kome je teze pitam se samo...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Citam li citam kako se ljudima desavaju razne psihicke bolesti, neuroze, depresije, histerije i sl...i vidim da to uglavnom pogadja osobe koje imaju dugogodisnji stres, ova socijalna kriza, nemanje para prvenstveno ni za osnovne potrebe a kamoli za neko uzivanje...Sve mi je to na zalost razumljivo i pogadja me a mogu reci da i nama koji smo ovde nije lako. dozivis stres dosavsi u novu sredinu, treba da savladas jezik, da naucis zakone da se prilagodis mentalitetu ljudi nacínu zivota i puno toga jos o cemu bi dugo pisala...Naravno da te kad tad stignu bolestine zbog toga..otkazuju nervi, unutrasnji organi i ako ne shvatis da je zivot jednostavno takav i imas nadu da ce nekad biti blje, tesko prolazis...E sad gledam one koji nemaju na prvi pogled nikakvih materijalnih problema...Dobar posao bez stresa...kuca auto...upraznjavanje nekog hobija..tenis npr...i izlasci sa drustvom na vecerinke, prijeme balove i svuda gde se moze popiti vince i dobro se provesti...To je jedan sasvim drugi svet od onog koji se bori za opstanak...pa opet...ili su ubedaceni a ne znaju ni zasto..drma ih depresija...idu po nekim banjama o trosku socijalnog, tamo ih tim psihologa svaki dan slusa i hrabri ih da furaju dalje...da zivot eto nije lak kad ne znas sta ces vise sa sobom...O nekom savetu u vezi novca nema ni govora niti im je to uopste tema...jer podrazumeva se da si po tom pitanju sredjen ali da ne znas sta ces vise sa sobom...Onda se svadjaju parovi, neretko se poubijaju ili se propiju...Eto gledam i uporedjujem...cini mi sekad bih imala sve sto nemam bila bi opustena i srecna...a sta to njima fali? Treba li ih poslati negde gde su ljudi srecni ako imaju sta danas da jedu? nikad necu razumeti taj svet...
 
Materijalna obezbedjenost ne podrazumeva uvek i srećan život i upravo je stvar u tome što oni koji još nisu dostigli taj nivo da imaju sve - posmatraju materijalno obezbedjene osobe kao beskompromisno srećne i zadovoljne ljude.

U prirodi svakog čoveka je da iz dana u dan teži boljem i većem,da se ne zadovoljava standardima.Ukoliko danas nema mogućnosti da kupi najobičniji automobil ili da vikend provede na Zlatiboru,biće nesrećan zato što nema uslove da ispuni najosnovnije potrebe.Sutradan,kada mu se stvore takvi uslovi,on više neće biti zadovoljan tim jeftinijim automobilom,umesto da vikende provodi na Zlatiboru,želeće da otputuje u neke egzotične krajeve itd. Prosto,čovek je jedna nezadovoljna životinja koja stalno traži još,čak i kada je to nemoguće.

Ono što ljudima definitivno nedostaje,to je normalna svest koja im neće dozvoliti da im bilo šta sa strane poremeti normalan tok života,a novac je pravi primer za to.Uvek kažem da je čovek taj koji treba da upravlja novcem,a ne novac njim.
 
A otkud tebi ideja da stres potiče samo od nesređenih finansija, borbe za opstanak i sl? Gde su međuljudski odnosi, porodični, ljubavni... koji su u stvari glavni uzrok svih problema, a te probleme imaju svi, bez obzira na materijalno stanje?
 
A otkud tebi ideja da stres potiče samo od nesređenih finansija, borbe za opstanak i sl? Gde su međuljudski odnosi, porodični, ljubavni... koji su u stvari glavni uzrok svih problema, a te probleme imaju svi, bez obzira na materijalno stanje?
ma slazem se ne poticu problemi samo zbog novca ali mislim da se u dosodi i dokonosti sve stvara...nekako mi se cini kad bih imala sredstava nekih vecih za svoje zelje ispunjavala bi ih jednu po jednu i ne bih ulazila u neka analiziranja u razmisljanja...dobro mozda mi se cini ali mislim da je stvarno potrebno da covek ima stalno neki cilj koji ce ga terati napred i okupirati ga...
 
dosodi i dokonosti sve stvara

ne bih ulazila u neka analiziranja u razmisljanja.


To ti je otprilike to.

Uz malo para, tek da se nađe.


Vrlo malo ljudi shvata da sve u životu ima plafon. Plafon određuje tvoja sopstvena glad; pa je isti nekom pod nebom; a neki su zadovoljni i kad udaraju glavom o luster.

Skoro se niko ne pita šta se dešava kad se uzvereš do vrha.

Ali, pa dobro. Ne može ni (popularna) psihologija rešavat samo traume problematičnog detinjstva. Mada je fakt da se tu mlate najveće pare. z:mrgreen:

Ali ne valja ni puno kopati. Pitanja imaju neprijatnu tendenciju da vode lošim odgovorima, a neki od njih ti zaista nisu potrebni za funkcionalan život.

Znati kad treba da staneš. Ništa više.
 
ma slazem se ne poticu problemi samo zbog novca ali mislim da se u dosodi i dokonosti sve stvara...nekako mi se cini kad bih imala sredstava nekih vecih za svoje zelje ispunjavala bi ih jednu po jednu i ne bih ulazila u neka analiziranja u razmisljanja...dobro mozda mi se cini ali mislim da je stvarno potrebno da covek ima stalno neki cilj koji ce ga terati napred i okupirati ga...

