ljuba miljkovic
Ističe se
- Poruka
- 2.220
Bogorodica čajnička - Krasnica
U Čajniču, mestu na uskom prostoru između visokih brda, a na putu Goražde- Pljevlja, nalazi se jedna od najvećih svetinja naše crkve - čudotvorna ikona Bogorodica Čajnička - Krasnica. Na samom ulasku u Čajniče, nailazimo na dve crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice - manau, znana kao Stara crkva, potiče iz 15. veka, druga, velika, nazvana Nova crkva, podignuta je 1863. godine i u njoj se i nalazi ova čuvena ikona.
Zahvaljujući čudotvornoj ikoni, Čajniče je postalo i mesto hodočašća i zaveta.
Istorija Čajničke ikone nije u potpunosti poznata, ali ono što se zna je zaista neobično. Najpre, njeno poreklo. Po crkvenom, ali i narodnom predanju, ova ikona je jedna od tri prve ikone koje je pre dva milenijuma naslikao apostol i jevanđelista Luke. Druge dve su u Hilandaru, odnosno u Jerusalimu.
Predanje dalje kaže da je donesena u dom Nemanjića i da ju je car Uroš poklonio manastiru Banja kod Priboja na Limu - u znak zahvalnosti što je, posle svog duže bolesti, izlečen u tom manastiru. Nekako u vreme kada su iz Mileševe odnesene mošti svetog Save, manastira Banja je opljačkan i stradao u požaru, ali je čudotvornu ikonu iz vatre spasao jedan seljak, preneo je preko reke Lim i doneo u Čajniče.
Ikona je smeštena u Staru crkvu, gde je stajala oko 370 godina, da bi bila premeštena u Novu crkvu.
O poštovanju i ljubavi naroda prema svojoj svetinji najbolje svedoči događaj iz 1868. godine, kada se pročulo da se manastir Banja obnavlja i da će mu i ikona biti vraćena. Priča se da se celo Čajniče uzbunilo, čak su i čajnički muslimani bili spremni da oružjem sačuvaju ikonu.
Kada je došao Drugi svetski rat, ikona je ponovo morala da se sklanja od zlih ljudi, paljevina i pljački, što se i dogodilo kada su Italijani podmetnuli eksploziv u porti. U eksploziji, crkva je bila veoma oštećena, posebno krov i kubeta. Novo zlo je došlo sa po zlu čuvenom ''Vražjom divizijom'' čiji su pripadnici opljačkali crkvu - odneli su sve zlatne i srebrne dragocenosti, kao i dijamante utisnute u okove srebrne i pozlaćene rize čudotvorne ikone.
Tada su se okupili Srbi, i žene i deca, i iz crkve izneli sve stvari i knjige, a ikonu odneli u jednu srpsku kuću. Kada je ova strašna soldateska napustila Čajniče, ikona je preneta u selo Strečanje, u Raškoj, a potom - radi veće sigurnosti - u jednu pećinu u okolini, gde su je ljudi danonoćno čuvali. Iz pećine je kasnije prebačena u crkvu u selu Slatina, kod Srbinja, a odatle opet u jednu malu pećinu, kod sela Trpinje i tamo ostala do kraja rata.
Posle rata i pošto je crkva obnovljena, ikona je vraćena na svoje nekadašnje mesto gde se i danas nalazi u svom ukrašenom, drvenom prestolu.
Kao što smo rekli, ova ikona je vrlo stara, koliko i hrišćanstvo, a njena posebnost je u tome što je oslikana sa obe strane. Na prednjoj je Bogomajka sa malim Hristosom na ruci, a na poleđini sveti Jovan Krstitelj, koji desnom rukom blagosilja. Likovi su tamni od starosti i od požara. Njen ram, okov od srebra i zlata, tri godine predanog i istrajnog rada, izradio je poznati kujundžija Risto Andrić, 1868. godine.
Vekovima, ljudi pristupaju ovoj svetinji u nadi i veri da će im Bogorodica pomoći. Kaže se da su mnoga čuda ostala nezapisana, ali je - kako se navodi - zabeleženo u itijima svetih za avgust, u godini pre Prvog svetskog rata.
