Citam li citam kako se ljudima desavaju razne psihicke bolesti, neuroze, depresije, histerije i sl...i vidim da to uglavnom pogadja osobe koje imaju dugogodisnji stres, ova socijalna kriza, nemanje para prvenstveno ni za osnovne potrebe a kamoli za neko uzivanje...Sve mi je to na zalost razumljivo i pogadja me a mogu reci da i nama koji smo ovde nije lako. dozivis stres dosavsi u novu sredinu, treba da savladas jezik, da naucis zakone da se prilagodis mentalitetu ljudi nacínu zivota i puno toga jos o cemu bi dugo pisala...Naravno da te kad tad stignu bolestine zbog toga..otkazuju nervi, unutrasnji organi i ako ne shvatis da je zivot jednostavno takav i imas nadu da ce nekad biti blje, tesko prolazis...E sad gledam one koji nemaju na prvi pogled nikakvih materijalnih problema...Dobar posao bez stresa...kuca auto...upraznjavanje nekog hobija..tenis npr...i izlasci sa drustvom na vecerinke, prijeme balove i svuda gde se moze popiti vince i dobro se provesti...To je jedan sasvim drugi svet od onog koji se bori za opstanak...pa opet...ili su ubedaceni a ne znaju ni zasto..drma ih depresija...idu po nekim banjama o trosku socijalnog, tamo ih tim psihologa svaki dan slusa i hrabri ih da furaju dalje...da zivot eto nije lak kad ne znas sta ces vise sa sobom...O nekom savetu u vezi novca nema ni govora niti im je to uopste tema...jer podrazumeva se da si po tom pitanju sredjen ali da ne znas sta ces vise sa sobom...Onda se svadjaju parovi, neretko se poubijaju ili se propiju...Eto gledam i uporedjujem...cini mi sekad bih imala sve sto nemam bila bi opustena i srecna...a sta to njima fali? Treba li ih poslati negde gde su ljudi srecni ako imaju sta danas da jedu? nikad necu razumeti taj svet...