Kako da vratim bivšu?

To je naša surova realnost!
Pa to nije razlog da se dobar deo populacije proglasi edipovcima i električarkama (elektrašicama, kako god :lol:), ili što je još gore, a neke sagovornice to ovde upražnjavaju, da se selektivno neki smatraju edipovcima i električarkama, a neki ne, to je manir Krstinih psihologa amatera, ja manjeg internetskog prostora, a više psihologa, brate mili. :lol:
 
Pa to nije razlog da se dobar deo populacije proglasi edipovcima i električarkama (elektrašicama, kako god :lol:), ili što je još gore, a neke sagovornice to ovde upražnjavaju, da se selektivno neki smatraju edipovcima i električarkama, a neki ne, to je manir Krstinih psihologa amatera, ja manjeg internetskog prostora, a više psihologa, brate mili. :lol:
Ne razumem, ko su sad električarke?
 
Naravno da ne treba prekidati vezu sa roditeljima.Treba uskladiti.
Treba biti jasno da u porodici koju osnivas, nisi dete, nego roditelj.
Sada si ti taj ko je odgovoran za porodicu .
To mora biti jasno svakom ko osniva porodicu.
 
Poslednja izmena:
Pa to nije razlog da se dobar deo populacije proglasi edipovcima i električarkama (elektrašicama, kako god :lol:), ili što je još gore, a neke sagovornice to ovde upražnjavaju, da se selektivno neki smatraju edipovcima i električarkama, a neki ne, to je manir Krstinih psihologa amatera, ja manjeg internetskog prostora, a više psihologa, brate mili. :lol:
Jedno je pomoć roditelja finansijski, kroz bejbisitovanje, sasvim drugo ako su oni upleteni u donošenje tvojih odluka, ako brinu o tebi kao da si još mali, ako produbljuju tvoju zavisnost od njih i ako ti to sve prihvataš jer si ubeđen u njihovu neprikosnovenost.
 
Do pre koju deceniju je u sklopu porodice živelo zajedno više generacija, u okviru seoskih porodičnih zadruga, koje su imale i po nekoliko desetina članova, i to je bilo normalno, i Frojd i Jung su mogli samo da im prdnu pod prozor. A i sad se može zamisliti više modaliteta kroz koje se realizuje ta roditeljska pomoć deci, pa i unucima, nije to samo finansijska podrška i bejbisitovanje, mnogi, pogotovo na selu, i žive zajedno sa roditeljima, a bogami i osiromašeni srednji sloj po gradovima nije na to imun. Ljudi nastoje da opstanu i primorani su na kompromise, mnogima je roditeljski krov jedini krov nad glavom.
 
Do pre koju deceniju je u sklopu porodice živelo zajedno više generacija, u okviru seoskih porodičnih zadruga, koje su imale i po nekoliko desetina članova, i to je bilo normalno, i Frojd i Jung su mogli samo da im prdnu pod prozor. A i sad se može zamisliti više modaliteta kroz koje se realizuje ta roditeljska pomoć deci, pa i unucima, nije to samo finansijska podrška i bejbisitovanje, mnogi, pogotovo na selu, i žive zajedno sa roditeljima, a bogami i osiromašeni srednji sloj po gradovima nije na to imun. Ljudi nastoje da opstanu i primorani su na kompromise, mnogima je roditeljski krov jedini krov nad glavom.
To ih ne lisava odgovornosti. Stavise.Veca porodica, veca odgovornost.
 
