske riječi.

Balkanski istraživači iznose mišljenje da se ova riječ raširila među balkanske jezike preko vlaških stočara. Što se tiče porijekla riječi ima mišljenja da je ona albanska, rumunska ili da je zajednički supstrat ova dva jezika. Uzimajući u obzir sve okolnosti na osnovu kojih su formirane pojedine riječi i imena izvedena od istog balkanskog supstrata, Skender Gaši smatra da toponim Bačka može biti slavenska varijanta (u ovom slučaju bugarska – goranska) jednog vlaškog imena.

Goranski stočari su paralelno sa rječju bač (starješina) upotrebljavali i riječ fičor (pomoćnik bača, momak), za koju se pouzdano može utvrditi da pripada korpusu vlaške (aromunske) leksike. Na rumunskom jeziku ficior a na vlaškom fiśuor znače „sin“.

 

[Mrkalj]

Bač; tračkog ili dačkog porekla. Matasović:

1. bač ‘glavar pastirskog stana’, P; ta riječ pojavljuje se i u rum. (baciu ‘id.’), ngr. μπάτσιος i alb. bac ‘stariji brat, stric, bratanović, čika’. U alb. je, čini se, riječ posuđena iz ngr. (Skok). To je po svoj prilici izvorno tračka ili đačka riječ, o čemu svjedoči horonim Bačka (madž. Bacsmegye) izvorno na đačkom području. Međutim, Reichenkron (1960) ne navodi rum. baciu u svojem popisu đačkih riječi. Riječi bač nema u srp. zetskim govorima (Davidović). Orel izvodi tu skupinu riječi iz tračkoga *batya, ali to je teško dovesti u vezu s bilo kakvim ie. usporednicama, te je riječ tako moguće protumačiti jedino kao hipokoristik od ie. *bhratēr ‘brat’; ako pretpostavimo, s druge strane, trački *bak-yo- ‘pastirski štap?', mogli bismo s tim dovesti u vezu lat. baculum ‘štap’, gr. βάκτρον ‘id .’, jer riječ pripada u pastirsku terminologiju. Zamišljivo je, također, i izvođenje iz ie. *bhag- ‘dijeliti (hranu)’, usp. gr. φαγεῖν ‘jesti’, stind. bhaga- ‘djelitelj (božanstvo)’, budući da u tračkom ie. zvučni okluzivi prelaze u bezvučne.

Potom: https://www.academia.edu/26018814/S...ANOOBALKANSKA_TOPONIMIJA_I_ANTROPONIMIJA_GORE

BAČKA / BAČILIŠTA / BAČILO ​

Toponimi: Bačka (ojkonim), Bačilišta (Mlike, Zlipotok, Globočica, Borje), Baćilišća (Kruševo, Restelica), Bačov dof (Zlipotok), Bačevec (Rapča, Leštane), Baćovo češmiće (Restelica), Kaljeve bačila (Zlipotok), Bačevo selo, Huljičevo bačilo, Bačilo Tefikovo (Borje), Ajdar bačilo, Graševo bačilo (Brod), Đuljnazino bačilo (Radeša);
Patronimi: Baćka (Brod, doseljenici iz Bačke).

Bač, „glavar pastirskog stana u planini” < rum. baciu tračkog porijekla. Otuda je i izvedenica bačilo, bačija obor, stan, mjesto gdje se muze i pravi sir u planini. Sa istim značenjem u rum. baciu (izgovor bač). Balkanska riječ koja je preko rumunskih nomadskih pastira prešla preko Karpata: mađ. bacs, bacsa, bacsó „pastir“, u poljskom i slovačkom ima značenje „glavni pastir“. Skok smatra da se ne može znati ko je ovu riječ od koga posudio i dovodi je u vezu s ngr. μπάτσιος = γέρων - σεβαστός u Epiru i alb. bac „drug“, koje dvije riječi idu zajedno. Trebali bismo doduše pobližih obavještenja o semantičkoj vrijednosti epirske i albanske riječi.

Balkanski istraživači iznose mišljenje da se ova riječ raširila među balkanske jezike preko vlaških stočara. Što se tiče porijekla riječi ima mišljenja da je ona albanska, rumunska ili da je zajednički supstrat ova dva jezika. Uzimajući u obzir sve okolnosti na osnovu kojih su formirane pojedine riječi i imena izvedena od istog balkanskog supstrata, Skender Gaši smatra da toponim Bačka može biti slavenska varijanta (u ovom slučaju bugarska – goranska) jednog vlaškog imena.

