Upravo tako. Slab je odaziv bio u Ustaše. 80 000. A Partizana je bilo 185 000 u Hrvatskoj. U prime timeu.
Slab odaziv svakako jer upravo se radilo o tome da u hrvatskoj prije rata nije postojao fašistički pokret sa podrškom. Niti su Hrvati bili za komuniste. Hrvati su prije rata bili većinom za HSS. Za Radića.
Hrvati su se željeli otarasiti Karađorđevića. Kad su došle Ustaše neki su ih vidjeli kao spas. No kad je Pavelićev režim pokazao pravu stranu većina prelazi u Partizane.
I sam Tuđman je bio Partizan. I General Janko Bobetko koji se istako u domovinskom ratu. Bobetko je bio među prvim partizanima u cijeloj Jugi. Bio je na osnivanju u Sisku. On i još 7000.
Koliko god govoriš o Jasenovcu i Hrvatima i Ustašama vidim da ti fali elementarno znanje o situaciji prije rata i za vrijeme rata. Poznaješ neke detalje, imaš citate i to je to. No ne znaš ih staviti u kontekst.
Izvlačiš citate iz konteksta. Vidiš povijest kakvu ti želiš vidjeti i tražiš dokaze da bi potkrijepio svoju priču. Umjesto da tražiš što se stvarno dogodilo.
klasicna hrvatska projekcija...sve ovo u stvari vazi za tebe...
Da najvise volim da "izvucem iz konteksta" citat gde sam Tito kaze da je u partizanima 95% Srba ili onaj gde Kardelj kao resenje navodi cak teror, ne bi li se hrvati iole digli protiv NDH...stvarno ne mozes bolje od ovoga? razocarao si me..
nekom treba vise puta...
Usprkos tomu, velika je većina Hrvata i tijekom
1942. bila nespremna prihvatiti sirenski
zov komunističkih pobunjenika i ustati protiv
vlastite države, unatoč svim njezinim nedostatcima.
I krajem veljače
1943. partizani su se tužili kako su Hrvati
hladni prema partizanima (zbog nasilja i
prisilnih mobilizacija), "dok su Srbi još
uvijek puni otvorenih simpatija za našu vojsku".
Partijska ćelija na Žumberku sa žaljenjem
konstatira 14. travnja kako je narod
"dosta neprijateljski raspoložen, što se je
moglo vidjeti po kresovima i svetkovanju na
10 aprila".6
Sredinom studenoga 1941. u pismu
Glavnom štabu NOP odreda za Hrvatsku,
Tito ističe kako je "oslobodilačka borba kod
vas još uvijek u uskim okvirima nekoliko
partizanskih odreda", s tim da se, za razliku
od Srbije, još "ne pokazuje da hrvatske mase
prihvaćaju u širem opsegu našu liniju po pitanju
oslobodilačke borbe".
Na sveukupnu području pod
zapovjedništvom tog štaba, sredinom ožujka
1942. partizanske su snage brojale tek 610
ljudi, dok u južnoj Dalmaciji "do Dubrovnika
i Kotora" partizanskog pokreta do tada
uopće nije bilo, niti ga sada ima.
Ne samo o nacionalnom sastavu, nego i o
protuhrvatskome naboju, koji je vladao u
partizanima krajem 1941. rječito svjedoči
izvješće Vladimira Bakarića, političkoga
komesara Glavnoga štaba NOP odreda
Hrvatske, upravljeno 27. prosinca Centralnom
komitetu KPH. Priznajući organizacijske
slabosti i napominjući kako najveće
poteškoće postoje "u radu s hrvatskim selima",
uslijed čega se "nailazi na ogromno
nerazumijevanje kod drugova". Po nekim bi
prosudbama, "u slučaju naglog poboljšanja
Istočnog fronta (!) vjerojatno došlo do klanja
hrvatskih sela i ne bi ostao živ niti jedan
Hrvat.
Tito se 6. ožujka 1942. tužio na slabu
organizaciju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu.
"Prava je sramota za naše drugove u
Hrvatskoj" da u domobranstvu tako slabo
stoje, unatoč povoljnim uvjetima.
Izaslanik
Vrhovnog štaba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar,
javljao je 17. ožujka Titu o situaciji u Hrvat
skoj i Vojvodini, napominjući kako i u Dalmaciji
glavninu partizanskog pokreta "sačinjavaju
još uvijek Srbi!"9
U molbi za ponavljanje postupka, koju je
pisao Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrangova
udovica Olga 1984. napominje kako su "Srbi
u Hrvatskoj u prve dvije godine snosili glavni
teret NOB-e", dok su Hrvati "tek 1943.
počeli masovnije dolaziti u naše jedinice".
Tito 1942.: U našoj vojsci je 95%
Srba
Centralni komitet: Hrvate treba
pokrenuti terorom
"Na kraju", kaže
Kardelj, "još jedna činjenica - za koju se ne
može reći da su oni potpuno za nju odgovorni.
Postoji razlika u borbenoj spremnosti
hrv. i sip. sela. Ako bi mi tu išli po liniji
najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva
sela. Pošto-poto mi moramo dići u borbu i
hrv. sela ili će potpuno uništiti srpska
naselja. A to se bezuslovno može. Kod nekih
drugova postoji bojazan od represalija
(ne u rukovodstvu), od uništavanja sela i
ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije
pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja držim
da će baš represalije prebaciti hrv. selo na
stranu sip. sela. teror će bezuslovno dovesti
do oružane akcije. - U tom duhu smo i
donijeli sada naše konkretne zaključke...
Treba izazvati njihovu akciju.
Teror protiv mačekov. podići će
čitavu Hrvatsku. Da se je to
prije učinilo, danas bi stajali
dalje."
ovde opsirnije
http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_komunisti_12.pdf
jednostavno, mnogo je dokaza da bi se istorija sada lazirala...
