Ovo je nepravda!

Sonatica72

Aktivan član
Moderator
Poruka
1.744
KALIMERO.jpg
- Autorska tema-

Svi se sećamo ovog crnog pileta Kalimera koji je često izgovarao rečenicu " Ovo je nepravda! "

Kalimero se non-stop žalio na nešto i osećao je da je sve što mu se dešava nepravda.

U stvarnosti, postoje ljudi koji se žale. Žale se na lošu materijalnu situaciju, žale se na poslovne probleme.. Te žalbe su opravdane i oni se plaše da će ponovo imati iste probleme-i na porodičnom, na socijalno-ekonomskom planu, na emotivnom planu.

Ali..ti isti ljudi se žale i na kašnjenje autobusa, na hladnu kafu, žale se i na još mnoge površne stvari.

Da li poznajete osobe koje imaju ovaj Kalimero sindrom?

Da li one mogu da se promene?

Kako pomoći takvim ljudima?
 
Možda je bolje zapitati se zašto se to dešava, čini mi se da je to pre posledica, a ne glavni problem.

Da, najverovatnije postoji glavni problem. Opšte nezadovoljstvo životom.

To je problem koji možda mogu da reše psiholozi, psihoterapeuti, ali i psihijatri, ukoliko te žalbe ometaju svakodnevno funkcionisanje neke osobe.

Žalbe na loš materijalni status, žalbe na loš posao, na emotivne i porodične probleme, na nepravdu koja im je naneta..sve te žalbe su opravdane i mislim da se tim ljudima može pomoći, ukoliko oni to žele.
 
Meni se gade ljudi koji ne sagledavaju zivot oko sebe i ponasaju se kao da se nista lose ne desava,kao voditelji na tvu smeju se nonstop dok bombe padaju oko nas ili sede nafrakani po kaficima i blink blink sreca sreca radost,znam bilionere koji su tu oko nas zive na senjaku,dedinju,trose dnevno par hiljada € i imaju neke svoje kanale kojima se krecu,trzne centre,kao celebrity se ponasaju i ne znaju za nepravdu i empatiju,kao na temi o raspadu ade,oni to ne vide,dodju jednom u 5 godina i kazu super je,vide nasminkanu fasadu a unutra ruina,sve je to jos gori jaz napravljen od bednije sirotinje do xtra profitera pa se izgubila sredina,tu je ta nepravda sto niko ne moze da balansira nego smo u krajnostima koje niko nece ili ne moze da sagleda
 
Čovek se može promeniti isključivo ako sam odluči da to učini. Što si stariji, to je teže učiniti jer ti je karakter vrlo snažan, pa makar i "iskrivljen".
Naravno da ćeš imati ljude koji se stalno žale na nešto, mada ih nikada nisam mogao razumeti. Uvek nezadovoljni životom, večiti pesimisti. Zato nemam tu vrstu ljudi oko sebe.
 
Znam jednu baš ekstremnu osobu po tom pitanju.

U jednom trenutku shvatim da je od dva sata našeg razgovora ta osoba sat i pedeset minuta provela žaleći se na nešto i kritikujući nešto što joj se ne dopada. Uglavnom monolog sa mojim povremenim "da", "pa jeste", "aha" itd.

Onda se zapitam je li uopšte realno da ta osoba ne shvata koliko je naporna
 
Meni se gade ljudi koji ne sagledavaju zivot oko sebe i ponasaju se kao da se nista lose ne desava,kao voditelji na tvu smeju se nonstop dok bombe padaju oko nas ili sede nafrakani po kaficima i blink blink sreca sreca radost,znam bilionere koji su tu oko nas zive na senjaku,dedinju,trose dnevno par hiljada € i imaju neke svoje kanale kojima se krecu,trzne centre,kao celebrity se ponasaju i ne znaju za nepravdu i empatiju,kao na temi o raspadu ade,oni to ne vide,dodju jednom u 5 godina i kazu super je,vide nasminkanu fasadu a unutra ruina,sve je to jos gori jaz napravljen od bednije sirotinje do xtra profitera pa se izgubila sredina,tu je ta nepravda sto niko ne moze da balansira nego smo u krajnostima koje niko nece ili ne moze da sagleda

Tesko da si ti ikad sreo bilionera, tesko da ces ti ikada i sresti nekog takvog a ne da ih znas... pa opet pises o njihovim zivotima i njihovom ponasanju.
Uzgred, u Beogradu i Novom Sadu ( u ostalim cecim gradovima nesto manje) ipak postoji srednja klasa, nije toliko siroka kao u zemljama EU ali postoji, to su lekari, inzenjeri, bankarski sluzbenici, menadzeri u boljim domacim i stranim kompanijama, programeri, vlasnici manjih privatnih firmi i bolje zanatlije, nastavnici na univerzitetima kao i visi drzavni sluzbenici na pozicijama u vecim javnim preduzecima i ministarstvima. Svi ti ne spadaju u bogate ali zaradjuju i zive iznad proseka. Njih nema 50% u drzavi ali ih ima bar 15-20%.
 