Goranski stočari su paralelno sa rječju bač (starješina) upotrebljavali i riječ fičor (pomoćnik bača, momak), za koju se pouzdano može utvrditi da pripada korpusu vlaške (aromunske) leksike. Na rumunskom jeziku ficior a na vlaškom fiśuor znače „sin“.

Dakle, reč je potpuno srpska: "otac" (tačnije "muška glava") ili baćo, baća, bašta. Otud i baština, otud bač, možada kao mađarizovani oblik srpskog bać.

Dakle, "balkanska riječ", malo morgen, baćuška.

Sa ovim fićurom ćeš imati više sreće. Verovatno je romanizam od filius, filio, filjo, fišur, fićur.

 

[Mrkalj]

Dakle, reč je potpuno srpska: "otac" (tačnije "muška glava") ili baćo, baća, bašta. Otud i baština, otud bač, možada kao mađarizovani oblik srpskog bać.

Dakle, "balkanska riječ", malo morgen, baćuška.

Bato:

 

[Mrkalj]

27. Dioclitia, Duklja

Duklja postoji kao toponim na Karpatima.

https://en.wikipedia.org/wiki/Dukla#History

First Slavic settlers appeared in the area of Dukla probably in the 5th or 6th century. It is not known which tribe settled here, and most probably, Dukla belonged for some time to Great Moravia, although it is not documented. Some time in the 10th century, Dukla was annexed by the early Polish state, ruled by the Polans. In the nearby village of Wietrzno there was a defensive gord, whose traces can still be seen.

Dukla has belonged to several noble families, such as the Cikowski, Ossoliński, Potocki, Mniszech, Stadnicki, Męciński, and Tarnowski families. The village of Dukla was first mentioned in documents from 1336 as part of the lands gifted to Janusz Suchywilk by his relatives. In 1373, Dukla received Magdeburg rights charter, and the town was part of Kraków Voivodeship. In 1474, the town was destroyed in a raid of Hungarian army of King Matthias Corvinus.




https://pl.wikipedia.org/wiki/Dukla

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukla_(mesto_v_Poľsku)

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukliansky_priesmyk

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukelské_bojisko_a_pamätníky_na_Dukle_a_vo_Svidníku

 

[Mrkalj]

10. Srem, (antičko Sirmium)

1. Srem, (antičko Sirmium)

2. Śrem [ɕrɛm] is a town on the Warta river in central Poland. Śrem [ɕrɛm] is a town on the Warta river in central Poland. The city received municipal rights in 1253, the same year as Poznań. It is numbered among the oldest Lekhitic settlements, dating back to the 10th century. During the reign of King Boleslaus the Brave, there was a fortified settlement here, which protected the ford across the Warta on an important trade route from Silesia to Poznań. In the 14th century, Śrem became a royal town and the seat of royal officials (starosta). Its heyday was in the first half of the 15th century and the second half of the 16th century. Later, lengthy wars, epidemics and natural catastrophes caused Śrem to decline, like many other towns in the Wielkopolska region.
http://en.wikipedia.org/wiki/Śrem

 

[Pumpaj Dinstanović]

alisa (ἄλιζα) — „bela topola”

Starobalkanska pozajmljenica u starogrčki jezik. Po Hesihiju, makedonska glosa. Izvorna starobalkanska reč označavala je verovatno neku bolest biljki, iliti baš „bolesno drvo”. Dok neki razmatraju i mogućnost neindoevropskog porekla ove reči, smatra se da je moguće i u makedonski jezik dospela kao pozajmljenica od nekog severnog balkanskog suseda drevnih Makedonaca.

Hesihije Aleksandrijski:

ἄλιζα∙ ἡ λεύκη τὸ δένδρον. Μακεδόνες

 

[Pumpaj Dinstanović]

alisa (ἄλιζα) — „bela topola”

Starobalkanska pozajmljenica u starogrčki jezik. Po Hesihiju, makedonska glosa. Izvorna starobalkanska reč označavala je verovatno neku bolest biljki, iliti baš „bolesno drvo”. Dok neki razmatraju i mogućnost neindoevropskog porekla ove reči, smatra se da je moguće i u makedonski jezik dospela kao pozajmljenica od nekog severnog balkanskog suseda drevnih Makedonaca.


