ljuba miljkovic
Ističe se
- Poruka
- 2.220
Bogorodica čajnička - Krasnica
U Čajniču, mestu na uskom prostoru između visokih brda, a na putu Goražde- Pljevlja, nalazi se jedna od najvećih svetinja naše crkve - čudotvorna ikona Bogorodica Čajnička - Krasnica. Na samom ulasku u Čajniče, nailazimo na dve crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice - manau, znana kao Stara crkva, potiče iz 15. veka, druga, velika, nazvana Nova crkva, podignuta je 1863. godine i u njoj se i nalazi ova čuvena ikona.
Zahvaljujući čudotvornoj ikoni, Čajniče je postalo i mesto hodočašća i zaveta.
Istorija Čajničke ikone nije u potpunosti poznata, ali ono što se zna je zaista neobično. Najpre, njeno poreklo. Po crkvenom, ali i narodnom predanju, ova ikona je jedna od tri prve ikone koje je pre dva milenijuma naslikao apostol i jevanđelista Luke. Druge dve su u Hilandaru, odnosno u Jerusalimu.
Predanje dalje kaže da je donesena u dom Nemanjića i da ju je car Uroš poklonio manastiru Banja kod Priboja na Limu - u znak zahvalnosti što je, posle svog duže bolesti, izlečen u tom manastiru. Nekako u vreme kada su iz Mileševe odnesene mošti svetog Save, manastira Banja je opljačkan i stradao u požaru, ali je čudotvornu ikonu iz vatre spasao jedan seljak, preneo je preko reke Lim i doneo u Čajniče.
Ikona je smeštena u Staru crkvu, gde je stajala oko 370 godina, da bi bila premeštena u Novu crkvu.
O poštovanju i ljubavi naroda prema svojoj svetinji najbolje svedoči događaj iz 1868. godine, kada se pročulo da se manastir Banja obnavlja i da će mu i ikona biti vraćena. Priča se da se celo Čajniče uzbunilo, čak su i čajnički muslimani bili spremni da oružjem sačuvaju ikonu.
Kada je došao Drugi svetski rat, ikona je ponovo morala da se sklanja od zlih ljudi, paljevina i pljački, što se i dogodilo kada su Italijani podmetnuli eksploziv u porti. U eksploziji, crkva je bila veoma oštećena, posebno krov i kubeta. Novo zlo je došlo sa po zlu čuvenom ''Vražjom divizijom'' čiji su pripadnici opljačkali crkvu - odneli su sve zlatne i srebrne dragocenosti, kao i dijamante utisnute u okove srebrne i pozlaćene rize čudotvorne ikone.
Tada su se okupili Srbi, i žene i deca, i iz crkve izneli sve stvari i knjige, a ikonu odneli u jednu srpsku kuću. Kada je ova strašna soldateska napustila Čajniče, ikona je preneta u selo Strečanje, u Raškoj, a potom - radi veće sigurnosti - u jednu pećinu u okolini, gde su je ljudi danonoćno čuvali. Iz pećine je kasnije prebačena u crkvu u selu Slatina, kod Srbinja, a odatle opet u jednu malu pećinu, kod sela Trpinje i tamo ostala do kraja rata.
Posle rata i pošto je crkva obnovljena, ikona je vraćena na svoje nekadašnje mesto gde se i danas nalazi u svom ukrašenom, drvenom prestolu.
Kao što smo rekli, ova ikona je vrlo stara, koliko i hrišćanstvo, a njena posebnost je u tome što je oslikana sa obe strane. Na prednjoj je Bogomajka sa malim Hristosom na ruci, a na poleđini sveti Jovan Krstitelj, koji desnom rukom blagosilja. Likovi su tamni od starosti i od požara. Njen ram, okov od srebra i zlata, tri godine predanog i istrajnog rada, izradio je poznati kujundžija Risto Andrić, 1868. godine.
Vekovima, ljudi pristupaju ovoj svetinji u nadi i veri da će im Bogorodica pomoći. Kaže se da su mnoga čuda ostala nezapisana, ali je - kako se navodi - zabeleženo u itijima svetih za avgust, u godini pre Prvog svetskog rata.
Zapis kaže da je jedan dečak rimokatoličke veroispovesti, rodom iz Zenice, koga su ovde roditelji doveli zato što je iznenada onemeo - progovorio kad se našao pred ikonom. Taj događaj se ovako opisuje: "Otac Jovan je pročitao molitvu i nakon toga pitao dečaka: "Kada si prestao govoriti?" Dečak mu je odgovorio: "Od kad sam se uplašio" i opisao čega se i kad uplašio. Kad su čuli glas svog sina, roditelji su pali ničice pred svetinjom."
Crkva ovaj slučaj navodi kao primer da sveta ikona pomaže i onima koji nisu pravoslavne vere, ali pred nju dolaze s verom da će im Bogorodica pomoći.
Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske je glavni razlog što je manastir Lepavina, blizu Zagreba, poznat kao jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja u Hrvatskoj. Otkad su 90-ih godina prošlog veka počeli ratni sukobi na teritoriji bivše SFRJ, sve više hodočasnika dolazi u Lepavinu, po molitvenu pomoć i ukrepljenje. Manastirski oci kažu da "mnoga čuda koja se događaju posle molitve pred ikonom Bogorodice, kada bi sva bila zapisana, ne bi mogla da stanu ni u nekoliko tomova knjiga". Takođe se tvrdi da su "molitve igumana manastira, oca Gavrila, čudotvornom ikonom pomogle mnogima koji su mu se obratili za pomoć".