Pozz. Molimza savet. Bio sam u vezi sa devojkom tj zenom 3 god. Ona ima dete iz prvog braka. O cemu se radi objasnicu.
Poceli smo vezu kao neka shema. Ona je to htela a ja kad sam je video prvi put odmah mi se dopala. Lepa otmena nasmejana direktna, sigurna u sebe em starija malo od mene ja sad 34 imam. Vidjali se i zaljubili bas. Ja to vama ne mogu da opisem, meni se to nikad nije desilo u zivotu. Hteo sam svaki tren da budem sa njom. Vesela bleskasta zanimljiva a opet zrela i odgovorna nekako. Svi je moji prijatelji i svi oko mene zavoleli odmah. Uzivali smo bas, voleli se putovali. Divna je majka to mi se dopalo odmah jer nikad nije htela da se vidi sa mnom sem onim danima kad je dete na vidjanju s ocem. Svim ostalim danima maksimalno posvecena detetu em radi i fino zaradjuje zaista. Vise od mene iako imam faks a ona ne ali je sposobna.
Ona je nakon dve god veze upala u neke porodicne probleme konkretno brat joj je kockao i imala je bas problema i malo bila nervozna. Ta se nervoza prenosila na nas. S druge strane ona je mene malo uvlacila u svoje obaveze i probleme. Ja nisam navikao da imam neke obaveze i to jer sam zivim i uvek sam imao svoju slobodu. Radim zaposlen treninzi i tako. Voleo sam je jako ali sam resio da je ostavim. Prihvatila je to, plakala je ali rekla da ako nisam srecan da razume. Nije me nikad zvala ni slala poruke. Ali nakon par nedelja ja sam hteo da umrem bez nje. Video sam da mi fali jakoo i da je to moja najveća ljubav i da sam ispao konjina. Sve sam radio da je vratim. Obecavao sam ono sto je ona uvek zelela ok i ja sam zeleo a to su brak deca i sve. Zvao sam je i molio da se pomirimo i nakon mesec dva pomirimo se. Opet ja konj cim sam je dobio nazad meni to nesto bezveze obaveze svaki dan. Njen zivot je trka frka sto stvari a kod mene je to malo opustenije i to me smaralo i opet raskinem. Bio sam bas u fazonu da me bas briga a znam da se ona raspala. Hteo sam malo slobode ali budala ona mi je sve. Opet me nije zvala i nastavila dalje. I opet ja posle mesec dana ocu da umrem bez nje. Ali bukvalno. Zvao molio nista. Ona kamen. Zvao sam onda njene drugarice molio one su bile ogorcene s punim pravom na mene jedva sam dosao do reci. Napominjem da sam njeno dete ko svoje voleo igrao se s njim uzivao ucio ma sve. Zato me je ona ja mislim i volela. Mic po mic drugarice mi pomognu i ja se sretnem s njom. Prelepa ko uvek ja se rasplakao kad sam je video sta sam izgubio. Ponovo me pustila u njen zivot i trebao ja da se uselim kod nje. Hteo sam bebu ma sve odma bre volim je vise od svega. Obecao sam joj sve i decu i brak cak i ime deci smislio.
I ja kazem mojima da idem kod nje i da cu dete da pravim. Mojima je ona bila draga uvek je rado ugostili grlili hvalili al kad sam to rekao kao da sam ih ubio. Drvlje kamenje na mene na nju. I nista ona me ceka da dodjem kod nje ja je nazovem ona sva srecna kad stizes ljubavi pita me. Ja joj kazem ej ipak ne dolazim. Moji se ne slazu ja ne mogu. Necu se useljavati ne mogu ja nista dalje s tobom.
Od tada ona mene ne zeli ni da cuje. Ja ludim i ne vredi mi da zivim. Znam da me je precrtala zauvek. Volim je jako ma sve bi dao da nisam pogresio tako malo me moji zeznuli i ja iz postovanja izgubio nju a ona najbolja od svih. Cujem od nekih da je muvaju kojekakvi a iskreno moze da ima deset puta boljeg od mene. Ali sama je kazu posvetila se detetu poslu. Uspesnija jos vise. Ne znam sta da radim govorila mi je da sam nezreli mamin balavac da ne znam sta hocu da sam balav mene je to vredjalo. Ponizavalo. A zelim je nazad ne znam sta da radim. Ali nece ona mene izgleda sta da radim?
Kaze nije mi pisala i nije me zvala i rekla mi da sam tatin i mamin balavac. Pa zena je u lravu raskidao si joj 100 puta ja te ne bih ni pogledala vise. Nauci da postujes sebe pa onda da cenis vezu pa tek osobu sa kojom si u vezi. Nisi ti voleo nju tebi je bilo lepo sa njom.
 