Pogledajte prilog 663818

Hesihije Aleksandrijski:

Pogledajte prilog 663823

Moguće veze sa našom jovom. Fasmer:

Word: о́льха́,
Near etymology: диал. также вώльха (Долобко, ZfslPh 3, 101), диал. ёлха вятск., вологодск., ело́ха, нижегор., костром., укр. вíльха́, ḯльха, др.-русск. ольха, сербск.-цслав. єльха, болг. елха́, сербохорв. jóха, jóвa (из *jеоха), словен. jélša, диал. ólša, jólša, чеш. оlšе, слвц. jеlšа, польск. оlсhа, olsza, в.-луж. wólša, н.-луж. wоlšа.
Further etymology: Праслав. *jеlьха наряду с *оlьха (см. Мейе, ВSL 25, 161), родственно лит. al̃ksnis, alksnỹs, alìksnis, ẽlsknis "ольха", лтш. èlksnis, àlksnis (Буга, ИОРЯС 17, 1, 16 и сл.), д.-в.-н. elira, erila, нов.-в.-н. Erle "ольха", др.-исл. o<lr, alr, лат. alnus -- то же (*alisnos), макед. ἄλιζα ̇ ἡ λεύκη (Гесихий); см. Кречмер, "Glotta", 15, 305; 22, 104; далее сближают с д.-в.-н. ёlо "желтый, рыжеватый"; см. Бернекер 1, 453 и сл.; М.--Э. 1, 68; Мейе, там же; МSL 14, 478; Траутман, ВSW 6; Арr. Sprd. 295; Шпехт 58 и сл.; 115, 199; Виссман у Марцелля 1, 218. Вероятно, это стар. и.-е. основа на -о ж. рода (Мейе). Согласно Перссону (893), колебание *elis- : *olis- носит уже и.-е. характер. Он приводит, помимо балт. форм, еще др.-исл. o<lr "ольха", наряду с jo<lstr "вид ивы", шв. jälster. От ёлха образована фам. Елшин; см. Потебня, ФЗ, 1876, вып. 2, стр. 95.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Prema Hesihiju Aleksandrijskom, makedonski naziv za čuvene erinije glasi ovako:

ἀράντισιν (arántisin) — ἐρινύσι

Moguće je da se ovde krije neko zaboravljeno starobalkansko ime. Imamo natpis Arantije, panonske nacionalnosti (CIL VI 3186), upućuje Krae:

Arantius... nat(ione) Pannonius

 

[Pumpaj Dinstanović]

Imamo natpis Arantije, panonske nacionalnosti (CIL VI 3186), upućuje Krae:

Arantius... nat(ione) Pannonius

D M

C . ARANTIVS . ATIVTOR
EQ . SING . IMP . N . NAT .
PANNONIVS . VX . AN .
XXVI . STP . VIIII turm
VALERI . CVRANTE
C . ARTINIO . VICTORE
. . . . . VI . I . E .

Spomenik sa ovim natpisom se nalazi u Rimu, u Heleninom mauzoleju (posvećenom materi Konstantina Velikog).

 

[Pumpaj Dinstanović]

Prema Hesihiju Aleksandrijskom, makedonski naziv za čuvene erinije glasi ovako:

ἀράντισιν (arántisin) — ἐρινύσι


Pogledajte prilog 669663

Moguće je da se ovde krije neko zaboravljeno starobalkansko ime. Imamo natpis Arantije, panonske nacionalnosti (CIL VI 3186), upućuje Krae:

Arantius... nat(ione) Pannonius

Maleni zanimljiv tekstić za one koji ne znaju ko su erinije: https://www.opsteobrazovanje.in.rs/mitologija/grcka-mitologija/erinije/

 

[Pumpaj Dinstanović]

dáryllos (δάρυλλος) — „hrast“

Prema Hesihiju Aleksandrijskom, ovako je glasila antička makedonska reč za hrast.

ΔΑΡΥΛΛΟΣ. η δρυς, υπο Μακεδόνων.

Kognat homerskog grčkog drŷs („drvo“). Vuče poreklo iz iste indoevropske grane (*dór-u-) odakle je i naše drvo. Razmišljalo se o tome da je reč o pozajmljenici iz keltskog ili jermenskog.

 

[КРЦУН]

dáryllos (δάρυλλος) — „hrast“

Prema Hesihiju Aleksandrijskom, ovako je glasila antička makedonska reč za hrast.

ΔΑΡΥΛΛΟΣ. η δρυς, υπο Μακεδόνων.

Pogledajte prilog 677655

Kognat homerskog grčkog drŷs („drvo“). Vuče poreklo iz iste indoevropske grane (*dór-u-) odakle je i naše drvo. Razmišljalo se o tome da je reč o pozajmljenici iz keltskog ili jermenskog.

Врло могуће да произилази из на му фас та архидија му.