KO JEDANPUT ODE, NE UME BEZ SLOBODE ..

GalebDzonatan:
Ne znaci da su takvi ljudi sebicni. Ima mnogo ljudi takvog kova, ali ne radi se tu o sebicnosti, vec naprotiv, to su ljudi posveceni visim ciljevima, zarad kojih oni podnose zrtvu, u smislu da ne zasnivaju sopstvenu porodicu. Tesla, Gete, Puskin... :p
Naravno, ima i onih koji nikada ne osete ljubav, a to je vec druga prica ;)
Sigurno da si u pravu za ove posebne ljude sto podnose zrtvu ali ja sam mislila vise na one osobenjake,prosecne ljude koji nisu u stanju da se prilagodjavaju zajednickom zivotu i koji zarad svojih navika i samoljublja nece da kvare samotinju.
 
anakin:
blizance je dosla do poente - kad je prava ljubav u pitanju nema osecaja da tu nema slobode...
ne slazem se sa ovim da svako ima zelju da nekom pripada...rekla bih da valjda svako ima zelju da voli i bude voljen...i ne slazem se sa tim da je licnost nepotpuna bez druge osobe...
to bas i nije moja definicija ljubavi ali da ne duzim...

a malo ste pobrkali samocu i slobodu...
negde sam procitala da svako ima svoj licni kapacitet za slobodu ko kapacitet pluca..neko moze da udahne vise a neko ne moze i to nije odredjeno nekim faktorom spolja...valjda je kljucno da se potrefe ljudi istih kapaciteta...u protivnom, ovaj koji moze da udahne vise ce se gusiti a ovaj drugi ce se osecati ko da ga je neko bacio na vrh Himalaja...
i onda i nije fer optuzivati ljude razlicite od nas da nisu sposobni da vole, da su sami sebi dovoljni i sl...mozda ce nekog drugog moci da vole bez osecaja da se dave...to sto ta osoba nismo mi ne treba da nas zanese u razmisljanjima kako smo mi eto divni a ta osoba kreten...
Mislim da smo se generalno razumele ali ja ipak mislim da je vazan deo ljubavi pripadati nekome ne kao stvar ili rob vec pripadati duhom,znaci imati istoumnika ili nekoga ko te voli i razume dusom i srcem,na tu vrstu pripadanja mislim.Mislim da je najsrecnija osoba ona koja pored svih drugih ostvarenih zelja i ciljeva u zivotu pored sebe ima osobu suprotnog pola koja zajedno s njom cini neraskidivu celinu,pored ostalog to je jos jedna odlika kompletnosti licnosti.
 
SINDI:
sve su to lazne dileme...covek koji je ok sam sa sobom, ne plasi se ni slobode, ni veze...

i u cemu je fora, to ostariti sam...jbt, citav smo zivot sami..daj bre ljudi, dokle cete da se lazete...
retki trenuci kad neko toliko udje u nase srce i dusu, daje nam osecaj da je moguce sakriti se od samoce, ako imas nekog ko te voli..koga volis...ali, to je zabluda...najveca zabluda

werujem u prijateljstvo...to je jedina trajna kategorija..i u njoj ostajes slobodan, zar ne...

ineresantno je to..ako si slobodan kad si sam, sta to znaci...da si zarobljen kad si u vezi, je li...
sve su to gluposti


Шта је заблуда?:roll:
Мало звучиш контрадикторно.
 
Hellen:
Шта је заблуда?:roll:
Мало звучиш контрадикторно.

heheheh..e jessi smor:roll:

mrzelo me da se udubljujem...

al ajde...zabluda je da je najgora stvar koja moze da ti se desi da"ostaris sam"..mnogo je gore ziveti zarobljen u strahu od samoce i odrzavati vezu koja je neuspesna..prica je o odlasku iz veze iako jos volis nekog..znas veoma dobro koliko je to tesko, kao sto i ja znam, ali kad nesto pocne da te unistava , jedini nacin je otici ..zar ne...
samocu ne dozivljavam ni kao slobodu ni kao neslobodu..ni vezu...slodoboda je stanje duha...cinjenica je da sam nekad osetila da sam potpuno slobodna..nekad, kad sam bila sama..nekad, kad sam bila sa nekim..znaci, slobodna od straha, nesigurnosti, besmisla..srecna...ne znam kako da objasnim..taj bozanstveni osecaj nema veze sa tim da li sam u vezi, nego da li sam ja ok...za mene nije sloboda to , da li nekom polazem racune ili ne..za mene je sloboda zivot lisen straha, i tuge...zivot u ljubavi sa sobom, i sa svetom...mir i harmonija..mozda zato sam trenutke najvece slobode i sklada sa sobom dozivela bas kad sam bila u vezi...
mislim da sam i dalje nejasna..al nema veze
:D
 