Tesko da si ti ikad sreo bilionera, tesko da ces ti ikada i sresti nekog takvog a ne da ih znas... pa opet pises o njihovim zivotima i njihovom ponasanju.
Uzgred, u Beogradu i Novom Sadu ( u ostalim cecim gradovima nesto manje) ipak postoji srednja klasa, nije toliko siroka kao u zemljama EU ali postoji, to su lekari, inzenjeri, bankarski sluzbenici, menadzeri u boljim domacim i stranim kompanijama, programeri, vlasnici manjih privatnih firmi i bolje zanatlije, nastavnici na univerzitetima kao i visi drzavni sluzbenici na pozicijama u vecim javnim preduzecima i ministarstvima. Svi ti ne spadaju u bogate ali zaradjuju i zive iznad proseka. Njih nema 50% u drzavi ali ih ima bar 15-20%.
Nisam primetio da sam te pitao za misljenje nadzak babo
 
Pogledajte prilog 1524905 - Autorska tema-

Svi se sećamo ovog crnog pileta Kalimera koji je često izgovarao rečenicu " Ovo je nepravda! "

Kalimero se non-stop žalio na nešto i osećao je da je sve što mu se dešava nepravda.

U stvarnosti, postoje ljudi koji se žale. Žale se na lošu materijalnu situaciju, žale se na poslovne probleme.. Te žalbe su opravdane i oni se plaše da će ponovo imati iste probleme-i na porodičnom, na socijalno-ekonomskom planu, na emotivnom planu.

Ali..ti isti ljudi se žale i na kašnjenje autobusa, na hladnu kafu, žale se i na još mnoge površne stvari.

Da li poznajete osobe koje imaju ovaj Kalimero sindrom?

Da li one mogu da se promene?

Kako pomoći takvim ljudima?
Odgovor na pitanje kako im pomoći znaju stručne osobe.
Ja to nisam.
Jedino mogu da takvima kažem da smo SVI u istom sosu.
Javni prevoz kasni i meni, posao sa dva fakulteta ne može da nađe i moja sestra, itd.
Život je prepun nepravde.
Umesto da se žalim svima, i tako ih odbijem od sebe, izabrao sam borbu.
Naravno, u zakonskim okvirima i koliko ja mogu.
Učinimo moguće. To je sve.
Nikome na trebaju bajke tipa Robin Hud i njegova družina...
 
Pogledajte prilog 1524905 - Autorska tema-

Svi se sećamo ovog crnog pileta Kalimera koji je često izgovarao rečenicu " Ovo je nepravda! "

Kalimero se non-stop žalio na nešto i osećao je da je sve što mu se dešava nepravda.

U stvarnosti, postoje ljudi koji se žale. Žale se na lošu materijalnu situaciju, žale se na poslovne probleme.. Te žalbe su opravdane i oni se plaše da će ponovo imati iste probleme-i na porodičnom, na socijalno-ekonomskom planu, na emotivnom planu.

Ali..ti isti ljudi se žale i na kašnjenje autobusa, na hladnu kafu, žale se i na još mnoge površne stvari.

Da li poznajete osobe koje imaju ovaj Kalimero sindrom?

Da li one mogu da se promene?

Kako pomoći takvim ljudima?
Moj brat je takav, od kad pamtim, jos iz osnovne skole su neki drugi imali roditelje koji su znali nastavnike pa su zbog toga bili vukovci, u srednjoj skoli je to bilo jos izrazenije a nastavilo se i na fakultetu. Tamo su neki dobijali ispitna pitanja od profesora jer su im roditelji bili na prst u bulju sa sefom katedre a profesori su iz neobjasnjivih razloga obarali moga brata iako je sve znao i uradio preko 90% ispita. U isto vreme su neki njegovi vrsnjaci vodali strava ribe a on nije jer su ti prvi imali besna kola koja im je dao otac, bili su iz bogate familije a on iz prosecne itd. Kao stariji brat sam cesto kuvao na tu njegovu pricu, cesto nisam imao strpljenja ni da ga saslusam do kraja pa smo upadali u neku svadju a ocekivao sam kraj njegovog skolovanja kao kraj takvim "kalimero" pricama.