Svakako, ali bilo je i podele, tačnije preraspodele odgovornosti, i to je funkcionisalo, porodice su prosperirale, nije smatrano nenormalnim, nije taj model bio oličenje psihopatologije, a par decenija posle imamo drugu situaciju gde se bilo kakvo preplitanje odgovornosti uzima za jeres i patologiju.
 
Do pre koju deceniju je u sklopu porodice živelo zajedno više generacija, u okviru seoskih porodičnih zadruga, koje su imale i po nekoliko desetina članova, i to je bilo normalno, i Frojd i Jung su mogli samo da im prdnu pod prozor. A i sad se može zamisliti više modaliteta kroz koje se realizuje ta roditeljska pomoć deci, pa i unucima, nije to samo finansijska podrška i bejbisitovanje, mnogi, pogotovo na selu, i žive zajedno sa roditeljima, a bogami i osiromašeni srednji sloj po gradovima nije na to imun. Ljudi nastoje da opstanu i primorani su na kompromise, mnogima je roditeljski krov jedini krov nad glavom.
OK, i? Samo potvrđuješ moju poentu.
Žive zajedno, ali svako svoje. Kad počne petljanje, to je uvod u katastrofu, živeli na istim ili različitim adresama.
 
ima u jednom spanskom filmu fina scena kada sin ima zesci problem sa ocem i kada situacija medju njima eskalira do fizickog obracuna, sin uzme casu otvori slic i izejakulira u nju da je ocu casu i kaze... evo ti to si samo uradio za mene vracam ti... pitanje odgovornosti je toliko relativna stvar jer se u braku desavaju takve stvari da se jedan od partnera nekada zapita sa kim ja to zivim.
 
Svakako, ali bilo je i podele, tačnije preraspodele odgovornosti, i to je funkcionisalo, porodice su prosperirale, nije smatrano nenormalnim, nije taj model bio oličenje psihopatologije, a par decenija posle imamo drugu situaciju gde se bilo kakvo preplitanje odgovornosti uzima za jeres i patologiju.
Funkcionisalo je onoliko koliko je bilo odgovornosti.To je kljucno za svaki model porodice.
 
A što mislite da se sin ne bi požalio ocu ili majci da postoje problemi u njegovim odnosima sa suprugom i da se nije tražilo rešenje u okviru te sada arhaične porodične zajednice, pa to je bilo odgovorno ponašanje, da se vidi šta je sa šrafom kako zbog njega ne bi zaribala čitava mašina.
 
ima u jednom spanskom filmu fina scena kada sin ima zesci problem sa ocem i kada situacija medju njima eskalira do fizickog obracuna, sin uzme casu otvori slic i izejakulira u nju da je ocu casu i kaze... evo ti to si samo uradio za mene vracam ti... pitanje odgovornosti je toliko relativna stvar jer se u braku desavaju takve stvari da se jedan od partnera nekada zapita sa kim ja to zivim.
Ovim si dokazao da nije relativna stvar.
 
A što mislite da se sin ne bi požalio ocu ili majci da postoje problemi u njegovim odnosima sa suprugom i da se nije tražilo rešenje u okviru te sada arhaične porodične zajednice, pa to je bilo odgovorno ponašanje, da se vidi šta je sa šrafom kako zbog njega ne bi zaribala čitava mašina.
I oni su u obavezi da mu daju odgovoran savet.
Takodje i prema njoj da ne budu dvolicni ,nego odgovorni
To bi znacilo,u ovom slucaju, da ne savetuju sina da zamajava samohranu majku i uvali je u problem.
 

Back
Top