Да, да ово је ОК, ту се слажем сасвим. То је то. Права дефиниција слободе.

Ово ми је зазвучало збуњујуће:
retki trenuci kad neko toliko udje u nase srce i dusu, daje nam osecaj da je moguce sakriti se od samoce, ako imas nekog ko te voli..koga volis...ali, to je zabluda...najveca zabluda
 
Hellen:
Да, да ово је ОК, ту се слажем сасвим. То је то. Права дефиниција слободе.

Ово ми је зазвучало збуњујуће:
retki trenuci kad neko toliko udje u nase srce i dusu, daje nam osecaj da je moguce sakriti se od samoce, ako imas nekog ko te voli..koga volis...ali, to je zabluda...najveca zabluda

znas kako, toliko brzo mislim , da od tri recenice koje smislim, stignem da napisem samo pola..i zbunjujem cestit narod:lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

ne mogu ponovo..ko je razumio, shvatio je:wink:
 
NatasaNatasa:
HM ... koliko ste se puta u životu osmelili da raskinete i odete nepovratno pa čak i onda kada najviše volite .... Koliko vam je taj trip ''slobode'' važan ... i koliko ste spremni da ostarite sami, ako se u medjuvremenu ne nadje osoba koja će ispuniti sve vaše potrebe?

Koiko puta?... Dva puta, ne tri puta. Sva tri puta sam volela i ostavila. Nije bio bas trip slobode, nesto je dugo bilo u pitanju, ali ajde moze se nazvati slobodom. Spremna sam da ostanem sama.
 
Iz svih ovih postova, pa i iz mog ličnog iskustva, mogu da zaključim da je većina ljudi spremno da ostari ''sam'' ukoliko ne pronadje neku osobu koja mu potpuno odgovara. Znači, očajnička potreba za velikom količinom ljubavi i razumevanjem, a posmatrajući ljude oko sebe, shvatam ili mi se čini, možda, da ljudi sve više i više beže od toga.
 
Hm, ja bih ipak rekla da je ta spremnost da se ostari sam(a) vise deklarativna, nego sto se dokazuje u praksi... Vecina ljudi, cak i ako ne nadje komplementarnu osobu, na kraju ipak svoj zivot, veze uz nekoga... Zbog samoce, zbog ocekivanja okoline, da bi imao/la djecu, iz ekonomskih interesa, etc...
 
Kada je covek spreman to se i oseti i zna.Ako nemas taj osecaj kako kazes "ako nikada ne budem spremna"pa nista...ostaje samo tvoja zelja za necim dalekim.
Slazem se Gazdarice sa tobom kada govoris o deklarativnosti.Mnogi ljudi samo mastaju "sta bi bilo kad bi bilo"i vecina se odlucuje za sigurniju varijantu ostati sa nekim, a osecanja,zelje i potrebe,zakljucaju u onaj mastoviti deo sebe koji obicno ne vidi svetlo ostvarenja.Verujem da je u pitanju neodlucnost,rodjena iz nesigurnosti da se pronadje "pravi" partner-ka.Ali ja nevidim licno ostvarenje ukoliko iko zivi sa osobom gde su ogranicenja svakodnevna i svakonocna stvar.Tu onda dolazi do raznih licnih sukoba ,izmedju zelja i onoga sto se moze,do sukoba sa partnerom-kom i sl,po meni nastaje haos emocija,misli i eto jos jednog promasenog i propalog braka koliko god da se on vodi da postoji po papirima...
Zato i treba skupiti hrabrosti i uciniti sta se moze da bi se celovitije zivelo...pa veruj da
ZIVOT NIJE PAUZA ZA KAFU...
 

Back
Top