No, to se nastavilo i kad se zaposlio, na prvom poslu su, po njemu, svi sem njega dosli preko veze te nisu morali toliko da rade kao on, svi su nezasluzeno bili na svojim pozicijama, virili shefovima iz boolje, on sam je bio neadekvatno placen sa obzirom na doprinos i kolicinu rada a napredovanje mu je bilo ograniceno jer su svi iznad njega imali "ledja". U medjuvremenu se ozenio, dobio prvo dete i mislio sam da ce ga to vratiti u realu, da ce manje druge okrivljavati za nezadovljavajuci polozaj prema njegovoj proceni. Jeste u nekoj manjoj meri ali ako bi neko od pzonanika kupio novi a veci stan od njegovog svodila se prica na to da ti imaju roditelje koji su im kupili stan, imaju zaledje u shefovima ili stranci na vlasti, itd.

Pa kad sam ja otisao napolje poceo je da kuka kako sam ja izbegao obaveze ka roditeljima koje su pale na njega dok ja ladim mooda na pacifickoj obali (za to sam pred koronu uleteo u svadju sa njim, koje obaveze, sta zrtvuje u zivotu za njih sem sto potrosi jedno nedeljno prepodne u 2 nedelje na njih, materijalno ih ja pomazem a ne on). Tako da sam na kraju resio da vise ne trpim sindrom "kalimera" u njegovom slucaju, prekinem komunikaciju kada krene u tom pravcu pa tako se desi da ga nazovem preko whatsappa i da zavrsimo za 3min. No, on jos nije ukapirao, ne verujem ni da ce ikada.
 
Nisam primetio da sam te pitao za misljenje nadzak babo
Ako me nisi pitao za misljenje zasto onda stavljas svoje na javni forum, o minhauzenu?
Uzgred, poradi malo na znacima interpukcije, velikim slovima, razmacima medju recima - ekstremno tesko te je citati i razumeti. Jeste da ovo nisu sastavi iz srpskog jezika ali bar toliko ti je valjda ostalo iz osnovne ako vec nisi pohadjao srednju skolu.
 
Mislim da ne mogu da se promene. Takva im je priroda. Konstatno izvlače negativan zaključak i prosto pronalaze negativne pojave i stvari da bi se sami nervirali.
I pride nerviraju ljude oko sebe.
Mentalitet žrtve, osjećaj bespomoćnosti, osjećaj nekontrole.

Imala sam grozan period u životu, masa selidba, smrti, problema, ljudi sto ne postuju granice, otkazi itd.
Nisam imala osjecaj kontrole ni nad cime i prepala sam se.

Ali sam se vratila sebi, kreativi, pozitivi.
Nije niko žrtva, samo misle i ne preuzimaju odgovornost za sebe!
 
Mentalitet žrtve, osjećaj bespomoćnosti, osjećaj nekontrole.

Imala sam grozan period u životu, masa selidba, smrti, problema, ljudi sto ne postuju granice, otkazi itd.
Nisam imala osjecaj kontrole ni nad cime i prepala sam se.

Ali sam se vratila sebi, kreativi, pozitivi.
Nije niko žrtva, samo misle i ne preuzimaju odgovornost za sebe!
Okej kada je to objektivno. Ne može neko skakati od sreće u bedaku.
Više sam mislila na te sitničave duše nikada zadovoljne onim što imaju ili one koji i ne vide šta bi mogli imati u životu od oblaka negative.
 
Mentalitet žrtve, osjećaj bespomoćnosti, osjećaj nekontrole.

Imala sam grozan period u životu, masa selidba, smrti, problema, ljudi sto ne postuju granice, otkazi itd.
Nisam imala osjecaj kontrole ni nad cime i prepala sam se.

Ali sam se vratila sebi, kreativi, pozitivi.
Nije niko žrtva, samo misle i ne preuzimaju odgovornost za sebe!
To su realne životne teškoće, na koje si ljudski reagovala ali nisi kukala jer danas pada kiša a ne sija sunce i time smarala ceo dan svakog u svojoj okolini...
 
@Živorad Drugi

Ljude koji se stalno žale, tokom vremena, okolina počinje da odbacuje, "previše su dosadni sa kukanjem".

Ukoliko možemo da pomognemo nekome ko se žali jer je izgubio posao, pomažemo da nađe drugi posao. Osobu kojoj sam pomogla neću da kontrolišem.

Šta znači kontrolisati nekoga kome smo pomogli ?

Ne znam da li možemo da pomognemo onima koji se žale na vruć sok u kafiću, koji se žale jer pada kiša...

Mislim da takvim ljudima ne možemo da pomognemo jer su im žalbe postale navika, deo života.
 

Back
Top