Zapis kaže da je jedan dečak rimokatoličke veroispovesti, rodom iz Zenice, koga su ovde roditelji doveli zato što je iznenada onemeo - progovorio kad se našao pred ikonom. Taj događaj se ovako opisuje: "Otac Jovan je pročitao molitvu i nakon toga pitao dečaka: "Kada si prestao govoriti?" Dečak mu je odgovorio: "Od kad sam se uplašio" i opisao čega se i kad uplašio. Kad su čuli glas svog sina, roditelji su pali ničice pred svetinjom."
Crkva ovaj slučaj navodi kao primer da sveta ikona pomaže i onima koji nisu pravoslavne vere, ali pred nju dolaze s verom da će im Bogorodica pomoći.
Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske je glavni razlog što je manastir Lepavina, blizu Zagreba, poznat kao jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja u Hrvatskoj. Otkad su 90-ih godina prošlog veka počeli ratni sukobi na teritoriji bivše SFRJ, sve više hodočasnika dolazi u Lepavinu, po molitvenu pomoć i ukrepljenje. Manastirski oci kažu da "mnoga čuda koja se događaju posle molitve pred ikonom Bogorodice, kada bi sva bila zapisana, ne bi mogla da stanu ni u nekoliko tomova knjiga". Takođe se tvrdi da su "molitve igumana manastira, oca Gavrila, čudotvornom ikonom pomogle mnogima koji su mu se obratili za pomoć".
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/28-10-2009/Feljton/2553/Nepoznata-istorija-
U Čajniču, mestu na uskom prostoru između visokih brda, a na putu Goražde- Pljevlja, nalazi se jedna od najvećih svetinja naše crkve - čudotvorna ikona Bogorodica Čajnička - Krasnica. Na samom ulasku u Čajniče, nailazimo na dve crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice - manau, znana kao Stara crkva, potiče iz 15. veka, druga, velika, nazvana Nova crkva, podignuta je 1863. godine i u njoj se i nalazi ova čuvena ikona.
Zahvaljujući čudotvornoj ikoni, Čajniče je postalo i mesto hodočašća i zaveta.
Istorija Čajničke ikone nije u potpunosti poznata, ali ono što se zna je zaista neobično. Najpre, njeno poreklo. Po crkvenom, ali i narodnom predanju, ova ikona je jedna od tri prve ikone koje je pre dva milenijuma naslikao apostol i jevanđelista Luke. Druge dve su u Hilandaru, odnosno u Jerusalimu.
Predanje dalje kaže da je donesena u dom Nemanjića i da ju je car Uroš poklonio manastiru Banja kod Priboja na Limu - u znak zahvalnosti što je, posle svog duže bolesti, izlečen u tom manastiru. Nekako u vreme kada su iz Mileševe odnesene mošti svetog Save, manastira Banja je opljačkan i stradao u požaru, ali je čudotvornu ikonu iz vatre spasao jedan seljak, preneo je preko reke Lim i doneo u Čajniče.
Ikona je smeštena u Staru crkvu, gde je stajala oko 370 godina, da bi bila premeštena u Novu crkvu.
O poštovanju i ljubavi naroda prema svojoj svetinji najbolje svedoči događaj iz 1868. godine, kada se pročulo da se manastir Banja obnavlja i da će mu i ikona biti vraćena. Priča se da se celo Čajniče uzbunilo, čak su i čajnički muslimani bili spremni da oružjem sačuvaju ikonu.
Kada je došao Drugi svetski rat, ikona je ponovo morala da se sklanja od zlih ljudi, paljevina i pljački, što se i dogodilo kada su Italijani podmetnuli eksploziv u porti. U eksploziji, crkva je bila veoma oštećena, posebno krov i kubeta. Novo zlo je došlo sa po zlu čuvenom ''Vražjom divizijom'' čiji su pripadnici opljačkali crkvu - odneli su sve zlatne i srebrne dragocenosti, kao i dijamante utisnute u okove srebrne i pozlaćene rize čudotvorne ikone.