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/28-10-2009/Feljton/2553/Nepoznata-istorija-
U Čajniču, mestu na uskom prostoru između visokih brda, a na putu Goražde- Pljevlja, nalazi se jedna od najvećih svetinja naše crkve - čudotvorna ikona Bogorodica Čajnička - Krasnica. Na samom ulasku u Čajniče, nailazimo na dve crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice - manau, znana kao Stara crkva, potiče iz 15. veka, druga, velika, nazvana Nova crkva, podignuta je 1863. godine i u njoj se i nalazi ova čuvena ikona.
Zahvaljujući čudotvornoj ikoni, Čajniče je postalo i mesto hodočašća i zaveta.
Istorija Čajničke ikone nije u potpunosti poznata, ali ono što se zna je zaista neobično. Najpre, njeno poreklo. Po crkvenom, ali i narodnom predanju, ova ikona je jedna od tri prve ikone koje je pre dva milenijuma naslikao apostol i jevanđelista Luke. Druge dve su u Hilandaru, odnosno u Jerusalimu.

Predanje dalje kaže da je donesena u dom Nemanjića i da ju je car Uroš poklonio manastiru Banja kod Priboja na Limu - u znak zahvalnosti što je, posle svog duže bolesti, izlečen u tom manastiru. Nekako u vreme kada su iz Mileševe odnesene mošti svetog Save, manastira Banja je opljačkan i stradao u požaru, ali je čudotvornu ikonu iz vatre spasao jedan seljak, preneo je preko reke Lim i doneo u Čajniče.
Ikona je smeštena u Staru crkvu, gde je stajala oko 370 godina, da bi bila premeštena u Novu crkvu.
O poštovanju i ljubavi naroda prema svojoj svetinji najbolje svedoči događaj iz 1868. godine, kada se pročulo da se manastir Banja obnavlja i da će mu i ikona biti vraćena. Priča se da se celo Čajniče uzbunilo, čak su i čajnički muslimani bili spremni da oružjem sačuvaju ikonu.
Kada je došao Drugi svetski rat, ikona je ponovo morala da se sklanja od zlih ljudi, paljevina i pljački, što se i dogodilo kada su Italijani podmetnuli eksploziv u porti. U eksploziji, crkva je bila veoma oštećena, posebno krov i kubeta. Novo zlo je došlo sa po zlu čuvenom ''Vražjom divizijom'' čiji su pripadnici opljačkali crkvu - odneli su sve zlatne i srebrne dragocenosti, kao i dijamante utisnute u okove srebrne i pozlaćene rize čudotvorne ikone.
Tada su se okupili Srbi, i žene i deca, i iz crkve izneli sve stvari i knjige, a ikonu odneli u jednu srpsku kuću. Kada je ova strašna soldateska napustila Čajniče, ikona je preneta u selo Strečanje, u Raškoj, a potom - radi veće sigurnosti - u jednu pećinu u okolini, gde su je ljudi danonoćno čuvali. Iz pećine je kasnije prebačena u crkvu u selu Slatina, kod Srbinja, a odatle opet u jednu malu pećinu, kod sela Trpinje i tamo ostala do kraja rata.
Posle rata i pošto je crkva obnovljena, ikona je vraćena na svoje nekadašnje mesto gde se i danas nalazi u svom ukrašenom, drvenom prestolu.
Kao što smo rekli, ova ikona je vrlo stara, koliko i hrišćanstvo, a njena posebnost je u tome što je oslikana sa obe strane. Na prednjoj je Bogomajka sa malim Hristosom na ruci, a na poleđini sveti Jovan Krstitelj, koji desnom rukom blagosilja. Likovi su tamni od starosti i od požara. Njen ram, okov od srebra i zlata, tri godine predanog i istrajnog rada, izradio je poznati kujundžija Risto Andrić, 1868. godine.
Vekovima, ljudi pristupaju ovoj svetinji u nadi i veri da će im Bogorodica pomoći. Kaže se da su mnoga čuda ostala nezapisana, ali je - kako se navodi - zabeleženo u itijima svetih za avgust, u godini pre Prvog svetskog rata.
Zapis kaže da je jedan dečak rimokatoličke veroispovesti, rodom iz Zenice, koga su ovde roditelji doveli zato što je iznenada onemeo - progovorio kad se našao pred ikonom. Taj događaj se ovako opisuje: "Otac Jovan je pročitao molitvu i nakon toga pitao dečaka: "Kada si prestao govoriti?" Dečak mu je odgovorio: "Od kad sam se uplašio" i opisao čega se i kad uplašio. Kad su čuli glas svog sina, roditelji su pali ničice pred svetinjom."
Crkva ovaj slučaj navodi kao primer da sveta ikona pomaže i onima koji nisu pravoslavne vere, ali pred nju dolaze s verom da će im Bogorodica pomoći.
Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske je glavni razlog što je manastir Lepavina, blizu Zagreba, poznat kao jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja u Hrvatskoj. Otkad su 90-ih godina prošlog veka počeli ratni sukobi na teritoriji bivše SFRJ, sve više hodočasnika dolazi u Lepavinu, po molitvenu pomoć i ukrepljenje. Manastirski oci kažu da "mnoga čuda koja se događaju posle molitve pred ikonom Bogorodice, kada bi sva bila zapisana, ne bi mogla da stanu ni u nekoliko tomova knjiga". Takođe se tvrdi da su "molitve igumana manastira, oca Gavrila, čudotvornom ikonom pomogle mnogima koji su mu se obratili za pomoć".
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/28-10-2009/Feljton/2553/Nepoznata-istorija-