Je li samoća ponekad prednost?

Screenshot_20210325_191520.jpg
 
Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?


Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?


Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?


Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?
Samoća kao usamljenost ne može da bude nikakva prednost jer je nezdrava, što se tiče biti single to ima svojih prednosti, naravno: može malo da se švrlja bez griže savesti.

Pored toga, biti single je i prilika da se svesno unapređuje svoja socijalna veština: prići i upoznati se i pri tome ostaviti poželjan utisak je isto veština koja se uči, niko se nije naučen rodio.
 
Drustvene vestine su vestine neophodne da bi ucestvovao u drustvenim aktivnostima.

A drustvena aktivnost je aktivnostt u kojoj ucestvuje vise od jedne osobe i u kojoj ucesnici interaguju jedni sa drugima.

Postoje razlicite drustvene aktivnosti, i samim tim, razlicite drustvene vestine.

Ako neko ima zelju da ucestvuje u odredjenim drustvenim aktivnostima, a ne moze da nadje odgovarajuce ljude za to, onda ce se on, normalno, osecati usamljenim.

Ako te aktivnosti dodatno zahtevaju odredjenu vrstu inteligenciju, i ako je nedostatak iste kod drugih razlog zasto ne moze da nadje ljude s kojima ce je upraznjavati, onda je ta specificna vrsta inteligencije i razlog zasto je ta osoba sama.

Daleko od toga da ta pojava ne postoji.

I nemoj bre da mi diras sortu :)

Meni je samo fascinantno to što svako sebi gleda na neki način da komplimentira čak i u situacijama koje možda nisu baš super.

Takođe, smatram da prosečan čovek nije na nivou genija i najvećih umova našeg sveta, pa, eto, ne može da nađe sebi sagovornika ili saputnika, znači da su to neke druge stvari koje sputavaju tu osobu.

Ni ja ne bolujem od svakodnevnice i ne pokušavam da se uklopim u nešto zato što je super, kul ili popularno, ali ne mogu definitivno reći da nisam našao nigde sagovornika sa kojim uživam u razmeni.
 
Samoća [ .. ] ne može da bude nikakva prednost jer je nezdrava

Не бих се сложио. Да ли је самоћа добра или лоша, предност или мана, зависи пре све од тога ко си ти и ко су људи који те окружују. Није свака друштвена инеракција корисна ствар. Самим тим није ни самоћа увек лоша. Мада јесте пожељно бити окружен компатибилним људима.

Takođe, smatram da prosečan čovek nije na nivou genija i najvećih umova našeg sveta, pa, eto, ne može da nađe sebi sagovornika ili saputnika, znači da su to neke druge stvari koje sputavaju tu osobu.

Просечни људи немају тај проблем. Тај проблем имају они који из одређеног разлога одударају од просека. А чиме се то разликују је индивидуална ствар. Ја лично не могу да тврдим да су сви овакви, сви онакви, тај и тај проценат овакав, неки други проценат онакав и тако даље. Али поуздано знам да неки од њих одударају јер поседују квалитете које већина нема.
 
Просечни људи немају тај проблем. Тај проблем имају они који из одређеног разлога одударају од просека. А чиме се то разликују је индивидуална ствар. Ја лично не могу да тврдим да су сви овакви, сви онакви, тај и тај проценат овакав, неки други проценат онакав и тако даље. Али поуздано знам да неки од њих одударају јер поседују квалитете које већина нема.

Milan Gutović je bio čovek koji je često voleo da se osamljuje i išao je na pecanja i slično, za njega mogu reći da je bio jako inteligentan čovek. Ali koliko takvih ljudi znaš?
 

Back
Top