Hajdemo malo i glosama koje su očuvane od drevnih
Epiraca.
dáxa (δάξα) — „more“
Reč negrčkog supstrata u epirskom idiomu, najneobičnijem od svih starogrčkih dijalekata (srodnija je ilirskoj, tračkoj i frigijskoj leksici). Krae smatra da je reč o ilirskoj pozajmljenici i da je vrlo moguće srodna nazivu ilirske rečice koju poznajemo zahvaljujući Polibijevoj Istoriji (VIII.13.2)
Ardáxanos (
Ἀρδάξανος). Smatra se da je moguće i da pleme
Deksaroja locirano nedaleko od Ohridskog jezera (još poznato i pod nazivom
Dasareta) vrlo moguće ima etimoloških veza sa ovom glosom. Inače, dosta priča oko ovog severnijeg grčkog (epirskog) plemena postoje i ono što je poprilično nesporno jesu svakako značajne ilirske veze (neki detalji
ovde).
Prema Milanu Budimiru, ova reč, najverovatnije izvorno ilirska, vodi poreklo od PIE
*dheup/b, što znači prevedeno na naš moderni jezik „dubina“. Istoj porodici pripada i albansko
det /
dejet, koje ima i potpuno identično značenje kao i epirska glosa koju nam je očuvao Hesihije Aleksandrijski („more“).