KO JEDANPUT ODE, NE UME BEZ SLOBODE ..

Pa mislim da mi je taj način razmišljanja baš puno pomogao u životu ... ako ne u trenutnoj situaciji kada moj racio nadvalda emocije i kaže ''stop'' ... onda u tim nekim post periodima, kada shvatim da sam uradila pravu stvar, ipak ...
Mislim da sam samosvesnija i emotivnije zrela ... od ''onda'' kada sam maštala da sa jendim čovekom provedem ceo život.
 
Bravo istrazivachu... :)
Sve u zivotu nam se neminovno desava onda kada smo za to spremni i zreli...pa i ljubav, naravno...
Ljudi ne shvataju da nije dovoljna samo zelja da budu voljeni...za pocetak bar predstava o tome sta je ljubav uopste i svest o tome sta je ono sta zaista zelimo od svog zivota...
A tih elementarnih stvari vecina ljudi nije svesna...
 
SKVO, ljubav je tako imaginaran i iracionalan pojam .... da teško možeš očekivati od čoveka koji kaže ''hoću ljubav, hoću da me neko voli'' da zna šta je zapravo hteo. Jer ono što je za tebe odlika ljubavi, npr, za mene uopšte ne mora da bude.
A prirodna je potreba svakog čoveka da voli i bude volje ... tu ne treba osudjivati.
 
Natasa ipak mislim da je ljubav itekako osetilna i da je malo dalje od imaginarnog.Po meni je drugo to sto mnogi mesaju razne potrebe koje zele da ostvare koristeci ljubav...i mozda je mnogima zbog toga to nekako neobjasnjivo i nedodirljivo...ljubav je nesebichna i nije u fazonu volim te zbog mene,pa cu te sad ja oblikovati da ti budes po mome i ostalo.Tu bi usli u jako siroku i dugu prichu...
Nebih mesao ljubav sa potrebom da budem voljen i slichnim potrebama.Imam licna i obostrana iskustva nesebichne (ako postoji druga) ljubavi.Samo ovo je potrebno bas pojasniti a ja ne bih to umeo samo sa par rechenica,tako da ko ovo razume onda i shvata...
 
Tako je...
Natasa, takvim nacinom razmisljanja moze se relativizovati bilo sta nematerijalno u zivotu...
Ljubav ima svoje nijanse, dakako, ne mogu je svi dozivljavati na isti nacin, ali jezgro, sustina je ista...jako velike razlike u dozivljavanju iste nastaju zbog toga sto ljudi brkaju ljubav sa mnogim drugim osecanjima i potrebama, neretko i patoloskim...
Moje je misljenje da je razlog tome sto se ljubav "uci"...
Smatram da sam privilegovana sto sam je osetila i sto sam imala od koga da "naucim" sta zapravo znaci voleti i tako, iduci putem kojim se lakse ide shvatila sustinu tog osecanja...
A kada proniknes u velicinu i snagu tog osecanja...sobom ga nosis i siris,
jer kao sto je neko ovde skoro rekao - ljubav i znanje se davanjem umnozavaju, umesto da se smanjuju... ;)
Da parafraziram - da bi doziveo ljubav, moras sobom da je nosis...a ne da je trazis.
To je to otprilike...ko shvati razumece. :)
BTW, nista ja ne osudjujem :)
 
Svako ima svoj put... od zutih cigljica :lol: i on ga prati... Da li ce mu putevi opet biti isti ili razliciti... to niko ne zna... Po meni su nevezani bivsi putevi sa buducim... Doduse ima neke logike ... bolje receno straha... da ce put opet biti isti... straha da ce opet i ponovo zeleti slobodu i opet otici...ali po meni to zavisi i od osobe... sto bolja, kvalitetnija osoba... to strahovi manji.... I ipak ne treba to tako pesimisticki gledati... ko postavljac teme... i treba biti optimista...
 
S_K_V_O:
Bravo istrazivachu... :)
Sve u zivotu nam se neminovno desava onda kada smo za to spremni i zreli...pa i ljubav, naravno...
Ljudi ne shvataju da nije dovoljna samo zelja da budu voljeni...za pocetak bar predstava o tome sta je ljubav uopste i svest o tome sta je ono sta zaista zelimo od svog zivota...
A tih elementarnih stvari vecina ljudi nije svesna...

Mnogo vaznije, tj. najvaznije u celoj toj prici je da se voli, a ljubav ce biti uzvracena u vecoj ili manjoj meri-nebitno. Ako se ocekuje biti voljen prvi, pa da onda zauzvrat pocne se voleti, tu od ljubavi malo ima, to je racunanje i vaganje-ko kome koliko.
Kroz ljubav covek spoznaje sebe i kroz ljubav covek sebe najvise daje ("trosi", "izgara"). O ljubavi se moze pricati u nedogled, jer se ljubav manifestuje kroz milion nacina, nijansi. ;)
 
Petar_Pan:
Svako ima svoj put... od zutih cigljica :lol: i on ga prati... Da li ce mu putevi opet biti isti ili razliciti... to niko ne zna... Po meni su nevezani bivsi putevi sa buducim... Doduse ima neke logike ... bolje receno straha... da ce put opet biti isti... straha da ce opet i ponovo zeleti slobodu i opet otici...ali po meni to zavisi i od osobe... sto bolja, kvalitetnija osoba... to strahovi manji.... I ipak ne treba to tako pesimisticki gledati... ko postavljac teme... i treba biti optimista...


Pošto sam ja postavljač teme, moram da te razuverim u predrasudi da je ovo jedan ''pesimistički'' post ... daleko od toga ... naglašavam da sam ovisnik ''slobode'' i da ne mogu da se gušim u vezama ... da ću po svemu sudeći, ostariti sama, ali da se toga ne bojim ... ako me razumeš sada :)
 

Back
Top