Tada su se okupili Srbi, i žene i deca, i iz crkve izneli sve stvari i knjige, a ikonu odneli u jednu srpsku kuću. Kada je ova strašna soldateska napustila Čajniče, ikona je preneta u selo Strečanje, u Raškoj, a potom - radi veće sigurnosti - u jednu pećinu u okolini, gde su je ljudi danonoćno čuvali. Iz pećine je kasnije prebačena u crkvu u selu Slatina, kod Srbinja, a odatle opet u jednu malu pećinu, kod sela Trpinje i tamo ostala do kraja rata.
Posle rata i pošto je crkva obnovljena, ikona je vraćena na svoje nekadašnje mesto gde se i danas nalazi u svom ukrašenom, drvenom prestolu.
Kao što smo rekli, ova ikona je vrlo stara, koliko i hrišćanstvo, a njena posebnost je u tome što je oslikana sa obe strane. Na prednjoj je Bogomajka sa malim Hristosom na ruci, a na poleđini sveti Jovan Krstitelj, koji desnom rukom blagosilja. Likovi su tamni od starosti i od požara. Njen ram, okov od srebra i zlata, tri godine predanog i istrajnog rada, izradio je poznati kujundžija Risto Andrić, 1868. godine.
Vekovima, ljudi pristupaju ovoj svetinji u nadi i veri da će im Bogorodica pomoći. Kaže se da su mnoga čuda ostala nezapisana, ali je - kako se navodi - zabeleženo u itijima svetih za avgust, u godini pre Prvog svetskog rata.
Zapis kaže da je jedan dečak rimokatoličke veroispovesti, rodom iz Zenice, koga su ovde roditelji doveli zato što je iznenada onemeo - progovorio kad se našao pred ikonom. Taj događaj se ovako opisuje: "Otac Jovan je pročitao molitvu i nakon toga pitao dečaka: "Kada si prestao govoriti?" Dečak mu je odgovorio: "Od kad sam se uplašio" i opisao čega se i kad uplašio. Kad su čuli glas svog sina, roditelji su pali ničice pred svetinjom."
Crkva ovaj slučaj navodi kao primer da sveta ikona pomaže i onima koji nisu pravoslavne vere, ali pred nju dolaze s verom da će im Bogorodica pomoći.
Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske je glavni razlog što je manastir Lepavina, blizu Zagreba, poznat kao jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja u Hrvatskoj. Otkad su 90-ih godina prošlog veka počeli ratni sukobi na teritoriji bivše SFRJ, sve više hodočasnika dolazi u Lepavinu, po molitvenu pomoć i ukrepljenje. Manastirski oci kažu da "mnoga čuda koja se događaju posle molitve pred ikonom Bogorodice, kada bi sva bila zapisana, ne bi mogla da stanu ni u nekoliko tomova knjiga". Takođe se tvrdi da su "molitve igumana manastira, oca Gavrila, čudotvornom ikonom pomogle mnogima koji su mu se obratili za pomoć".
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/28-10-2009/Feljton/2553/Nepoznata-istorija-


, a ovo sto je ostalo je sacica jada! Sto se tice svih prozivki i nekih, ako cemo da merimo sta je cije, onda PREDLAZEM DA POCNEMO OD TOGA STA JE SRPSKO BILO ZA VREME DUSANOVOG CARSTVA, PA DA ONDA VIDIMO STA JE CIJE... !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Sto se tice Bosne, u Srbiji su Bogumili proterani bili, dok su u Bosni ipak imali malo veci prolay, pa se tako za vreme Turaka i lakse prihvatala islamska vera. Inace, posle rata 1995. godine, nalazene su pravoslavne ikone na tavanima kuca nekih ''starih'' (par vekova) muslimanskih porodica. Ti, danasnji Bosnjaci, kazu da su oni Turci iz Anadolije, sto je vise tragicno nego komicno. (...)
a u mom selu u Bosni manastir iz XIII veka 