Misliš da kad bi imala pare da kupiš sve što ti padne na pamet, da bi drugi problemi nestali sami od sebe? :lol: Ili misliš da ne bi doticalo sve ostalo što je nevezano za materijalno?
 
Citam li citam kako se ljudima desavaju razne psihicke bolesti, neuroze, depresije, histerije i sl...i vidim da to uglavnom pogadja osobe koje imaju dugogodisnji stres, ova socijalna kriza, nemanje para prvenstveno ni za osnovne potrebe a kamoli za neko uzivanje...Sve mi je to na zalost razumljivo i pogadja me a mogu reci da i nama koji smo ovde nije lako. dozivis stres dosavsi u novu sredinu, treba da savladas jezik, da naucis zakone da se prilagodis mentalitetu ljudi nacínu zivota i puno toga jos o cemu bi dugo pisala...Naravno da te kad tad stignu bolestine zbog toga..otkazuju nervi, unutrasnji organi i ako ne shvatis da je zivot jednostavno takav i imas nadu da ce nekad biti blje, tesko prolazis...E sad gledam one koji nemaju na prvi pogled nikakvih materijalnih problema...Dobar posao bez stresa...kuca auto...upraznjavanje nekog hobija..tenis npr...i izlasci sa drustvom na vecerinke, prijeme balove i svuda gde se moze popiti vince i dobro se provesti...To je jedan sasvim drugi svet od onog koji se bori za opstanak...pa opet...ili su ubedaceni a ne znaju ni zasto..drma ih depresija...idu po nekim banjama o trosku socijalnog, tamo ih tim psihologa svaki dan slusa i hrabri ih da furaju dalje...da zivot eto nije lak kad ne znas sta ces vise sa sobom...O nekom savetu u vezi novca nema ni govora niti im je to uopste tema...jer podrazumeva se da si po tom pitanju sredjen ali da ne znas sta ces vise sa sobom...Onda se svadjaju parovi, neretko se poubijaju ili se propiju...Eto gledam i uporedjujem...cini mi sekad bih imala sve sto nemam bila bi opustena i srecna...a sta to njima fali? Treba li ih poslati negde gde su ljudi srecni ako imaju sta danas da jedu? nikad necu razumeti taj svet...

Po ovoj definiciji, ispade da smo svi psihički bolesni, jer smo svi izloženi teškom socijalnom uticaju... mislim da ni kulminiran stres ne mora da bude okidač, nekome je dovoljna sitnica da zastrani... stvar jačine ličnosti, odnosno karaktera i ne/sposobnosti da se uhvatiš u koštac sa problemima.
Postoje i genetske predispozicije... materijalno nema toliko veze sa psihičkim stanje, osim ako nisi vezan za isto, uslovljeno jeste, ali tu postoji i faktor prihvatanja, odnosno neprihvatanja i mirenja sa onim što imaš, ili nemaš. Možda je više problem u nekom osećaju nezadovoljstva, koji se javlja usled nesposobnosti da stekneš... a mogućnosti postoje. Uvek postoje, bar za ona egzistencijalna pitanja. Ostalo, manje bitno... zavisno i od individualnih potreba.
Život nije lak ni kad znaš šta ćeš sa sobom, ne znati je tek problem u glavi + oni realni i eto ti okidača.
Mislim da je u poređenju ključna greška.. čemu poređenja, kada nismo svi isti, nisu nam mogućnosti iste, nit potrebe, nit želje, nit okolnosti, o obrazovanju i nekoj naslednoj materijalnoj podlzi neću, previše bi otišla u širinu.
Poenta je biti srećan i zadovoljan sa onim što imaš, jer neko nema ni toliko. Ali isto tako, nikad ne biti potpuno zadovoljan, ni sobom, ni dostignućima, jer je to tačka gde staješ u daljem napredovanju, u bilo kom smislu. I opet, banalno je porediti, u ljudskoj je prirodi da je nezahvalan za ono što ima... dok i to ne izgubi. z:)
Razgraniči ono što želiš sa onim što ti treba i problema nema.
 
Poslednja izmena od moderatora:
To je samo jos jedan dokaz da se parama ne moze kupiti sve a to je unutrasnji mir i sreca.

Zivimo u materijalnom svetu gde se sve meri novcem ali se zapravo najvrednije stvari ne mogu kupiti.

Ljudi koji imaju sve, koje ariela pominje, neretko upadaju u krize bas zato sto imaju sve sto pozele i zato sto je im zivot nekad besmislen i bez cilja.

Pokusajte n.pr da zamislite kakav bi vam bio zivot kad bi ste sebi mogli da ispunite svaku zelju, ili 99 % istih?
 
greska je u metodologiji..

najnesrecniji su danas u srpskom drustvu oni najsvesniji njegovog stanja..kad necega nisi svestan ne moze ni da te pogadja da se tako izrazim..s obzirom da mi vec preko 20 godina kao drustvo iskljucivo nazadujemo..ljudi su demotivisani..napredak je motivisuci faktor..kad radis i stvaras i to se iza tebe vidi..i kad radis i stvaras a pojedu ti razni lezilebovici i dripci iz kojekakve vlasti ???? nema to nikakve veze sa sposobnostima individualnim vec sa beskrupuloznoscu..moze se i danas vrlo lako imati ..ako je covek kadar da otima drugima i tudjoj deci od usta..
generalno gledano ova planeta ima dovoljno resursa da zadovolji potrebe i dvostruko veceg broja ljudskih stanovnika..medjutim nema dovoljno resursa da zadovolji htenja i zelje..
 

Back
Top